Marketing
Blanki Vlašić publika uzela bar tri centimetra!
Ništa, bila ja jučer na poznatom zagrebačkom mitingu... ah, ta riječ "miting" uvijek asocira na neke probleme! Obožavam atletiku, valjda je to više jedini sport koji mi se da gledati od početka do kraja (uz gimnastiku, naravno). Za ostale sam davno izgubila koncentraciju i volju. Atletika dinamična, stalno se nešto događa, možeš gledati prekrasna tijela... No, dobro, izuzimo neke discipline... Ali na zagrebačkom Hanžeku nisam nikad bila.
Prvo, jedva sam na netu našla jučer službene stranice. Kad sam našla website mitinga, izgled je bio ne jeftin, nego ono... so 90's! Neću vam namjerno dati link, probajte ga sami naći, ako ste vješti u guglanju! 
Drugo, upad je besplatan, super. Došli mi tamo, kad ono ne puštaju na zapadnu tribinu bez karti. Neki imaju karte, neki nemaju. Po karte morate ići ne-znam-negdje. I te su karte besplatne, ali moraš po njih negdje otići. Ne da mi se. Iako je, naravno, njima na zapadnoj stoput blje. Na zapadnoj tribini nećeš oslijepit od sunca + uz zapadnu tribinu su sve kratke trke i skok u dalj. S južne tribine to ništa ne vidiš. Stražari neumoljivi. Odlazimo na južnu tribinu, stali smo uz ogradu. Sunce je bilo ravno ispred mene, ali i Blanka Vlašić. Kasnije skužimo da je zapadna tribina bila prazna za sigurno četvrtinu stolica. Eto im. Glavno da lijenu sirotinju nisu tamo pustili.
Blankica skače:
Gle noge...
Treće, broj atletičara i disciplina je zastrašujuće mali. To je mali miting. Ajde, onda će bit i mali problemi. Četvrto, stolice, tj. nekakve improvizirane tribine su bile tako jeftine. Onak' so East-European. A voditelj? Kao da smo na nekom lokalnom natjecanju u nekom minornom sportu, pa se lokalni moćnik egzibicionističke provincijencije dočepao starog mikrofona. Prostor je tako mali, mali, mali!
Tribine:
Peto, ja sam se zapalila. Išla bih negdje na neki pravi miting. Unatoč svemu, totalno sam se zapalila. Ljudi, da vi vidite uživo kako lete trkači i trkačice!! Ma, to se ne može na televiziji ni blizu vidjeti. Iako su nam bili na drugoj strani stadiona, ja sam se ježila od brzine i savršene tehnike trčanja! Ježila! Hoću ići na neki pravi miting!
Ništa, došla ja doma pa, rekoh, idem malo surfati po temi... odem na site Večernjeg lista, a tamo u naslovu "Blankina pobjeda farsa" ili tako nekako, uglavnom, riječ FARSA. Vidim da su to, u međuvremenu, maknuli. E sad šta je bilo sporno. I Blanka i Čičerova su imale isti broj bodova, skočile su obje 2,04. E, ljudi! 2,04!! Da vi vidite koliko je Blanka visoka i da vi vidite koliko je VISOK taj štap uživo (ako niste) ne znam... ja sam bila šokirana! Blanka je toliko zgodna, prezgodna, lijepa, ima takvu karizmu! Mi smo svi poludjeli u publici! Pa ono kad skoči pa stane strike-a-pose! Ma, preslatka, toliko ima stila, ljudi polude za njom! Fantastična je, posebna, ne može se opisati...
E i mi gledamo skokove, uglavnom, kako su bili izjednačeni, prema (novim?) pravilima letvica se spušta na niže. Pobjednica je ona koja uspije preskočiti jednu (nižu) visinu, a protivnica da u tome ne uspije. Dakle, letvica se spusti na 2,02 ni jedna ne preskoči, ajmo niže. Letvica na 2,00 preskoče obje, ajmo na još niže. Letvica na 1,96 prekoči prva, druga ne, prva je pobjednica! Jer ne mogu dvije dijeliti prvo mjesto (drugo i treće mogu). I sad ajde, gledamo mi dalje, kad odjednom, skužim ja Čičerova (kojoj je 2,04 bio osobni rekord) oblači na sebe full odjeću, kupi stvari i ono... ide? Za to vrijeme Blanka skače non-stop. Ono ne izmjenjuju se. Vidiš scenu dolazi neka ženska iz organizacije i razgovara s Čičerovom, onda skupa odlaze do grupe sudaca. Nešto se događa. A sirota Blanka skače li ga skače i stalno ruši letvicu. Navodno ju je Čičerova pustila, njoj kao nije bilo bitno prvo mjesto, glavno da je preskočila 2,04.
Da skratim priču! Evo s Dnevnik.hra Blankina izjava:
Nikad nisam bila umornija, skočila sam čak 19 puta, nikad više na jednom natjecanju. Od toga je pet skokova bilo nepotrebno jer je ona odustala, a to nije smjela učiniti. Iako sam strašno umorna sretna sam što sam jedina pobjednica, za pobjedu u Zagrebu bi skakala koliko treba za trijumf. Zadovoljna sam sa 204, mogla sam i preko 206, ali opet nikad nisam tako dobro skakala u rujnu", kazala je Vlašić, koju nakon četiri dana čeka finale Svjetskog kupa u Stuttgartu.
Plus
Skakao se po jedan pokušaj, a nakon maratonskog i dramatičnog natjecanja koje je započelo na 206 centimetara, Čičerova je odustala na 198 centimetara, pa je Blanka nakon nekoliko rušenja, pokazalo se sasvim nepotrebnih, konačno pobijedila na najneuobičajeniji način u svojoj karijeri.
Dakle, da njoj nitko nije mogao prići i reći "čuj, stara, ne moraš više skakati, ova je predala meč", ne, ovi njoj kažu samo ti skači, ova se umorila strašno nešto... I to četiri dana prije Stuttgarta! To su ti naši organizatori. I onda kad ja kažem ovo je sve tako East European dobijem komentar "daj, nemoj tako", "opet si prestroga i prekritična", itd. Šta da radim, jače je od mene.
P.S. E da, skoro sam zaboravila! Zašto naslov? Zato što je neki tip jedno vrijeme stalno prigovarao da kako naši plješću ko seljaci, da ne znaju ni kako se plješće skakačima. Ono kao uopće bez ritma.
Da se zna kad se polako, a kad malo ubrzano plješće. Blanka i druge skakačice su uvijek pozivale na pljesak, a naši, mila majko! Kaže im komentator fino "pratite ritam Blankinih ruku i ritam zaleta" (nogu!). Ali ne! Nisu mogli ni ruke pratiti, a kamoli noge! Plješće svako kako hoće! Jesu li ti ljudi imali glazbeni u školi? Kao bolje da im je Blanka rekla da šute i ne plješću! I onda odjednom čuješ lika živčano "kako joj to plješćete, ljudi!? uzeli ste joj bar tri centimetra!!".
Ostale fotke:
Ispred nas je stalno bila Barrios, kubanska bacačica diska. A iza nas njen trener. Barrios je, inače, dobila srebro na Olimpijadi. Wow.
Gle trkača... koje tanke nožice!
Jel on to namješta gaćice?
A pogle kak' je ispala ova fotka... jedno tijelo dvije različite tenisice!
Kad ću ja ovakav objektiv imati? Taman sam se mislila baciti na sportsku fotografiju hehe
Strike a pose!
E u ovoj je utrci, vjerovali ili ne, pobijedio bijelac, ovaj treći odostraga. I sad čuješ, kad je proglašen pobjednikom u publici "je, je, naš je pobijedio, bijelac, bravo, bravo!".
Ići ću i iduće godine, šta da radim, bilo mi je super!
Blanka, fantazija si! Savršena! Ja srce atletika.
Post je objavljen 10.09.2008. u 09:56 sati.