Vidim, jako su vam zanimljive teme o biznisu :) Sve mi smrdi na čak 6 komentara ispod ovog posta :D
Poslije sam se zaposlio u dvije firme, oba puta više iz neke glupave želje da pomognem nekim ljudima nego iz potrebe, učinilo mi se da bih nešto mogao doprinjeti i učiniti nešto dobro.
U prvoj firmi sve je pošlo od početka naopačke, prva procjena posla koji je trebao biti zgotovljen u tri mjeseca bila je 30 dokumenata koje je trebalo obraditi. Kasnije su se ti isti ljudi dosjetili da imaju 'još samo nekoliko' dokumenata da bi se na kraju taj broj popeo na 87 dokumenata! Tri puta više posla u istom vremenu!
Nakon što sam rekao da je i ovih 30 u tri mjeseca golem posao i da je već to bilo na knap došlo je od njih jedno odriješito "moraš" pa sam ih uredno zamolio da mi daju otkaz.
To sa otkazom bila je višemjesečna epopeja i neki se vjerojatno sjećaju kako sam bio sretan kad sam ga dobio.
U drugoj firmi smo još u pregovorima svi skroz krivo shvatili što tko želi od koga. U toj firmi je prvi put netko vikao na mene i shvatio sam da kad si 'samo zaposlenik' da je to gadan osjećaj, to mi je bilo zaista stresno.
Spletom okolnosti radio sam za njih više no za ikoga ali oni nisu znali cijeniti što nisam samo zbrzao posao već sam dugoročno razmišljao, tom mom neuobičajenom povjerenju u poslodavce pripomogao je uvodni razgovor gdje su poslodavci rekli da oni jako dugoročno planiraju.
Nije isto razviti nešto samo toliko da radi ili razviti nešto što će biti špranca za bezbroj drugih stvari...to mi je bila najveća škola, tu sam shvatio koliko je besmisleno ne igrati na jeftine trikove pred poslodavcima, to je izgleda obavezno kad si 'samo šljaker'. Trebao sam tako i oni bi bili presretni a ja bih za svaki takav posao dobivao barem 7 dana da to dovršim.
Ovako sam razvio nešto zbog čega bih u budućnosti bilo koji njihov sličan zahtjev zgotovio u dan ili dva ali sam i iskusio kako je to kad viču, kako je to kad ne dobivaš materijale na vrijeme, uglavnom, iskusio sam deset puta veći stres nego ikad prije u životu.
Zbog toga sam jedvo dočekao da se maknem od tih živčanih ljudi koji su mi već dva mjeseca dužni 4000 kuna, ali njima ne mislim oprostiti taj novac, oni ipak nisu (još) stavili ključ u bravu :)
Znate što im još neću oprostiti: dobivao sam od njih hrpu viceva i svega lijepoga prije no što sam potpisao za njih.
Takoreći istog dana kad sam potpisao vicevi su prestali dolaziti - sad kad sam potpisao ja sam naime 'samo šljaker'...
Meni nikako neće biti jasno kako to da je u svijest ljudi ušlo da treba ginuti za firmu? To su nam kapitalisti isprali mozak!!!
Jeste li ikad vidjeli da firma gine za svog radnika?
Jeste li ikad vidjeli da megauspješne firme daju svu zaradu svojim radnicima?
Jeste li ikad vidjeli da će firma za svog radnika učiniti išta što bi joj smanjilo profit makar samo pola posto?
Vi nazovite iz firme u Ameriku, to će biti strašan zločin, krađa!
Ako taj isti Vi radite prekovremeno, to je dobro, Vi ste sjajni jer je to za dobrobit firme...a to što firma krade vaš život i vaše vrijeme, to nije krađa jer doktrina koju kapitalisti provlače već par stoljeća je:
Živi za svoju firmu!
Oću kurac! :D
Ma, živjeli vi meni! :)
PS:
Dva mjeseca već ne radim za nikoga, uživam i slagao sam u miru kockice mozaika...kockice su se posložile, kroz cca dva tjedna osniva se jedna nova firma u kojoj će na skroz ravnoj nozi biti nekoliko mozgova uključujući i moj. Suvlasnik sam uz sve te ljuda i ja, planovi i poslovi već su utvrđeni, projekti koji sljede vrlo su jaki, a sa nekim facama iz biznisa imam neriješene račune...želim izravnati te račune i još profitirati pritom. Ako si jedna od tih faca i znaš tko sam ja, vrijeme je da ti se počnu tresti gaće!
Ozbiljan sam skroz...
Ddadd
Post je objavljen 17.01.2006. u 02:56 sati.