Nazvao me jučer prijatelj, jedan od ono nekoliko ljudi na svijetu za koje bih smjesta umro.
Nasmijao me do suza, on je dobra duša, želi da svijet oko njega napreduje i pokušava educirati more svojih površnih kolegica sa posla, približiti ih pravim vrijednostima...ma LOLČINA je taj momak :D
Prije no što nastavim, da vas pitam, sjećate li se posta: Poznajete li svoje bližnje? To vam je onaj post o frendici koja je ostavila dečka sportaša jer joj 'nije intelektualno dorastao'. Ako ne znate o čemu se radi teško da će vam ovaj post biti posve jasan, pa trk tamo, što još čekate :DD
Dakle, nazove on mene i kaže: "Uživao sam čitavo popodne, čitao sam ti blog!"
"Ma hajde!" velim ja, misleći si pritom kako me oni koji su mi jako dragi najrjeđe čitaju...što i nije skroz loše :)
"Da, umirao sam od smijeha! Blog ti je odličan!"
"O, a ja sam baš nešto ozbiljniji u zadnje vrijeme...hahahahaha"
"A znaš li onaj post o sportašu i njegovoj curi?"
"Kako ne bih znao, pa ja sam ga napisao...."
"E, vidiš, imam kolegicu koja ja posve ista kao i ta cura!"
"DaaaAa?" upitam i pomislim si kad li će momak više naučiti "Live and let live...", njemu bi tada zaista bilo puno lakše u životu...
"E, i rekoh ja sebi, to je super post i napokon će skužiti kako je glupa! I poslao sam joj link!"
"I? Što je bilo onda?"
"Pročitala ona i nazvala me smjesta."
"I?" upitam ga nestrpljivo, već sam u nevjerici pomislio: 'Ma jel' moguće da je jednom u životu uspio neku posrnulu jadnicu izvesti na pravi put?!'
"Rekla je:
Joj kako su muškarci glupi!"
"HAHAHAHAHAHAHAHA" rikavam ja...ma: "HAHAHAHAHAHAHAHA" i "HAHAHAHAHAHAHAHA" i
"HAHAHAHAHAHAHAHA" :)))
"A ja sam odustao." tužno će frend.
"HAHAHAHAHAHAHAHA"
"HAHAHAHAHAHAHAHA"
"HAHAHAHAHAHAHAHA"
:)))
Vaš Ddadd :)
Post je objavljen 06.01.2006. u 11:30 sati.