Tebi ili sebi?!
Neće biti nikomu poslano.
Ne znam Tvoju adresu… Je li n e b o ili beskraj, vječna nirvana, boravište sretnih, beželjnih, jednakih u bespotrebi, bliskih ili ravnodušnih, tolerantnih, n e z l o b n i h. Niti imućnih niti siromašnih, niti mladih niti starih, ili istodobno – za roditelje mladih, a za unuke starih?
Pišem da mi 'olovka bude kraća' ili zato što mi pisanje omogućuje komunikaciju koja je inače ostvariva samo u mašti. Vjerojatno zbog ovoga drugog razloga. Komuniciranje kao svjedočenje postojanja... Mojega 'materijalnoga' postojanja... Ali da li samo materijalno- ga? Što bi me moglo od moga materijalnoga dijela n u k a t i da pišem o apstrakciji koju ne mogu razumjeti, već samo intuitivno slutim da bi mogla postojati – a možda je umišljanje postojanja samo uobličenje moje želje i čežnje… A želja? Otkud želja?
Razumijem inicijativno nastajanje želja zbog tjelesnih, materijalnih potreba za energijom (npr. glad i sve ostalo uvjetovano opstankom organizma). No želja za apstraktnim, nematerijalnim (ugoda, estetika, prisnost i mnogo toga drugoga)?
Pjesnici tim željama daju izvorište u s r c u:
S. S. Kranjčević: “...već mu u srcu sto novih želja klije.“
N . n . „ volim Te svim srcem svojim... “
„ … od srca Ti želim...“
„... srdačno Te pozdravljam… “
Pa je to moje jadno srce krivo za moju čežnju, nematerijalnu bol, ali i za njegovo podrhtavanje i stezanje na samu slutnju pojave osjećaja, a upravo tih ima, ima, pa valjda radi njih i pišem i umišljam da komuniciram s d r a g o m koje nema n e m a… I ne mogu si pomoći niti ikakvom predodžbom popuniti prazninu, ledenu pustoš, kad sam i u društvu prijatelja sam, osamljen...
Ničija susretljiva ruka ne može ni na čas oživjeti – promijeniti moju emotivnu pustinju, a pisanje, zamišljeno dopisivanje-maštanje omogućuje varavu predodžbu, f a t a m o r g a n u koju projicira moja čežnja, dozivajući scene, slike iz našeg zajedništva… Pa ako fizičari obznanjuju da su i sve materijalne datosti samo p r i v i d , jer materija kao takova ne postoji, onda već mogu ne samo maštatai da i moj materijalni sadržaj s pisanjem je realnost komuniciranja, koju ali zbog naših prividnih različitosti (tjelesno/beztjelesno) ...nije nam moguće uspostaviti kontakt zemaljskog razumije-vanja, te je baš po tomu č a r o l i j a postojanje/nepostojanje privlačnija, intrigantnija, poželjna izazovnija u svojoj,vjerojatno, objektivnoj nemogućnosti ost-varenja ...
Tako pisanje – ovakovo dopisivanje - će mi i u budućnosti biti o d u š k a mojoj emotivnoj stvarnosti/ne-stvarnosti . . . .
Napisao sam pa : .. sa srdačnim pozdravom ...!
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz Zbirke ZVONCA ČEŽNJE
| < | svibanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
