Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
utorak, 02.09.2008.
Varaždinski Špancirfest (2008.) - fotke (I.)
Ukratko i bez sređivanja fotki (samo risezanje) kreće post-dva o ovogodišnjem Špancirfestu. Preskačem par tema iz Gorskog kotara, vratit ću se na njih, samo da stavim par aktualnih postova. Bila sam prošli vikend u Varaždinu (Špancir fest) i u Karlovcu (Karlovački dani piva) pa da malo prezentiram naša poznata događanja krajem ljetne sezone.
U Varaždinu smo bili u subotu, prošle godine bila sam u nedjelju, zadnji dan i bilo je fantastično. Ove godine primjećujem bitno manje ljudi, bar je tako bilo poslijepodne. Navečer su se ljudi počeli više skupljati. Druga stvar, ove godine ima bitno manje atraktivnih imena, pogotovo zadnjih dan-dva. Prošle godine u Varaždinu je zadnji dan bio Gibonni i bilo je fantastično! Treća stvar, meni najvažnija, prošle godine je na sve strane bilo za kupiti štrukli. Ove godine sam štrukle našla na samo jednom mjestu. Bili su ok, ali premali.
Početak dolaska u Varaždin nije obećavao. Naime, kako smo se u autu zapričali oko nekih prevažnih stvari, tako sam ja u žaru objašnjavanja produžila izlaz za Varaždin i završila u Ludbregu, never mind. Trebalo mi je neko vrijeme da skužim "zašto više ne piše Varaždin na tablama". A inače se kao super snalazim u prostoru (i na cesti). Nevjerojatno, ali parking smo našli odmah i to kod starog dvorca, uz livadicu gdje je prošle godine bio koncert. Tako nam je ove godine prvi izlazak van iz auta bio vezan uz poznati i prekrasni varaždinski dvorac.
Naravno, dobro poznati šator i dobro poznati prizori...
Trenuci kad pomisliš da prijelaz na vegetarijance možda i ne bi bio tako težak... Gle oči!
Brdašce s kojeg se vide tri tornja crkvi...
Krenuli smo u grad...
Kult ličnosti!
E bila je neka ženska sa super majicom, šteta da nisam stigla fotkati... uglavnom na majici Che Guevara, ali piše Che (hok) hehe...
Neki su, kad smo već kod oblačenja bili malo overdressed za ovu prigodu.
Ove majice koje gore vise su bile super otkačene, baš dobre, međutim, prodavale su se samo ukoliko kupite slike.
Tu je, naime, bila ulica gdje su umjetnici prodavali svoje stvari.
A gle Isusa... mila majko! Jel ovo neka šala? Neki ateist-početnik slikao? Bilo mi neugodno pitati koliko košta, jer sam mislila da će skužiti da ću se isčuđavati na bilo koju svotu...
A tek ova verzija Isusa...
Tko ima autorska prava nad Isusom da spriječi neke verzije lika i djela... Svatko danas može bit umjetnik, hehe...
Ovo me šokiralo, netko je rekao da je to onaj pokojni Slavko Stolnik. Ili? Kako god, tko bi ovo kupio!? A pogle ostale proizvode oko Slavka...
Ovo su, pretpostavljam, radila djeca. To mi još bilo najsimpaitčnije hehe...
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
A inače se kao super snalazim u prostoru (i na cesti). Nevjerojatno, ali parking smo našli odmah i to kod starog dvorca, uz livadicu gdje je prošle godine bio koncert. Tako nam je ove godine prvi izlazak van iz auta bio vezan uz poznati i prekrasni varaždinski dvorac.
Bilo mi neugodno pitati koliko košta, jer sam mislila da će skužiti da ću se isčuđavati na bilo koju svotu...
