Mislio sam danas malo zabave ali prvo ću ipak jednu ozbiljniju stranu biznisa.
Pitala me prekjučer draga Koki hoću li se promjeniti kad (i ako) postanem faca.
Dok sam se bavio onim prvim biznisom svi su me voljeli jer sam se trudio da svi budu zadovoljni i jer je to meni bilo kao igra, nešto gdje se ne treba preseravati već se opustiti i rulati.
Onda je došao moment kad smo se proširili i kad je proširenje postalo nešto što me tlači i što mi oduzima ionako premalo slobodnog vremena. U tu podružnicu sam dolazio užurban, namršten i strog, odradio bih posao, dao bih svima naputke što dalje i otišao u najkraćem mogućem vremenu.
Jednako kao što su me svagdje drugdje voljeli, tako me ovdje baš i nisu - nisu mi promakli uzvici tipa 'ide faca' i slični...
Na ovom zadnjem dočeku Nove bilo je par ljudi iz te podružnice.
Pozdravili su me sa nekom rezervom, vidjelo se da im nije naročito drago što me vide.
Tek kad sam se počeo zajebavati skužili su da ne grizem i opustili su se i odlično smo se zezali ostatak večeri, a na fajruntu smo se zbilja srdačno pozdravili. Taj susret sa tim ljudima mi je jako dao misliti i tada sam došao do nekih zaključaka pa bih želio odgovoriti našoj dragoj Kokici:
Nadam se da sad imam previše iskustva da bih dopustio da me išta više promjeni :)
Nisam 100% siguran da se neću promjeniti ali dat ću sve od sebe da promjene idu samo na bolje - ljudi su najvažniji i nikako ne želim da postanu samo statistički pokazatelji ili da ikad više moj interes ili interes firme bezuvjetno pokopaju bilo koji njihov interes.
Ovo je zadnj ozbiljniji post o biznisu, mislim da ću večeras odati neke smiješne tajne :D
Vaš Ddadd :)
Post je objavljen 18.01.2006. u 12:21 sati.