Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
Diavola
nedjelja, 14.09.2008.
Karovački dani piva 2008. - šta su jeli i prodavali naši mladi (I.)
Evo mene prvi put na Karlovačkim danima piva. Čudno za mene jer ne volim pivo niti sam ga ikad popila. Sve je počelo s tim da nismo znali gdje ćemo tu nedjelju, a negdje nam se išlo. Prvo je netko dao prijedlog da idemo u Vrbovec (i forsirao da se taj plan prihvati), jer je tamo kao zadnji dan Mišo Kovač i Hladno pivo i još neki. Meni je to odmah bilo čudno, jer je splet muzičara bio nevjerojatan. Niti sam čula da HP nastupa. Kasnije sam našla najsvježije informacije o koncertima u Vrbovcu zadnji dan priredbe "Kaj su jeli naši stari" i tamo pročitala da nema ni Miše ni Hladnog ni... Bingo!
Naime, ja sam bila za Karlovac i Karlovačke dane piva. Malo me obeshrabrio sms od moje karlovačke veze koja je na moj sms "jel se isplati ići na KLC dane piva" odgovorio, citiram, "ako voliš vašare - isplati". Onda sam se sjetila da sam ja odrasla na slavonskim kirbajima, zaključila da su to sve vašari i odlučila sva sretna otići u Klc.
Ljudi, halo, ajmo se malo zaustaviti ovdje i malo koncentracije... kad se vraćate s mora, zašto ne upalite radio i slušate obavijesti HAK-a? Pa, koliko lud/glup/dekoncentriran moraš bit da upadneš u kolonu dugu 10 kilometara ispred Lučkog! Halo! Ja sam ostala šokirana... meni to stvarno nije jasno! Da ne govorim da postoje dvije opcije! Možeš ići starom karlovačkom cestom ili, JOŠ BOLJE, što ja radim, a to je cesta preko Pisarovine. Čak imate manje kilometara. Doduše, ne možeš brzo voziti, ali bar se VOZIŠ, a ne da stojiš u 10 km kolone! Pa meni to stvarno nije jasno, pogotovo ljudi koji imaju djecu odostraga da im se da tako maltretirati i sebe i obitelj!
Ok, sad možemo dalje s postom.
Ništa, došli mi u Klc, našli most preko Korane, našli sportsko-rekreacijski centar Korana i sparkali se na šljunčanom parkingu za 10 kunića.
Hajdemo blitz fotografije:
Prvi pogled događanja...
Krenuli smo ulijevo preko nekog pontonskog mosta pa ćemo onda kao među šatorima...
Karlovčani, nemojte mi reći da je netko s ove skakaonice skako u ovaj plićak pored pontonskog?
Mislim, da, znam da prije nije bilo ovog improviziranog mosta, ali da je tu voda toliko duboka da se moglo skakati s ove visine - ne mogu vjerovati...
Jedan od prvih likova koje sam vidjela na Karlovačkim danima piva malo me zbunio...
A evo drugog lika:
Ako niste skužili, ima zmiju oko vrata...
Fotkanje sa zmijom 50 kuna, za djecu 30. Koje mučenje životinje. Sirota zmija...
E sad kad sam zašla među šatore... ima svega... čitav niz većih ili manjih šatora ispod kojih su tu klupe... onak' pokušaj imitiranja Oktoberfesta u Minkenu.
Ovo je bio glavni šator i jedan od najvećih, tu je pretpostavljam i glavna glazbena scena...
Nego, ono po čemu ću ja pamtiti Karlovačke dane piva je miris mesine, mesine, mesine... svuda je cvrčalo meso i svuda se širio miris pečenog mesa. Ne znam... da se tu kojim slučajem zatekne vegetarijanac mislim da bi mu koljena zaklecala... ne, ovo nema šanse da bi izdržao...
Ovo su fotke sa samo jednog štanda, a bilo ih je nekoliko...
Osjetite miris?
Ne znam jel ovo neka krušna moda u Karlovcu, ali na sve strane ste mogli vidjeti ljude kako jedu ogromnu slanu perecu. Pa to kao da si kupio kilu kruha, hodao s vrećicom po gradu i kidao komadiće... Iako volim tu sol s tih slanih peciva, nije mi palo na pamet kupiti nešto tako veliko. Posebno mi je bilo grozno što su davali kruh bez papira, ono tutnu ti svojim prljavim rukama od novaca i koječega u vrećicu i pruže... bljakica!
Na sve strane ste mogli vidjeti te obične tanke plastične vrećice s tim perecima i ljude koji su kopali tu perecu gore od nosa...
Na jednom smo mjestu skužili šarana na rašljama u karlovačkoj verziji - šaran u žicama:
A gle ovu maščobu! Ide čak i u kombinaciji s kečapom! Čudom se čudim da negdje nema i majoneze, kad je već i *šećer* tu.
Nego, pređimo na druge teme... hehe... na jednom štandu pripadnik jedne naše nacionalne manjine prodaje lančiće i, pazite sad, jedan (1) parfem Koko Šanel.
Nisam se usudila fotkati već sam, nabrzinu, kliknula dok mi je aparat visio oko vrata, hehe... Čak bih se usudila reći da je fotka time dobila na dramatičnosti.
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
