Vidim da ste mislili da će nastavak biti storija o tome što sam poslije radio. E pa nisam to tako zamislio :)
Poslije sam par godina igrao bilijar, usavršavao se u programiranju, napisao neke aplikacijice i osnovao neke firmice, susreo nekim čudnim kanalima neke otkačene biznismene s kojima sam krenuo razvijati kompjutorsku igru a završio sam tako da sam razvio kompletan call centar za njihovu novoosnovanu firmu, pa sam razvio aplikacije za kompletno vođenje njihovog poslovanja i tako to...
S obzirom da sam u tome bio od početka i da sam zbog razvoja aplikacija i call centra morao znati svaki segment firme došlo je dotle da sam non stop imao sastanke na kojima sam odlučivao o strategiji njihovog marketninga, distribucije i razvoja. Uskoro sam morao obavljati bar 3 poslovna sastanka na dan, doduše, ovog puta u neformalnijim atmosferama, na primjer na ranču jednog od najbogatijih hrvata ili na jedriličarskoj regati itd...
Skužio sam da je vrag odnio šalu onog dana kad je dekan jednog od naših najjačih fakulteta prekinuo poslovni sastanak i smjesta izašao iz prostorije za sastanke te ostavio 10 ljudi da ga čeka sat vremena!
Tih sat vremena pričao je s nama!
Onda je došlo do promjene vlasničke strukture firme, nekako je ispalo da sam ja novim vlasnicima samo prodan, kao inventar. Skužio sam da je to previše posla i da novi ljudi premalo znaju o poslu i da niti jedna dobra ideja (moja, naravno) ne prolazi zbog taštine novih vlasnika.
Uvijek me je fasciniralo kako je nesposobnim ljudima svatko drugi kriv, a ne oni sami.
Da biznis nije valjao u trenutku kupnje, ne bi ga kupili. Upropastili su nešto što nije moglo ne uspjeti!
Skužio sam da sam opet u stresu u kakvom sam bio prije puno godina pa sam se povukao i ostavio ih nek se gombaju sa svime...
Ostali su mi dužni 9000 kn (nek nose, samo da te ljude ne vidim više!), ukupne gubitke nabildali su na preko 300 000 kn i rekli da je biznis u banani i stavili ključ u bravu :)
Svaka im dala :-D
(Nastavit će se - možda! :D )
Vaš Ddadd
|
