LoveDigimons&Pokemons

Da, zivciram se... Vjerovatno nepotrebno...
Danas sam shvatila kakvi su ljudi zapravo gamad.
Kad netko treba pomoc, dodi i pomozi mu, a kad tebi treba pomoc nitko nista "ne zna". To jako frustrira.
Ima jedna cura koja me stalno trazi pomoc oko predmeta u skoli i ja uvijek odvojim vremena i pomognem joj koliko mogu. A sada kada je meni trebala pomoc, nije mi htjela pomoci. Ne razumijem kako je mogla biti takva. Bezosjecajna i bezobrazna.
Ima jos jedna cura koja inace stalno pomaze drugim ljudima i odlican je ucenik, ali ovaj put nije znala test za odlican. Ja sam joj pokusala pomoci i pokusala sam joj reci odogovor, ali me je onda prof premjestio. Ni njoj nije htjela pomoci ona cura koju sam maloprije spomenula. I na kraju se ona naljutila na mene jer joj nisam htjela pomoci, zapravo jer sam joj jedan zadatak krivo rekla. I ona je nekako bezobrazna, jer ljuti se na mene koja sam joj barem pokusala pomoci, a ne na curu koja je znala i nije htjela pomoci.
I na kraju shvatis da se uvijek trebas osloniti na sebe.
Od danas 31. 1. 2014. postajem bezosjecajna kucka koja nema vremena nikome (tko je bezobrazan prema meni) nista pomagati. Nek padnu razred, boli me briga.
Vjerojatno jesam sebicna i bezobrazna, ali ne cu vise gubiti vrijeme na ljude koji mi nece pomoci. Iako kazu: "Dobro se dobrim vraca", meni se skoro nikad nista dobro nije vratilo kada sam ja nekom napravila nesto dobro.
Post je napisan za moju dusu, pa sto se mene tice ne morate ga komentirati.
To je to za ovaj post. Veliki mah mah i velika
P
U
S
A



Why you gotta be so rude?
Don't you know I'm human too?