ponedjeljak, 21.08.2006.

Tesla na Brijunima

Mladost sam proveo u kazalištu. Sjećam se da sam u gimnazijskim danima istovremeno igrao u čak tri različite družine. Mlađi se ne sjećaju, ali Sisak je tih ranih 70-tih imao iznimno živahan kazališni život, pa smo jedno vrijeme imali i poluprofesionalno kazalište. Istina, nije dugo živjelo, ali je bilo i publike i dobrih predstava. Prisjećam se svega toga s povodom. Naime, po šesti puta sam posjetio Šerbedžijino kazalište na Brijunima. I opet jedan lijep vikend s puno prijatelja i dobrih znanaca iz kazališnog svijeta. Osjećam se u toj sredini dobro i poznato. A predstava!? Tomaž Pandur je na Lukićev tekst napravio doista dojmljivu i dramaturški i scenografski zanimljivu predstavu. Tesla se kao paradigmatska pojava i alegorija ljudske patnje i osamljenosti u stvaralaštvu, doimlje kao trajno nastojanje da se ovlada munjama i približi Bogu. Puno dobrih i efektnih scena, dobar ritam predstave i u svemu dobra mjera. Prisjetio sam se Krležinog Michelangela Buonarrotija kojega smo u mojoj mladosti igrali u našem Kazalištu. Saga o stvaranju i muci i osamljenosti genija i nerazumijevanju skučenih svijetova i vremena u kojima žive.
Brijuni prelijepi.Onda jučer ugodan izlet brodom oko otočja, zanimljivi ljudi. Stvarno lijep vikend. Samo da se nisam tako prehladio dan prije! I još nešto intimno: Danas sam proveo prvi dan bez cigareta. Nakon osam godina novi pokušaj prestanka pušenja. Valjda ću uspjeti!

Davorko Vidović
21.08.2006. u 23:31
subota, 05.08.2006.

Opasne laži

Iščitavajući u ove vruće dane kojekakvu literaturu u opuštenoj i mirnoj atmosferi, još sam jednom potvrdio staru izrijeku kako papir trpi svašta. Dakle, bilo je u ovih dva tjedna i Dostojevskog i Thackeraya, i desetak znanstvenih članaka u izvrsnom našem časopisu «Revija za socijalnu politiku» (sva sreća da sam ponio nekoliko brojeva na ljetovanje), ali i trivijalnosti tzv. ženskih časopisa, ljetnjih dodataka, križaljki i koječega drugoga. No, takav je posao, pa niti na godišnjem nisam mogao bez gotovo svih dnevnih novina, koje sam obredno prelistavao uz jutarnji machiato, na terasici omiljenog kafića u Novalji. Nažalost, i u njima prazno, šuplje, tanko i površno.(E, da nam je danas neki Tenžera!). No ono što me zgrozilo ovoga tjedna u našim medijima, zaslužuje posebnu pozornost.

Naime, početkom tjedna, «Večernji list» je objavio, uz gromoglasnu najavu na naslovnici, a ostali mediji preuzeli, čistu i potpunu laž da grad Velika Gorica svome gradonačelniku i članovima poglavarstva uplaćuje životno osiguranje. Čak su i izračunali da bi gradonačelnik, ukoliko bi mu se (ili on sam) uplaćivalo to osiguranje mogao uprihodovati 34 000 eura nakon deset godina. A istina je, dokazana predočenim računima, da grad Velika Gorica iz gradske riznice uplaćuje iz fonda plaća osiguranje za svojih pet vatrogasaca a niti jednu lipu za svojega gradonačelnika. I to je sve i što sada? Laž su prenijeli svi mediji, a ispravak laži tek poneki.
Svi griješe i rijetko tko nema pravo na pogrešku, pa i novinari, urednici i mediji, koji u želji za brzinom i ekskluzivnošću vijesti mogu iznijeti i neku neistinu. Sreća je njihova posla u tome što svoju grešku mogu brzo i ispraviti, već u narednom izdanju. Objava istine umjesto neistine, isprika javnosti i eventualno oštećenima i to je sve!Jer, nema veće kazne javnom mediju od gubitka vjerodostojnosti.Ali što učiniti ako je plasiranje neistine, svjesna obmana javnosti, ako nije riječ o pogrešci već nakani da se dezavuira, ponizi, okleveće, diskvalificira neku javnu osobu, instituciju, politiku ili političku stranku i da se tako grubo dovede u pitanje sama društvena bit javnog medija?! Ono što je učinio «Večernji list» ovoga tjedna, kao praksa, mora naprosto biti žestoko i nedvosmisleno javno osuđeno. I to od svih. I čitatelja, i pozicije, i opzicije i Hrvatskog novinarskog društva, i kolega, i sviju onih kojima je do demokracije i izgradnje Hrvatske kao demokratske države. Što je rezultat ove grube laži i obmane ? Pa upravo ono što je, sada je očigledno i bila nakana «Večernjaka» /jer se nisu ispričali niti priznali pogrešku, da se gradonačelnika Piculu, poznatom i po tome što živi u vlastitom stanu od 36,7 čm i koji je kao ministar vanjskih poslova za službeno vozilo imao mali Nissan, prikaže kao sumnjivog i nemoralnog lovatora, koji eto krčmi gradski proračun za osobnu korist. Kako je Picula i član SDP-a, to znači da su i ostali takvi, dakle ne razlikuju se bogznašto od onih drugih npr. Pašalića koji je sa svojom savjetničkom plaćom mogao zaraditi dvadest milijuna eura za 1000 godina svoga savjetovanja ili Joso Škara (moj prethodnik) kojemu bi za vrijednost hotela «Velebno» od sedam milijuna eura, a čiji je vlasnik, trebalo barem pedesetak godina ministarskog mandata. Dakle, te puste milijune eura nitko niti ne spominje, ali se može plasirati notorna laž o Piculinom životnom osigranju, koja bi čak i da je istina bila prava sića u odnosu na gorespomenute HDZ-ove uzdanice. Smisao i svrha ove podvale je jasna: Požegu su opljačkali HDZ-ovci, Goricu SDP-ovci i to je to! Svi su isti! Uostalom to je i najčešći komentar čitatelja ovoga bloga. Posljedica ovoga ciničnog stava je: Ako su svi oni takvi, onda ove na vlasti ne treba mijenjati! Jer ništa se neće niti se može promijeniti.Doista ciničan i za Hrvatsku opasan zaključak.

Davorko Vidović
05.08.2006. u 07:52

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>