Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Ubacivat ću malo teksta malo slika, nije sve nužno povezano.
(Kralj)
Nakon prvotnog vala oduševljenja koji sam opisala u postu čim sam došla doma, sad u nešto opuštenijem stilu pišem svoje dojmove iz Koprivnice. Subota ujutro, pojma nemamo što ćemo danas raditi. Surfam bezveze, čituckam i slučajno naletim da se baš ovaj vikend u Koprivnici održava Renesansni festival! E, ne mogu vjerovati! Već duže vrijeme planiram otići na nečem sličnom, ali uvijek propustim i poludim! Ma, trenutno donosim odluku da idemo tamo!
Kako doći do Koprivnice i snaći se po gradu
Kao svaka osoba opsjednuta mapama nalazim mapu Koprivnice na stranicama njihove Turističke zajednice. Nalazim i mapu grada Koprivnice na njihovom siteu, ali ne kužim gdje će se točno održavati taj Festival. Ništa, zovem Turističku, tamo mi ženska sva zbunjena objašnjava kako doći do Festivala. Stalno "ako idete od Varaždina", ja ono "ne, ne, dolazim iz Zgba", ali ne... hehe... netko joj sa strane suflirala... pratim šta mi govori na toj mapi... odjednom kaže "i tamo ćete vidjeti livadu". Ja, rekoh, "jel to blizu tog Sajmišta?", a ona "e to Vam je na Sajmištu!!". Hehe, mogla je odmah reći "pogledajte na karti gdje je Sajmište" i to bi bilo to. Kako god, oduševljena sam bila da je tamo cijeli grad bio označen jasno vidljivim crvenim strelicama s oznakom "Festival" tako da se niste mogli zagubiti. Svaka čast. Vozikali smo se po cijelom gradu i uvijek s lakoćom dolazili do "livade" hehe...
(Glavne kuharice)
Prijavili potencijalni požar
Ništa, krenuli mi do Koprivnice, mislila sam da je, ipak, malo bliža, ali ima tu skoro stotinjak kilometara od Zagreba. Kako god, ugodan put. Dio se vozili onom brzom cestom pa preko Križevaca i ostatak kroz sela. I sad, negdje pred samu Koprivnicu, prije mjesta Lepavina ili tako nešto, skužimo mi s lijeve strane neke ogromne balvane i iz njih se nekako potmulo dim širi. Iza balvana kukuruzi. Temperatura iznad 30, taj dan najavljivali pakao. I sad mi komentiramo, vozimo se kroz selo, da jel nije taj dim bio sumnjiv i da kako nikog tamo nema i da zašto bi uopće netko to išao paliti. Hm, ajmo mi bolje kontaktirati policiju. Bolje i pet lažnih uzbuna nego da jednu pravu situaciju s požarom ne prijaviš, ne? Policijac vrlo ljubazan, zahvaljuje se na prijavi, poslat će ophodnju. Dodatno se ispričamo, da možda nije nešto ozbiljno i da smo možda preuveličali, ali da nas je uznemirilo što nikog nema, a sve suho okolo pa da se to za svaki slučaj provjeri! Nije prošlo 10-15 minuta, a nama u susret iz Koprivnice velika vatrogasna kola. Sad jel to zbog našeg poziva, fakat da je bilo nešto ozbiljno, nismo utvrdili. Ako naša prijava nije bila bezopasna - drago mi je da smo upozorili, ako smo malo pretjerali - ispričavamo se.
(Opet malo klopa)
Kolači od kopriva! Svi ovdje dolje!)
Dolazak na Renesansni festival
Ništa ušli u Koprivnicu, super se lako snašli, došli do Sajmišta, a tamo ludnica. Dva su prigovora bila: prvi, užasna vrućina, što nema veze s organizatorima, stvarno smo lipsali. Drugi, nije baš bila dobro organizirana prodaja cuge. Na jednom mjestu se prodavalo i tamo je, stalno, bio velik red, a na drugom se mjestu prodavalo samo pivo (ne pijem pivo). Na sreću kiosci Tiska radili su cijeli dan. Ja sam u malo više od pola sata popila litru mineralne vode i jedno pola litre juhe. Eto, sugestija za drugi put, malo više punktova s pićem.
Evo jedno jedino mjesto gdje se moglo kupiti cuga. Red svaki put sve duži.
Joj, e, bila je dobra fora, na jednom mjestu pravo mačevanje i sad mlađi lik pobijedi starijeg. Odjednom vidiš, u kadar ulijeće medicinska sestra i srednjevjekovna hitna pomoć!!
Prekrasna garda...
Pravo naoružanje!
Joj, e na jednom mjestu je bio pravi srednjevjekovni vrtić hehe...
P.S. Ako će netko insunirati da sam stalkala kralja i kraljicu - mogu samo reći da je sve to bila obična slučajnost ili još grublje odbrusiti da to samo zlobni jezici mogu predbaciti! Od kad je voljeti povijesne kostime - grijeh?
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
Od kad je voljeti povijesne kostime - grijeh? 
