Mediji nisu zabilježili, a nije bilo ni drugih komentara, na jednu moju intervenciju na posljednjoj sjednici Poglavarstva, a na koju sam priznajem, ponosan. Naime, iako se radi o sitnici, bilo mi je drago da sam u prigodi učiniti barem mali prilog smanjenju nepotrebne gnjavaže ljudi, kojoj su svakodnevno izloženi od strane naše birokracije, koja ih po inerciji za sve, baš sve, traži vađenje hrpe dokumenata i kojekakvih dokaza: da su živi, da su se rodili, da nisu umrli, da su oženjeni ili da to nisu ili da su to bili, da stanuju, da nisu ubojice i kriminalci, da su siromašni i td.
Predložio sam i usvojeno je da studenti koji se natječu za gradske stipendije, umjesto domovnice plus rodnoga lista (sve ne starije od tri mjeseca) mogu priložiti preslik osobne iskaznice. Ako i nije bog zna što, raduje me da će ti studenti biti pošteđeni dolaska u naše urede, ispunjavanja obrazaca, plaćanja taksi i ponovnog dolaska po dokumente.Ponekad mi se čini da da je kao gotovo normalno stanje stvari, prihvaćena i od građana i od birokracije, ona ponižavajuća scena ljudi koji pognuti nešto šapću činovniku za pultom, kroz onaj prozorčić, očekujući milost. I sve je naopačke. Osjećaj nadmoći kod činovnika a ponižavajući osjećaj kod građanina koji činovnika plaća. Kao da su građani tu zbog činovnika, a ne obrnuto. Ukoliko me ne proguta silna birokracija i birokratska procedura, koje se grozim kao i vi, nastojat ću uz pomoć suvremene informatičke tehnologije, što je moguće prije uspostaviti elektroničku dostavu dokumenata. Započeli smo projekt i vjerujem u njegovu brzu implementaciju.Nadam se interaktivnoj vezi s građanima, iako očekujem mnoštvo otpora. Ali vrijedno je truda!