Jučer sam nakratko svratio na Šetnicu da vidim kako napreduju radovi, kao što to uostalom često činim od kada je počela izgradnja, i sam nestrpljiv i nezadovoljan brzinom kojom su se odvijali radovi, dijelom zbog kišnog listopada, a dijelom zbog kašnjenja opločnika. Nekoliko brzinskih i spontanih razgovora s građanima koji su se tamo zatekli, još su jednom potvrdili koliko su Siščani zainteresirani za svoj grad i kako ga žele ljepšim i ugodnijim za život. Većina prihvaća i hvali moj svakodnevni dolazak, bez pompe, suradnika, novinara i domaćinsku brigu, jednaku njihovoj ili našoj građanskoj. Netko mi reče da je očigledno da grad ne može napredovati sve dok ljudi koji ga vode ne prihvate istu onu odgovornost za grad kakvu imaju za svoje dvorište i svoju kuću. Grad gradonačelniku mora biti, potvrđuje to praksa uspješnih gradonačelnika velikih i malih gradova, proširena obitelj. Ako ne brine i ne voli, grad se baš kao i obitelj rasipa. Nažalost, veliki broj načelnika, gradonačelnika i članova vijeća i poglavarstava, svom poslu i činjenici da su izabrani pristupa kao izvoru privilegija i prostoru za zadovoljavanje nekog svoga interesa, a ne golemoj obvezi. Njihovi mandati završavaju neuspješno i za građane razočaravajuće.
No, za mene je prava enigma odsustvo interesa onih koji su na najnižoj i građanima najbližoj razini izabrani da predstavljaju interese građana, za dobrobit svoga kvarta, sela ili ulice. Riječ je o ljudima izabranim (da li?) u mjesnim odborima. Gotovo polovina mjesnih odbora (znači i toliko predsjednika) nije poslala niti njamanji papirić sa potrebama za njihove mjesne odbore. Nisu poželjeli asfaltirati ni metar pločnika, niti jednu sijalicu, niti jednu klupu ili koš za smeće, a kamoli sportsku dvoranu ili slično. U Gušću sam zajedno s dvije trećine Poglavarstva i nekoliko članova gradskog vijeća, poželio razgovarati o potrebama tog našeg pitoresknog sela za iduću proračunsku godinu. Dočekala su nas dva člana mjesnog odbora i još tri građana. Omjer je bio nas 3 na jednog domaćeg. Stvarno neravnopravno. Istina od toga smo predsjednika dobili popis potreba mjesnog odbora, ali smo čuli i to da se tamo taj Odbor ne sastaje, a o zborovima građana nema niti riječi. Pa kako onda da ja znam bolje od njih samih što selu doista treba i šta je prioritet?! Iskreno, mislim da su i sami građani digli ruke od mjesne samouprave, da zato i ne izlaze na izbore, jer misle da od toga nema ionako nikakve koristi. A upravo obrnuto, to je prva, ponekad i presudna instanca za rješavanje zajedničkih problema lokalne zajednice. Očigledno nas i tu čeka dosta posla: približavanje građana «vlasti» i «vlasti» građanima je ozbiljan projekt. Kad to popravima idemo na nove izbore za mjesnu samoupravu. I tu nam je potrebno buđenje!