31.01.2006., utorak
Sreća :)
Poslovi se zahuktali, ovog puta su inspirirajući i sve se odvija u vrlo pozitivnom okruženju, okruženju ljudi koji znaju što hoće i sa kojima je gušt raditi - sve će biti napravljeno savršeno, na vrijeme i bez stresa.
Znate li kako to izgleda kad mi se žuri? Sjećam se toga kao da je bilo jučer...jer je bilo jučer :-)
Javili su mi iz jedne naše velike firme da imaju poklon za mene - odlično compaqovo računalo, monitor i savršen printer. Takav dar se ne odbija i krenut ću po to, ali do 13 sati moram stići natrag, veoma je važno da stignem. Sad je 12:15. Izlijećem iz stana, stan je na trećem katu i na svoje iznenađenje vidim da su čak dva lifta na mom katu. Odabirem teretni, on je brži jer nema onih unutarnjih klizaćih vratašca koja se polako polako zatvaraju...
Uđem u lift, pritisnem gumb za prizemlje i lift kreće gore! Ide lift ide, i ode skroz do dvanaestog kata.
"Uf sused, jesam Vas povukla!?" ko fol sućutno će žena dok je ulazila. Pritisnula je gumb za drugi kat...još jedan zastoj a meni se žuuuri!
"Niste Vi krivi, lift je kriv!" kvaziljubazno ću ja...i stanemo na sedmom katu!
Polako se otvaraju vrata skužimo da je to novopečeni deda sa unučicom u kolicima. Pridržim mu vrata i deda uđe.
"Muci buci muci muci" urla žena maloj bebi u facu...beba ni da trzne! Lift staje na drugom katu i žena otškrine vrata.
"Doviđenja!" rekoh ja sa smješkom, smiješio sam se jer sam znao da smo uskoro u prizemlju...
"Muci buci nina nana na ehehehehe!" govori žena i dalje...noga joj drži vrata inače bi lift krenuo.
"Ma kako si slatka, muci mici malena!" opet će ona...a beba je i dalje ravnodušna...izgleda da je žena odlučila od male silom iznuditi smiješak:
"Pupupupuprlbrrlll" viče ona djetetu mašući glavom poput purana, tj. pure pure. U mojoj svijesti je taj žalosni prizor već poprimio divovske razmjere, morao sam duboko udahnuti da ne zaurlam na ženu.
"Doviđenja." rekoh ja opet, moj smiješak bio je najljepši umjetni smiješak koji sam ikad ikome uputio.
"Ah, da...doviđenja!" smeteteno će žena i nestane...napokon!
Dok smo išli prema dolje nasmiješio sam se bebi i beba se nasmiješila meni...toliko o tome da djeca prepoznaju iskrenost...doduše, kad sam se nasmiješio drugi put, to je već bilo iskreno...
"Doviđenja, slatka vam je unuka a ja pakleno žurim!" doviknuo sam djedici i otrčao.
Reklo bi se da je to peh...ali vi znate da Ddadd ne bi bio Ddadd kad iz tog peha ne bi izašlo nešto dobro! Jurio sam prema poduzeću i mozgao sam gdje ću se sparkati pa da mi tamo donesu računalo...ispred te firme nema parkinga i jako je gust promet. Dolazim, sav lagano strepim, već vidim čovjeka koji me čeka i u taj mah izlazi crni audi - generalni direktor firme odlazi!
Audi ode a portir mi mahne da se uparkiram na mjesto generalnog direktora! Sparkam se, čovjek me pozdravi i ode u firmu po kompjutore a portir mi dođe i veli:
"Bok, ako vidite crni audi odmah se maknite!"
"Hoću, hvala!" rekoh ja a portir uđe.
Sad dolazi peh: nije prošla niti minuta kad u retrovizoru ugledam veličanstveni crni audi. Makina je polako došla do desetak metara iza mene i stala. Upalila su se sva četiri žmigavca i ja sam znao da je to direktorov auto. Upalio sam motor i krenuo...a audi je ostao gdje jest! Iz audija je izašao čovjek i pričajući na mobitel odjurio u pokrajnji birc! A ja sam se u rikverc vratio odakle sam došao!
Pitam ja vas: kolika je vjerojatnost da u pet minuta koliko sam proveo tamo dođe crni audi jednak direktorovom, stane deset metara iza mene i upali sva četiri žmigavca!?!
Peh, slatki peh :)
Pitam ja vas još: kolika je vjerojatnost da naletim na bebački raspoloženu babu u liftu i zbog nje kasnim desetak minuta, i da zbog tog kašnjenja parkiram na idealnom mjestu, inače bih možda morao parkirati i kilometar dalje!
Blažena bila, ženo beboljubice :))
Natrag sam stigao dvije minute do jedan i uspio obaviti sve što sam trebao...
O YEAH :-D
Voli vas Ddadd
|
28.01.2006., subota
Djeca Svjetlosti
Pričali smo frend i ja danas u jednom kafiću.
Birc je bio prepun djece, neko društvo mladih mama se okupilo i tračalo, a djeca su se igrala i zujala naokolo.
Gledali smo ih kako skaču, urlaju, puze, vesele se i mašu.
Pa plaču, hrvaju se, padaju, vrište i trče...
"Već smo stari, vidi na koji način promatramo djecu..." zamišljeno će frend.
Na sredini birca staklena stjena razdvaja prostor. Staklo je uglavljeno u široki mesingani okvir i vrlo lagano zatamljeno. Sa druge strane stijene, uzduž stakla proteže se dugačak radijator - odmaknut je dvadesetak centimetara od stakla i dugačak je metar i pol - skoro koliko je duga čitava stijena.
Najmanja djevojčica zavukla se između stakla i radijatora i okrenula se prema nama. Skužili smo da nas promatra i ušutjeli smo, htjeli smo vidjeti kako će se izvući iz procjepa u kojem se našla...
Djevojčica je na naše iznenađenje podigla nogu kao da će zakoračiti preko mesinganog okvira. Bedasta mala, to neće ići...lupit će nogom u staklo! Najednom šok! Mala je prekoračila okvir i kao čarolijom prošla kroz staklo!
Tada je valjda vidjela naše zabezeknute face i nasmiješila nam se...a frend je tiho prozborio:
"Nevjerojatno! Bio sam sto posto uvjeren da je tamo staklo."
Očarao me taj prelijepi osmijeh i uzvratio sam ga malenoj. Tada sam šapnuo:
"Staklo je tamo. Malena je napravljena od svjetla!"
Voli vas Ddadd
|
26.01.2006., četvrtak
Tko kaže da nema sira :-)
Malo sam frustriran, frižider mi prazan - nisam se pobrinuo za večeru pa sam jeo samo nekakve kekse sa šalicom mlijeka.
Od prehrane u zoni večeras ni 'Z' :)
Nazovem dragu, veli ona:
"Upravo mi je došla majka, rekla sam joj kako si gladan i ona te zove na sir!"
"Ne bih ja došao tako kasno zbog sira, ali došao bih zbog svoje male sirutke!" velim ja.
"Onda niš, ako nećeš dolazit zbog sira nemoj ni dolaziti, prekasno je!"
Žene!?!?!?!?!!
Da sam joj rekao da ću doć samo zbog sira uvrijedila bi se... :))))
:-D
|
25.01.2006., srijeda
Limeni čovjek
"Uopće nisam romantična." reče ona jednog romantičnog predvečerja, u trenu kad je sunce zacrvenilo zapadno nebo.
Sjedili smo na rubniku ceste, jedno uz drugo, moja najbolja prijateljica i ja. Role su nam bile na nogama, promatrali smo prednje kotačiće kako se vrte kad lagano lupnemo kotačićem u kotačić. Vrtili su se lijeno, kako i priliči vrućem ljetnjem kasnom popodnevu...
"Isto tako, ne vjerujem u muško žensko prijateljstvo!"
Nasmijao sam se na tu njenu rečenicu. Najednom se moj pogled zamutio i vlastiti smijeh sam začuo kao da ga sanjam, a vrtnja kotačića zumirala se u mojim očima - osim te vrtnje ničeg drugog nije bilo! Samo za mene, upravo je počinjala predstava života:
Glavni junaci: ona i ja;
Mjesto radnje: kod muzeja Mimara;
Vrijeme radnje: nekoliko mjeseci ranije...
***
Rolao sam sa ovećom skupinom rolera, jurcali smo vamo tamo, priključio sam im se jer su bili veselo društvo. Nikoga od njih nisam poznavao ali godilo mi je voziti u skupini.
Taman smo odlazili od Mimare kad li mi se priključi dražesna mlada dama vrlo neobične, egzotične ljepote. Ta djevojka do sada nije vozila s nama, znači slučajni je namjernik i priključuje se grupi na isti način kao što sam se priključio i ja...
"Ti poznaješ sve ove ljude?" upitala je.
Bila mi je simpatična ali nisam navikao na razgovore - predugo sam već bio samotnjak, pravo čudo je bilo kako sam baš taj dan, "Prvi maj", odabrao da rolam sa bilo kim drugim osim sa Malim Igorom...
Pokušao sam joj se nasmiješiti ali sam znao da je moj osmijeh strahovito sličio osmijehu Limenog Čovjeka...onog iz Oza.
"Sve sam ih danas prvi put upoznao. Znam da je onaj crni Denis, plavi je Brušo, a onaj mali je Krešo. To je sve što znam o njima."
"A kuda idete?" upita ona.
"Ne znam, mislim do Inine zgrade."
Stigli smo do Inine zgrade, društvo je u međuvremenu negdje skrenulo. Nisam siguran da smo primjetili trenutak kad više nismo vozili s njima, samo smo najednom shvatili da smo sami. Cijelim putem smo šutjeli i to mi je savršeno odgovoralo.
"Kad zamisliš ključ, koji ti ključ prvo padne napamet?" - odjednom će ona.
"Uau, koliko pitanja!" pomislio sam.
"Interesantno pitanje." rekao sam.
"Zamišljam veliki starinski ključ od dvadeset centimetara, taj ključ otvara klijet." - toliko rečenica u svega sat vremena nisam izgovorio skoro dvije godine!
Djelovala mi je odsutno...progovorila je nekako sjetno, kao da joj prisjećanje o ključu budi neke bolne uspomene: "Ja zamišljam mali srebrni ključić, ali ne klasični."
"Što li joj to kvragu znači?!" upitao sam samog sebe ali nju nisam upitao ništa! Rolali smo već prema Jarunu i stigli na veslačku stazu kad li je ona opet probila tišinu:
"Ajmo se utrkivati do hangara!"
"Ajmo!" rekoh.
Pobijedila je. Ostavila me skoro kilometar na stazi dugoj dva kilometra. Jeste da su mi role bile u totalnoj komi ali ovo je bio gadan udarac na moju muškost. Sav usoptao došao sam do nje, ona je strpljivo čekala!
"Svaka čast!" odsoptao sam joj.
"Užasno si spor!" rekla je.
Došao je Mali Igor, moj najbolji prijatelj tada, čovjek sa kojim bih svakodnevno šutke vozio pet šest sati. Neko vrijeme smo se svi skupa vozili a onda je ona morala kući.
Otpratio sam je do tramvaja i mahnuo joj. Polako sam krenuo prema kući i potpuno je zaboravio...
***
"Ja vjerujem u muško žensko prijateljstvo." rekao sam. Sudio sam po sebi. Volio sam je i nisam niti jednom pomislio da bi među nama nešto trebalo biti.
U biti lažem, jednom sam to pomislio - bilo je to drugi put kad smo se sreli...
***
"Bok, ovdje Vlasta!" začujem vrlo mutno poznat glas preko telefona.
"Ti se mene možda ne sjećaš, rolali smo skupa prije mjesec i pol dana, a ja sam jučer na Jarunu srela Malog Igora i on mi je dao tvoj broj!"
Prstima sam prošao kroz kosu. Bilo mi je fascinantno da je netko nabavio moj broj nakon toliko vremena!
"Ahm da. Sjećam se!"
"Zovem da pitam jesi li za rolanje, nemam s kime rolati pa ako si za, možemo se vidjeti danas popodne, oko pet!"
"Ahm dobro!" - vrtilo mi se u glavi. Znao sam da sam neodoljiv, ali zar toliko?
U pet sati na Veslačkoj stazi tutnjio sam prema tribinama kad li sam ugledao nju, crnu točkicu u daljini kako mi se brzo približava. Bila je to ona - taj stil bih prepoznao i na satelitskoj snimci, nedavno sam cijelom dužinom ove staze gledao taj način vožnje, doduše s leđa, ali nisam mogao promašiti!
"Bok!" reče ona - "Zaboravila sam popiti antibiotik pa idemo mojoj kući a onda ćemo nastaviti rolati!" dovikne mi i protutnji kraj mene!
"Wow! Već me vodi k sebi kući! Sviđam joj se! Nije li to prebrzo? Jesam li ja lak muškarac?"
Opet sam prošao prstima kroz kosu i jurnuo za njom, ovog puta uspravno i gordo!
Jurili smo čitavom dužinom grada, duša mi je izbijala kroz usoptala pluća ali nisam se dao!
"Ako je ova bolesna, ja sam kvazimodo!" pomislio sam.
Gledao sam to lijepo tijelo i nisam vjerovao me tako 'suptilno' navlači. Napokon smo stigli, vozili smo skroz do Autobusnog kolodvora, prešli pola grada i došli pred njene dveri. Nasmijao sam se samom sebi u brk i ušao za njom.
"Mama, ovo je Ddadd!" reče ona!
Njena majka mi se srdačno nasmiješila i odmah se zabrinuto okrenula prema svojoj kćeri: "Dobro da si došla, zaboravila si uzeti lijek!"
Pet minuta kasnije moja nesuđena ljubavnica i ja jurili smo friškim lipanjskim popodnevom...
***
Ustali smo sa rubnika i krenuli. Šutke smo vozili. Sad smo se već viđali svakodnevno i uživao sam šutjeti sa njom. Kao da je jučer bilo kad sam joj objašnjavao da je super ako dvoje ljudi mogu šutjeti jer to znači da su opušteni, i da nemaju potrebu da nešto dokazuju drugoj osobi - nitko neće ispasti glup ako šuti.
Shvatio sam da me je ta djevojka opet približila svijetu. Gledao sam je kako elegantno vozi i licem mi se razvukao osmijeh. Limeni Čovjek je skoro posve nestao.
Prvi put nakon dugo vremena osjetio sam želju da baš ja razbijem tišinu.
"Vlasta!" zaustio sam i ona se okrenula prema meni.
"Draga si!"
Kad sam to izgovorio nasmiješio sam se a osmijeh koji se raširio njenim licem bio je najljepši osmijeh mog života! Sunce je zašlo, spuštala se noć, ali mene je u tom trenu posve obuzela neopisiva toplina i zaogrnula me u svoj naručaj poput vrućeg vjetra.
Taj divni novi stari osjećaj širio se od srca i odjednom sam znao da sam opet živ! Pogledao sam u predvečerje, ispod jedne lampe stajala je silueta i mahala mi. Svakim zamahom udaljavali smo se od siluete, a ja sam znao tko mi to maše!
Bio je to Limeni Čovjek.
Vaš Ddadd
|
24.01.2006., utorak
O baš svemu pomalo :)
Majka pravila pizzu, draga i ja uživali kad li dragu strašno zabolješe glava...čudno, a uopće je nisam pitao za sex, valjda preventivno :D
Šaaalim se, nema draga takve trikove, ona veli neću i bok...samo se šalim, vjerujte mi, Creativno se šalim :)
A niš, idem vozit dragu kući kad li majka ko majka: "Isusek dragi, kako si se tanko obukla, ti pojma nemaš kako se možeš prehladiti!" - i počne kopat po ormarima!
Nije pomoglo dragino odbijanje i majka je dragoj uvalila neku vestu...i poklonila joj je :)
Odvezem dragu kući i vratim se kad li za stolom sjede seka, šogor, majka i tata.
"Evooo, ide ujak!" poviče majka.
Seka trudna!
Bili su kratko, čim su otišli javio ja dragoj veselu vijest.
Dođe meni majka, oprezno.
"Jel se dragoj sviđa vesta koju sam joj poklonila?"
"Sviđa joj se." velim ja.
"Uh, hvala bogu!" reče majka i nastavi: "trebalo mi je 20 minuta da nađem odgovorajuću vestu...naime, sve druge veste imaju gumbe!"
Umirem od smijeha..."Otkud znaš da se ona boji gumba?!"
"Reko mi S. Kad sam ga onomad pitala jesam li joj lijepu majicu kupila on je rekao: Odličnu, hvala bogu da nema gumbe! pa sam to zapamtila!"
"Ajoooj, super super!" vičem i držim se za trbuh :)
Odjednom se ona uozbilji...čitam je ko knjigu. Znam što će pitati, znam da ona već dugo želi malog Ddaddića...
"Jesi javio dragoj za sestru?"
"Jesam" velim ja.
"I? Što je rekla?"
"Rekla je..." ...pogledam majku a ona se trzne!
"Rekla je...."...pogledam je značajno i nemrem ne primjetiti kako se sva pretvorila u uho...
"Rekla je: Isuse Bože, i što će oni sad!?"
hahahahahahaha :))))
Vaš Ddadd :-)
|
23.01.2006., ponedjeljak
Jel' smiješno ovo?
Puna A dvorana na strojarskom fakultetu, 150 ljudi sjedi i žamoreći čeka ispit.
Dolaze profesor i tri asistenta. Svi šutke prilaze katadri.
Jednog od tih asistenata nitko nikad prije nije vidio. Nizak je rastom i prilično debeo.
Profesor i dva asistenta sjednu a samo je mali debuljuco ostao stajati.
Polako i gegavo, sa rukama iza leđa mali ušeće na glavnu stazu između sjedalica.
Doimlje se autoritativno i strogo...cijela dvorana naglo ušuti...
Mali iznenada zagrmi:
"Pajni jedovi su gjupa A, a nepajni su gjupa B!"
Cijela dvorana prasne u smijeh :-)
Vaš Ddadd ;)
|
21.01.2006., subota
Ustajanje u tramvaju
Moram priznati, mislim da se preko šest mjeseci nisam vozio tramvajem, ali nije oduvijek bilo tako.
Pričala mi draga kako je jučer ustala nekom djedici. Djedica je sjeo na njeno mjesto i rekao:
"Hvala ti zlato, divna si. Želim ti u životu puno sreće zdravlja i dobrih dečkiju!"
Draga je na to rekla: "Hvala!"
Hm! :-)
Automatski sam se nakon te priče sjetio svog frenda, vojnog invalida kojem je granata eksplodirala pored noge. Da nije imao pancirku poginuo bi, ovako mu je granata 'samo' otfikarila list na nozi i raznijela gležanj. Prošao je hrpu operacija, sad je super, stavili su mu neki mišić sa leđa na nogu, umjesto gležnja ima pločicu ali sve u svemu rijetko se može skužiti da teško hoda.
Dakle, u to vrijeme nisam vozio auto i otišao sam po frenda u bolnicu pješke pa smo se vraćali kući tramvajem. On u to doba nije imao apsolutno ništa svoje imovine - sve što je imao bila je njegova uniforma. I štake.
Vraćamo se mi tako, sjeo čovjek na mjesto za invalide, kad li ulazi ljepuškasta žena, relativno mlada zdrava, jaka, mislim da bi je u nekim ruralnim sredinama ocijenili kao poželjnu udavaču 'jer može puno tegliti'. I tegli vrećice s placa...a frend ni pet ni šest već ustane i ponudi joj svoje mjesto!
Ona valjda nije uopće primjetila da on stoji na štakama i da se praktički zubima drži za rukohvat tramvaja - samo se zahvalila i sjela! A ja sam se osjećao kao totalni pokvarenjak, jebote, vozio sam se, a kraj takve dobričine od frenda trebao sam trčati 'u rikverc' pokraj tramvaja i još uvijek ne bih učinio nešto tako nesebično kao što je učinio on :)
Nije još gotovo, ne ne ;)
U istoj sobi u bolnici ležao je drugi momak, frendov suborac. I on se morao iz bolnice pješke vraćati u vojarnu. Ušao je u prepun tramvaj i stajao je na štakama a nitko nije ni pomislio da mu ustane. I stoji on onako neuhranjen, u gardističkoj odjeći, u tramvaju koji vozi usred 'ratnog bešćutnog Zagreba' i pozlilo mu! Ništa čudno, pa čovjek je friško operiran. Onako nikakav privuče se nekom sjedalu gdje je sjedila mlada i po svim vizualnim kriterijima zdrava žena. I bez stvari koje treba nositi...
"Oprostite gospođo" obrati joj se momak. Žena ga prijezirno pogleda, njega i njegove štake...
"Upravo sam izašao iz bolnice, bio sam ranjen pa sam operiran. Zlo mi je pa vas molim da mi, ako možete, ustupite mjesto!"
Žena napravi gadljivu facu i veli:
"A kako da ja znam da ste vi ranjeni, možda samo glumite!"
Na to je momak mrtav hladan upitao:
"Treba li da skinem hlače pa da vam pokažem gdje sam ranjen!?"
Ženetina je na te riječi samo šutke ustala....bez pardona.
Vaš Ddadd :)
|
20.01.2006., petak
Slovenci, imam rješenje :-)
Slovenci su nedavno predložili izgradnju nuklearke u Hrvatskoj.
Osim toga stalno nas nešto tlače oko granica, Piranskog zaljeva, zavlače nas u tonama pregovora, namjerno su ostavljali ono par kilometara truckavih cesta prema našoj granici kako bi Evropa znala da dolazi na Balkan...
Imam prijedlog koji bi mogao riješiti sve naše nesporazume:
Dajmo im Janicu Kostelić.
Mislim da bi nam za Janicu oni dali čitav Piranski zaljev i još bi nam poklonili par sela uz svoju granicu...živjela Janica! :)))
Vaš Ddadd :)
|
19.01.2006., četvrtak
Anglizmi...da vas pitam... :))
Palo mi nešto na pamet, nešto lagano :)
Svagdje oko mene ljudi se furaju na riječi sa engleskog govornog područja, tako mi ICQ sugovornica prije neku večer reče da ide OFF.
Time je htjela reći da ide spavati, isključiti se.
E, onda, ako je ići spavati = OFF, tada je buditi se = ON.
Nadalje, spavanje je onda OFIRANJE, a nakon OFIRANJA najčešće dolazi ONANIRANJE!
Jel tako?
:D
|
Biznismen meka srca :) Šaljivo tužna priča o domaćem biznisu...
Prijatelj već preko godinu i pol dana pregovara s jednom velikom firmom oko nekog posla.
Konačno je sve to došlo pred finalnu fazu, pošalje on ponudu kad li se ponude dočepa direktor od prijateljeve veze. Odjednom stigne direktiva da za posao trebaju najmanje tri ponude i prijatelj se rastrčao naokolo da nađe još dvije firme koje bi poslale fiktivne ponude kako bi njegova ponuda prošla. Našao je još jednog čovjeka i mene.
Moja logika je bila ovakva:
To je golema firma. Ako želi kupiti, ona će kupiti - bez obzira na cijenu!
Ja ih samo moram uvjeriti da je ono što ja nudim upravo ono što oni trebaju.
Tako sam si ja dao truda i počeo pisati izuzetno preciznu ponudu.
Pisao sam je ko lud, napamet, na osnovu onog što pročitah u propozicijama natječaja.
Sigurno sam tipkao preko četiri sata, već mi je glava bila 'u balunu', ali kad sam ugledao svojih prstiju djelo znao sam da je to ponuda koja se ne može odbiti :)
Moja je ponuda ŠEST PUTA skuplja od prijateljeva ponude!
Da ne duljim, moja ponuda je prošla!
Prijatelj me nazvao sav bijesan. Ja ga pokušavam smiriti, govorim mu da treba biti sretan, sad će zaraditi duplo...ali ne, frend i dalje šizi!
"Pas mater, kako sam razočaran, zamisli, ganjam ih preko godinu dana a oni me samo tako preveslali! Ogorčen sam!"
"Ali dragi moj frend, pa budi sretan, to je upravo ono što smo htjeli, posao ćeš i ovako i onako raditi ti, samo ćeš ovog puta zaraditi duplo!"
"Da, ali baš me briga, ljut sam, kako su mi mogli to učiniti!"
"Biznis je biznis stari moj, budi hepi, zaradio si duplo, eeej!"
"Ne, ja ću sve to prekinuti, oni su gadovi, pas mater..."
A ja se samo smijem i pljeskam se po čelu...uz silna sastančenja i pripreme za novu firmu uspio sam još i u dvanaestom mjesecu za četiri sata posla zaraditi desetak prosječnih plaća...
TRALALALA :))
Vaš Ddadd...
|
18.01.2006., srijeda
Biznis IV
Mislio sam danas malo zabave ali prvo ću ipak jednu ozbiljniju stranu biznisa.
Pitala me prekjučer draga Koki hoću li se promjeniti kad (i ako) postanem faca.
Dok sam se bavio onim prvim biznisom svi su me voljeli jer sam se trudio da svi budu zadovoljni i jer je to meni bilo kao igra, nešto gdje se ne treba preseravati već se opustiti i rulati.
Onda je došao moment kad smo se proširili i kad je proširenje postalo nešto što me tlači i što mi oduzima ionako premalo slobodnog vremena. U tu podružnicu sam dolazio užurban, namršten i strog, odradio bih posao, dao bih svima naputke što dalje i otišao u najkraćem mogućem vremenu.
Jednako kao što su me svagdje drugdje voljeli, tako me ovdje baš i nisu - nisu mi promakli uzvici tipa 'ide faca' i slični...
Na ovom zadnjem dočeku Nove bilo je par ljudi iz te podružnice.
Pozdravili su me sa nekom rezervom, vidjelo se da im nije naročito drago što me vide.
Tek kad sam se počeo zajebavati skužili su da ne grizem i opustili su se i odlično smo se zezali ostatak večeri, a na fajruntu smo se zbilja srdačno pozdravili. Taj susret sa tim ljudima mi je jako dao misliti i tada sam došao do nekih zaključaka pa bih želio odgovoriti našoj dragoj Kokici:
Nadam se da sad imam previše iskustva da bih dopustio da me išta više promjeni :)
Nisam 100% siguran da se neću promjeniti ali dat ću sve od sebe da promjene idu samo na bolje - ljudi su najvažniji i nikako ne želim da postanu samo statistički pokazatelji ili da ikad više moj interes ili interes firme bezuvjetno pokopaju bilo koji njihov interes.
Ovo je zadnj ozbiljniji post o biznisu, mislim da ću večeras odati neke smiješne tajne :D
Vaš Ddadd :)
|
17.01.2006., utorak
Ne znam jel su plavuše ali...
Frend u super konzumu stao u red za brzu blagajnu, onu u koju možeš donijeti do pet artikala.
Dvije djevojke stajale su ispred njega i odjednom je nastupio zastoj.
"Ne mogu vam blokirati ovo, imate previše artikala!" reče blagajnica curama.
Cure su počele moliti: "Ali molim vas, dajte da prođemo, pa imamo samo sedam artikala!"
"Ja bih vam blokirala to ali ne smijem!" ljubazno će prodavačica.
Obješenih faca cure se spremaju otići kad li moj frend kaže "Hej, cure, samo malo!"
"Da?" pogledaju ga one.
"Kažete da imate sedam artikala a vas ste dvije, podijelite si onda te artikle i prođite blagajnu!"
"Kako da podijelimo artikle?" upita ona pametnija.
"Jedna nek uzme dva artikla a druga pet!" reče frend trudeći se da ne zakoluta očima.
"Odlična ideja!" veli ona pametnija.
Cure su napokon prošle i ona pametnija sva puna sebe veli za blagajnicu:
"Ha! Jesmo je prešli!"
"Da, koja glupača!" - potvrdi druga... :D
LOOOL :)))
Vaš Ddadd (i niste me se riješili, Biznis IV coming soon :D )
|
Biznis III
Vidim, jako su vam zanimljive teme o biznisu :) Sve mi smrdi na čak 6 komentara ispod ovog posta :D
Poslije sam se zaposlio u dvije firme, oba puta više iz neke glupave želje da pomognem nekim ljudima nego iz potrebe, učinilo mi se da bih nešto mogao doprinjeti i učiniti nešto dobro.
U prvoj firmi sve je pošlo od početka naopačke, prva procjena posla koji je trebao biti zgotovljen u tri mjeseca bila je 30 dokumenata koje je trebalo obraditi. Kasnije su se ti isti ljudi dosjetili da imaju 'još samo nekoliko' dokumenata da bi se na kraju taj broj popeo na 87 dokumenata! Tri puta više posla u istom vremenu!
Nakon što sam rekao da je i ovih 30 u tri mjeseca golem posao i da je već to bilo na knap došlo je od njih jedno odriješito "moraš" pa sam ih uredno zamolio da mi daju otkaz.
To sa otkazom bila je višemjesečna epopeja i neki se vjerojatno sjećaju kako sam bio sretan kad sam ga dobio.
U drugoj firmi smo još u pregovorima svi skroz krivo shvatili što tko želi od koga. U toj firmi je prvi put netko vikao na mene i shvatio sam da kad si 'samo zaposlenik' da je to gadan osjećaj, to mi je bilo zaista stresno.
Spletom okolnosti radio sam za njih više no za ikoga ali oni nisu znali cijeniti što nisam samo zbrzao posao već sam dugoročno razmišljao, tom mom neuobičajenom povjerenju u poslodavce pripomogao je uvodni razgovor gdje su poslodavci rekli da oni jako dugoročno planiraju.
Nije isto razviti nešto samo toliko da radi ili razviti nešto što će biti špranca za bezbroj drugih stvari...to mi je bila najveća škola, tu sam shvatio koliko je besmisleno ne igrati na jeftine trikove pred poslodavcima, to je izgleda obavezno kad si 'samo šljaker'. Trebao sam tako i oni bi bili presretni a ja bih za svaki takav posao dobivao barem 7 dana da to dovršim.
Ovako sam razvio nešto zbog čega bih u budućnosti bilo koji njihov sličan zahtjev zgotovio u dan ili dva ali sam i iskusio kako je to kad viču, kako je to kad ne dobivaš materijale na vrijeme, uglavnom, iskusio sam deset puta veći stres nego ikad prije u životu.
Zbog toga sam jedvo dočekao da se maknem od tih živčanih ljudi koji su mi već dva mjeseca dužni 4000 kuna, ali njima ne mislim oprostiti taj novac, oni ipak nisu (još) stavili ključ u bravu :)
Znate što im još neću oprostiti: dobivao sam od njih hrpu viceva i svega lijepoga prije no što sam potpisao za njih.
Takoreći istog dana kad sam potpisao vicevi su prestali dolaziti - sad kad sam potpisao ja sam naime 'samo šljaker'...
Meni nikako neće biti jasno kako to da je u svijest ljudi ušlo da treba ginuti za firmu? To su nam kapitalisti isprali mozak!!!
Jeste li ikad vidjeli da firma gine za svog radnika?
Jeste li ikad vidjeli da megauspješne firme daju svu zaradu svojim radnicima?
Jeste li ikad vidjeli da će firma za svog radnika učiniti išta što bi joj smanjilo profit makar samo pola posto?
Vi nazovite iz firme u Ameriku, to će biti strašan zločin, krađa!
Ako taj isti Vi radite prekovremeno, to je dobro, Vi ste sjajni jer je to za dobrobit firme...a to što firma krade vaš život i vaše vrijeme, to nije krađa jer doktrina koju kapitalisti provlače već par stoljeća je:
Živi za svoju firmu!
Oću kurac! :D
Ma, živjeli vi meni! :)
PS:
Dva mjeseca već ne radim za nikoga, uživam i slagao sam u miru kockice mozaika...kockice su se posložile, kroz cca dva tjedna osniva se jedna nova firma u kojoj će na skroz ravnoj nozi biti nekoliko mozgova uključujući i moj. Suvlasnik sam uz sve te ljuda i ja, planovi i poslovi već su utvrđeni, projekti koji sljede vrlo su jaki, a sa nekim facama iz biznisa imam neriješene račune...želim izravnati te račune i još profitirati pritom. Ako si jedna od tih faca i znaš tko sam ja, vrijeme je da ti se počnu tresti gaće!
Ozbiljan sam skroz...
Ddadd
|
16.01.2006., ponedjeljak
Biznis II
Vidim da ste mislili da će nastavak biti storija o tome što sam poslije radio. E pa nisam to tako zamislio :)
Poslije sam par godina igrao bilijar, usavršavao se u programiranju, napisao neke aplikacijice i osnovao neke firmice, susreo nekim čudnim kanalima neke otkačene biznismene s kojima sam krenuo razvijati kompjutorsku igru a završio sam tako da sam razvio kompletan call centar za njihovu novoosnovanu firmu, pa sam razvio aplikacije za kompletno vođenje njihovog poslovanja i tako to...
S obzirom da sam u tome bio od početka i da sam zbog razvoja aplikacija i call centra morao znati svaki segment firme došlo je dotle da sam non stop imao sastanke na kojima sam odlučivao o strategiji njihovog marketninga, distribucije i razvoja. Uskoro sam morao obavljati bar 3 poslovna sastanka na dan, doduše, ovog puta u neformalnijim atmosferama, na primjer na ranču jednog od najbogatijih hrvata ili na jedriličarskoj regati itd...
Skužio sam da je vrag odnio šalu onog dana kad je dekan jednog od naših najjačih fakulteta prekinuo poslovni sastanak i smjesta izašao iz prostorije za sastanke te ostavio 10 ljudi da ga čeka sat vremena!
Tih sat vremena pričao je s nama!
Onda je došlo do promjene vlasničke strukture firme, nekako je ispalo da sam ja novim vlasnicima samo prodan, kao inventar. Skužio sam da je to previše posla i da novi ljudi premalo znaju o poslu i da niti jedna dobra ideja (moja, naravno) ne prolazi zbog taštine novih vlasnika.
Uvijek me je fasciniralo kako je nesposobnim ljudima svatko drugi kriv, a ne oni sami.
Da biznis nije valjao u trenutku kupnje, ne bi ga kupili. Upropastili su nešto što nije moglo ne uspjeti!
Skužio sam da sam opet u stresu u kakvom sam bio prije puno godina pa sam se povukao i ostavio ih nek se gombaju sa svime...
Ostali su mi dužni 9000 kn (nek nose, samo da te ljude ne vidim više!), ukupne gubitke nabildali su na preko 300 000 kn i rekli da je biznis u banani i stavili ključ u bravu :)
Svaka im dala :-D
(Nastavit će se - možda! :D )
Vaš Ddadd
|
15.01.2006., nedjelja
Biznis
Eh, dragi moji, pun mi je kufer biznisa. A vratio sam se, treba nešto jesti :)
Povod ovom postu je vjerojatno pripravnik, nakon što sam to odgledao u meni tinja neki nemir...
Par ljudi me ovih dana pitalo što radim u životu pa ću vam ispričati jednu pričicu, glavni junak je neki momak, nazovimo ga Ddadd.
Bila su jednom davno vremena kad je Ddadd nosio odijela i kravate, stalno imao sastanke i često sjedio na čelu stola za kojim je sjedilo još dvadesetak ljudi.
U to doba Ddadd je stalno morao ići na domjenke i komunicirati sa ljudima, srećom on je oduvijek imao neki urođeni diplomatki dar pa je uspješno izvrdavao škakljive teme i sa svima je bio dobar - lijevo krilo na desnom kraju prostorije trača desno krilo na lijevom kraju prostorije, desno krilo mrzi lijevo krilo...a Ddadd balansira, nasmijava ih i nalazi im zajedničke interese. Da je Ddadd pričao sa Ivaniševićem i Pilićem, vrlo vjerojatno bi oni ipak zajedno vodili Davis cup i bili sretni pritom - nije da hvalim Ddadda, to je jednostavno tako...
Onda je jednom Ddadd sjedio na kavici. Bilo je to jednog lijepog ljetnjeg popodneva, na terasi prekrasnog kafića, u ugodnom društvu. Tog je dana Ddadd imao već 4 poslovna sastanka, odlučio je preko desetak važnih odluka, i to odluka koje su morale biti odlučene u trenu. Sad je, za promjenu, Ddadd sjedio i nije morao ništa odlučivati. Stvarno je uživao u tom osjećaju i kad je konobar došao Ddadd je naručio kavu sa mlijekom.
A konobar je upitao: "Sa toplim ili hladnim mlijekom?"
Ddadda je iznenada obuzeo strahoviti užas! Bila je to još jedna odluka u tom danu i Ddaddov mozak je jednostavno odbio misliti pa se Ddadd samo ukipio i ostao nepomično zuriti u konobara!
Svi su nijemo i zbunjeno gledali u Ddadda i on je bio toga svijestan, ali jednostavno nije više mogao odlučiti, čak se nije niti mogao sjetiti koje mu je točno pitanje bilo postavljeno!
"Svejedno." odgovorio je Ddadd nakon duge neugodne šutnje.
Ddaddu je tog istog dana za vrijeme večere zazvonio telefon u vezi nekog sutrašnjeg sastanka i odjednom je shvatio da dvije godine nije ništa uspio pojesti a da nije zazvonio telefon. Tada je odlučio:
Fučkaš biznis!
Sljedećeg dana krenuo je sa pripremama da se što bezbolnije povuče iz branše gdje su mu svi, ama baš svi prorekli blistavu karijeru...i nije zažalio :)
Nastavit će se, jedvo čekam ;)
Ddadd
|
14.01.2006., subota
Sam protiv svih - Pripravnik, Ančić, Janica :)
Nakon dugo vremena gledao sam sinoć TV.
Prvo je bio Sam protiv svih, fasciniralo me kako dvoje superubojica na par metara jedan od drugog pucaju u golom hodniku (znači nema nikakvog zaklona) jedan po drugom jer su odabrali 'borbu po kvartovskim pravilima'. Istovremeno pucaju i izmiču se mecima, a kamera zorno prikazuje metak kako dolazi i njihova tijela kako se uvijaju da bi se izmakla.
Oni obojica naime rade za UN...pa su tak sposobni...wow!
Onda je bio Pripravnik, reality serija Biznis Boga, Donalda Trumpa. Tu sam skoro puko. Gledao sam ga prvi put i u početku mi se činilo fenomenalno.
Imate dva tima, oni rješavaju svaki za sebe neki konkretan poslovni zadatak i pobjeđuje tim koji ostvari bolje rezultate. Iz luzerskog tima najveći krivac za lošije rezultate ispada i to tako ide sve dok ne ostane samo jedan, ko u Highlanderu...taj jedan će postati besmrtnik koji će imati čast raditi za Biznis Bogove i za golemu plaću.
Jučer su timovi dobili svaki svoj prostor i dobili su 20 sati vremena da u tim prostorima organiziraju veliku rasprodaju vjenčanica. To je fakat teško, treba na sva zvona objaviti da će tamo biti rasprodaja, treba privući prodavaonice vjenčanica da si tamo uzmu štand, i na koncu konca, treba nešto tamo i prodati! Pobjeđuje ekipa koja proda više vjenčanica.
Prvo mi se to učinilo super...ajde da vidim kako će se snaći, slin slin...
Jedni su se odlučili za zvanje - ti su od svih redom bili odbijeni. Drugi su se odlučili za obilazak trgovina i ti su bili prihvaćeni u svim trgovinama redom!
Sad, prava poruka je rečena time - nema do osobnog kontakta! Jel tako? E, pa tako je, točno je tako, ali nažalost ali ne ovdje i ne zbog istih razloga!
Ono malo kose što mi je preostalo od užasa mi se diglo na glavi i prebacio sam kanal.
Mali odmak: Vlasnik plaže na kojoj je bio prvi ili jedan od prvih Opstanaka (onaj strani Opstanak, ne ovaj naš domaći...) kune se i u mater i u ćaću da su mu organizatori ostali dužni neke pare. To je manje interesantan podatak od onog da su, tako on tvrdi, natjecatelji svaku večer imali fešte, prežderavali se, pili i družili se! Ako uzmemo u obzir da su sve žene i nakon mjesec dana 'divljine' bile uredno depilirane, onda mu je za vjerovati - Reality show, moš mislit ;)
Povratak na Pripravnika: Zamislite da imate poznatu trgovinu vjenčanicama. Trgovina je ugledna i ne pada joj na pamet izlagati na štandovima neke rasprodaje koju organizira hrpa klinaca bez ikakvih referenci i ikakvog ugleda. Zamislite da vas sad nazove takav klinac i ponudi vam da izlažete na nekoj sumnjivoj rasprodaji.
Vi ćete ga uredno otpiliti, nećete razmišljati ni sekunde, jel tako!?
A sad zamislite da vam dolazi hrpa klinaca. Iza klinaca stoji kamerman koji prvo snima ime vaše prodavaonice. Pomislite si "Blože, pa to je onaj reality show od Boga Biznisa!" (BB ;) ).
Ako odbijete odbili ste Donalda Trumpa! Još ste i prikazali sebe kao antipatičnu firmu kojoj nije stalo do probitka mladih ambicioznih ljudi. Nažalost, danas u biznisu niti jednoj firmi nije stalo do ičijeg probitka osim probitka firme, ali ne želite valjda da se za to pročuje?
Upravo zbog kamera to nije reality shov! To je šarada.
Volio bih vidjeti poslovne sastanke koji se snimaju kamerama i koje poslije gleda milijun ljudi...realno do bola, moš mislit :-D
Taman sam fino pomislio kako mi je dosta tevea za idućih nekoliko mjeseci, nešto sam raduckao kad li nam evo Ančića u finalu.
Igrao je ko neka baba - on Splićo, dijete sunca znoji se i topi pod suncem koje nesumnjivo prži, a Finac sa dalekog sjevera lakih nogu i nasmiješene face lupa ko blesav po loptici i svakim udarcem šalje našeg malca u zaborav. I smije se! Ni kapi znoja na tipu kojem je pola života maksimalna temperetaura zraka bila plus deset!
Kuda ide ovaj svijet... :-D
A onda mi je danas Janica vratila vjeru u svrhovitost imanja televizora! PRVA JE!
Prvi put u povijesti je neki Croata pobijedio u spustu! Luda luda preluda žena, gdje joj je krajnji domet ostaje da tek vidimo...jupiii :)))))
Stvarno mi je uljepšala dan :)
Vaš Ddadd
|
13.01.2006., petak
Uf, dragi moji...šoping ;)
Priča je napisana, nepodnošljiva, friki dosadna, podsjeća me na 'velebnu' glumu naših dičnih kazališnih glumaca koji se totalno neuvjerljivo koprcaju u serijama koje se valjaju po našim malim ekranima.
Mislim da ću puno toga izbaciti i dobiti vrlo kratku priču, a ova malo dulja verzija će čekati neki SF časopis sa freakovskim čitateljstvom kojem će svi ti silni tehnički detalji biti neopisivo zabavni :)
Dakle, neću vam još dati priču JER NE VALJA. Gotova je ali ne valja :)
ŠOPING
Bio sam jučer sa frendicom u šopingu, bio sam sa onom istom dragom damom koja mi je rekla da nemanje novca nije opravdanje za nekupovanje (post Poklonopoklonstvo).
Dok sam promatrao metamorfozu između žene i stroja za šoping, rekao sam samom sebi da moram sa više žena odlaziti u šoping i da ću pokušati odrediti da li su svim ženama zajednički simptomi kao:
- staklasti pogled
- kratkoća razgovora
- dovođenje brzom kraju svih tema koje nemaju veze sa odjećom i nervozno 'dadakanje' na takve teme
- ubrzani hod između dućana
- geganje u samom dućanu
- depresija ako se ne nađe ništa za kupnju iako ima doma sve što ti treba a tonu odjeće je kupila u zadnjih par dana...
Onda ću objaviti knjigu, zvat će se: Govor tijela ne pali kad je žena u šopingu. :D
Da ne duljim, ona si nije ništa kupila, ja sam si kupio jaknu i tenisice.
Dok sam se ja sav hepi vraćao kući, ona je sva bila nekako snuždena...naime, novac kojeg nema ostao je na njenom računu u banci :-D
Dvije crtice za kraj:
1)
Gledamo neku krpicu koju je premetala po ruci. Ja samo kažem, ko i par puta prije, da je to što drži u ruci lijepo. Odjednom ona provali:
"Više volim sa svojim mužem odlaziti u šoping, on me tu i tam nagovara da nešto kupim!"
2)
Gleda ona neku majičicu, nema u njoj frtalj metra tkanine :D
Cijena 275 kuna!
Gleda je nezadovoljno, sviđa joj se majica ali:
"Nije na sniženju! Da košta 550 kuna i da su je spustili na 275 kupila bih je odmah! Ovako kad cijelo vrijeme košta 275 kuna neću je kupiti!"
Tada me ozbiljno pogleda i veli:
"Zašto mi to rade!?"
LOOOOL! :)))
The Ddadd :-)
|
12.01.2006., četvrtak
Dok se priča krčka...
Evo, nova se priča krčka u loncu, na tihoj vatrici, zamamni mirisi se šire, ne mogu dočekati da se malo ohladi i da je kušammmmm :)
Dok se priča krčka, ajmo prekratiti vrijeme...pričicom! :)
Sjećate li se priče Kuc kuc, ima li mozga?
Priča je bila objavljena 'davno', ali, kao što ćete uskoro vidjeti, Draga se još uvijek odlično sjeća te priče. Za daljnje čitanje bilo bi dobro da i ti, dragi čitaoče znaš o čemu se tamo radi ;)
JOJ, NIŠ NE VIDIM!
Ležimo Draga i ja jedno kraj drugog, pričamo i zezamo se, kad li ona nešto pretjera i ja joj od milja lagano pokucam posred čela. Draga jedvo dočekala i primila se za glavu!
"Joj, glava me boli, joj sve mi trne, joj što ću sad, pogodio si mi jako važne točke, joj joj joj!"
Gledam je iznenađeno, počinjem kužit da me zeza...upravo se primila za lice i zatvorila oči.
"Jooooj! Ništa ne vidim!" poviče ona!
"Naravno da ništa ne vidiš kad žmiriš!"
Na to je ona prasnula u neopisivo zarazni smijeh pa sam joj se pridružio :)
Nismo se mogli zaustaviti sljedećih pola sata :D
Voli vas Ddadd
|
11.01.2006., srijeda
Ludi Statističar i Zubalo :)
Pozdrav najdraži moji, pišem novu priču, priču o spasiocu svijeta, pa sam nekako sav ustreptao, guštam se beskrajno :))
A sad, evo vam link:
ludistatisticar
Što mislite o njemu?
Otvaram diskusiju!
Zaista me zanimaju vaša iskrena mišljenja!
Onda ću ja malo o tome, ako zaključim da će to ikoga zanimati :)
I još 'samo':
Zubalo ima novi post :-)
Crven Kapica je osramotila cijeli rod Kapica...
To može samo Zubalo! :D
Vaš Ddadd
|
10.01.2006., utorak
Svi moji komadi...
Našao sam neke poveznice između (nekoliko X 1.5) cura sa kojima sam bio u malo duljoj vezi:
1)
Sve cure s kojima sam bio bile su tamnokose i dugokose. Sve do jedne!
Bila je i jedna plavuša, ali je bila ošišana skoro na nulu pa se ne računa, osim toga s njom sam bio u relativno kratkoj i jako čudnoj vezi :)
2)
Sve osim jedne su bile mlađe od mene, najmanje 4 godine mlađe.
Ova jedna bile je dva mjeseca starija od mene.
3)
Niti jedna nije imala tatu - ili su razvedeni ili su umrli!
Plavuša je imala tatu ali joj je tata divljački ubio mamu :(
Znači, niti jedna nije imala sređenu obitelj.
4)
Sve osim jedne su bile na filozofskom fakultetu! Završile su filozofski ili ga studirale (pa završile)!
Jedna je pokušala na filozofski ali nije upala pa je završila drugdje.
Plavuša je radila u kafiću i maštala o filozofskom...
5)
Sve do jedne su talentirane (ili barem jako zainteresirane) za jezike.
6)
Sve do jedne su bile sportašice.
7)
Sve do jedne su bile jako dobre duše i vesele po prirodi.
8)
Sve su bile pametne i elokventne.
Ima još, ako se sjetim, napisat ću.
Mene je recimo frapiralo to sa obitelji - za to da nemaju tatu uvijek bih saznao nakon što prohodamo.
Isto tako, niti jednu nisam upoznao na filozofskom faksu a uvijek bi se nekako 'u hodu' ustanovilo da je ona 'filozofica' :)
Pozdravlja vas Ddadd
|
Da ne bi bilo zabune :D
Gimnastika u krevetu bila je izvrsna. Draga je odmah razjasnila zašto ima tako smeten izraz lica:
"Mislim da mi je bilo najbolje do sada."
Pričamo dalje, egotripova nikad dosta i ja naivan velim:
"I tako, veliš da ti je bilo najbolje ikad?"
A ona se uozbilji i kaže:
"S tobom!"
:D
Vaš Ddadd :)
PS: (zbog Creative) Nakon te njene 'izjave' prasnuli smo u nezaustavljiv smijeh! :-D
|
09.01.2006., ponedjeljak
Upucavač :D
Veli mi draga: "Upucavao si se na Novoj Godini Biljani, znam da jesi!"
Ja: "Ma ne, otkudi ti to!?"
Draga: "Jesi jesi! Vidjela sam!"
Ja: "Dobro, pa što sam radio da sam se upucavao?"
Draga: "Ništa nisi radio, bio si cool! Točno tako si i mene osvojio!"
LOOOL :))))))
|
08.01.2006., nedjelja
Da je bar... :D
Ah, da nastavim besjedu iz prošlog posta, onaj lik, Darko, upucavao se mojoj dragoj. Mislio je da ne gledam i pokušao ju je poljubiti! U usta! Grozno!
Ja nisam ni trepnuo.
:D
Nisam ni trepnuo već sam netremice buljio u njih dvoje.
Draga se izmakla i zbrisala mu je, a ja sam bio presretan, dobio sam materijala za zajebavanje barem do 2007., pa sam ovih dana to velikodušno počeo koristiti...
Zato se ona danas požalila mom frendu:
"Stalno me zeza za Darka, a niš nije bilo." - uzdahne ona pa nastavi:
"Da je bar nešto bilo, razumjela bih..."
"Što, jesam li dobro čuo, rekla si: 'Da je bar nešto bilo!'?" skočim ja!
"Znači, žao ti je što nije ništa bilo! Buhahahaha!"
:-)))
|
07.01.2006., subota
Baš joj hvala :D
Bila je ovo malo perverzna Nova Godina.
Draga se skoro(!?) zaljubila u mog frenda, domaćina sa dočeka Nove, a meni je na tulumu čitavo vrijeme vruće plesove plesala Dragina frendica. Frenda ću nazvat Darko a frendicu Biljana :)
Sve je to utoliko čudnije jer smo probali namjestiti Biljani Darka, s obzirom da su oboje slobodni.
Prije dva dana u sklopu "hajde da se volimo" projekta svi četvero smo otišli na klizanje a poslije kod Darka na kuhano vino... O tome smo Draga i ja sinoć razgovarali ovako:
"Biljana mi je na klizalištu, kad smo nakratko bili sami, plesala trbušni ples, a rekla mi je tada da će, ako želim plesati na štangi, samo za moje oči!"
"Nije mi jasno kako to da joj se sviđaš ti, a ne Darko!" veli Draga...
"Baš ti hvala!" velim ja!
LOL :)
Vašššš Ddddadddd :-)
|
06.01.2006., petak
Frend je odustao :D
Nazvao me jučer prijatelj, jedan od ono nekoliko ljudi na svijetu za koje bih smjesta umro.
Nasmijao me do suza, on je dobra duša, želi da svijet oko njega napreduje i pokušava educirati more svojih površnih kolegica sa posla, približiti ih pravim vrijednostima...ma LOLČINA je taj momak :D
Prije no što nastavim, da vas pitam, sjećate li se posta: Poznajete li svoje bližnje? To vam je onaj post o frendici koja je ostavila dečka sportaša jer joj 'nije intelektualno dorastao'. Ako ne znate o čemu se radi teško da će vam ovaj post biti posve jasan, pa trk tamo, što još čekate :DD
Dakle, nazove on mene i kaže: "Uživao sam čitavo popodne, čitao sam ti blog!"
"Ma hajde!" velim ja, misleći si pritom kako me oni koji su mi jako dragi najrjeđe čitaju...što i nije skroz loše :)
"Da, umirao sam od smijeha! Blog ti je odličan!"
"O, a ja sam baš nešto ozbiljniji u zadnje vrijeme...hahahahaha"
"A znaš li onaj post o sportašu i njegovoj curi?"
"Kako ne bih znao, pa ja sam ga napisao...."
"E, vidiš, imam kolegicu koja ja posve ista kao i ta cura!"
"DaaaAa?" upitam i pomislim si kad li će momak više naučiti "Live and let live...", njemu bi tada zaista bilo puno lakše u životu...
"E, i rekoh ja sebi, to je super post i napokon će skužiti kako je glupa! I poslao sam joj link!"
"I? Što je bilo onda?"
"Pročitala ona i nazvala me smjesta."
"I?" upitam ga nestrpljivo, već sam u nevjerici pomislio: 'Ma jel' moguće da je jednom u životu uspio neku posrnulu jadnicu izvesti na pravi put?!'
"Rekla je:
Joj kako su muškarci glupi!"
"HAHAHAHAHAHAHAHA" rikavam ja...ma: "HAHAHAHAHAHAHAHA" i "HAHAHAHAHAHAHAHA" i
"HAHAHAHAHAHAHAHA" :)))
"A ja sam odustao." tužno će frend.
"HAHAHAHAHAHAHAHA"
"HAHAHAHAHAHAHAHA"
"HAHAHAHAHAHAHAHA"
:)))
Vaš Ddadd :)
|
05.01.2006., četvrtak
Slika
Dragi moji, jel vam poznata ova slika?
Ako nije, nemojte brinuti, sve ću vam objasniti :D
To je vam slika sa prošlog posta!
Nisam nigdje mogao naći neku dobru sigu pa sam našao ovu sliku
Ubacio sam je u photoshop, okrenuo za 180°, rubber stamp tool je učinio čuda i obrisao čovca za nekoliko sekundi i u roku keks imao sam par lijepih siga za vas!
Zakaj sam to napisao? Da vam se pohvalim kak sam supač, pa jasno! :DD
Evo prigodne kineske izreke:
Jednako kao što slamka pluta po površini vode a dragi kamen tone,
tako se i budala razmeće svojim vrijednostima a mudar ih čuvjek čuva u sebi!
Znači, ja sam se razmetao...supač sam i nisam mudar!
Slamka nam je prvo nosila žito. Onda se prostrla pod konja!
Zaveži stvari poput slamke u snop i imaš izolaciju.
Poveži snopove i imaš splav...
A što imaš od dragog kamenja? Krv i rat? Hranu za nečiju taštinu?
Biram slamku, najdraži moji! Dragi kamen nek slobodno potone, nek ga voda nosi :)
Ozbiljan sam...
Vaš Ddadd
|
04.01.2006., srijeda
Šesto čulo II - Rezime i još jedna lovačka :-)
Eh, najdraži moji, iznenadile su me vaše reakcije na moj prošli post!
Uvijek kad postam igram jednu igru sa samim sobom i pogađam kako će tko odgovoriti. Mislim da sam u prošlom postu imao najviše promašaja ikada :D
Joj, kako volim blog! :D
Dakle, idem malo secirati vaše reakcije:
Zanimljivo je kako ste to što se desilo uglavnom protumačili kao creepy, hell, opasno...a ja osobno bih to protumačio kao senzibilno i ne bih ništa opasno našao u tome!
Zatim, zanimljive su mi reakcije cura koje se nadaju da im dečki to ne mogu! Jako jako me zanimaju njihovi razlozi...no no, da vas vidim zločkice ;-)))
Nadalje, mega zanimljivo je da muški uglavnom nisu odmah shvatili što sam htio reći, tek kasnije su ili iz komentara ili iz naslova shvatili o čemu se radi! Zar je moguće da muški fakat nemaju intuiciju, da je nemaju do te mjere da ne mogu ni čitati o njoj?!
Ma ne vjerujem :D
A sad demantiji :)))
1)
Draga nije voljela kupovati. Nije bila luda za cipelama, i mislim da joj tada nove cipele nisu bile prijeko potrebne.
2)
Nije radila u Guliveru :)
3)
Skoro nikad nije došla na sastanak na vrijeme! Deset minuta kašnjenja za nju je bilo više no dobro!
Pravo je čudo da sam na bilo koji način pretpostavio da je ona već tamo!
Moja je teorija da sam je namirisao, imam (za čovjeka) jako dobar njuh...
Toliko o tome, sad ću vam ispričati pričicu zašto volim što sam senzibilan. Da nisam tako senzibilan danas me ne biste čitali, siguran sam u to!
Uživajte :)
SIGA
Za hladnih dana pod krovovima kuća skupljaju se kap po kap ledeni kolci, hladni, oštri i teški. Zovemo ih ledenice ili sige. Boja tih ledenih štapića varira od skroz prozirne pa do mat bijele, ta bijela boja nastaje ako voda otapa i vapno.
Moj stan je u ogromnom neboderu. Sige koje nastanu na krovu također su ogromne. Širina takve sige odgovara širini čovjeka, težina odgovara težini kakvog djeteta. Ako se otkvači, visina sa koje siga pada je 30 metara. Za 30 metara i mala teglica sa cvijećem letjela bi kao meteor i vrlo vjerojatno bi vas usmrtila, a zamislite sad sigu o kojoj vam pričam, golemu bijelu sigu od 40 kilograma, ledeno čudovište koje mi samo 'pukim slučajem' nije palo na glavu!
Prema ulazu u moju zgradu vode vanjske stepenice. U podnožju tih stepenica za vrijeme kiša ili bljuzgavica nakuplja se voda i da bih suhih nogu došao na stubište obično moram tu vodu preskočiti.
Tog ničim posebnog zimskog dana zatoplilo je i sve je bilo puno bljuzge. Stigao sam do svog subišta, jednako kao i 1000 puta ranije, i uzeo zamah da ću preskočiti lokvu.
Zamahnuo sam jednom nogom i taman sam se trebao otisnuti drugom kad li sam osjetio strahoviti užas!
Ne znajući zašto to radim stao sam u pola pokreta. Posve sam se ukipio, a tamo gdje sam tog trenutka već trebao biti ja, tamo je pala ogromna siga i razletjela se u 1000 komada!!!
Par dijelova se nije razletjelo do kraja, ti komadi leda bili su veliki ko moja glava!
Čudno je da se danas, nakon toliko godina, više prestrašim kad se toga sjetim, no što sam se prestrašio onda. U ono vrijeme mi je to bilo nekako normalno...
Eto, dragi moji, vjerujte osjećaju, ne može škoditi, i kad zatopli bacite pogled prema krovovima pa tek onda prođite! Od toga dana ja to uvijek tako radim. :-)
Voli vas Ddadd!
|
03.01.2006., utorak
Šesto čulo - Lovačka :-)
Prije nekoliko godina Okeco i ja smo se trebali u Importaneu naći sa mojom tadašnjom curom, s kojom sam tada bio u vezi oko 5 godina.
On i ja smo došli malo ranije i ja sam mu (a pojma nemam zašto!) rekao da je ona tu, i uzdignute glave, ko pas, odveo sam nas do Gulivera. Ona je bila iza visokih polica sa cipelama, nije se uopće vidjela sa hodnika, ali ja sam ipak ušao i otišao ravno do police iza koje se nalazila.
Okeco je problijedio, rekao je da nije vidio da ne bi vjerovao...
I tako :)
Vaš Ddadd
|
02.01.2006., ponedjeljak
Evo vam Ninje :-D
Uh, došao sam sinoć kući, nazvao nakratko dragu, pričao s njom, spustio slušalicu te, iako sam znao da je to visokorizičan čin, zaklopio sam oči 'na sekundu'.
I spavao sve do 6:52 u jutro posve obučen! Tako sinoć nije bilo niš od Ninje :)
Ustao sam u 6:53, ugasio komp, svijetlo, presvukao se, složio krevet i okinuo još jedan spavanac do malo prije, a onda sam skočio na noge lagane...
Dakle...
THE NINJA! (Ninđa op.a.) :D
Ušli smo u stan gdje ćemo čekati Novu, domaćin nas je srdačno primio, obučen u neobičnu majicu sa kineskim zmajevima. Na domaćinovim prsima žutio se neki čudan natpis, nešto između latinice i glagoljice. Pitao sam ga što piše i skužio da ni on ne zna pa smo počeli odgonetavati natpis ali smo vrlo brzo odustali.
"U onoj sobi vam je čovjek koji je došao iz Japana, možda on zna" rekao nam je domaćin.
Uđemo u tu sobu, tulum je na dva 'flora', u glavnoj sobi je jedna muzika, ovdje druga. Ovdje je i klopa, a to je važnije...
Ugledam ninđu! Čovjeka nisam vidio najmanje 10 godina...
"Vidiš draga, onaj čovjek u crnom, on ti je ninđa!"
"Aaa, zato si se i ti sav obukao u crno, hihihihhi!" lupi draga i odjuri na prvi flor.
Ninđa mi priđe i mi se srdačno pozdravismo, zalaufao se među nama lagani razgovor o sve slabijem izboru plaćenih ubojica na tržištu kad li nam u društvo uleti draga i obrati se ravno njemu:
"Oprosti, jesi li ti došao iz Japana?"
"Jesam, kako znaš?" upita je ninđa.
"Lagano mi djeluješ kao netko tko je stigao sa dalekog puta pa je dezorijentiran!"
"Došao sam iz Japana sredinom jedanaestog mjeseca." reče ninđa.
Počeo sam se grohotom smijati, ninđa isto. Velim ja njemu: "Zamisli, čim smo ušli domaćin nam je rekao da je došao netko iz Japana. Čim smo te ugledali rekao sam joj da si ti ninđa...a ona zaključi da si ti taj 'Japanac' po tome što imaš zbunjenu facu!"
Rikavali smo...draga se krene branit: "Pa kad si rekao da je on ninđa, ja sam mislila da mi pričaš da on trenira ono o čemu si mi pričao, onaj ninđicu!"
"Ninđucu" ispravim je ja.
"Da, kako god" - veli ona - "Nisam mislila da si se šalio i pod time htio reći da je to čovjek koji je stigao iz Japana, mislila sam da želiš reći da on trenira nin...điucu!"
Ninđa i ja smo se već kidali..."Ma neee" velim ja - "Pa pogledaj ga samo, borilačke vještine i on su dva suprotna pojma!"
Nas dvojica smo umirali od smijeha, pao je i 'give me five'...pljas!
"A kojim si povodom išao u Japan." upita ga draga.
"Išao sam na jedan seminar" odgovori ninđa.
"Seminar iz čega?" upita ona.
"Išao sam na seminar iz ninđucua!"
A draga od šoka pokrila usta...
:D
|
01.01.2006., nedjelja
Novaaaaa :)))
Uh, najdraži, ako vam je na dočeku bilo samo upola dobro kao meni, bilo vam je fenomenalno!
Sve nabolje u dva nula nula šest želi vam Ddadd!
Kad mi bude to tipkanja (danas popodne nadam se) napisat ću vam smiješnu crticu sa dočeka, glavni junak je ni manje ni više nego:
Jedan ninja!
Pozdravlja vas Ddadd :)
|
|
