Prijatelj već preko godinu i pol dana pregovara s jednom velikom firmom oko nekog posla.
Konačno je sve to došlo pred finalnu fazu, pošalje on ponudu kad li se ponude dočepa direktor od prijateljeve veze. Odjednom stigne direktiva da za posao trebaju najmanje tri ponude i prijatelj se rastrčao naokolo da nađe još dvije firme koje bi poslale fiktivne ponude kako bi njegova ponuda prošla. Našao je još jednog čovjeka i mene.
Moja logika je bila ovakva:
To je golema firma. Ako želi kupiti, ona će kupiti - bez obzira na cijenu!
Ja ih samo moram uvjeriti da je ono što ja nudim upravo ono što oni trebaju.
Tako sam si ja dao truda i počeo pisati izuzetno preciznu ponudu.
Pisao sam je ko lud, napamet, na osnovu onog što pročitah u propozicijama natječaja.
Sigurno sam tipkao preko četiri sata, već mi je glava bila 'u balunu', ali kad sam ugledao svojih prstiju djelo znao sam da je to ponuda koja se ne može odbiti :)
Moja je ponuda ŠEST PUTA skuplja od prijateljeva ponude!
Da ne duljim, moja ponuda je prošla!
Prijatelj me nazvao sav bijesan. Ja ga pokušavam smiriti, govorim mu da treba biti sretan, sad će zaraditi duplo...ali ne, frend i dalje šizi!
"Pas mater, kako sam razočaran, zamisli, ganjam ih preko godinu dana a oni me samo tako preveslali! Ogorčen sam!"
"Ali dragi moj frend, pa budi sretan, to je upravo ono što smo htjeli, posao ćeš i ovako i onako raditi ti, samo ćeš ovog puta zaraditi duplo!"
"Da, ali baš me briga, ljut sam, kako su mi mogli to učiniti!"
"Biznis je biznis stari moj, budi hepi, zaradio si duplo, eeej!"
"Ne, ja ću sve to prekinuti, oni su gadovi, pas mater..."
A ja se samo smijem i pljeskam se po čelu...uz silna sastančenja i pripreme za novu firmu uspio sam još i u dvanaestom mjesecu za četiri sata posla zaraditi desetak prosječnih plaća...
TRALALALA :))
Vaš Ddadd...
|
