Nakon što nam se u Saboru obratio predsjednik Europske komisije, stvari su jasne ko i prije!
Sira, putra, vrhnja, mleka, jajec i krumpira, kumice na Dolcu i blagotvorna šetnja Cvjetnim trgom i Ilicom, Croata kravate i slično, naša su priča i dalje, a njegova (europska) i dalje borba protiv korupcije, ljudska prava, regionalna suradnja, slobodno tržište, smanjenje subvencija. I tako to ide! Pa tko duže izdrži. Hoće li brdo Muhamedu ili Muhamed brdu? Naš hrvatski razbarušeni šarm i njihova suhoparna pravna država i red? Reći će sasvim rezolutno i tvrdo Barroso: «Sve je u vašim rukama!». A može li oboje?! Može, vidi se u Portugalu ili Španjolskoj ili Grčkoj. Važno je da mi shvatimo da nije ili- ili situacija, već i-i situacija, znači i autohtonost i eu-univerzalnost!

Znam, da će mnogi od onih koji su imali prigode gledati nastup Roka Nikolića i pobratima mu Ivice Kindija, u talk showu Zlatka Canjuge, reći da na ta dva opskurna lika ne treba potrošiti niti riječ,a kamoli post. Ipak, oni, nažalost, postoje kao tragična činjenica jednog trenutka trajanja ovoga grada, kao svjedočenje svega jada naših lokalnih prilika i neprilika i tzv. su politička činjenica, jer osiguravaju nekompetentnu i nemoralnu vlast u desetom, po veličinu, gradu u Hrvatskoj. Ono za šta se oni nisu znali zacrvenjeti od stida, zacrvenjelo je mnoge od nas koji se ne možemo amnestirati od odgovornosti da su se takvi tipovi uopće mogli nači na bilo čijoj listi, da nisu bili prepoznati njihovi zastrašujuće niski intelektualni i moralni profili. Jedan mi znanac reče, šokiran viđenim: «Zaboga, vi ste taoci jednog sitnog lupeža i jednog psihičkog bolesnika. Zar ih nitko nije mogao detektirati ranije?!» Jesmo, naravno, ali ja prekasno, da bih mogao spriječiti štetu.
U svakom slučaju, koloplet budalaština, laži, apsurdnih izvrtanja teza, skakanja sebi u usta i ostalih nesuvislosti, ta su si dvojica dozvolila govoriti potpisujući se kao članovi SDP-a, što je, naravno prva njihova laž, jer su izbačeni naglavačke iz Stranke. Kako to znaju i oni, svjesno su se lažno predstavili, znajući da bi time mogli kompromitirati Stranku, a sebi dati mrvicu političkog legitimiteta. Iza te maligne podvale, redali su se apsurdi tipa: mi smo poštenjačine bez premca, ali odmah iza toga i navođenje činjenica o tome da su do svoje imovine dolazili a) ulagujući se nekadašnjim partijskim moćnicima e (Nikolić), b) službovanjem za UDBU (Nikolić), c) lažući o svom ideološkom uvjerenju jer se komunistima, da bi se dočepao imovine, on predstavljao kao njihov, a da je zapravo riječ o izdanku ustaškog miljea, prokazujući na taj način čitavu Imotsku krajinu i vređajući tisuće antifašista toga kraja (Nikolić),d) tvrdeći da se ne bi prodao ni za šta, ali odmah zatim da bi se prodao da je u Kindijevu položaju (Nikolić), e) objašnjavajući kako je do love slučajno došao, točno dan nakon što je obavio svoj mračni posao glasovanja protiv liste na kojoj je ušao u Gradsko vijeće(Kindi), dobivajući za naše(željezarske) prilike i on i žena visoke otpremnine ( za koje se prijavilo 600 radnika i koji ih ne mogu dobiti, ako su u Kindijevoj dobi i sa Kindijevim i ženinim mu zanimanjem- kranovođa). I to su te judine škude. Ova bi dvojica, od kojih se jedan (Nikolić) čak samoproglasio Don Quijoteom, načuvši negdje valjda da je riječ o časnom gospodinu, u svojim brljanjima, bila i humoristični tipovi da, nisu proizveli štetu, svojim nevjerojatno nedotupavim «političkim razmišljanjima» npr. o kapitalizmu, Muhamedu i karikaturama, spašavnju Željezare, radničkoj klasi, povijesti i mentalitetima i još koječemu na što ih je vješto navodio voditelj showa, uživajući, kako se frigaju u neznanju, pokušavajući se neprestano vraćati, na njima jedino dragu temu, a to je moja osoba.Tako će mi u istoj rečenici pripisati i neograničenu moć i prikazati me gospodarom ljudskih sudbina (npr. «Nije napravio autocestu za Sisak», kao da sam ja to mogao, ali zato što sam zločest i pokvaren nisam), a u nastavku reći da sam zapravo politički potpuno neutjecajan (jer nisam pobjedio za zamjenika Predsjednika SDP usput izmišljajući, kako bi dobio na uvjerljivosti, da sam se kandidirao i za još 4 funkcije, a to znači i portira u stranci); U drugoj će rečenici reći da sam šurovao sa Brodarcem i HDZ-om, što ih je toliko ražestilo da su prvo, išli na listu koju sam ja (prljavi kunktator vodio), a drugo u znak prosvjeda zbog toga odlučili srušiti vlast SDP-a i liste na kojoj su pobjedili i predali vlast tom istom HDZ-u protiv kojega su se oni navodno borili i koji je izgubio. Ali odmah iza toga će reći, da zapravo HDZ i HSP nisu izgubili, nego da su naprotiv pobjedili. Pa se iz tog njihovog košmara ne razaznaje tko je kada dobio, a tko izgubio izbore. Isto tako će reći da sam ja zamrznuo članstvo u SDP-u ranih 90-tih, kako mi to ne bi navodno škodilo za političku karijeru (koju i kod koga?), da bi odmah iza toga spomenuo kako sam, odmah nakon izlaska iz HV bio vodeći sdp-ovac u Državi jer sam već na izborima 1992. zauzimao visoko šesto mjesto na listi, a početkom 1993. postao i potpredsjednik SDP-a. Možda mi zamjera što kao pomoćnik zapovjednika obrane Siska nisam održavao partijske satanke 1991.godine. Reći će Don Quijote i to da je član SDP-a od ranih sedamdesetih, ne znajući da je Stranka osnovana dvadeset godina kasnije, vjerujući valjda da je on još uvijek u Savezu komunista, mentalno se potpuno gubeći u vremenu i prostoru. Sancho Panza, pak priznaje da mu je krajem devedesetih zamirisala vlast, na koju se sigurno spremao SDP i da se zato upisao. Nastojat će se prikazati kao «mali čovjek», radnik i željezarac, suprotstavljen političkom moćniku, ne znajući da je njegova minornost ne u njegovu klasnom i socijalnom položaju, već u moralnoj oskudici. Time je povrijedio sve ostale poštene i vrijedne radnike, prikazujući se kao jedan od njih, a ne kao sitni politički profiter. Don Quijote se odvažio spomenuti i još jedno svoje svojstvo i sposobnost, a to je proricanje i gledanje u budućnost. Nije pojasnio kako to čini, ali je ozbiljnim glasom obznanio svoje proročanstvo da će se SDP raspasti, gradska organizacija raspustiti i da će nastati, za tu mrsku stranku i njenog moćnika pravi sudnji dan. I sve tako i sve jednako ludo. Ta dva redikula, nisu niti jednom rječju objasnili, zašto nikada nisu rekli niti jednu kritičku primjedbu na rad mrskog Vidovića, zašto se nikada, baš nikada nisu usudili stati pred njega i reći mu što misle o njemu i njegovim postupcima. Nisu, jer su znali, da ja znam, iako im to nikada nisam rekao, tko su zapravo oni. Dobro su procjenili da tu za njih nema bijela hljeba i žuta pasulja. Ispričavam se svima što sam pristao nositi listu, na kojoj je bilo i ovakvih tipova, što sam godinama radeći na organiziranju i jačanju SDP-a u Hrvatskoj, propustio više raditi u lokalnoj stranačkoj organizaciji. Ispravljam to. A možda su se stvari tek sada dobro posložile, jer su stali drug do druga, intelektualni i moralni partneri Don Quijote i Sancho Panze sa jednakim npr. Novakom, Marotom, Pintarićem, Roksandićkom i sličnima. Oni su danas sisačka gradska vlast. Bože sačuvaj!

"

(quirin 09.02.2006. 10:13


Današnji sam post započeo citiranjem komentara poštovanog Quirina na posljednji post:
Dijelim tvoju zabrinutost i tugu, zbog istih razloga. Upravo su me ti razlozi nagnali da relativno lagodnu i neusporedivo mirniju i manje stresnu poziciju saborskog zastupnika zamjenim za svu nelagodu i tegobu lokalnog hrvanja sa okoštalom, korumpiranom i nemoralnom strukturom dobro umreženih, intelektualno i moralno potkapacitiranih ljudi, koji su sustavno proizvodili i proizvode svu ovu bijedu i jad. Nisam, naravno, očekivao da će sve ići glatko i bez teškoća, naprotiv znao sam da me čekaju sebični interesi i beskrupulozni, umreženi tipovi koji su spremni na sve kako bi očuvali ili zadobili pozicije koje će im omogućiti da bez rada, znanja isposobnosti čuvaju status quo. No, očekivao sam veću podršku i uključivanje normalnih, savjesnih i pametnih ljudi koji čine većinu ovoga grada. Ali, očigledno da nije bilo vremena da se u ova dva-tri mjeseca pobjedi njihova rezignacija, pa i nevjerojatni strah. Kao da su svi odlučili stajati po strani i čekati što će biti i tko će pobjediti. Nenavikli na svježi zrak, na miris slobode, kao da nisu htjeli vjerovati da sve baš ne mora biti kako je bilo ovih tegobnih desetljeća. A naravno da može i naravno da će biti! Zatekao si me u konceptualiziranju moje stare programske ideje, vezane za ustrojavanje Foruma grada Siska, savjetodavnog tijela sastavljenog od uglednih i uspješnih naših sugrađana, bez obzira na njihove ideološke razlike, stupanj naobrazbe, nacionalnost i td. Šaka od pedesetak stranački aktivnih ljudi po našim sisačkim podružnicama stranaka, svakako ne može biti dostatna za aktiviranje potencijala i resursa ovoga grada. To ne može biti niti kadrovska baza za sva ona mjesta koja traže prije svega stručnost, kreativnost, znanje. No, to naše stranke i njihova vodstva još nisu ili nisu u dovoljnoj mjeri i iskreno prihvatili. Tako je to bio glavni razlog da i moja, kadrovski dobrano zapuštena stranka, na svoju listu stavi i nedovoljno kompetentne, ali nažalost i nemoralne ljude, koji su uz obilatu pomoć i nevjerojatno kršenje zakona od strane jednog državnog tijela, zaustavi perspektivni project dizanja Siska iz zapuštenosti i mrtvila.Naravno, mislim na ona dva prebjega.Nakon, izbora, koji će se, uvjeren sam dogoditi još ovoga proljeća, to davanje prilika ljudima o kojima govoriš, mora biti i naša prva zadaća. Neće biti lako pobjediti općeprihvaćeni i gotovo samorazumljivi princip “Sjaši Kurta, da uzjaši Murta”, koji uništava moral i polet ljudi i dovodi do rezignacije. Meni su doista prihvatljivi i lijevi i desni ukoliko su moralni, čestiti, odgovorni, vrijedni i pametni. Radeći na tom svojevrsnom kadrovskom klasteru, naših profesora, doktora i magistara znanosti, uspješnih menagera i privrednika, uspješnih obrtnika, liječnika i odvjetnika, aktivista civilnog društva i mnogih drugih, nalazim da imamo potreban potencijal. Treba nam i politička garniture koja taj potencijal, ne samo da neće zagušiti, već mu i snažno otvoriti prostor da se izrazi.Za početak- trebaju nam izbori što prije, i aktivno sudjelovanje na njima.Zato je dobro biti žalostan, ali samo ako nam to pomogne da nešto učinimo, da više ne budemo žalosni.

E, pa baš sam se zapustio na blogu! A događanja i posla napretek i baš mi je žao ne ostaviti i poneku impresiju o tome. U svakom slučaju tjedan je obilježila saborska rasprava, sad već ne samo o trgovanjima mandatima, već i o moralu i nemoralu u politici. Drago mi je što je sisački slučaj postao gotovo paradigmatičan i što u Hrvatskoj više nema niti jednog čovjeka koji nije upoznat sa svinjarijama ovdašnjih HDZ-ovaca i HSP-ovaca. Upravo je navođenje Siska bilo najčešće u raspravama o nemoralu i korupciji. Drago mi je da sam upornim političkim i medijskim nastupima pridonio da se ovaj gadljivi primjer nepoštvanja volje birača i prezira prema vlastitim građanima, nije zaboravio, kao što su maštali akteri te gadarije. Drago mi je i što smo u cijeloj priči pokazali da se na svinjariju ne treba ići svinjarijom zvanom «bianco ostavke». Neki će reći «šteta» jer bi sada i u Sisku bili raspisani izbori. Ali, ovako je bolje. Dobro je čuti Sanadera i Đapića kako se kuhaju u vlastitoj dvoličnosti, kada u jednom slučaju «principjelno» osuđuju prebjege, trgovinu mandatima, traže sankcije za prebjegle gangstere, a onda u sisačkom slučaju šute, zadovoljni komadićima lokalne vlasti. A što će im reći birači? A što je sa vjerodostojnošću u politici? Iskreno, od njih nitko iole politički pismen ništa niti ne očekuje. Reagirat će tek kad javna osuda bude preteška i kad shvate da zbog kile sisačke vlasti gube tele na državnom nivou. Onda će, kao i u velikogoričkom slučaju, biti «principjelni». U svakom slučaju, u tjednu za nama, imao sam na ovu temu raspravu u Saboru, koja je izazvala čak šest replika i brdo «ispravaka netočnih navoda», brojne izjave i intervjue za većinu državnih i lokalnih medija uključivo i sučeljavanje sa Šukerom, Palarićem i Kovačevićem u «Poligrafu», emisiji 1. programa Hrvatskog radija.
Uz ovo sam se bavio i dječijim pravobraniteljem kao predsjednik Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog Sabora, gostovao sam na tribinama u Koprivnici, Sisku i Čakovcu pred brojnim umirovljenicima, gotovo se svakodnevno susretao s čelnicima koalicije «Sisačko proljeće» kako na državnom , tako i našem, sisačkom nivou. Održali smo čak dvije press konferencije u Sisku. Donijeli važnu odluku da istupimo iz Gradskog vijeća i ostavimo ovo nelegalno društvo da se zabavlja samo sa sobom. Nema smisla davati im legitimitet, čak i običnom nazočnošću. Stvar treba ogoliti do njene sirove istinitosti, a to je da je na vlasti u gradu Sisku jedna potpuno nezakonita grupa ljudi, koja je tu zasjela uz obilnu pomoć državne vlasti i njenih politički korumpiranih stranačkih poslušnika.
I tako iz dana u dan, uključivo i ovu subotu i nedjelju, kada sam se maksimalno posvetio stranci u gradu Sisku i razgovarao sa većinom članova iz svih sedam gradskih ogranaka. Bilo je to vrijedno napora, jer sam se još jednom uvjerio u svu štetnost privremenog boravka Kindija i Nikolića u našoj stranci, koju su gotovo uništili u gradu, što im je vjerojatno i bila zadaća. Masu su ljudi istjerali ili pasivizirali. Ali, stvari se dobro razvijaju i sve se više ljudi ponovno uključuje u rad stranke, a sve je više novih članova. Raduje što se radi o mladim i obrazovanim ljudima. Moraju dobiti priliku i zato je na nama starijima velika odgovornost. Moramo im pomoći da svu energiju i kreativnost dobro usmjeravaju.