Dosadašnja putovanja

Blog iz tehničkih razloga otišao u hibernaciju, hvala na pitanju! eek
132. Keyseritza Söze
131. Okači Okić
130. Tunel Tuhobić, a mi iznad njega!
129. Kumrovec - Tile, kako se stvaralo Staro Selo Kumrovec i druge partijske priče
128. Kako sam se naljuljala na najdužoj ljuljački u Hrci osvajajući vrh Japica
127. Slatki gradić Klanjec - ne bi vjerovali koliko je hrvatskih sinova dao, a 'ćer ni jednu!
126. Atletski miting u Zagrebu 2008. (tzv. Hanžek) - onaj gdje je Blanku pokrala publika!
125. Fantastičan Renesansni festival - Koprivnica 2008. (plus nastavak, dalje o Stankovom vrhu i vatrenim kuglama)
124. Karlovački dani piva (2008.) - što su jeli i prodavali naši mladi (plus nastavak šetnja po Karlovcu i priča o djevojčici sa štiklicama)
123. Špancirfest 2008. - subotnje španciranje (plus I. nastavak, II. (bizarniji) nastavak + Najsmiješniji lik Špancirfesta)
122. Dječak s bajunetom i janjetina u restoranu Frankopan (Petrakovo Brdo)
121. Zašto ću Medviđak pamtiti do kraja života
120. U potrazi za Julijem Klovićem: Od Bribira do Drivenika + nastavak
119. Vera: Jedno od bizarnijih mjesta gdje sam spavala
118. Kako sam zbog paštete završila na karnevalu u Fužinama (plus nastavak)
117. Vagabund (koliba) + Zagradski vrh
116. Ideja za kupanje: Karlovac & Dobra + tajanstveni dvorac i kameni most
115. Ideja za kupanje: Karlovac & Mrežnica
114. Kotli, kuća za 220.000 eura, Aleja glagoljaša
113. Bizarni restoran Leader u Lupoglavu
112. Orlj, Orlj, Orljak
111. Žbev, Žbev, Žbevnica i ilegalna gradnjica
110. Raspadalica i paragliding
109. Roč me, baby!
108. Motovun, verzija prije Festivala
107. Hum - najmanji na svijetu!
106. Poklon, Učka, Vojak, Dopolovaro
105. Sljemeništarenje: Horvatove stube, štrudla i momci s Puntijarke
104. Ekskluzivno, prvi put online! Kako smo uspjeli pronaći i osvojiti Jadičev plan! (plus nastavak priče)
103. O obitelji Vukušić sa Zavižana i razularenim penzićima-planinarima (Zagreb-Matica?)
102. Mali Rajinac, al' što ima velike muuuhee, plus Zavižanski (Veliki) Pivčevac
101. Veliki Zavižan, Balinovac i Posljednja igra leptira
100. Prvi dan Velebita: dolazak na Zavižan, Edo Popović, Talijan-agresor...
99. Tri dana Velebita - uvod
98. Kako se zapravo kaže Plijes ili Ječmište ili Pliješ ili Ječmenak ili Plječmište - ljubljeni Žumberak post
97. Jezovita Jama Jazovka
96. Ravna gora koja baš i nije ravna
95. Dvorac Trakošćan - šta je to u Hrvatskoj?
94. Zir - novi udar, napad i konačno osvajanje
93. Mammut Big Wall Speed Climbing - Paklenica 2008
92. Bojin kuk (Bojinac): Najjači ever planinarski uspon u mom malom planinarskom životu (plus nastavak priče)
91. Zir - prvi put (i novi prijatelj Nikola)
90. Sljeme: Zadnji ovogodišnji snijeg
89. Grohot-om se nasmijaše
88. O putovanju vlakovima i HŽ-u
87. Lipa moja
86. Medvedgrad s Armandom
85. Joj što mi se svidio taj grad Labin
84. Kad Međimurce naprave planinarski party - Međimurska noć (nastavak)
83. Jedno od najbizarnijih sela koja sam posjetila - Noršić Selo (i Noršićka Plešivica) i to u nastavcima!
82. Uzbudljiva priča o ludom provodu na fantastičnom Japetiću... noooot!
81. Vjetrić s Dinare: Spust sa Sinjala
80. Kako sam preživjela prvo spavanje u planinarskom domu i žig na vrhu Dinare
79. Badanj za ladanj i Dinara u tri posta
78. Što ja nosim od opreme na planinarenje
77. Što vam sve treba od opreme za planinarenje
76. Mračna strana planinarenja! Ehehe...
75. Ako ne znate što bi sami sa sobom predlažem... planinarenje! (u nastavcima!)
74. Kad planinari prostru plahte...
73. Glavaš, Thompson, Cetina i Cetina
72. Moji planinarski dnevnici (III)
71. Vrste planinarskih žigova i žigokradice (II)
70. Žigovi, HPO, HPS, vrhovi planina i drugi planinarski termini (I)
69. Krapinski neandertalci, ujedinimo se!
68. Strahinjšcica: Zatrpani u snijegu u romantičnoj planinarskoj kućici
67. Vjerski turizam u Mariji Bistrici i svirač podno nogu Matije Gubeca
66. Dvorac Tikveš, Baranjci, Tito, Zlatna Greda
65. Orlove stijene i janjetina
64. Okrugljak: E ljudi pa ovo i nije tako loše
63. Špičasti vrh: Sve samo ne špičasto
62. Birtije po Baranji i Kopački rit (u nastavcima)
61. Kapovac: Jedini vrh na kojem sam bila čak tri puta
60. Sovsko jezero: Nema sova, a bome ni jezera
59. Vrh Čardak: Ni na nebu ni ne zemlji, a možda je u šumi
58. Cepeliš: Dolina kraljeva, piramida i pripiti faraoni
57. 'Moja Petrinja' i zašto više nikad neću kupovati Gavrilović proizvode
56. Vis: Fantastični Garić-grad
55. Stvarno prekrasan ovaj dvorac u Ozlju
54. Vodenica - najgora šumska zabit ever!
53. Kako je vrh Vinice poharao pobješnjeli piroman (član PD-a?)
52. Dražesni Martinščak
51. Tuščak: Stoj, draga!
50. Džungle Džumberka i još koješta o hilibilizmu
49. Čevo, čevitis i čevanje
48. Veliki Lubenjak: Kako su nas džinovskim markacijama napali markacisti PD Grebengrad

47. Zrće, Novalja: razotkrivanje, sve o Zrću, prava istina o Zrću, Zrće - vodič za roditelje i druge partijanere
46. Kako smo na najvišem vrhu Paga saznali da je Kamnik blizu Osijeka (plus post s fotografijama Paga - Pag kako ga ja vidim)
45. Grad Pag, paška janjetina, čipka, sir, svašta nešto
44. Zašto su mi se Pašmanci zamjerili ili gdje su zaštitari životinja kad ih najviše trebate (a ni markacista baš nema)
43. Šćah, Šćeh, Šćuh
42. "Hiljadu mi Dabrova", ova Kiza je odična!
41. Kako sam završila u pravoslavnom manastiru prateći Zrmanju
40. Kak' se, zapravo, kaže "Obrovac" ili "Obrenovac"?
39. Varaždiranje po Španciru! (u nastavcima)
38. Kako sam se izoduševila po Kalničkom gorju (u nastavcima)
37. Kako sam se izdosađivala po Samoborskom gorju (kako sam "napala cijelo jedno gorje")
36. Poskok: Moj prvi susret s otrovnicom (pola metra/pola minute)
35. Lokve again: U poj! U poj!
34. Drgomalj: Samo za okorjele žigomane ili one što nemaju šta pametnije raditi
33. Bijele stijene: izdala ga ruka kojom je marnuo žig!
32. Moj prvi (malkoc ocvali) runolist.
31. Kako sam iskočila pred četiri medvjeda - istinita priča
30. Drugo najveće novo svjetsko čudo - posjet jordanskoj Petri
29. Opet u Jordanu - serija postova
28. Generalturist: Nekorektnost zaposlenih
27. Anića kuk: Zašto sam odustala pred sam vrh
26. Kako greškom skoro nisam završila na Skradskom vrhu
25. Snježnik bez snijega i napora
24. Nogomet na Bjelolasici na 1500 m!
23. Vedri dani u Lokvama
22. Begovo Razdolje - više Razdolje, manje begovsko..
21. Kanjon Kamačnika i magla Josipe Lisac
20. Raletovo sklonište
19. Kako sam greškom završila na vrhu Samarskih stijena
18. Slatke Fužine
17. Mala igra inteligencije - Bitoraj
16. Kako to rade Mađari
15. Vragovim putevima po Skradu
14. Leska(renje) po pljusku

13. Lokve i lokalno lok(v)anje
12. (Ne)Ugostiteljstvo u Hrvata: Restaurant Eva (Lokve) nikad više
11. Kako svladati Risnjak sa što manje muke
10. Ekskluzivno: velebitska degenerika!
9. (Pre)Krasno
8. Zavižankoviću, here we come!
7. Gacanje po Gackom polju
6. Premužićka i Rossijeva kobila
5. Mede iz Kutereva
4. O Jordankama i Jordancima..
3. Što se sve jede na Bliskom Istoku
2. Ljudi iz Manita peći
1. Klečke vještice..

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka

Mjesta na koja bi se sutra rado vratila cerek
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje




Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti rolleyes
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha

Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )zubo


Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Diavola


subota, 27.09.2008.

Kako animirati dijete na betonu kafića

Eto, pogledajte ovu ideju. Oprostite na mutnini, ali fotkala sam mobitelom s veće udaljenosti.

Nabacite na beton dekicu. Stavite dijete na dekicu. Stavite igračke na dekicu. Sjednete za stol i pričekate babe da započne vaš poslijepodnevni babinjak. Preporučljivo je da dijete bude u jeansu ili nekoj čvršćoj odjeći. Nije preporučljivo u hlačicama bez nogavica. Pazite da dijete ne smeta ljudima koji sjede za drugim stolovima. Omogućite im normalnu komunikaciju s drugim dijelovima kafića da se ne bi zatepli o bebača.

Nadalje, tu i tamo pogledate da vam dijete nije umaklo s dekice. Za što su male šanse jer se dijete po betonu otežano kreće sa svojim nekoordiniram valjčićima od nogica. Kaldrma, posebno, može osigurati da se dijete ne kreće po dekici već da leži tamo gdje ste ga ostavili prije jedan sat. Inteligentnije bebe bi se, eventualno, mogle bočno otkotrljati oko svoje osi. Ali to već možete spotati krajičkom oka i zaustaviti naglim trzajem noge.

Photobucket

Voila! Problem riješen! Dijete na zraku, igra se. Vi na babinjaku, tračate.
Samo nemojte zaboraviti dekicu. I pratite vremensku prognozu!
zubo

- 09:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #


petak, 26.09.2008.

Kako to radi Goran Bare

E ljetos hodam gradom i slučajno registriram plakat s likom legendarnog Gorana Bareta i njegovih Majki. Kao najava koncerata... i zastanem ja da vidim gdje će to naš Goran skitati ovo ljeto... ono, već ga vidim na Brodu ljepote kako obilazi Hvar, Brač i Crikvenicu!

Kad ono... gle ovo... pogledajte datume!

Photobucket

Malo krajem srpnja, koncert-dva. Onda pauza od dva mjeseca. Pa, opet, koncert-dva. I to je to. Ljetna turneja. Sa stilom, ne? zubo

Naše Majke.

- 20:21 - Komentari (5) - Isprintaj - #


srijeda, 24.09.2008.

Posljedice miita i korrupcije na promet. faklutetu

(stavila sam kraticu i tipfelere u naslov da mi ne bi preko Googla dolazili zaozbiljno zubo)


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


p.s. svi koji su bili uključeni u pušačko-nepušačka prepucavanja ispričavam se što malo kasnim s odgovorom, ali dopisala sam ga maloprije. smokin

- 18:12 - Komentari (17) - Isprintaj - #


subota, 20.09.2008.

Ugrožena prava nepušača i ćevapčići

Ja sam od onih koji ne mogu dočekati zabranu pušenja na javnim mjestima. Iskreno, jako mi smeta smrad cigareta u zatvorenim prostorima. Mrzim kad ni kriva ni dužna smrdim po dimu. Photobucket Kad dođem kući, legnem, a iz kose se sve puši... Pušači, džaba parfemi, džaba dezodoransi, džaba tuširanja - smrad cigarete je neuništiv, jako se osjetite. Pa šta ne živimo u okrutno zagađenom okolišu i bez cigareta? Rijetko se sretne pušač koji je svjestan mrakova koje cigareta nosi sa sobom. Rijetki su pušači koji će voditi računa o nepušačima i ne-zapaliti-cigaretu ili je ugasiti na zamolbu. Velika većina će te agresivno stati bombardirati njihovim-pravom-na-cigaretu. Photobucket Dajte, ljudi, nitko vam ne brani da pušite, pušite kad god hoćete - samo ne na javnim mjestima gdje ima drugih ljudi. I to je to.

I gdje su tu moja prava da ne smrdim i ne udišem nikotin? E pa, društvo je, konačno, postalo toliko zrelo da nakon desetljeća i desetljeća terora pušača i nas, nepušače, netko će sada pokušati zaštititi. Koliko znam, u Zagrebu, osim u Profilovom kafiću u centru, nema nigdje kafić gdje je ZABRANJENO pušenje. Svuda se puši. Tužno. eek


Uopće ne sumnjam da će se taj zakon početi primjenjivati i u praksi, kao što puno ljudi izražava skepsu. Ako Turska to može - možemo i mi. Vidim i da je CNN počeo s kampanjama zabrane pušenja i zaštite djece, koje, također, nitko ništa ne pita. Jadna djeca čiji roditelji kod kuće puše (takvo sam i ja bila dijete).



Nego, zašto to sve pišem... danas su mi se jeli ćevapčići. Jako. Nisam ih dosta dugo jela. I onak' baš mi se jelo. Bila sam kod prijatelja u Novom Zagrebu, gdje ćemo šta ćemo, ajmo u Rubelj Grill. Vjerovali ili ne, ja tamo nikad nisam jela pa da i to probam. Došli smo u Rubelj Grilj u Utrinama. Uglavnom, mali prostor, nemaš šta vidjeti, par stolova. I mi da ćemo sjesti za ovaj stol lijevo, kad skužimo to je kutak za pušače (naljepnica). Jedan jedini stol za nepušače. Hops, ajmo na jedan od ovih stolova. Dva-tri zauzeta. Kad odjednom, skužimo, da SVI puše za tim stolovima! Photobucket Dakle, svi sjede i puše u zoni za nepušače (koja predstavlja svih ovih ostalih 4-5 stolova). Osim što mi je koncept nevidljivog-zida između pušača i nepušača oduvijek bio zanimljiv, činjenica da su svi pušili u obrnutom dijelu konobara aspolutno nije smetala. Kad smo izlazili van, na njegovo pitanje "recite, izvolite" i moj komentar "smeta nam cigareta, svi puše u nepušačkom dijelu", on je samo ljupko slegnuo ramenima.


Eto, toliko o pravima nepušača.


Meni se i dalje jedu ćevapi. Gdje ćemo... Tu gdje je Rubelj Grill ima okolo cijeli kompleks kafića, pekara i slično. Kao da si na kolodvoru ili tržnici. I predloži nam domaćin da odemo u pečenjarnicu Šport par koraka dalje od Rubelja. Hajde, kontamo, valjda u Športu neće bit cigareta, kad ono! Ne može čovjek vjerovati! Veliki prostor podijeljen po pola i odvojen staklom, u lijevom za nepušače u desnom za pušače. Mi smo sa strahom ušli u nepušački dio i stvarno nisam mogla vjerovati da nikog nema od pušača. Nevjerojatno, ali istinito, zrak je bio čist!


Evo, fotkano iz nepušačkog dijela. S druge strane dijela sve isto - samo za pušače. Ovo nikad kod nas nisam vidjela i zato mislim da zaslužuje post.

Photobucket


Evo i terasica vani. Tu će, vjerojatno, poslije travnja 2009. bit "dio za pušače". A ovaj sadašnji nepušački dio tada će se udvostručiti u kvadratima rušenjem staklene barijere na gornjoj slici. zubo

Photobucket

Gle ti vlasnika kako je korektno odvojio prostore. I dao i jednima i drugima šansu hehe... nikakvog fizičkog dodira s pušačima nema. Potpuno odvojeni prostori.



Ćevapi su isto bili ok. Nisam ih dugo jela, baš sam se fino naklopala. Poslije me malo bolio stomak, ali ne zbog ćevapa, već od brzine kojima sam ih smazala. Bolji poznavatalji ćevapa vjerojatno bi imali kritičniji stav, ali meni su bili, fakat, dobri. Roštilj je bio na ugljen. Omastila sam se full.

Plus, dobila sam komentar da ne jedem ćevape kako treba. Eto, nešto sam i naučila. Naime, ja uvijek "otkrijem" gornju lepinju, prebacim je na drugi dio tanjura i krenem jesti... ali ne... ne smije se tako, jer ti se sve hladi. Nikad ne otkrivati gornju lepinju i pustiti da se i lepinja i ćevapi hlade. Nikad. Stvarno pali. Photobucket



Lepinja prije nego sam je okrenula i zbacila s ćevapa:

Photobucket

Ovu fotku poklanjam svim pušačima da se ne naljute na mene zbog ovog posta. S motom "žvačite ćevape, a ne duhan"! cerek


(Dajte, ljudi, kanite se cigareta, trošite lovu i tijelo na pametnije stvari!)


- 20:20 - Komentari (47) - Isprintaj - #


petak, 19.09.2008.

Fora fotke iz Kroejsche

Nisu moje, al' su fani. Garant ima nekih da ih niste dobili u razno-raznim forvardušama. A ako i jeste - nije loše malo se osvježiti i sa starim forama.

Dobar dan! mah



Photobucket


(e, evo ona Che-hok fotka što sam je vidjela u Varaždinu na majici neke žene hehe)
Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket


Photobucket

Photobucket

Photobucket

- 10:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #


četvrtak, 18.09.2008.

Djevojčica sa štiklicama

(nastavak iz prošlog broja)


Svi se zgražamo nad pedofilijom. Pedofile proklinjemo i mogli bi ih zadaviti vlastitim rukama bez imalo grižnje savjesti. A što je s onima koji od djece prave pedofilske mamce?

Na Karlovačkim smo danima piva ostali zgroženi kad smo skužili jednu slatku djevojčicu obučenu kao da je upala u lanac pedofilije. Mini jeans suknja s tim da je imala neki volančić tako da su joj se vidjele gaće. Hoda u, pazite sad, štiklicama.

Možete vjerovati dijete koje se vuče u ŠTIKLAMA?! To drvo grebe po betonu. Mala se jedva vuče. Vukla se i grebla, to je toliko lupalo, da nema tko nije pogledao u njenom smjeru. I onda se čudimo na pedofile... namjerno sam smanjila fotografiju da se, eto, bar nekako zaštiti njen identitet.

Photobucket

Šta nije ovo za socijalne službe?

Usput, mala nije sama došla, pretpostavljam(o) da je ispred nje par koraka bio otac koji je gurao kolica i još jedna djevojčica (sestra ili rođakinja ili prijateljica ove djevojčice sa štiklama) jer se on okretao i nešto joj dobacivao. Mala je kaskala jer, normalno, nije mogla u štiklama tako brzo hodati.


Photobucket


Koji idiot je ovakvu obuću, uopće, izradio? A koji je idiot ovako što, uopće, kupio!? Em neudobno, em nezdravo, em neprilično.


- 17:24 - Komentari (10) - Isprintaj - #


srijeda, 17.09.2008.

Karlovački dani piva 2008. - II. dio

(nastavak iz prošlog posta)


U jednom smo trenutku ušli u šator gdje su se događale kao neki lokalni obrti. Evo jednog obrta izrade životinjica iz drveta (to mora da su neki Šumarkini momci - mislim na izrađivače, ne na medvjede! cerek):

Photobucket



Uz svu onu hranu trebalo je i smršaviti. Evo načina da se za pola sata dovedete u formu. Sve što je trebalo jeste upisati se na ovaj štand.

Photobucket


U Korani je bilo likova koji su se kupali taj dan:

Photobucket


Ovo je bilo fora. Dok su svi pili, uglavnom, pivo, muškarci uz ovaj bijeli šator desno svi su odreda pili vino (ili gemišt).

Photobucket



E a ovom liku-mađioničaru piše na papiru "ILUZIONISTIČKI MEGA SPEKTAKL". lol

Photobucket


Ovo je mjesto definitivno savršeno za djecu. Bilo je jako puno sadržaja za klince, tobogani, vrtuljci, vlakovi... Bilo je i jedno 5-6 konja/magaraca koje su jahali i mladi i stari... sirote životinje! eek

Photobucket







Da još jednom naglasim - tamo nisam taknula meso, jer sam došla sita, hehe... sve fotke hrane iz prošlog posta bile su snimljene isključivo u dokumentarističke svrhe! Ja sam doma papala svog omiljenkovića. Kad smo popili cugu pod jednim od šatora, šta ćemo sad, opet još jedan đir po vašaru. Onda nam je postalo malo dosadno pa smo otišli tražiti nove vizualne podržaje. Odlučili smo, opet, preći Koranu i otići do susjednog mosta napraviti cijeli krug. Pa evo par fotki s tog kruženja.


Skužili smo neku ogromnu zgradu, za koju se vrlo brzo uspostavilo da je hotel i to potpuno devastiran ratom.


Photobucket


To nas je vratilo u neko tmurno raspoloženje, stajali smo ispred tog hotela, razmišljali kako mora da je tu bilo dobro prije rata, sjetili se zvukova granata, ježili se i sablažnjavali, ma full se sjetili ratnog doba i lamentirali o smislu života...

Photobucket


Photobucket


Jadan Karlovac što je sve prošao, grozno... a tolika ljepota oko njega i u njemu...



Usput, bilo mi je prilično bizarno da je u sklopu te ruševine kafić i to kafić pun ljudi! Kak' mogu sjediti pokraj tako teško oštećene zgrade? Valjda se inate onima koji su Karlovac htjeli sravniti...

Photobucket


Tik do tog hotela je neka turbina. Ne kužim zašto su je napravili i zašto su zaustavili tu tok vode... naime, od te turbine dalje je voda prilično ustajala i djeluje kao bara...

Photobucket



Evo primjera kako su lokalne vlasti promptno reagirali na nepravdu kad su zabranili kupanje u blizini turbine... zubo

Photobucket



Photobucket


Prekrasan most... tek kad smo se približili skužili smo da je drveni... to me još više oduševilo!

Photobucket

Photobucket


Sve u svemu, zanimljivo iskustvo... kako rekoh, najzanimljivije je za klince. Taj dio nisam fotkala, jer sumnjam da bi roditeljima bilo ugodno vidjeti strance kako im slikaju djecu... no, u njihovom je dijelu bilo definitivno najživlje!

Tu je večer pjevao Goran Karan. Mi smo otišli negdje oko 20h, bilo nam je taman... nazad smo išli preko Pisarovine... A onda se najviše volim naslađivati gledajući dnevnik i kolone kod Lučkog ehehehe...


No, prije nego napustim(o) Karlovac, u idućem postu nešto neviđeno - najavljujem post o štiklama za djevojčice koje sam vidjela u Karlovcu i ostala - šokirana!


- 09:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #


nedjelja, 14.09.2008.

Karovački dani piva 2008. - šta su jeli i prodavali naši mladi (I.)

Evo mene prvi put na Karlovačkim danima piva. Čudno za mene jer ne volim pivo niti sam ga ikad popila. Sve je počelo s tim da nismo znali gdje ćemo tu nedjelju, a negdje nam se išlo. Prvo je netko dao prijedlog da idemo u Vrbovec (i forsirao da se taj plan prihvati), jer je tamo kao zadnji dan Mišo Kovač i Hladno pivo i još neki. Meni je to odmah bilo čudno, jer je splet muzičara bio nevjerojatan. Niti sam čula da HP nastupa. Kasnije sam našla najsvježije informacije o koncertima u Vrbovcu zadnji dan priredbe "Kaj su jeli naši stari" i tamo pročitala da nema ni Miše ni Hladnog ni... Bingo!

Photobucket


Naime, ja sam bila za Karlovac i Karlovačke dane piva. Malo me obeshrabrio sms od moje karlovačke veze koja je na moj sms "jel se isplati ići na KLC dane piva" odgovorio, citiram, "ako voliš vašare - isplati". Onda sam se sjetila da sam ja odrasla na slavonskim kirbajima, zaključila da su to sve vašari i odlučila sva sretna otići u Klc.


Ljudi, halo, ajmo se malo zaustaviti ovdje i malo koncentracije... kad se vraćate s mora, zašto ne upalite radio i slušate obavijesti HAK-a? Pa, koliko lud/glup/dekoncentriran moraš bit da upadneš u kolonu dugu 10 kilometara ispred Lučkog! Halo! Ja sam ostala šokirana... meni to stvarno nije jasno! Da ne govorim da postoje dvije opcije! Možeš ići starom karlovačkom cestom ili, JOŠ BOLJE, što ja radim, a to je cesta preko Pisarovine. Čak imate manje kilometara. Doduše, ne možeš brzo voziti, ali bar se VOZIŠ, a ne da stojiš u 10 km kolone! Pa meni to stvarno nije jasno, pogotovo ljudi koji imaju djecu odostraga da im se da tako maltretirati i sebe i obitelj!

Ok, sad možemo dalje s postom. zubo



Ništa, došli mi u Klc, našli most preko Korane, našli sportsko-rekreacijski centar Korana i sparkali se na šljunčanom parkingu za 10 kunića.

Photobucket


Hajdemo blitz fotografije:


Prvi pogled događanja...

Photobucket


Krenuli smo ulijevo preko nekog pontonskog mosta pa ćemo onda kao među šatorima...


Photobucket


Karlovčani, nemojte mi reći da je netko s ove skakaonice skako u ovaj plićak pored pontonskog?

Photobucket


Mislim, da, znam da prije nije bilo ovog improviziranog mosta, ali da je tu voda toliko duboka da se moglo skakati s ove visine - ne mogu vjerovati...



Jedan od prvih likova koje sam vidjela na Karlovačkim danima piva malo me zbunio...

Photobucket


A evo drugog lika:


Photobucket


Ako niste skužili, ima zmiju oko vrata...

Photobucket


Fotkanje sa zmijom 50 kuna, za djecu 30. Koje mučenje životinje. Sirota zmija... no


E sad kad sam zašla među šatore... ima svega... čitav niz većih ili manjih šatora ispod kojih su tu klupe... onak' pokušaj imitiranja Oktoberfesta u Minkenu.

Photobucket



Ovo je bio glavni šator i jedan od najvećih, tu je pretpostavljam i glavna glazbena scena...

Photobucket


Nego, ono po čemu ću ja pamtiti Karlovačke dane piva je miris mesine, mesine, mesine... svuda je cvrčalo meso i svuda se širio miris pečenog mesa. Ne znam... da se tu kojim slučajem zatekne vegetarijanac mislim da bi mu koljena zaklecala... ne, ovo nema šanse da bi izdržao...

Photobucket


Photobucket


Ovo su fotke sa samo jednog štanda, a bilo ih je nekoliko...


Photobucket


Osjetite miris? smijeh


Photobucket


Ne znam jel ovo neka krušna moda u Karlovcu, ali na sve strane ste mogli vidjeti ljude kako jedu ogromnu slanu perecu. Pa to kao da si kupio kilu kruha, hodao s vrećicom po gradu i kidao komadiće... Iako volim tu sol s tih slanih peciva, nije mi palo na pamet kupiti nešto tako veliko. Posebno mi je bilo grozno što su davali kruh bez papira, ono tutnu ti svojim prljavim rukama od novaca i koječega u vrećicu i pruže... bljakica! Photobucket

Photobucket


Na sve strane ste mogli vidjeti te obične tanke plastične vrećice s tim perecima i ljude koji su kopali tu perecu gore od nosa...


Na jednom smo mjestu skužili šarana na rašljama u karlovačkoj verziji - šaran u žicama:

Photobucket


A gle ovu maščobu! Ide čak i u kombinaciji s kečapom! Čudom se čudim da negdje nema i majoneze, kad je već i *šećer* tu.

Photobucket



Nego, pređimo na druge teme... hehe... na jednom štandu pripadnik jedne naše nacionalne manjine prodaje lančiće i, pazite sad, jedan (1) parfem Koko Šanel.

Photobucket

Nisam se usudila fotkati već sam, nabrzinu, kliknula dok mi je aparat visio oko vrata, hehe... Čak bih se usudila reći da je fotka time dobila na dramatičnosti.



(nastavak u idućem postu)


- 08:19 - Komentari (12) - Isprintaj - #


petak, 12.09.2008.

Hrana i posljednji detalji s Renesansnog festivala

(nastavak iz prošlog posta)


Evo i posljednjeg bloka fotki s Renesansnog festivala. Bit će malo o Koprivnici, malo o prehrani na Festivalu i neke fotkice općenito... možda sam trebala podijeliti na još dva posta, ali, hajde, da ne razvlačim više toliko!

Već sam u prijašnjim postovima pisala kako je problematična bila klopa na samom Festivalu. Prvo, moglo se jesti na jednom, odnosno dva mjesta.

Photobucket Image Hosting

Na prvom mjestu bila je nenormalna gužva, jelo se ogromnog vola plus manju svinju (vidi prijašnje postove). Iako je bila istaknuta cijena za janjetinu, nje, naravno, nije bilo. Možda bih i probala vola, ali mi je bila odbojna ideja da stojim u redu od 20-30 ljudi (od kojih su neki čekali samo cugu) i onda na papirnatom tanjuru dobijem komad mesine. A ne, ne volim tako jesti. Na drugom mjestu dijelili su se neki ražnjići, istom ili možda čak gorom tehnikom pa smo donijeli odluku da idemo dalje klopati.


Okretale su se životinje na još dva-tri mjesta, ali to su bili isključivo za sudionike.

Photobucket Image Hosting


Photobucket Image Hosting


Photobucket Image Hosting


Jedan od mojih supatnika već je bio u Koprivnici pa je predložio PRC - Podravkin rekreacijski centar. zubo Otišli smo tamo, ali kako su to poslijepodne planirali svatove, svi ostali su morali računati da će idući put imati više sreće sa stolom. Ambijent vrlo ugodan, duboka hladovina, zelenilo...

Photobucket Image Hosting


Otišli smo nazad u Koprivnicu i tamo se prošetali centrom. Netko nam je u Jagnjedovcu spomenuo da je dobra klopa u pivnici u centru grada. Ništa, hajdemo tamo...

Photobucket Image Hosting

Sam centar Koprivnice prilično pust. Mi smo na kraju završili u Podravkinoj pivnici koja se nalazila na doljnjoj slici skroz desno...

Photobucket Image Hosting

Uglavno je bila mesina na meniju, nisam znala što naručiti pa sam uzela neko carsko meso na žaru. Carsko meso je bilo malo masnije, morala sam rezati te dijelove, ostatak je bio ok. Ostali su bili, isto, zadovoljni s klopom, a posebno s činjenicom da je sve IZNIMNO jeftino.

Photobucket Image Hosting

Mi smo, zapravo, ostali šokirani. Sva jela 20-ak ili 30-ak kuna. Nevjerojatno. Ja sam uzela još juhu od gljiva na početku. Juha je,doduše, bila Podravkina, ali dobila sam sigurno pola litre juhe. Nije bilo šanse da to pojedem. Na kraju sam pojela dio štrukli, ok su bili. Svaka čast da nisu podigli cijene kao zbog Festivala, hehe...

Photobucket Image Hosting


Šetajući Koprivnicom (stalno hoću napisati "Podravkom") naišli smo na zanimljive informacije...

Photobucket Image Hosting


A i Ivana se spremala za nastup... zubo

Photobucket Image Hosting


U samom središtu je veliki park, a u parku neobičan paviljon...

Photobucket Image Hosting



No, evo, vratimo se na Festival... gospođa s biserima je pisačica...


Photobucket Image Hosting


Gospodin kovač je imao fakat malu kovačnicu i pravi mijeh u funkciji...

Photobucket Image Hosting


Zastave prisutnih...

Photobucket Image Hosting



Modni mačak i ostali akrobati pokušavaju izbiti cigaretu iz usta nepoznatog gosta!

Photobucket Image Hosting



Evo postava djeva za gaženje grožđa. Ovu postavu je malo smlavila vrućina! smijeh


Photobucket Image Hosting


Na par mjesta bile su i ove sprave za onemogućavanje kretanja. Da ne spominjem da sam ja neko vrijeme bila uvjerena da simuliraju giljotinu.


Photobucket Image Hosting





Za kraj, odlazimo s regularnog parkinga, kad ono skužimo da je cijeli parking podijeljen po zonama.

Ako ste mislili da sam bila te sreće i parkirala na...


Photobucket Image Hosting


... varate se, završila sam na puno indikativnijem dijelu parkinga:


Photobucket Image Hosting

Toliko iz Koprivnice, pa-pa! mah

- 09:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #


srijeda, 10.09.2008.

Blanki Vlašić publika uzela bar tri centimetra!

zubo

Ništa, bila ja jučer na poznatom zagrebačkom mitingu... ah, ta riječ "miting" uvijek asocira na neke probleme! Obožavam atletiku, valjda je to više jedini sport koji mi se da gledati od početka do kraja (uz gimnastiku, naravno). Za ostale sam davno izgubila koncentraciju i volju. Atletika dinamična, stalno se nešto događa, možeš gledati prekrasna tijela... No, dobro, izuzimo neke discipline... Ali na zagrebačkom Hanžeku nisam nikad bila.

Photobucket

Prvo, jedva sam na netu našla jučer službene stranice. Kad sam našla website mitinga, izgled je bio ne jeftin, nego ono... so 90's! Neću vam namjerno dati link, probajte ga sami naći, ako ste vješti u guglanju! eek Drugo, upad je besplatan, super. Došli mi tamo, kad ono ne puštaju na zapadnu tribinu bez karti. Neki imaju karte, neki nemaju. Po karte morate ići ne-znam-negdje. I te su karte besplatne, ali moraš po njih negdje otići. Ne da mi se. Iako je, naravno, njima na zapadnoj stoput blje. Na zapadnoj tribini nećeš oslijepit od sunca + uz zapadnu tribinu su sve kratke trke i skok u dalj. S južne tribine to ništa ne vidiš. Stražari neumoljivi. Odlazimo na južnu tribinu, stali smo uz ogradu. Sunce je bilo ravno ispred mene, ali i Blanka Vlašić. Kasnije skužimo da je zapadna tribina bila prazna za sigurno četvrtinu stolica. Eto im. Glavno da lijenu sirotinju nisu tamo pustili.


Blankica skače:

Photobucket

Photobucket

Gle noge...

Photobucket

Photobucket


Treće, broj atletičara i disciplina je zastrašujuće mali. To je mali miting. Ajde, onda će bit i mali problemi. Četvrto, stolice, tj. nekakve improvizirane tribine su bile tako jeftine. Onak' so East-European. A voditelj? Kao da smo na nekom lokalnom natjecanju u nekom minornom sportu, pa se lokalni moćnik egzibicionističke provincijencije dočepao starog mikrofona. Prostor je tako mali, mali, mali!

Tribine:

Photobucket


Peto, ja sam se zapalila. Išla bih negdje na neki pravi miting. Unatoč svemu, totalno sam se zapalila. Ljudi, da vi vidite uživo kako lete trkači i trkačice!! Ma, to se ne može na televiziji ni blizu vidjeti. Iako su nam bili na drugoj strani stadiona, ja sam se ježila od brzine i savršene tehnike trčanja! Ježila! Hoću ići na neki pravi miting!


Ništa, došla ja doma pa, rekoh, idem malo surfati po temi... odem na site Večernjeg lista, a tamo u naslovu "Blankina pobjeda farsa" ili tako nekako, uglavnom, riječ FARSA. Vidim da su to, u međuvremenu, maknuli. E sad šta je bilo sporno. I Blanka i Čičerova su imale isti broj bodova, skočile su obje 2,04. E, ljudi! 2,04!! Da vi vidite koliko je Blanka visoka i da vi vidite koliko je VISOK taj štap uživo (ako niste) ne znam... ja sam bila šokirana! Blanka je toliko zgodna, prezgodna, lijepa, ima takvu karizmu! Mi smo svi poludjeli u publici! Pa ono kad skoči pa stane strike-a-pose! Ma, preslatka, toliko ima stila, ljudi polude za njom! Fantastična je, posebna, ne može se opisati...


E i mi gledamo skokove, uglavnom, kako su bili izjednačeni, prema (novim?) pravilima letvica se spušta na niže. Pobjednica je ona koja uspije preskočiti jednu (nižu) visinu, a protivnica da u tome ne uspije. Dakle, letvica se spusti na 2,02 ni jedna ne preskoči, ajmo niže. Letvica na 2,00 preskoče obje, ajmo na još niže. Letvica na 1,96 prekoči prva, druga ne, prva je pobjednica! Jer ne mogu dvije dijeliti prvo mjesto (drugo i treće mogu). I sad ajde, gledamo mi dalje, kad odjednom, skužim ja Čičerova (kojoj je 2,04 bio osobni rekord) oblači na sebe full odjeću, kupi stvari i ono... ide? Za to vrijeme Blanka skače non-stop. Ono ne izmjenjuju se. Vidiš scenu dolazi neka ženska iz organizacije i razgovara s Čičerovom, onda skupa odlaze do grupe sudaca. Nešto se događa. A sirota Blanka skače li ga skače i stalno ruši letvicu. Navodno ju je Čičerova pustila, njoj kao nije bilo bitno prvo mjesto, glavno da je preskočila 2,04.


Da skratim priču! Evo s Dnevnik.hra Blankina izjava:

Nikad nisam bila umornija, skočila sam čak 19 puta, nikad više na jednom natjecanju. Od toga je pet skokova bilo nepotrebno jer je ona odustala, a to nije smjela učiniti. Iako sam strašno umorna sretna sam što sam jedina pobjednica, za pobjedu u Zagrebu bi skakala koliko treba za trijumf. Zadovoljna sam sa 204, mogla sam i preko 206, ali opet nikad nisam tako dobro skakala u rujnu", kazala je Vlašić, koju nakon četiri dana čeka finale Svjetskog kupa u Stuttgartu.

Plus

Skakao se po jedan pokušaj, a nakon maratonskog i dramatičnog natjecanja koje je započelo na 206 centimetara, Čičerova je odustala na 198 centimetara, pa je Blanka nakon nekoliko rušenja, pokazalo se sasvim nepotrebnih, konačno pobijedila na najneuobičajeniji način u svojoj karijeri.


Dakle, da njoj nitko nije mogao prići i reći "čuj, stara, ne moraš više skakati, ova je predala meč", ne, ovi njoj kažu samo ti skači, ova se umorila strašno nešto... I to četiri dana prije Stuttgarta! To su ti naši organizatori. I onda kad ja kažem ovo je sve tako East European dobijem komentar "daj, nemoj tako", "opet si prestroga i prekritična", itd. Šta da radim, jače je od mene.



P.S. E da, skoro sam zaboravila! Zašto naslov? Zato što je neki tip jedno vrijeme stalno prigovarao da kako naši plješću ko seljaci, da ne znaju ni kako se plješće skakačima. Ono kao uopće bez ritma.

Photobucket

Da se zna kad se polako, a kad malo ubrzano plješće. Blanka i druge skakačice su uvijek pozivale na pljesak, a naši, mila majko! Kaže im komentator fino "pratite ritam Blankinih ruku i ritam zaleta" (nogu!). Ali ne! Nisu mogli ni ruke pratiti, a kamoli noge! Plješće svako kako hoće! Jesu li ti ljudi imali glazbeni u školi? Kao bolje da im je Blanka rekla da šute i ne plješću! I onda odjednom čuješ lika živčano "kako joj to plješćete, ljudi!? uzeli ste joj bar tri centimetra!!". zubo


Ostale fotke:

Ispred nas je stalno bila Barrios, kubanska bacačica diska. A iza nas njen trener. Barrios je, inače, dobila srebro na Olimpijadi. Wow.

Photobucket



Photobucket

Photobucket

Photobucket


Gle trkača... koje tanke nožice!

Photobucket


Jel on to namješta gaćice?

Photobucket



A pogle kak' je ispala ova fotka... jedno tijelo dvije različite tenisice!

Photobucket

Photobucket



Kad ću ja ovakav objektiv imati? Taman sam se mislila baciti na sportsku fotografiju hehe

Photobucket


Strike a pose!

Photobucket



E u ovoj je utrci, vjerovali ili ne, pobijedio bijelac, ovaj treći odostraga. I sad čuješ, kad je proglašen pobjednikom u publici "je, je, naš je pobijedio, bijelac, bravo, bravo!". zubo

Photobucket


Ići ću i iduće godine, šta da radim, bilo mi je super!

Blanka, fantazija si! Savršena! Ja srce atletika.


- 09:56 - Komentari (22) - Isprintaj - #


utorak, 09.09.2008.

Vatrene kugle i Stankov vrh (nastavak Renesansnog festivala)

(nastavak iz prošlog posta)


Kako su mi skoro 'zbombardirali auto


Nisam vam ispričala priču vezanu uz parking. Naime, kad smo došli pred to Sajmište, gdje se održavao Festival, iz smjera Zagreba, uopće nisam skužila da je malo podalje od ulaza ogroman parking. Nego, skužim ispred mene neki auto skreće na travu i parkira. Do njega još jedan-dva auta i ja brzo reagirala i, tuf, za njim! Pa što ne bi i ja kad oni mogu! Photobucket Tako je na travici u ravnini ulaza na Festivala parkiralo nas troje-četvero. Hajde, bilo mi je malo čudno što nas je tako malo, što smo, eto, jedini našli mjesta u hladu, što se do tog parkinga dijelom mora ići pješačkom stazom, itd. Dobro, dobro, bilo je tih nekih sitnica, ali ono što se kasnije dogodilo sledilo bi krv u žilama svakom poštenom vlasniku auta!


Evo naših auta u daljini, da lakše vizualizirate:

Photobucket


Ništa, šećemo mi Festivalom i odjednom čuješ na razglas da se mole vlasnici automobila da se maknu s travnate površine. Kreće nabrajanje, navedu i moj. Zahihoćem se ja, ono, gle mene face. Šta ćemo sad, pitam. Kad kažu meni moji sudruzi inteligentiše "ma, šta te briga, nemaš tu pauka u Koprivnici, već bi te odnijeli da su htjeli", kao ono budi cool. Ne mogu baš biti cool, ali umirim se ja, dobro, neću bar žuriti maknuti auto... za to vrijeme žena-voditeljica čita ponovo koji su automobili i registracije u pitanju... onak' polako, da svi dobro čuju!


Photobucket


I sad čuješ njen legendarni nastavak koji je ledio krv u žilama!! Otprilike, "AKO ne maknete svoje automobile tada će ih oštetiti vatrene kugle koje će katapulti izbacivati u tom smjeru, hvala!!" Photobucket Ha?! Šta?! Da se katapultist igra s ciljanjem nekog od tamo parkiranih automobila? Da moram doći u Croatia osiguranje i aktivirati kasko zbog tog što mi je auto pogođen vatrenom kuglom!? Oh ne!

E, ma, koji Usain Bolt!! Kojim sam se ja trkom ispuštajući neljudski krik spustila preko brda i livade pa prema autu! Ajme! Bježmo od vatrenih kugli!


Invazija na privatnost na planinarski način


Hajde sad, kad smo već u autu, gdje ćemo ga parkirati, šta ćemo... ništa, odlučimo mi otići do sela 8 km udaljenog od Koprivnice pod čudnim imenom Jagnjedovac. Tamo ćemo otići na Stankov vrh i pokupiti još jedan žig za našu Hrvatsku planinarsku obilaznicu. Na sreću, oznaku za selo smo skužili još kad smo klizili Koprivnicom do Sajmišta. Došli mi do Jagnjedovca, super svi ljubazni. Skužili smo da su ljudi u tom kraju toliko ljubazni da će ti više puta ponoviti jedno te isto samo da budu sigurni jesmo skužili. Mora da smo izgledali ili debilno ili izmoreni vrućinom, kako god, bolje i više puta nego da nam nešto nije jasno. Ono, tip ispriča sve detaljno i mi ono "hvala, hvala, skužili smo", već ubacujem u prvu, svi se vraćaju u početne položaje na sjedalima i skidaju ljubazne osmijehe s lica, kad čuješ legendarni "daaakle" i kreće druga tura istog sadržaja. Photobucket

I sad pazite, oni koje zanima planinarenje, ovo! To jutro, prije odlaska u Koprivnicu, kao svaka prava žigomanka, upisala sam u Gugl "žig, Stankov vrh" ili tako nešto. I dobivam ovu stranicu. Kako je sve bilo u brzini, meni jedino šta je ostalo bilo je "skretanje", "kuća na uglu", "blizu šume", "žig", "gđa Tereza", "ograda na kući gđe Tereze ima planinarsku kutiju".

No, da... naime, kad prođete Jagnjedovac, još pičite, ima i oznaka na cesti, u jednom trenu se skidate s "glavne" asfaltirane ceste i skrećete lijevo na makadam. Baš na tom raskršću je jedna užasno siromašna, koma kuća, na čijoj smo ogradi spotali crveni sandučić (garant planinarski, netko reče). I ništa, došli mi do vrha - autom. Zadnjih par koraka izađeš iz auta i popneš se metar-dva da bi došao do zgodnog vrha. Najvišeg vrha Bilogore - Stankovog vrha. Na nekoj livadici par čudno postavljenih klupa, spomenik i - žig!


Photobucket


I sad tu dolazi do podjele među nama. Žig nije origigi! Žig je Koprivnički planinarski put! Plus, ne znam tko ga je radio, ali genijalno je napravio žig da na njemu uopće ne piše infos "Stankov vrh" već nešto u stilu "5. točka KPP-a". zubo Ja jedina lupam žig, ostali će kao "čekati pravi" kod Tereze u onoj trošnoj kući. Proročki kažem "ovdje se više ne vraćamo, lupi ovaj žig kao rezervni, ne idem u ovu pustoš po kaldrmi prašiti auto još jednom". Ne, ne, ne treba, tamo će oni. Photobucket Dobro, ja sam svoj žig lupila.

Ali avaj, što bi rekli naši istočni susjedi! Vratismo se mi pred kuću, parkirali fino auto. Nigdje nikog, trošna kućica koju čak nisam ni fotkala od strašnih događaja koji će uslijediti!

Photobucket

Dolazi kolega-frend do ograde, prilazi crvenoj metalnoj kutiji na ogradi, pruža ruku da će je otvoriti, kad odjednom čuješ glas koji ti, opet, sledi žile "halo, momak, šta to radiš?!". Mi se smrzli. Tražimo žig. Kakav žig. Nema tu nikakvog žiga. Mila majko. Muškarac zarobljen u tijelu žene čak je u jednom trenutku nas pitao da li pričamo njemački, jer da je ona došla iz Njemačke i već je (kao) zaboravila hrvatski. Toliko smo valjda bili glupi u objašnjavanju kakav žig tražimo i da tražimo Terezu i njenu ogradu. Photobucket Zamislite scenu, subota, sjediš u svojoj kućici i odjednom kroz prozor skužiš lika kako ti u 15:34h otvara poštanski sandučić!!! Isuse!! Poludjela sam!

Ja se vraćat na Stankov vrh ne mislim. Šta niste lupili ovaj rezervni žig. Idite pješke. Bila sam nesalomljiva.Photobucket Plus, naravno, nismo imali vode i svi smo već lipsali na onom 35+ suncu.


Ništa, vratili se u Jagnjedovac. Kontali smo možda je tamo na skretanju za Stankov vrh neka Terezija. Pričali smo u dvije različite kuće, nitko nikad čuo za Terezu, za žig, za... ništa! Ali ljubazni svi. Čak je došao neki tip pa rekao da odemo tamo-i-tamo gdje živi stara gospođa, mislim da je rekao Danica Lepina ili tako nešto, koja će vjerojatno znati gdje je famozni žig. Taj smo dan garant bili glavna tema u Jagnjedovcu. Neke aveti traže sveti žig. Danica osim što je bila stara, bila je i stara planinarka. No, odustali smo. Žig vam je gore bio, makar ne i pravi...


Vratili smo se u Koprivnicu.

Misterija je riješena tek po našem dolasku u Zgb. Nije točno kako piše na onim stranicama da se žig nalazi kod neznamtijakoga.

Ne tražite ovo: "KT-5 i pečat Stankovog vrha kod g. Tereze Gudić u Jagnjedovcu, kućni broj 2 (prije ulaska u šumu ka "Stankovom vrhu")"


Photobucket

Žig je, vjerovali ili ne, na samom vrhu, na spomeniku koji je metar od metalne kutije sa žigom KPP-a. Ugrađen. eek Vidite pozadinu najpoznatije koprivničke pjevačice, malo ulijevo je metalna kutija sa žigom KPP-a, a do njega je neki spomenik. Ne znam kaj je najpoznatija Vrdoljakova snaha tamo radila, ali spremno je pozirala!




Nego, evo par fotografija da malo razbiju tjeskobnu atmosferu ovog posta!


Pogledajte tek ovaj vrtuljak!

Photobucket


Malo tona na blogu:

Photobucket


Joj, e, a ovaj dolje čudni srednjevjekovni instrument, hehe...


Photobucket

Priđem ja čovjeku i pitam ga da kak je neobičan instrument i da kako se zove. I on meni kaže neku riječ na "d", ja pokušam izgovoriti, ne ide... nasmijem se i kažem da nikad nisam čula, čudno ime. I on meni kaže, opet, tu riječ na "d" i još dvije-tri promrmlja... i ja nastavljam spiku, ne popuštam, kažem mu nešto u stilu "ali baš je neobičan" smješkam se debilno, onak' neka bedasta konverzacija... odjednom se frend nagne i šapne mi "šta melješ, tip je Mađar, nema blage šta ti pričaš". eekNever mind. Malo smo si popričali. zubo



Osim što smo na Festivalu vidjeli pravu alkemičarku, vidjeli smo i mladića koji "uzgaja" pijavice. Eto, prvi put sam ih vidjela uživo, a lik mi je nudio da ih, iz meni potpuno nepoznatih razloga, stavim na kožu. Dakle... stresem i sad od pomisli, dok kuckam tu desecima kilometara daleko od njegovih životinja.

Photobucket


Evo i jedan close-up. Tu bi Bugenvilija trebala uskočiti sa svojim makro-sposobnostima. Garant bi svašta vidjeli na glatkom tijelu ove pijavice!

Photobucket


Jedina tužna scena na Festivalu bio mi je štand na kojem je na krajnje nehuman način netko svezao obje noge ovog gavrana. Ne mogu si zamisliti kako je jadna ptica morala sve to izdržavati, na tom suncu, mase ljudi, tko zna jesu je i izazivali, dirali. Užas! Pogledam to i onda slijedećih ne znam koliko vremena ne mogu ni na šta drugo misliti, već samo na to "kako ljudi mogu bit' tako bezosjećajni". Ne znam...

Photobucket



Za sve Ovnove:

Photobucket


Garda prije ispaljivanja tradicionalnih plotuna:

Photobucket

Puhanje dima od baruta, da ne misilite da su mu obrazi na ovoj fotki u prirodnom položaju, hehe...

Photobucket


Najzgodniji i najegzotičniji od dvorskih luda bio je lik koji je hodao po staklu. Kasnije je i legao...

Photobucket


... doveli neko dijete da stane na njega. I sad voditelj u šali kaže malom "ma, samo ti skači, neće njemu ništa biti", kad vidiš malog harambašu stao svom snagom skakati čovjeku po prsima prema vratu". Ovo je scena kad su ga pokušali obuzdati i Staklo-Man i njegov kolega Modni Mačak.

Photobucket




Konačno, za kraj ovog posta, za apsolutno najbolje kostime ovogodišnjeg Renesansnog festivala proglašavam ovaj par:

Photobucket

E, svaka im čast! Toliko detalja i toliko hrabrosti... majke mi su me oduševili! (Sori, fotka je mutna jer sam na brzinu fotkala, bez blica, nisam ništa stigla podesiti, ali može se skužiti.)



Toliko za danas. Bit će još jedan post sutra o centru Koprivnice i šta smo klopali, za kraj... Super nam je bilo!


(nastavak u idućem postu)


Vrh: Legendarnih 309 m
Markacije: Table uz cestu
Žig: Da. Da. Da. Na vrhu 2.
Vrijeme do vrha: Autom 10-15 min. od Koprivnice.
Opasnosti: Samo ako se odlučite tražiti misterioznu gđu Terezu i njenu kapiju
Životinje: Nikakve.
Vidikovac: Nikakav. Ali možda naletite na nekog s estrade.
Sve u svemu: Zaista bizaran vrh!







- 10:53 - Komentari (10) - Isprintaj - #


ponedjeljak, 08.09.2008.

Renesansni festival u Koprivnici II.

(nastavak iz prošlog posta)

Ubacivat ću malo teksta malo slika, nije sve nužno povezano. wink

(Kralj)

Photobucket

Nakon prvotnog vala oduševljenja koji sam opisala u postu čim sam došla doma, sad u nešto opuštenijem stilu pišem svoje dojmove iz Koprivnice. Subota ujutro, pojma nemamo što ćemo danas raditi. Surfam bezveze, čituckam i slučajno naletim da se baš ovaj vikend u Koprivnici održava Renesansni festival! E, ne mogu vjerovati! Već duže vrijeme planiram otići na nečem sličnom, ali uvijek propustim i poludim! Ma, trenutno donosim odluku da idemo tamo!


Kako doći do Koprivnice i snaći se po gradu

Kao svaka osoba opsjednuta mapama nalazim mapu Koprivnice na stranicama njihove Turističke zajednice. Nalazim i mapu grada Koprivnice na njihovom siteu, ali ne kužim gdje će se točno održavati taj Festival. Ništa, zovem Turističku, tamo mi ženska sva zbunjena objašnjava kako doći do Festivala. Stalno "ako idete od Varaždina", ja ono "ne, ne, dolazim iz Zgba", ali ne... hehe... netko joj sa strane suflirala... pratim šta mi govori na toj mapi... odjednom kaže "i tamo ćete vidjeti livadu". Ja, rekoh, "jel to blizu tog Sajmišta?", a ona "e to Vam je na Sajmištu!!". Hehe, mogla je odmah reći "pogledajte na karti gdje je Sajmište" i to bi bilo to. Kako god, oduševljena sam bila da je tamo cijeli grad bio označen jasno vidljivim crvenim strelicama s oznakom "Festival" tako da se niste mogli zagubiti. Svaka čast. Vozikali smo se po cijelom gradu i uvijek s lakoćom dolazili do "livade" hehe...


(Glavne kuharice)

Photobucket


Prijavili potencijalni požar

Ništa, krenuli mi do Koprivnice, mislila sam da je, ipak, malo bliža, ali ima tu skoro stotinjak kilometara od Zagreba. Kako god, ugodan put. Dio se vozili onom brzom cestom pa preko Križevaca i ostatak kroz sela. I sad, negdje pred samu Koprivnicu, prije mjesta Lepavina ili tako nešto, skužimo mi s lijeve strane neke ogromne balvane i iz njih se nekako potmulo dim širi. Iza balvana kukuruzi. Temperatura iznad 30, taj dan najavljivali pakao. I sad mi komentiramo, vozimo se kroz selo, da jel nije taj dim bio sumnjiv i da kako nikog tamo nema i da zašto bi uopće netko to išao paliti. Hm, ajmo mi bolje kontaktirati policiju. Bolje i pet lažnih uzbuna nego da jednu pravu situaciju s požarom ne prijaviš, ne? Policijac vrlo ljubazan, zahvaljuje se na prijavi, poslat će ophodnju. Dodatno se ispričamo, da možda nije nešto ozbiljno i da smo možda preuveličali, ali da nas je uznemirilo što nikog nema, a sve suho okolo pa da se to za svaki slučaj provjeri! Nije prošlo 10-15 minuta, a nama u susret iz Koprivnice velika vatrogasna kola. Sad jel to zbog našeg poziva, fakat da je bilo nešto ozbiljno, nismo utvrdili. Ako naša prijava nije bila bezopasna - drago mi je da smo upozorili, ako smo malo pretjerali - ispričavamo se.


(Opet malo klopa)


Photobucket

Photobucket

Photobucket

Kolači od kopriva! Svi ovdje dolje!)

Photobucket

Photobucket

Photobucket


Dolazak na Renesansni festival

Ništa ušli u Koprivnicu, super se lako snašli, došli do Sajmišta, a tamo ludnica. Dva su prigovora bila: prvi, užasna vrućina, što nema veze s organizatorima, stvarno smo lipsali. Drugi, nije baš bila dobro organizirana prodaja cuge. Na jednom mjestu se prodavalo i tamo je, stalno, bio velik red, a na drugom se mjestu prodavalo samo pivo (ne pijem pivo). Na sreću kiosci Tiska radili su cijeli dan. Ja sam u malo više od pola sata popila litru mineralne vode i jedno pola litre juhe. Eto, sugestija za drugi put, malo više punktova s pićem.

Evo jedno jedino mjesto gdje se moglo kupiti cuga. Red svaki put sve duži.


Photobucket



Photobucket


Joj, e, bila je dobra fora, na jednom mjestu pravo mačevanje i sad mlađi lik pobijedi starijeg. Odjednom vidiš, u kadar ulijeće medicinska sestra i srednjevjekovna hitna pomoć!!

Photobucket


Photobucket


Prekrasna garda...

Photobucket



Pravo naoružanje!

Photobucket


Joj, e na jednom mjestu je bio pravi srednjevjekovni vrtić hehe...

Photobucket






P.S. Ako će netko insunirati da sam stalkala kralja i kraljicu - mogu samo reći da je sve to bila obična slučajnost ili još grublje odbrusiti da to samo zlobni jezici mogu predbaciti! zubo Od kad je voljeti povijesne kostime - grijeh? zubo

Photobucket


(nastavak u idućem postu)


- 09:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #


subota, 06.09.2008.

Ljudi, hitno! Renesansni festival u Koprivnici! Must see!

E ljudi, danas sam cijeli dan provela u Koprivnici i totalno sam oduševljena! Fantazija! Kakva kostimografija, kakva scenografija, koliko ljudi, koji kolači, koječega za kupiti, ma, ludo! Podjetinjila sam tamo totalno! Još ako imate djecu (sinove pogotovo) ovo je must! Ovo ljeto najboljim ocjenjujem Renesansni festival, onda Špancir, a onda KLC dane piva. Znam da su različita događanja, ali moje oduševljenje apsolutno pripada Renesansiću!


Photobucket


Photobucket


Imam raznih tema: kako sam prijavila potencijalni požar policiji na putu do Koprivnice, kako smo se oduševili Koprivnicom, kako smo usput osvojili Stankov vrh, kako smo zbog svatova propustili klopu u super simpatičnom restoranu PRC (Podravki rekreacijski centar) izvan Koprivnice, kako mi se svidio park u centru Koprivnice, kako smo papali u super jeftinoj i dobro uređenoj pivnici u središtu, ma, svašta, svašta! Za sad samo par fotkica! Bit će i više u danima koji dolaze hehe...

Photobucket



Fantastične, fantastične kiflice s koprivama. Ubila sam se u ovome. Tri - pet kuna. Vrijede svake kune! Morate kupiti više i ubit se u tome.


Photobucket



Na sve strane kolači. Ludih smo probali i vidjeli!


Photobucket



A bilo je i konkretnijih stvari, za sad samo ovo:


Photobucket




Mačevanja na sve strane.


Photobucket



Photobucket



Kostime su nosili i najmlađi, a bome smo vidjeli i jednu bebu umotanu u srednjevjekovnu odjećicu. Ovo mi je bila najslađa curica na Festivalu.


Photobucket



Pozirao mi je i kralj sa svojom prvom damom!


Photobucket




Bilo je i vrlo ozbiljnih kreacija i uloga.


Photobucket



A jel vam ovaj princ poznat, haaa?


Photobucket



Bilo je i zgodnih teta...


Photobucket




Za žene praktične stvari za skidati uroke:


Photobucket



Joj, a tek praćkica...


Photobucket



Naš boravak u Koprivnici definitivno je obilježlila i Podravka, pričat ću vam kako. Bili smo u dva njihova restorana i oduševili se. Nažalost, u prvom nismo mogli jesti zbog rezervirane sale, u drugom smo papali i ugodno se iznenadili izborom i niskim cijenama. Svaka čast! Evo njihovog štanda i simpatičnih teta koje su tamo radile:


Photobucket




Imate manje od 100 km do Koprivnice od Zagreba. Vrlo jednostavno je za doći do Koprivnice, a tamo su se potrudili staviti znakove za festival na sve strane, ne možete se pogubiti. Festival traje još sutra! Stignete! Morate to doživjeti... fantazija! Došla sam prije sat vremena i odmah odlučila dići fotke gore samo da na vrijeme aktiviram ljude koji bi, moguće, sutra negdje išli, a ne znaju gdje... evo, ako pomognem idejom - super! cerek



P.S. Nego, tko su mladići na doljnjim fotkama i što točno rade... čitajte u idućem postu, he he he! Prvo probajte odgonetnuti tko je mladić na ramenima, bar za početak. Inicijali M.M.! zubo

Photobucket


(Nastavak u idućem postu.)

- 22:25 - Komentari (17) - Isprintaj - #


petak, 05.09.2008.

Ciganovićeva seka i najzanimljiviji lik Špancirfesta 2008.

A evo i posljednje posta o Špancirfestu ove godine! (Nastavak iz prošlog posta)


Ove godine mi je najzanimljivi lik bio neki tip koji je svirao nekoliko instrumenata povješanih po sebi... Gitara, usna harmonika, zviždaljka, par vrsta bubnjeva/udaraljki, trube (jednu trubu je koristio laktom)... pa još mali mikrofon i zvučnik, vreća za lovu... ne, ne može se to sve nabrojati... Bubnjevi su povezani nekom žicom s člancima na nozi, tako da svaki korak - svira bubanj i ostali udaraljački instrumenti... baš je bio fora... multi-talented... Svaka čast da ima takvu koordinaciju pokreta.


Photobucket


Photobucket

Pjevao je možda jednu-dvije pjesme, stalno vrtio jedno te isto, ali svejedno je bio super! Čak je i sam pjevušio "opet isto, opet isto" hehe...

Photobucket


Evribadi, dens nau!



A evo i kratka snimka s mobitelom:







Nego, znate da se u javnosti, konačno, pojavila sestra Nevena Ciganovića?

Photobucket

zubo

- 12:18 - Komentari (6) - Isprintaj - #


četvrtak, 04.09.2008.

Neka nova lica na Špancirfestu plus još neke sitnice (III.)

(nastavak iz prošlog posta)

I evo posljednji nastavak. Par fotki za kraj, plus bit će još jedan post gdje proglašavam najzanimljivijeg lika ovogodišnjeg Špancirfesta...


Ovaj je lik pjevao makedonske pjesme, a kako smo često prolazili pokraj njega, ja sam cijeli Špancir pjevušila "Jovanko, Jovanče" ili tako nekako...

Photobucket


Taj me melos pratio i na autocesti prema Zagrebu. Ostali su pošandrcali, pogotovo zato što ne znam tekst.


Kad smo već na glazbi, nismo ostali na koncertu u 21h jer nam je bilo predugo, skitali smo cijelo poslijepodne. Ali smo zato imali prilike čuti Talijane koji su taj dan imali udarni koncert. Nikad čula za njih, ali su mi se jako svidjeli, simpatični i neobični (Circo Abusivo).

Photobucket


Bendova po ulicama ove godine bitno, ali bitno manje nego prošle godine. Bar predzadnji dan. Prošle godine smo bili zadnji dan i bila je totalna ludnica.

Photobucket


Mrzim bučino ulje... jedna od rijetkih stvari koja mi je stvarno odbojna. Jednom sam probala i nikad više. Doduše, moguće da s tim nešto nije bilo u redu, ali... neka kombinacija heljde i tog bučinog ulja, fuj!

Photobucket



Od poznatih, vidjela sam Dragu Celezića. A-ha!

Photobucket


A i Ivo Lončar je bio tu! Pitam se da li je na Špancirfest došao biciklom.

Photobucket

A pogled djedicu desno! Kao da je ispao sa Sicilije! Fenomenalno, hehe...




E a pogle ovog macana.
- Yo, nigga! Whasup?
- Nuthin much, nigga! Just duin shpantzir!

Photobucket

Mobitel u futroli za pojasom. Crne biciklističke tajice ispod hlača, ta marama, prsten, narukvica... iiijuju! Al' i on voli špancirati!

Ja srce Špancirfest.



Joj e bila je još jedna situacija, gibam se ja u gužvi, aparat ispred mene, kad odjednom u toj gužvi razmak i ispred mene čovjek s gavranom. :šok: Gledam ja njega, gledaju njih dvojica mene. Hop, brzo fotkam, a lik se prema meni nagne i tihim glasom kaže nešto u stilu da pazim na aparat da ga ptica ne bi kljoc-kljoc. Na sreću da refleksno stavljam onu plastičnu zaštitu na objektiv, hehe. I pogle kako je tip bio obučen, majica, košulja, jakna... mi svi ostali u kratkim rukavima... čudno malo, ne? Ali ni ptica ni on mi nisu djelovali nimalo prijeteći... čak štoviše!


Photobucket

Usput, Varaždin je pun malih bijelih škotskih terijera ili maltezera. E, ako ih nisam vidjela 10-ak (ne, nije to bio jedan te isti hehe).



Joj, e, iduća je fotka dobra!

U jednoj od ulica skužili smo restoran u dnu dvorišta i ja bezveze opalim fotku, tek toliko, kad kasnije na kompu skužim da je konobar okrenuo leđa gostima i PRSTIMA PRČKAO po mesu, pretpostavljam da ga je okretao na tanjuru aaaa... Meni odmah scene od odlaska na pisoar bez pranja ruku ili naplaćivanja love s tim istim prstima, brr!

Photobucket

A gle krpu, k'o crna zemlja, ehhehe...

Photobucket



Moram priznati da sam prvi put vidjela pokretan bankomat!

Photobucket

Šta sve neće izmisliti...



Ovo je bila zadnja fotka iz Varaždina na putu do auta:

Photobucket


Iz Varaždina sam ponijela na kraju samo dvije boce njihovog domaćeg vina. Bilo mi čudno na svim živim bocama piše polusuho, a oni meni gore baš imaju kiseliš. Međutim, ne mogu reći, fakat su za taj kraj nevjerojatno slatkasta vina.

Photobucket


Žao mi da nisam kupila prekrasnu zemljanu posudu za peći u pećnici. Nećkala sam se i kasnije na to zaboravila, sad mi je baš krivo.


Sutra posljednji nastavak postova o Varaždinu: najzanimljiviji lik ovogodišnjeg Špancirfesta

- 14:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #


srijeda, 03.09.2008.

Varaždinski Špancirfest (2008.) - fotke (II.)

(nastavak iz prošlog posta)

Volim Varaždin, stvarno je prekrasan. Šmucali smo se po ulicama središta grada, svega sam se sjećala od prošle godine, čak i nekih detalja tipa "tu je bio štand s onim štruklama" i slično.

Photobucket


Photobucket


Maskiranih ljudi je bilo i ove godine dosta...

Photobucket

Photobucket


No, nažalost, nije bilo moje Jadranke Kosor od prošle godine.


Neki su na ulicama izložili svoje automobile:

Photobucket


Photobucket


(Shakira was here...)

Photobucket




Child labour.

Photobucket


Zanimljiva starinska kolica na prodaju. U voznom stanju.


Photobucket



A gle ovo šta piše na zidu "prvi"! laun(d)ž bar u Varaždinu. Nećete, valjda, ići u kopije...

Photobucket





Kao što možete vidjeti na fotki iz posta 2007. godine, naziv je ostao isti od prošle godine. Em je ovo "junior" suvišak na nečemu starom, navodno, više od dva stoljeća, em se broj 222 ne mijenja iz godine u godinu. Tko tu koga?

Photobucket



Budući da sam taj dan papala doma finu teletinu s gljivama i sirom, na Španciru smo odlučili jesti domaće štrukle. Našla sam ih samo na jednom mjestu. Glavno da su se prodavali slavonski kolači i fornetti hehe... Ova štrukla je bila fina, ali premala.

Photobucket

Probala sam i neki drugi sa sirom, ali mi je bio preslan.

Photobucket

Usput, htjela sam jesti domaći sladoled, ali ne podnosim da mi se rukom slastičara koji dira NOVCE dira i kornet. Niti u jednoj slastičarni, a obišla sam ih 3-4 nisu kornete davali s najobičnijom papirnatom salvetom ili da su posluživali u plastičnim čašama. Ježim se na to. Tako da sam smazala i jedan Ledo sladoled.

(Nastavak u idućem postu.)


- 09:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #


utorak, 02.09.2008.

Varaždinski Špancirfest (2008.) - fotke (I.)

Ukratko i bez sređivanja fotki (samo risezanje) kreće post-dva o ovogodišnjem Špancirfestu. Preskačem par tema iz Gorskog kotara, vratit ću se na njih, samo da stavim par aktualnih postova. Bila sam prošli vikend u Varaždinu (Špancir fest) i u Karlovcu (Karlovački dani piva) pa da malo prezentiram naša poznata događanja krajem ljetne sezone.

Ovo je moj drugi Špancirfest, prvi je bio prošle godine (plus nastavak prošlogodišnjeg posta).

Vrijeme oblačno, iako su najavili sunčan dan.

Photobucket

U Varaždinu smo bili u subotu, prošle godine bila sam u nedjelju, zadnji dan i bilo je fantastično. Ove godine primjećujem bitno manje ljudi, bar je tako bilo poslijepodne. Navečer su se ljudi počeli više skupljati. Druga stvar, ove godine ima bitno manje atraktivnih imena, pogotovo zadnjih dan-dva. Prošle godine u Varaždinu je zadnji dan bio Gibonni i bilo je fantastično! Treća stvar, meni najvažnija, prošle godine je na sve strane bilo za kupiti štrukli. Ove godine sam štrukle našla na samo jednom mjestu. Bili su ok, ali premali.



Početak dolaska u Varaždin nije obećavao. Naime, kako smo se u autu zapričali oko nekih prevažnih stvari, tako sam ja u žaru objašnjavanja produžila izlaz za Varaždin i završila u Ludbregu, never mind. Trebalo mi je neko vrijeme da skužim "zašto više ne piše Varaždin na tablama". Photobucket A inače se kao super snalazim u prostoru (i na cesti). Nevjerojatno, ali parking smo našli odmah i to kod starog dvorca, uz livadicu gdje je prošle godine bio koncert. Tako nam je ove godine prvi izlazak van iz auta bio vezan uz poznati i prekrasni varaždinski dvorac.

Photobucket



Naravno, dobro poznati šator i dobro poznati prizori...

Photobucket


Trenuci kad pomisliš da prijelaz na vegetarijance možda i ne bi bio tako težak... Gle oči! eek

Photobucket


Brdašce s kojeg se vide tri tornja crkvi...

Photobucket


Krenuli smo u grad...


Photobucket


Photobucket



Kult ličnosti!

Photobucket


E bila je neka ženska sa super majicom, šteta da nisam stigla fotkati... uglavnom na majici Che Guevara, ali piše Che (hok) hehe...


Neki su, kad smo već kod oblačenja bili malo overdressed za ovu prigodu. Photobucket

Photobucket


Ove majice koje gore vise su bile super otkačene, baš dobre, međutim, prodavale su se samo ukoliko kupite slike.

Photobucket


Tu je, naime, bila ulica gdje su umjetnici prodavali svoje stvari.

Photobucket



A gle Isusa... mila majko! Jel ovo neka šala? Neki ateist-početnik slikao? Photobucket Bilo mi neugodno pitati koliko košta, jer sam mislila da će skužiti da ću se isčuđavati na bilo koju svotu...

Photobucket


A tek ova verzija Isusa...

Photobucket


Tko ima autorska prava nad Isusom da spriječi neke verzije lika i djela... Svatko danas može bit umjetnik, hehe...



Ovo me šokiralo, netko je rekao da je to onaj pokojni Slavko Stolnik. Ili? Kako god, tko bi ovo kupio!? A pogle ostale proizvode oko Slavka... Photobucket


Photobucket



Ovo su, pretpostavljam, radila djeca. To mi još bilo najsimpaitčnije hehe...

Photobucket




Nastavak u idućem postu...


- 09:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Online Users
- Ukoliko želite koristiti neke moje fotografije, molim vas da me prvo pitate. :)
- Blog je do daljnjeg zatvoren: INVENTURA!

Ekipa

Astrosailor
Bigg
Blogledalo
Blogomoljac
Cranberrie
Dalmatinsko roštiljanje
Dijanin vodič kroz galaksiju
Dopisi sa sjevera
Gjuroo
Helix
Just Choco
Luki&Goldie
Malo drukčiji sportovi
Militza
Monchislava
Namjer42naznačenja
Neven Ciganović
Neverinov blog
One Girl's Cuisine (Violet Love)
Otpisani
Podravec
Pravi se Englez
Priče iz Bečke šume
Put oko svijeta
RibaFish
Simo Mraović
Sinja
Smiling Cricket
Unspeakable
Violet Love
Vision Thing


Tag-a-feed proširena lista:




Posebno izdvojeni planinari:
- Šumarka
- Da Vinci
- Po putu i azimutu
- Pustolofka
- Pješice po Hrvatskoj
- Gojzerice lutalice
- Asterix101
- Priče iz planine i kvarta


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Najvažniji linkovi za sve planinare
- Planinarski savez Hrvatske
- Planinarski forum Hrvatskog planinarskog saveza!
- Prognoza vremena za Hrvatsku za tjedan dana
- Detaljne mape Hrvatske (Avijacija bez granica)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


Za početnike u planinarenju:
- Općenito o Hrvatskom planinarskom savezu (HPS), žigovima i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO), itd. (sve je to u više postova koje možete naći u lijevom stupcu točke 70.-72.)
- Kako se početnici mogu uključiti u planinarska društva i započeti s izletima i planinarenjem
- Mračna strana planinarenja ehehe
- Što vam sve treba od opreme za planinarenje i što ja nosim (u nastavcima, točke 77.-78.)
- Kako izabrati prve izlete? (coming soon)
- O planinarskim vodičima (coming soon)

Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju". zubo

Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.

Opće planinarske teme
- Mount Everest: "Zar se ovdje dolazi umrijeti?" Stravična priča o Davidu Sharpu i planinarskoj etici
- Post u počast Novozelanđaninu Sir Edmundu Hillaryju, koji se s Tenzingom prvi uspješno popeo na Mount Everest
- Biografija velike pustolovke i istraživačice Alexandre David-Néel
- Federico Campanini (31) - prestrašna smrt na Aconcagvi

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Kuharica za planinare i izletnike:
- Kroštata
- Pita od špinata

Drugi važni linkovi za skitače:
- Hrvatska turistička zajednica
- Kamo danas?
- Događanja u Hrvatskoj

Ja pa ja

diavolissima NA gmail.com

Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.