Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 20.05.2012.

REMINISCENCIJE U DOKOLICI

Ne pisati ili nešto ipak napiskarati ? Zašto ne ....?
Niska gusta magla već iza najbližik kuća zastire pogled i horizont vidokruga skraćuje na neposrednu blizinu. U magli ne vidim more, nema barki, nema otoka. Tmurno , jednoilko sivo- bezbojno nebo, nevidljivo ... Kao da se bliži Božić, no tada bi umjesto magle bijeli svepokrivač sleđenim pipcima zalijepljen po krovovima, krošnjama oklijevao čekajući da ga nejaka kiša teško ispere , no danas nije Božić.
Neveseli ugođaj budi želju za malo vedrine i plavetnila, a topla peć je središte postojanja. Uz peć šalica vreloga čaja i na koljenima nečitana knjiga biografija : ' rodili se ,, uz rijetke, kratke trenutke zadovoljstva, borili se sa postojećim / nepostojećim problemima , ...umrli i zaboravljeni ! zaborav je ljudska sudbina : ništavilo i blagodat (kako za koga !) A evo, dokono trajanje upravo je zgušnjeno : sve u '' s a d a '' i bezvremenost , te prolazi. .
A sličice ,ko bezbrižne, nestašne ptičice jure noseći godine i desetljeća, sve u jednom kaleidoskopskom zamahu, te je tu istovremeno i djetinjstvo i starost cijelog jednog života.
Dokono vrijeme je i vrijeme nekakovog čekanja. Čekanja čega ?
Možda zvekečućih reminiscencija ? Reminiscencija, koje kad zatvorim oči, one postaju sve nestrpljivije, žureći istrgnuti iz puta zaborava . .. baš ' to' ' ! baš ono čega više nema , a bilo je to jedan život !

Od danas – davno, pradavno bijasmo gimnazijalci – đaci bezbrižnjaci ....
Našli smo se , bez traženja, u istom razredu....
Ti nježna crnka, za moj interes posebna, a povučena, najtišeg govora, jedva čujnog od kraja do kraja razreda ( Pa i profesor, ako je htio čuti što govoriš morao je doći bliže k tvojoj klupi , jer opomena da govoriš glasnije nije koristila.)
Razred s tri reda klupa: lijevo uz zid do peći dečki, a cure desno uz stranu s prozorima.
U istoj sobi , ali daleki s kraja na kraj , od peći do prozora. Niti se znali niti poznavali niti razgovarali ,tek bivali, sticajem okolnosti u istom razredu, istoj gužvi, strahu, očekivanju, znanju i neznanju
Susretali se s istim školskim problemima, a kako se ' službeno ' nismo upoznali, to nismo niti razgovarali.
Ti sa curama, a ja sa dečkima. Svaki po svome i na svoj način u borbi za ocjene, ocjene, a ocjene bijahu tada glavne, a đaci ko svi đaci : rijetki što sve znaju,,te drugi kako-tako, te još poneki što obično neznaju, ali kojiput znaju ! te su i ocjene razreda šarolike no pretežno prolazne, kao dani što prolažahu i mi šesti razred ostavismo

Sedmi bijaše značajniji, mi ozbiljniji . U istom prostoru, ali još daleki, zagledavali se češće, više, duže, samo zagledavali, a najduže bi kad Ti 'Slavka' , a ja 'Velimir' u Nušićevom 'doktoru' (školskoj pretstavi) zaljubljenje glumismo.Kako zaljubljenje (moje) postajaše sve stvarnije, ja ga neuspješno skrivam i sve lošije glumim. Profesor-režiser je htio drugo, a ja ,pa i Ti skrivajući stvarnost, ne mogosmo glumiti-pokazi-vati kao izdajstvo naše rađajuće se intimne emocije, i drhtaje srca, nenaviklih na javnost, te Nušičeva i režiserova ideja osta blijeda,neizražena nedorečena, ali zbliženje na probama posta moja intimna ugoda i čežnja ... sada očita i teško prikrivajuća.
Tako u borbi za ocjene s jedne strane, a skrivajući probuđene emocije prođe sedmi razred
Nema školske napetosti, ali niti zajedništva u istoj učionici i blizini.. Školske su ferije. Radost svih đaka, a ja želim da što prije prođu.
Otišla si na ljetovanje, a ostavila mi prazninu i čežnju, prave uvjete da se od nikuda pomoli sumnja i crvić ljubomore, koja razvije srdžbu i razjeda mekano tkivo, moje emocije nesvjesno željne da bude nazvana ljubav...Zato po povratku na korzu kod 'slučajnog' susreta samo . 'zdravo' – hineći nehaj , stisnutog srca .

No sad smo u osmom razredu.
Zagledavam češće prema prozoru, nego prema školskoj ploči, sretno zadovoljan što sam se ohrabrio,poslije nastave, podržati Ti Tvoj kaput, kad mi budeš tako blizu,da mogu osjetiti miris Tvoje kose. Interesantno je da me nisu smetale poruge kolega zbog moje poslužničke ' dužnosti ' Baš naprotiv ugo-da u zadovoljstvu da Tebi nešto činim i ne sustežem se to pokazati...( Bilo je to anticipiranje mojega odnosa : ''s v e za Tebe'' !)
No na kraju osmog je 'matura' , te u brizi za ocjene dani brzo prolaze sa nesvjesnom slutnjom studentskog rastanka na odvojenim putevima .

Rastanak svih 'osmaša-maturanata' nakon toliko godina zajedništva, drugarstva, prijateljstva, kolegijalnosti bi veseo, ali i nostalgičan. Nitko više nije i neće biti đak-bezbrižnjak. Pred svima je neizvjesnost, jer put kojim će odsada stupati nije školska zadača za ocjenu, koja se može ispravljati.. No rastanak je ipak vedar sa zavjetom, kako ćemo se povremeno sastajati, osvježavati đačke nestašluke, što n i k a d a v i š e n i j e r e a l i z i r a n o . . . .
Naš razred maturanata se razišao 'ko rakova djeca' , svatko na svoju stranu, svatko sa svjom brigom preživljavanja – ćemu su kumovala upravo dojduća ratna i poratna zbivanja,- te razredni kolege se više nikada nisu zajednički sretali , a vrijeme juri, juri , a s vremenom prolaze neznano i nezapaženo poten-cijalne godišnjice : peta, deseta, dvadesetpeta,, pedeseta i evo za mene i sedamdesetpeta ! .. od kako smo se svi pred našom značajnom jednokatnicom, gimnazijom, zadnji puta rukovali i razišli, nasmijani i sa obečanjem .... ( Prošao sam s nostalgijom ,danas, uz tu zgradu, tek primijećujući da je od onda narasla za još jedan kat ., te ni ona nije ista - godine čine svoje !)

I, evo, sada smo a k a d e m i č a r i u 'klubu akademičara', te u užem krugu i bliskijem zbližavanju, pa postasmo za našu okolinu ' p a r ' svima (osim nas samih ) znan i očigledan.
Studentovanje : Zagreb : od sto cura i dečki, sve novih lica, ne poznamo nikoga, -a valjda niti ne čez-nemo za poznanstvima – te naše druženje posta 'u tuđini' skoro svakodnevno : zajedno u kino, kazalište, ples, šetnje Tuškanac, Jurjevska, Cmrok ( pa i pokoji c m o k , nikad ne želeći javno manifestirati sklonost i intimu )
Koprivnica : Kod kuće smo, te naše druženje bijaše još opreznije ,pa akademska biblioteka posta naše utočište uz stalnu studentsku klapu mi budemo bliski nerazdvojni.
Ti i studij je sada jedina moja preokupacija. Možda nejasno želeći – u Tvojim očima- postati ' netko ' sposoban što prije za životne odluke, odrađivao sam cijeli studij u rekordnim prvim rokovima. I bio zbunjen, kad po apsolviranju četvrte godine dobijem i diplomu, te nema više ni škole ni ispita ,niti pravdanja za čekanje, već samo široki prostor slobode što mi diploma potvrđuje – a upravo je nastalo ratno kritično vrijeme
Pa sloboda , kako da iskoristim slobodu ? .
... Slučaj i prilike su htjele da odmah po diplomiranju dobijem z a p o s l e n j e, pa zato je logičan slijed , zna se : o č i t o v a n j e, v j e n č a n j e '' , te u '' dobru i zlu, dok nas smrt ne rastavi '' ... i tako bi !
Ljubav slobodno buja. Buja, no minule godine vanjskog zatomljivanja i opreza ' da se naša intima u očima gladnih senzacija ne vulgarizira ', ostavile su svoj okvir ponašanja. Lubavna sklonost ne bi kričava , no tim više je izražajna u dubokoj osjećajnoj pripadnosti, tom bogomdanom s p o j u , bezrezervnoj odanosti, cjelini zajedništva sada našeg b r a č n o g obiteljskog života.
Zajedništvo ljubavi posta sav smisao postojanja, te s r e ć a u usrećivanju (dijela) samoga serbe u bliskom tijelu, upravo d v o j n o m tijelu istoga p a r a ! Ono nevidljivo, neopipljivo, nestvarno ,a istinski duševno stvarno bijaše nam smisao postojanja.
Ljubav, ljubav ta profanirana riječ imala je za nas čistu, stvarnu sadržinu, te i u nespretnim i nesretnim izljevima, kad se činilo da umišljeni razlog : krivo protumačena riječ, pogled, a najčešće '' prijateljska napomena brižnih prijatelja '' zagorčaše tijek duševne intimne idile, - ljubav bijaše ta što prevlada nesporazume, jer je ona bila uvijek čista, jedinstvena ,sretna u sreći bračnog para.
Dođu i djeca, te godina za godinom juri jureći i žureći u vječnost. Prividno vrijeme stoji, ne zapažamo , sjedeći u vremenskom vlaku, da će strpljivi usud postati nestrpljiv i riknuti dosta i zajedništvu bi kraj...
Kraj, k r a j , - nema zajedništva, osta usamljenost i reminiscencije..,
Nema niti riječi, govora, ni pogleda, nema niti šapta ni vike, veselja ni srdžbe tek u srcu usamljena ljubav,, taj Stvoriteljev dar, sama sa budnim reminiscencijama, jer sada samo te reminiscencije daju ostatku života sadržaj !
Slučajno iz gornje police ormara, nečim potaknuta, dopala mi davno pohranjena stara ,zaboravljena pisma. Pisma predavnašnja, mladenačka, nevješta, skoro nemušta, tek stari požutjeli papir, kao da će posvjedočiti da su bila topla, topla od s k r i v a n e tek propupale prve l j u b a v i ...
L j u b a v i toga Stvoriteljevoga dara, kao suštinske karakteristike i pratilice zemaljskog života
L j u b a v i, za koju tada neki '' iskusni' ' nisu znali ni mogli pretpostavljati, da će biti j e d n a - j e d i n c a t a , t r a j n a, n e u m r l a i d u ž a od '' d o k n a s s m r t n e r a s t a v i ''
A tako bi, tako jest i tako će biti , jer ljubav je besmrtna datost i dragost !!

Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	svibanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters