Volim Varaždin, stvarno je prekrasan. Šmucali smo se po ulicama središta grada, svega sam se sjećala od prošle godine, čak i nekih detalja tipa "tu je bio štand s onim štruklama" i slično.
Zanimljiva starinska kolica na prodaju. U voznom stanju.
A gle ovo šta piše na zidu "prvi"! laun(d)ž bar u Varaždinu. Nećete, valjda, ići u kopije...
Kao što možete vidjeti na fotki iz posta 2007. godine, naziv je ostao isti od prošle godine. Em je ovo "junior" suvišak na nečemu starom, navodno, više od dva stoljeća, em se broj 222 ne mijenja iz godine u godinu. Tko tu koga?
Budući da sam taj dan papala doma finu teletinu s gljivama i sirom, na Španciru smo odlučili jesti domaće štrukle. Našla sam ih samo na jednom mjestu. Glavno da su se prodavali slavonski kolači i fornetti hehe... Ova štrukla je bila fina, ali premala.
Probala sam i neki drugi sa sirom, ali mi je bio preslan.
Usput, htjela sam jesti domaći sladoled, ali ne podnosim da mi se rukom slastičara koji dira NOVCE dira i kornet. Niti u jednoj slastičarni, a obišla sam ih 3-4 nisu kornete davali s najobičnijom papirnatom salvetom ili da su posluživali u plastičnim čašama. Ježim se na to. Tako da sam smazala i jedan Ledo sladoled.