Mladost sam proveo u kazalištu. Sjećam se da sam u gimnazijskim danima istovremeno igrao u čak tri različite družine. Mlađi se ne sjećaju, ali Sisak je tih ranih 70-tih imao iznimno živahan kazališni život, pa smo jedno vrijeme imali i poluprofesionalno kazalište. Istina, nije dugo živjelo, ali je bilo i publike i dobrih predstava. Prisjećam se svega toga s povodom. Naime, po šesti puta sam posjetio Šerbedžijino kazalište na Brijunima. I opet jedan lijep vikend s puno prijatelja i dobrih znanaca iz kazališnog svijeta. Osjećam se u toj sredini dobro i poznato. A predstava!? Tomaž Pandur je na Lukićev tekst napravio doista dojmljivu i dramaturški i scenografski zanimljivu predstavu. Tesla se kao paradigmatska pojava i alegorija ljudske patnje i osamljenosti u stvaralaštvu, doimlje kao trajno nastojanje da se ovlada munjama i približi Bogu. Puno dobrih i efektnih scena, dobar ritam predstave i u svemu dobra mjera. Prisjetio sam se Krležinog Michelangela Buonarrotija kojega smo u mojoj mladosti igrali u našem Kazalištu. Saga o stvaranju i muci i osamljenosti genija i nerazumijevanju skučenih svijetova i vremena u kojima žive.
Brijuni prelijepi.Onda jučer ugodan izlet brodom oko otočja, zanimljivi ljudi. Stvarno lijep vikend. Samo da se nisam tako prehladio dan prije! I još nešto intimno: Danas sam proveo prvi dan bez cigareta. Nakon osam godina novi pokušaj prestanka pušenja. Valjda ću uspjeti!
Post je objavljen 21.08.2006. u 23:31 sati.