Marketing
Neka nova lica na Špancirfestu plus još neke sitnice (III.)
(nastavak iz prošlog posta)
I evo posljednji nastavak. Par fotki za kraj, plus bit će još jedan post gdje proglašavam najzanimljivijeg lika ovogodišnjeg Špancirfesta...
Ovaj je lik pjevao makedonske pjesme, a kako smo često prolazili pokraj njega, ja sam cijeli Špancir pjevušila "Jovanko, Jovanče" ili tako nekako...
Taj me melos pratio i na autocesti prema Zagrebu. Ostali su pošandrcali, pogotovo zato što ne znam tekst.
Kad smo već na glazbi, nismo ostali na koncertu u 21h jer nam je bilo predugo, skitali smo cijelo poslijepodne. Ali smo zato imali prilike čuti Talijane koji su taj dan imali udarni koncert. Nikad čula za njih, ali su mi se jako svidjeli, simpatični i neobični (Circo Abusivo).
Bendova po ulicama ove godine bitno, ali bitno manje nego prošle godine. Bar predzadnji dan. Prošle godine smo bili zadnji dan i bila je totalna ludnica.
Mrzim bučino ulje... jedna od rijetkih stvari koja mi je stvarno odbojna. Jednom sam probala i nikad više. Doduše, moguće da s tim nešto nije bilo u redu, ali... neka kombinacija heljde i tog bučinog ulja, fuj!
Od poznatih, vidjela sam Dragu Celezića. A-ha!
A i Ivo Lončar je bio tu! Pitam se da li je na Špancirfest došao biciklom.
A pogled djedicu desno! Kao da je ispao sa Sicilije! Fenomenalno, hehe...
E a pogle ovog macana.
- Yo, nigga! Whasup?
- Nuthin much, nigga! Just duin shpantzir!
Mobitel u futroli za pojasom. Crne biciklističke tajice ispod hlača, ta marama, prsten, narukvica... iiijuju! Al' i on voli špancirati!
Ja srce Špancirfest.
Joj e bila je još jedna situacija, gibam se ja u gužvi, aparat ispred mene, kad odjednom u toj gužvi razmak i ispred mene čovjek s gavranom. :šok: Gledam ja njega, gledaju njih dvojica mene. Hop, brzo fotkam, a lik se prema meni nagne i tihim glasom kaže nešto u stilu da pazim na aparat da ga ptica ne bi kljoc-kljoc. Na sreću da refleksno stavljam onu plastičnu zaštitu na objektiv, hehe. I pogle kako je tip bio obučen, majica, košulja, jakna... mi svi ostali u kratkim rukavima... čudno malo, ne? Ali ni ptica ni on mi nisu djelovali nimalo prijeteći... čak štoviše!
Usput, Varaždin je pun malih bijelih škotskih terijera ili maltezera. E, ako ih nisam vidjela 10-ak (ne, nije to bio jedan te isti hehe).
Joj, e, iduća je fotka dobra!
U jednoj od ulica skužili smo restoran u dnu dvorišta i ja bezveze opalim fotku, tek toliko, kad kasnije na kompu skužim da je konobar okrenuo leđa gostima i PRSTIMA PRČKAO po mesu, pretpostavljam da ga je okretao na tanjuru aaaa... Meni odmah scene od odlaska na pisoar bez pranja ruku ili naplaćivanja love s tim istim prstima, brr!
A gle krpu, k'o crna zemlja, ehhehe...
Moram priznati da sam prvi put vidjela pokretan bankomat!
Šta sve neće izmisliti...
Ovo je bila zadnja fotka iz Varaždina na putu do auta:
Iz Varaždina sam ponijela na kraju samo dvije boce njihovog domaćeg vina. Bilo mi čudno na svim živim bocama piše polusuho, a oni meni gore baš imaju kiseliš. Međutim, ne mogu reći, fakat su za taj kraj nevjerojatno slatkasta vina.
Žao mi da nisam kupila prekrasnu zemljanu posudu za peći u pećnici. Nećkala sam se i kasnije na to zaboravila, sad mi je baš krivo.
Sutra posljednji nastavak postova o Varaždinu: najzanimljiviji lik ovogodišnjeg Špancirfesta
Post je objavljen 04.09.2008. u 14:06 sati.