Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
petak, 20.02.2009.
Tragična smrt Federica Campaninija (31)
Oni koji duže prate blog sjećaju se da sam jednom pisala o stravičnoj smrti Davida Sharpa i planinarskoj etici. Ljudska (ne)moralnost na velikim visinama dolazi vrlo brzo u pitanje i ljudi se prilično brzo odlučuju hoće li ili ne spasiti život sudruga planinara ili će im osvajanje nekog vrha biti primat. Taj je post izazvao lavinu komentara i sukobljenih mišljenja. I evo, opet, jedna mučna priča... Jako me uznemire i ne volim ih ni čitati, no, ovu sam priču registrirala u prilogu na tv-u i morala, naravno, pogledati na Internetu što se zapravo dogodilo...
Ne znam jeste gledali na televiziji ili pročitali na Netu o tragičnoj smrti Argentinca talijanskog porijekla Federica Campaninija (31), koji je bio vodič peteročlanog alpinističkog tima. Cilj im je bio da zajedno osvoje najviši vrh Argentine - Aconcagvu (6.962m). Oko 4,600 ljudi pokušava osvojiti Aconcagvu tijekom sezone 2007./08. Ova je ekipa upala u gadnu oluju za koje se temperatura spustila na minus 18 Celzijevih stupnjeva, vidljivost je bila svega nekoliko metara i nakon što su osvojili vrh krenuli su dolje. Međutim, izgubili su orijentaciju i pri spuštanju neplanirano krenuli težim putem dolje... Prvo je u oluji nestala jedna planinarka iz tima, Eleni Senin (38) iz Milana, a par sati kasnije umro je i njihov vodič Federico... Preživjeli su Refrigeratto Matteo (35), Mirko Affasio (39) iz Savone i Marina Attanasio (38) iz Milana. Strava. Ne znam jesu našli Elenino tijelo. Troje preživjelo je u bolnici s teškim ozljedama i bit će zadržani duže vrijeme. Matteo će vjerojatno izgubiti udove od teških ozeblina.
No, nije ovo baš tako "obična" smrt na velikim visinama i u teškim uvjetima. Užasnu dimenziju cijelom slučaju dala je snimka koja je tajno dostavljena Federicovom ocu na kojoj je vidljivo krajnje neprofesionalno i kriminalno ponašanje argentinski spasitelja. Njih šestorica, od kojih četvorica vodiča i dvojica policijaca, zastrašujuće su se ružno ponijeli prema umirućem Federicu. Netko je tajno dostavio Federicovom ocu snimku njegove smrti. Otac je ogorčen odlučio snimku pustiti na YouTubeu. Najavio je i tužbu protiv tih istih "spasitelja".
Na snimci se vidi da, prvo, spasitelji nisu ponijeli nikakvu adekvatnu opremu za spašavanje. I da su, što je najgore, zatečeno skužili da je čovjek ŽIV, a ne mrtav kako su očekivali. Oslovljavaju ga s "idiote". Jedan od spasitelja u jednom trenutku kaže kako će Campanini tako i tako umrijeti za 40-ak minuta pa će pričekati dok se to dogodi... Lakše im je spuštati leš nego živog čovjeka... Onda su ga stali vući užetom po snijegu. Na snimci se vidi teško unesrećeni Federico kako pokušava ustati dok ga ovi hladno promatraju... Na kraju snimke vidi se ostavljeni alpinist za kojega se ne može reći je li mrtav. U potragu nisu ponijeli ni nosila, ni kisik, ni termički pokrivač.
Evo par rečenica s nekoliko news-siteova.
*"Ne miče se. Tražio sam dopuštenje sutkinje da ga ovdje ostavimo", kaže jedan od spasioca u trenutku u kojem se Campanini pokušava podići iz snijega.
*- To je to - kaže zatim kamerman te se počinje moliti za planinara. 'Ustani idiote, kreni k vragu, miči se idiote' - govorili su spasitelji vukući Campaninija desetak metara. Kamerman je zaplakao, a jedan od spasitelja posljednji put pokušao natjerati Campaninija da ustane govoreći 'idiote, idemo'. Na kraju snimke, muškarac nepomično leži na podu, snijeg pada po njemu...
Ne znam odakle krenuti s pitanjima i s mučninom... Federico je umro zbog tekućine u plućima, pothlađenosti i dehidracije. Kako nisu pratili faking prognozu... kako su išli tako nepripremljeni... tko ih je uopće pustio da idu gore, ako se očekuju loši vremenski uvjeti!? Znam da je odlazak gore ogroman rizik... ali... kako su ovi spasitelji mogli napraviti to što su napravili... ovako ponižavajuće ponašanje, kakvi su to ljudi... gdje im je moral, čast, poštenje, milost... zašto su to uopće snimali... šta je snimatelj pomislio "o, mogao bih ovo snimiti, nisam još nikad snimio umirućeg čovjeka!!"... Ježim se, muka mi je, pišem ovo zbrda-zdola... Je li to utjecaj komercijalizacije planinarenja ili što se već događa s ljudima... Jasno je da na tako velikim visinima ljudi jedva preživljavaju sami, a kamoli da mogu spašavati druge, ali... ali... da su ga bar utoplili, ako ga već nisu s opremom mogli spustiti dolje... ali stajati iznad njega i čekati da umre, zvati ga "idiotom", vući ga kao neki predmet... Što je jedan čovjek napisao "ako su ovo argentinski spasitelji, kakvi su tek argentinski ubojice".
Snimka je više nego potresna. Emotivce upozoravam da bolje ne gledaju.
Treba se držati planina gdje se prema nastradilima odnosi s poštovanjem i suosjećanjem. Argentinski bi spasitelji mogli JAKO puno naučiti od hrvatskih GSS-ovaca.
Federico Campanini je rođen u Mendozi (Argentina) u blizini Anda. Počeo je ozbiljno planinariti nakon srednje škole i dvije godine kasnije dobio dozvolu da bude vodič u Argentini. Planinario je duž Latinske Amerike i osvajao najviše tamošnje vrhove. Godine 2006. preselio se u Utah u SAD. Umro je tog 8. siječnja 2009. godine prilikom spusta s Aconcagve dok je vodio međunarodnu grupu alpinista u domovini Argentini.
Nemam vremena za blog, nažalost. Ali morala sam s vama podijeliti jedan fenomenalan film. Fantazija. Kad bih samo ja mogla ovako nešto... ovo je... neopisivo... ne znam... pogledala sam ga hrpu puta i svaki put se naježim... pogledajte...
Kazjerica je jedan jako simpatičan dio (Novog) Zagreba. Kao veliki kirbaj, što bi rekli kod nas u Slavoniji. Nema čega nema. Evo par detalja koji me uvijek razvesele kad prolazim Kajzericom.
Pazite ulaz u kineski restoran. Obratite pažnju na rezinu betoniranosti i pristup lokalu od strane pješaka i automobila.
Zbog uključenosti zagrebačkog Hipodroma u kompleks naselja Kajzerica ovakvi su prizori česti.
Ovo mora da su postavili neki veseljaci! Pet za hrabrost!! Fenomenalno!
Tko je dizajnirao i, još važnije, tko je naručio ove lutke!?
Pogledajte te glave, kao Vlatka Lolipop Pokos. Da fora bude veća, pripremila sam i jedan close-up ove fotke, međutim, fotku je zamračio Photobucket uz kometar da "This image violated our terms of use". Potpuno mi je jasno zašto.
A pogledajte ovaj kopiket!
Na šta vas podsjeća?
Najveća mi je fora detalj Radoš GRUPA!
Ne, opće nisu marnuli ičiji identitet, a ne...
Ovakvih mrcina naći ćete na pola Kajzerice.
Brko, Brko...
Konačno, evo posljednje fotke ili, bolje rečeno, fotki! Radi se o dobropoznatoj kući u blizini pješačkog mosta. Naime, ljetos prolazim tamo i skužim prekrasan grafit:
(IZVORNA FOTKA)
Tko ne bi volio da mu se ime nađe na ovakvom jednom grafitu?
Nakon ohohoho vremena prolazim i detektiram da je grafit zaživio i da mu je autor dodao novu romantičnu notu. Ne samo da voli Andreju, nego želi da se Andreja uda za njega. Andrea, udaj se za mene! Nažalost, bila sam prelijena mrcina da bih to fotkala i sad mi je žao. Zašto? Zato što je grafit zaživio i po treći put. No, kako bi vam pokazala da je prosidba fakat bila napisana, rekonstruirala sam dio te druge faze grafita brišući detalje iz treće faze.
(OBRAĐENA FOTKA)
Dakle, ispod "Andrea, jebeš svemir, volim te" dopisano je "Andrea, udaj se za mene".
Konačno, prolazim ja neki dan opet tim firtlom, kad onoooo...
(IZVORNA FOTKA)
"Andrea, jebeš svemir NE VOLIM TE VIŠE!!". Kako?! Zašto?!
Andrea, što se dogodilo? Da čujemo i drugu stranu!
Jel zna netko priču o Andrei s Kajzerice? Bio je još jedan manji grafit o Andrei u unutrašnjosti Kajzerice, ali ništa posebno... tražim nekog tko zna nekog tko je čuo za Andreu, svemir, udaju, raskid zaruka, ljubav, Kajzericu...
P.S. Stavit ću ovo pod Putopisi/Seks-Ljubav/Fotografija. Jedva sam se odlučila. Tko zna, možda sam i pogriješila, hehe...
Iako sam u hibernaciji, ne mogu izdržati da s vama ne podijelim novopridošle šimike!
Koji si muškarac ne bi volio ovakve šimike staviti u kredenac u predsoblju? Ha? Koja ženica ne bi voljela prošetati središtem grada i pod ruku držati muškaraca u ovakvim šimikama? Ha?
Šimike iz ptičje perspektive. Pogledajte taj silk iznutra...
U čovječe! Stravenzi! Ma da sam muško, ugurala bih hlače u šimike, neka se vidi dokle sežu!
I? Koliko bi love dali da imate ovakve šimike?
Ne bi rekli da su ovako povoljne, jel?
A tek kako bi vam te šimike išle uz nešto ovako
E, vi u tim šimikama, a ženska do vas u ovim gore, ha? Pa, to nema tko vas ne bi spotao u gradu!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.