Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 12.08.2012.

K O N AČ N O S A L D I R A N J E

Tiho, tihano, bez šuškanja uokolo, u v l a č i se iz beskraja, niotkuda, kroz krošnje i kroz prozor u prazne prostore, prazne džepove, sve do kostiju – gutajući toplinu, hladeći bliskost i čeznutljivu nježnost, gušeći radost, krike veselja, ali i suze, bol, tako slatko-okrutno i bešćutno, razorno – m a g l a osjećaja i
s j e ć a n j a…
Čistim svoje p o l i c e .
Danas je 12. veljače 2010. A u kalendaru piše da je to dan Zvonimira. S l u č a j n o s t, no možda i moj posao ima nekakvo sudbinsko značenje – kao i iznenadni telefonski poziv, glas koji ni sebi nije mogao protumačiti zašto baš danas zove (bez razloga ), a ne jučer, prije mjesec dana ili za mjesec dana…
No, eto, listam stare izblijedjele tekstove svojevremenih bilježaka, pohranjenih određenog datuma, a nastalih u povodu davnašnjih povoda, bez određenog razloga i svrhe. Listajući ih i odgonetajući nečitki rukopis, nameće mi se m o z a i k raznih dojmova i saznanja koji su utjecali na formiranje mojega s v j e t o n a z o r a, moje prosudbe okoline, tada uvjetovali moju srdžbu, radost, toleranciju, tlapnje, slaganje i neslaganje s datostima koje su sve zajedno uvjetovale moje postojanje i reagiranje takvo kakvo je bilo nekad, pa kasnije – sve do danas…
Vatrica u peći kao da se čežnjivo smijulji, zadovoljno gutajući te papirnate nijeme mrvice – me n e i m o j e g a ž i v o t a… Pucketavo se iskri pri teže probavljivim zalogajima. No te njezine prpošnosti brzo prođu u smiraju do sljedećeg fascikla – sljedećeg zalogaja…

Na početku, nekad davno, polica je bila prazna, nije bilo nečega. Tek su životna zapažanja punila list po list, fascikl za fasciklom, da bi sada, na k r a j u, opet sve bilo prazno, čisto. Šačica rastresitog p e p e l a…
Ništa nije bilo, ništa postojalo, nitko nije ni jadikovao ni veselio se ni plakao niti ljubio, niti bio sretan ni nesretan.
Nema listova, nema bilježaka, n i j e m o g s v j e d o k a , te je polica, evo, prazna, čista, spremna da primi nove neznane sadržaje ili pak da i sama, kao nepotrebno 'smeće' (nezvani svjedok prošlosti), bude uklonjena, spaljena.
Svim stvarima, ljudima i zapisima ROĐENJE – TRAJANJE – SMRT… ŽIVOTNI JE PUT…
Kratko trajanje omeđeno je početkom i krajem, pri čemu prije početka i poslije kraja ostaje n e d o k u č i v a nespoznaja.
Tek trajanje u b e s k r a j u vremena, u bezgraničnom prostoru v r l u d a kao staza, put, drum… Kroz bespuća iskrivljeno, pružajući se, tražeći u svim smjerovima… mameći, zovući, snubeći d r u g a svojoj čežnji u o s a m i, t r a j a n j e opetovano moli: „Dođite, hodajte, požurite, svoju novu stazu nađite, ona je tu za svakoga i svakomu nečija, dobrim srcima zajednička, u spletu radosnog žara, ljubavnog jada, suza radosnica i plačnoga grcanja . . .
Sve je tu pa tko voli nek' izvoli – odabir je slobodan, svatko za sebe bira, svjesno ili nesvjesno, sam. Dođite, ne oklijevajte, svomu se trajanju veselite i radujte!

A ispred prozora ispadaju iz nebeske vreće tiho, bešumno, tihano padaju i veselo se kovitlaju među krošnjama, pokraj dimnjaka nestašne bijele debele pahulje tišine. Nečujno sjedaju na gole grane stabala i crvene crjepove krovova…
Sve je bijelo. Djevičanska bjelina s ponekom mrljom crnih podstrešnica i mrke kore stabala drvoreda. Cesta i staza još su bijeli, neoskvrnjeni. Što je gdje živo, miruje, a neživo se ne kreće. Priroda zatečena bjelinom, veličanstvena mirna, čedna, čeka… Čeka, svoga agresora… č o v j e k a.

U peći vatrica se u g a s i l a…

Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke ZVONCA ĆEŽNJE

<	kolovoz, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters