Top lista specijalnih planinarsko-izletničkih trenutaka
Mjesta na koja bi se sutra rado vratila
0. Premužićka najdraža
1. Dinara
2. Medviđak
3. Bojin kuk
4. Samarske stijene
5. Bijele stijene
6. Zavižan
7. Lička kuća na Plitvicama
8. Risnjak
9. Kiza
10. Bjelolasica
11. Žumberačko gorje
Mjesta koja nema šanse da će me opet vidjeti
1. Vodenica (najdosadnija nemarkirana šuma na svijetu)
2. Veliki Lubenjak (zalutali, dosadna šuma)
3. Cigan Hegy u Mađi (jedva sam se vukla od dosade, prekoma)
4. Jadičevac - jedva ga našli, jedva se probili do njega i jedva se obranili od muha
Vrh koji nisam osvojila, najbolnija planinarska točka:
Anića kuk (ulazi, ustvari, u obje kategorije 'omiljen' i 'zamjeren', ali vraaati ću se ja! )
Omiljeni komplimenti
- Ti si jedan od razloga zakaj me interesira planinarenje, ja sada nordijski hodam po nasipu, a u skoro vrijeme bih se pentrala po brdima i brdašcima, ti to tak interesno prezentiraš... (Milicza)
- Joj, kak ja volim planinariti s tobom, i na kraju se 'najesti' na tvojim slikama. (Zvrk)
- pogledi na planinarstvo su različiti... ne umanjuj svoje pothvate, svoju ne-kodiciju (možda je sad već i imaš), kretanje u podnevne sate i to... nije to bit, tvoja ljubav prema prirodi i sam avanturistički duh koi te goni da svako malo ideš nekam, a to nekam je skoro pa uvik neko brdo,/planina, su zaznake pravih planinara... krivo se danas shvaća pojam planinarstva, a tome su po meni pridonijeli egotripovi koi su zauzeli svoje pozicije na vodećim mjestima... samo furaj svoju furku, zato što to voliš i zato što te to ispunjava... ja to isto radim ;) (keytoo)
U jednom smo trenutku ušli u šator gdje su se događale kao neki lokalni obrti. Evo jednog obrta izrade životinjica iz drveta (to mora da su neki Šumarkini momci - mislim na izrađivače, ne na medvjede! ):
Uz svu onu hranu trebalo je i smršaviti. Evo načina da se za pola sata dovedete u formu. Sve što je trebalo jeste upisati se na ovaj štand.
U Korani je bilo likova koji su se kupali taj dan:
Ovo je bilo fora. Dok su svi pili, uglavnom, pivo, muškarci uz ovaj bijeli šator desno svi su odreda pili vino (ili gemišt).
E a ovom liku-mađioničaru piše na papiru "ILUZIONISTIČKI MEGA SPEKTAKL". lol
Ovo je mjesto definitivno savršeno za djecu. Bilo je jako puno sadržaja za klince, tobogani, vrtuljci, vlakovi... Bilo je i jedno 5-6 konja/magaraca koje su jahali i mladi i stari... sirote životinje!
Da još jednom naglasim - tamo nisam taknula meso, jer sam došla sita, hehe... sve fotke hrane iz prošlog posta bile su snimljene isključivo u dokumentarističke svrhe! Ja sam doma papala svog omiljenkovića. Kad smo popili cugu pod jednim od šatora, šta ćemo sad, opet još jedan đir po vašaru. Onda nam je postalo malo dosadno pa smo otišli tražiti nove vizualne podržaje. Odlučili smo, opet, preći Koranu i otići do susjednog mosta napraviti cijeli krug. Pa evo par fotki s tog kruženja.
Skužili smo neku ogromnu zgradu, za koju se vrlo brzo uspostavilo da je hotel i to potpuno devastiran ratom.
To nas je vratilo u neko tmurno raspoloženje, stajali smo ispred tog hotela, razmišljali kako mora da je tu bilo dobro prije rata, sjetili se zvukova granata, ježili se i sablažnjavali, ma full se sjetili ratnog doba i lamentirali o smislu života...
Jadan Karlovac što je sve prošao, grozno... a tolika ljepota oko njega i u njemu...
Usput, bilo mi je prilično bizarno da je u sklopu te ruševine kafić i to kafić pun ljudi! Kak' mogu sjediti pokraj tako teško oštećene zgrade? Valjda se inate onima koji su Karlovac htjeli sravniti...
Tik do tog hotela je neka turbina. Ne kužim zašto su je napravili i zašto su zaustavili tu tok vode... naime, od te turbine dalje je voda prilično ustajala i djeluje kao bara...
Evo primjera kako su lokalne vlasti promptno reagirali na nepravdu kad su zabranili kupanje u blizini turbine...
Prekrasan most... tek kad smo se približili skužili smo da je drveni... to me još više oduševilo!
Sve u svemu, zanimljivo iskustvo... kako rekoh, najzanimljivije je za klince. Taj dio nisam fotkala, jer sumnjam da bi roditeljima bilo ugodno vidjeti strance kako im slikaju djecu... no, u njihovom je dijelu bilo definitivno najživlje!
Tu je večer pjevao Goran Karan. Mi smo otišli negdje oko 20h, bilo nam je taman... nazad smo išli preko Pisarovine... A onda se najviše volim naslađivati gledajući dnevnik i kolone kod Lučkog ehehehe...
No, prije nego napustim(o) Karlovac, u idućem postu nešto neviđeno - najavljujem post o štiklama za djevojčice koje sam vidjela u Karlovcu i ostala - šokirana!
Naše su planine i brda puni posebnih oznaka koji vam omogućuju kretanje po tim krajevima. Zovemo ih "markacije" ili skraćeno marke. Ako ste početnici u planinarenju prvo se trebate raspitati o sustavu tih markacija i stanju na terenu. Neplaninari, inače, markacije zovu svakako. Do sad su mi najjači sinonimi "oni vaši okruglići" i "nismo našli signalizaciju".
Planinariti nemojte započinjati bez knjige Željko Poljak "Hrvatske planine - Cjelovit hrvatski planinarski atlas", izdanje Golden Marketing - Tehnička knjiga, Zagreb 2007. To je minimalna literatura za početak planinarenja, jer ćete tu naći temeljne stvari za planinarenje po Hrvatskoj. Drugi jedanko važan izvor su planinarski forumi i blogovi. Poljak nije dovoljan, ali nije ni dovoljno da se oslonite samo na forume ako ste početnik. Najbolja je kombinacija.
Obožavam skitati po zemlji i inozemstvu. Obožavam mape, atlase, karte... Na blogu sam odlučila postaviti putovanja od lipnja 2007. pa na ovamo. Na blogu iskreno pišem svoje dojmove. Većina je postova s planinarenja i nekih mojih putovanja, a tu i tamo ima i nekih drugih tema. Vrlo često ne stignem ni pročitati tekst koji napišem na blogu pa mi nemojte jako zamjeriti na zbrda-zdolanosti. Fotke, u pravilu, ne stignem obraditi, izuzev risajzati.
):
