Marketing
Ugrožena prava nepušača i ćevapčići
Ja sam od onih koji ne mogu dočekati zabranu pušenja na javnim mjestima. Iskreno, jako mi smeta smrad cigareta u zatvorenim prostorima. Mrzim kad ni kriva ni dužna smrdim po dimu. 
Kad dođem kući, legnem, a iz kose se sve puši... Pušači, džaba parfemi, džaba dezodoransi, džaba tuširanja - smrad cigarete je neuništiv, jako se osjetite. Pa šta ne živimo u okrutno zagađenom okolišu i bez cigareta? Rijetko se sretne pušač koji je svjestan mrakova koje cigareta nosi sa sobom. Rijetki su pušači koji će voditi računa o nepušačima i ne-zapaliti-cigaretu ili je ugasiti na zamolbu. Velika većina će te agresivno stati bombardirati njihovim-pravom-na-cigaretu. 
Dajte, ljudi, nitko vam ne brani da pušite, pušite kad god hoćete - samo ne na javnim mjestima gdje ima drugih ljudi. I to je to.
I gdje su tu moja prava da ne smrdim i ne udišem nikotin? E pa, društvo je, konačno, postalo toliko zrelo da nakon desetljeća i desetljeća terora pušača i nas, nepušače, netko će sada pokušati zaštititi. Koliko znam, u Zagrebu, osim u Profilovom kafiću u centru, nema nigdje kafić gdje je ZABRANJENO pušenje. Svuda se puši. Tužno. 
Uopće ne sumnjam da će se taj zakon početi primjenjivati i u praksi, kao što puno ljudi izražava skepsu. Ako Turska to može - možemo i mi. Vidim i da je CNN počeo s kampanjama zabrane pušenja i zaštite djece, koje, također, nitko ništa ne pita. Jadna djeca čiji roditelji kod kuće puše (takvo sam i ja bila dijete).
Nego, zašto to sve pišem... danas su mi se jeli ćevapčići. Jako. Nisam ih dosta dugo jela. I onak' baš mi se jelo. Bila sam kod prijatelja u Novom Zagrebu, gdje ćemo šta ćemo, ajmo u Rubelj Grill. Vjerovali ili ne, ja tamo nikad nisam jela pa da i to probam. Došli smo u Rubelj Grilj u Utrinama. Uglavnom, mali prostor, nemaš šta vidjeti, par stolova. I mi da ćemo sjesti za ovaj stol lijevo, kad skužimo to je kutak za pušače (naljepnica). Jedan jedini stol za nepušače. Hops, ajmo na jedan od ovih stolova. Dva-tri zauzeta. Kad odjednom, skužimo, da SVI puše za tim stolovima! 
Dakle, svi sjede i puše u zoni za nepušače (koja predstavlja svih ovih ostalih 4-5 stolova). Osim što mi je koncept nevidljivog-zida između pušača i nepušača oduvijek bio zanimljiv, činjenica da su svi pušili u obrnutom dijelu konobara aspolutno nije smetala. Kad smo izlazili van, na njegovo pitanje "recite, izvolite" i moj komentar "smeta nam cigareta, svi puše u nepušačkom dijelu", on je samo ljupko slegnuo ramenima.
Eto, toliko o pravima nepušača.
Meni se i dalje jedu ćevapi. Gdje ćemo... Tu gdje je Rubelj Grill ima okolo cijeli kompleks kafića, pekara i slično. Kao da si na kolodvoru ili tržnici. I predloži nam domaćin da odemo u pečenjarnicu Šport par koraka dalje od Rubelja. Hajde, kontamo, valjda u Športu neće bit cigareta, kad ono! Ne može čovjek vjerovati! Veliki prostor podijeljen po pola i odvojen staklom, u lijevom za nepušače u desnom za pušače. Mi smo sa strahom ušli u nepušački dio i stvarno nisam mogla vjerovati da nikog nema od pušača. Nevjerojatno, ali istinito, zrak je bio čist!
Evo, fotkano iz nepušačkog dijela. S druge strane dijela sve isto - samo za pušače. Ovo nikad kod nas nisam vidjela i zato mislim da zaslužuje post.
Evo i terasica vani. Tu će, vjerojatno, poslije travnja 2009. bit "dio za pušače". A ovaj sadašnji nepušački dio tada će se udvostručiti u kvadratima rušenjem staklene barijere na gornjoj slici. 
Gle ti vlasnika kako je korektno odvojio prostore. I dao i jednima i drugima šansu hehe... nikakvog fizičkog dodira s pušačima nema. Potpuno odvojeni prostori.
Ćevapi su isto bili ok. Nisam ih dugo jela, baš sam se fino naklopala. Poslije me malo bolio stomak, ali ne zbog ćevapa, već od brzine kojima sam ih smazala. Bolji poznavatalji ćevapa vjerojatno bi imali kritičniji stav, ali meni su bili, fakat, dobri. Roštilj je bio na ugljen. Omastila sam se full.
Plus, dobila sam komentar da ne jedem ćevape kako treba. Eto, nešto sam i naučila. Naime, ja uvijek "otkrijem" gornju lepinju, prebacim je na drugi dio tanjura i krenem jesti... ali ne... ne smije se tako, jer ti se sve hladi. Nikad ne otkrivati gornju lepinju i pustiti da se i lepinja i ćevapi hlade. Nikad. Stvarno pali. 
Lepinja prije nego sam je okrenula i zbacila s ćevapa:
Ovu fotku poklanjam svim pušačima da se ne naljute na mene zbog ovog posta. S motom "žvačite ćevape, a ne duhan"! 
(Dajte, ljudi, kanite se cigareta, trošite lovu i tijelo na pametnije stvari!)
Post je objavljen 20.09.2008. u 20:20 sati.