Marketing
Karovački dani piva 2008. - šta su jeli i prodavali naši mladi (I.)
Evo mene prvi put na Karlovačkim danima piva. Čudno za mene jer ne volim pivo niti sam ga ikad popila. Sve je počelo s tim da nismo znali gdje ćemo tu nedjelju, a negdje nam se išlo. Prvo je netko dao prijedlog da idemo u Vrbovec (i forsirao da se taj plan prihvati), jer je tamo kao zadnji dan Mišo Kovač i Hladno pivo i još neki. Meni je to odmah bilo čudno, jer je splet muzičara bio nevjerojatan. Niti sam čula da HP nastupa. Kasnije sam našla najsvježije informacije o koncertima u Vrbovcu zadnji dan priredbe "Kaj su jeli naši stari" i tamo pročitala da nema ni Miše ni Hladnog ni... Bingo!
Naime, ja sam bila za Karlovac i Karlovačke dane piva. Malo me obeshrabrio sms od moje karlovačke veze koja je na moj sms "jel se isplati ići na KLC dane piva" odgovorio, citiram, "ako voliš vašare - isplati". Onda sam se sjetila da sam ja odrasla na slavonskim kirbajima, zaključila da su to sve vašari i odlučila sva sretna otići u Klc.
Ok, sad možemo dalje s postom.
Ništa, došli mi u Klc, našli most preko Korane, našli sportsko-rekreacijski centar Korana i sparkali se na šljunčanom parkingu za 10 kunića.
Hajdemo blitz fotografije:
Prvi pogled događanja...
Krenuli smo ulijevo preko nekog pontonskog mosta pa ćemo onda kao među šatorima...
Karlovčani, nemojte mi reći da je netko s ove skakaonice skako u ovaj plićak pored pontonskog?
Mislim, da, znam da prije nije bilo ovog improviziranog mosta, ali da je tu voda toliko duboka da se moglo skakati s ove visine - ne mogu vjerovati...
Jedan od prvih likova koje sam vidjela na Karlovačkim danima piva malo me zbunio...
A evo drugog lika:
Ako niste skužili, ima zmiju oko vrata...
Fotkanje sa zmijom 50 kuna, za djecu 30. Koje mučenje životinje. Sirota zmija...
E sad kad sam zašla među šatore... ima svega... čitav niz većih ili manjih šatora ispod kojih su tu klupe... onak' pokušaj imitiranja Oktoberfesta u Minkenu.
Ovo je bio glavni šator i jedan od najvećih, tu je pretpostavljam i glavna glazbena scena...
Nego, ono po čemu ću ja pamtiti Karlovačke dane piva je miris mesine, mesine, mesine... svuda je cvrčalo meso i svuda se širio miris pečenog mesa. Ne znam... da se tu kojim slučajem zatekne vegetarijanac mislim da bi mu koljena zaklecala... ne, ovo nema šanse da bi izdržao...
Ovo su fotke sa samo jednog štanda, a bilo ih je nekoliko...
Osjetite miris?
Ne znam jel ovo neka krušna moda u Karlovcu, ali na sve strane ste mogli vidjeti ljude kako jedu ogromnu slanu perecu. Pa to kao da si kupio kilu kruha, hodao s vrećicom po gradu i kidao komadiće... Iako volim tu sol s tih slanih peciva, nije mi palo na pamet kupiti nešto tako veliko. Posebno mi je bilo grozno što su davali kruh bez papira, ono tutnu ti svojim prljavim rukama od novaca i koječega u vrećicu i pruže... bljakica!
Na sve strane ste mogli vidjeti te obične tanke plastične vrećice s tim perecima i ljude koji su kopali tu perecu gore od nosa...
Na jednom smo mjestu skužili šarana na rašljama u karlovačkoj verziji - šaran u žicama:
A gle ovu maščobu! Ide čak i u kombinaciji s kečapom! Čudom se čudim da negdje nema i majoneze, kad je već i *šećer* tu.
Nego, pređimo na druge teme... hehe... na jednom štandu pripadnik jedne naše nacionalne manjine prodaje lančiće i, pazite sad, jedan (1) parfem Koko Šanel.
Nisam se usudila fotkati već sam, nabrzinu, kliknula dok mi je aparat visio oko vrata, hehe... Čak bih se usudila reći da je fotka time dobila na dramatičnosti.
(nastavak u idućem postu)
Post je objavljen 14.09.2008. u 08:19 sati.