Ovih dana je jedan od najmoćnijih ljudi svijeta, predsjednik najsnažnije države svijeta, G.W.Bush, poslužio zabavi i planetarnom smijehu, od kojega se ipak ledi osmjeh na licu. To da čovjek ne zna gdje je došao, u kojoj se zemlji nalazi, naziv države miješa sa nekom drugom dalekom državom, pojma nema na kakvom skupu govori, pa čak ne zna ni kako sići s pozornice, doista bi moglo biti zbavno u nekakvoj šaljivoj priči, lakrdiji, burleski, komediji koju smišljaju književnici, pretjerujući i pojednostavljujući stvarnost kako bi uputili kakvu poruku, o npr. nekompetentnim ili smušenim političarima. Ali u ovom slučaju nije riječ o burleski! Nije riječ o umjetničkom pretjerivanju, već o istini samoj, nepatvorenoj i gorkoj, koja je eto do karikature ogolila tzv. svjetski leadership. Tko to tamo upravlja svijetom, tko to tamo ima crvene gumbe za lansiranje nuklearnih bojevih glava u rukama, čije odluke potresaju burze, dovode do ratova, do gladi, do bijede i nesreće čitavih naroda, regija, stotina milijuna ljudi? Tko vodi ovaj svijet zaboga? Kako se uspinje na liderske pozicije danas u svijetu? Gdje su hrabri, mudri, odlučni i odgovorni muškarci i žene, sposobni za vodstvo? U ovom našem malom, hrvatskom mikrokozmosu, ovih će nam se dana predstavljati sa malih ekrana, plakata, letaka, sva sila proroka, vizionara, mudraca, spasitelja i gurua, egomana i fanatika, slatkorječivih, ljepuškastih, rezolutnih, intelektualnih ….A mi ćemo odabirati i birati, navijati, lobirati, podržavati i negirati. I tako svrstani iza nekih od takvih, prinositi tom kolopletu šarenila i ludila. I svjesno ćemo svaku suvislu sumnju gurnuti u drugi plan, naše ćemo prihvaćati jer su naši, a njihove odbijati jer su njihovi. A što smo i koga izabrali, znat ćemo kada ih vidimo tamo gdje ih ne bi trebalo i ne bi smjelo biti, i kad ih ne vidimo tamo gdje bismo ih morali vidjeti. Istina je, da heroje njedre herojska vremena, a ova srećom nisu takva ili se barem tako čini. Zato je valjda i razumljivo da bulumenta mediokriteta koja se po instinktu organizira protiv ljudi koji ih nadvisuju znanjem, moralom, odgovornošću i svim dugim vrlinama, prosperira u pravilu u vremenima koja pred ljude ne stavljaju povijesne izazove. U takvim, “dosadnim vremenima” heroji nemaju nikakve šanse pred sitnom lukavošću, prepredenošću, zaplotnjaštvom, ulizivanjem, lagarijama i pokvarenošću sitnih političkih profitera.
Ali od prezira i rezignacije nema ništa. Valja se i intelektualno potruditi, pažljivo slušati i gledati, kako ne bismo bili dionici izbora lošijih, jer ni jedan glas nije bezvrijedan.