|
joj..joj...od silnog posla ,a i brige, pa i zrnca praznovjerja nisam vas obavijestila da imamo pomladak -pasmine engl. bull terrier well... Q. Ariel white dutchess- poznatija kao Diva, HR državljanstvo & Q. Licky le boom - poznatiji kao Licky, Slo državljanstvo postali su ponosni roditelji 3 vrlo perspektivna muška šteneta. oštenjena 30. 09. 2005. a taj petak!!!! od 10 ujutro, imali smo malu dramu... naime Diva se počela kotiti, prvo je izašao mali crno, bijeli glavati štenac, nakon 20 min. još jedan iste boje, pa nakon 40 min bijeli sa crnom točkom pored oka, pa tako redom...da bi se muških nakupilo 5 komada i zadnja jedna mala bijela ženkica, koja je odmah zahtijevala oživljavanje, posebnu njegu...ali...ali...ali ništa nije pomoglo...nakon 12 sati je jadna uginula... sve je to trajalo otprilike nekih 8 sati... ... dobro prihvatili smo da imamo 5 komada čelićnih muškića...i ne budi toj sreći i agoniji kraj, jedan od onih crnih, kao ful dobar i zdrav u 10 min...doslovce 10 minuta je uginuo....e...tada nam se počela dizati kosa na glavi...tu istu večer, dakle drugi dan i jedan bijeli sa smeđom mrljom je također počeo imati problema sa disanjem...utopljavali ga, masirali, nadohranjivali...ali...ali opet ništa.. dakle užas i strava pomiješani sa brigom i ponosom.... ovo nam definitivno nije prvo leglo...ovo definitivno nije prvi okot naših rasnih pasa...znalo se dogoditi da tako ode jedan, najviše dva...ali ovako u 24 h izgubiti tri štenca, bz ikakve naznake...to je fakat bilo za popizditis...pa vozi u noćnu dežurnu ljekarnu, po posebne kapi, pa grij, pa masiraj, pa im upuhuj zrak, pa ih trljaj...pa zovo veterinara...da on u stvari ne bi mogao ništa, tako da nije ni došao... možda smo prerano počeli obavještavati prijatelje...dok je sve to trajalo...možda smo se previše veselili...možda smo previše očekivali....ne znam...pa kucam o drvo, pa pljuckam preko ramena, pa sve tako...no dobro... i sad ih imamo tri...dečka...i evo fakat krasno napreduju...jedan crno bijeli, bijela lisa i ovratnik, sa bijelim čarapicama, jedan bijeli sa dva crna uheca ko Miki Maus i jedan bijeli sa crnom točkom kod okeca...rozi nosevi koji dobivaju crnu pigmentaciju, ali trenutno izgledaju ko da ih je zahvatila plijesan, smiješni, smiješni, gegavi, tek progledali, sve nešto mijauču, kao i reže, pa znaju ispustiti i poneki glasić sličan lavežu.... a i inaće kod bullova je to dosta riskantno... jer ih majka trapasta zna prignječiti, mali se dere i cvili, ona se dere i cvili, ali ne diže dupe...tako da je bilo dežurstava..svaka dva sata dodaj male k kuji na podoj, pa ih nakon pol sata strogog nadziranja vraćaj na sigurno u posebnu odvojenu košaru, pa opet nakon dva sata isti postupak..., pa tako prvih 10 dana...i sad ti imaj rasne pse, a kao oštri, a kao treba ih zabraniti, a kao blabla...da zabranite ih, samo što ih ima i engl. princeza Margaret i pol engl. plemstva, da ne kažem ostatak Evrope pa i svijeta.... a uložene brige u ishranu, cijepljenje, izložbe (pisala sam o tome) pa ako su perspektivni onda ideš u inozemstvo, pa sklupljaš nagrade... ali sve to košta, pa nađi pravog parnjaka, koji će opet donijeti prave gene, pa plačaj parenje...a taj dan u Ljubljani 27. 07. ne da je bio vreo dan, već su kolone gmizale po cesti , pa je parenje obavljeno uz asistenciju tri odrasle osobe, jer prirodno zbog građe to sa istom vrstom ne ide, pa još potvrda i nošenje u vet. fakultet u Ljubljani na umjetnu oplodnju...pa pregled brisa mikroskopom, pa pogodi pravi kujin termin...18 . dan od početka tjeranja, pa uloži, uloži...uloži...i trud i veselje i novac,...i moli se svima i svemu da sve ispadne dobro...tako eto to je priča o mojim malim podstanarima koji su sad stari 21. dan..a lijepi i slatki...i.... tek trebaju dobiti cijepljenje, jedno od tri, pa tetovažu, pa čip, pa pedigree...i tek onda idu u oglasnik ...i tako potpisujem ugovor sa svakim vlasnikom, jer želim da mi psi odu u dobre ruke, da ne idu na lanac, da nikako ne idu u borbe pasa, da ih se drži u primjerenim uvjetima, da imam pravo na nenajavljenu posjetu i ako se novi vlasnik ne drži uvjeta iz ugovora imam pravo psa bez naknade uzeti i odvesti....i sklopili smo divna prijateljstva preko štenaca, izložbi, novih vlasnika....i ipak je to sve jedan lijep doživljaj...a ponos koji osjetite kad vam pas u jakoj konkurenciji istih, pobijedi...a sudac vama pruža ruku, pa nosite pobjednički pehar kući, pa ga stavljate na policu...pa kažete MOJ PAS osvojio...bla, bla šampionat Slo, ima dedu svjetskog prvaka...i sl...pa vam izađe slika sa pobjednikom ne samo u specijaliziranom časopisu...e to je fakat osjećaj kad srce raste i treperi.... |
|
Hura...počela je prava borba... ne, ne, ne, za ljudska prava, ne za piranski zaljev, ne za zaštitu tuljana, kitova i ostale stoke sitnog zuba... dakle počelo je ono čisto prepucavanje, nama svima toliko gadljivo, ali kad počne... toliko se uživiš u to da jednostavno ne možeš ne uživati i iz sebe izvlačiti ono najgore, najcrnje, najbolnije, tražiti ko rovokopač sve pukotine, njušiti ko pas sve slabe točke... ne bismo li izvojevali još jednu pobjedu nad protivnikom, kojeg smo do nedavno toliko (valjda) voljeli, a sad ga istom strašću jednostavno želimo satrti... ... da se ne digne tako skoro iz provalije u koju smo ga gurnuli, pa mu još i prste pričepljujemo da se ne bi kojim slučajem, uspio popeti i doći do zraka.... kako bi rekao Lao Tze: upoznaj protivnika, ne bi li ga lakše uništio... dobar priručnik i za rastavu braka a zove se:" Umijeće ratovanja"...vjerujte mudrosti Istoka su beskrajne, a vrlo široko upotrebljive.... naime, postavlja se pitanje kako iz braka i zajedničkog kućanstva izaći, ako jedan od partnera to ne želi....??? zar svi vi zaista mislite da ona floskula...-sporazumni razvod- doista postoji??? ...ili još ljepša..-razišli smo se kao prijatelji-....aha..je..je moš' mislit...prvih par godina želiš da se pretvori u prah i pepeo...o! kad bi pogledi mogli pržiti?! a onda možda jednom uspiješ popiti kavu i dogovoriti se oko posjeta djece, podjele imovine, stvari, uspomena i sl...uz pokoju zajedljivost...neš' ti prijateljske spike i dogovora.... Well sad počinju prepucavanja...ona ružna...najprizemnija. Međusobno se tjeramo ne samo u rodno mjesto, već i van iz stana... da bi On ustvrdio..da je do sada kao htjeo gentlmenski postupiti, i biti fin...ali eto neće...već će On mene istjerati van...i još veli: vratit ćeš se mami i tati odakle si i došla...( a zaboravlja da me je sam zvao, al ok nema veze) i ? što sad? maske su pale, naslučivalo se...ali svejedno te iznenadi takva reakcija, Njegova, tvoja...jer On naravno ne želi napustiti sve što je teškom mukom, znojem lica svoga,crnčio, radio, nasljedio i sl... jer naravno, ah dosadno je već spominjati...ja sam čitav život spavala, dosađivala se, trošila,i bila u nekom tako polusvjesnom stanju, pa nikad kao ni jedna princeza na zrnu graška, apsolutno nisam ništa,ama baš ništa i nikad pridonijela... (kako me ta njegova konstatacija, nakon svega može razj...nemate pojma...vrlo često poželim tada da ga zadavim, ali onako polako...) bravo!!!...naravno da je samo njegov stav ispravan, njegovo mišljenje ispravno i općenito On je tu zaista jadničak u kandžama proračunate, samožive, sjebane itd itd.... a što je izazvalo takvu žestoku svađu...??? inicijalna kapisla u obliku mojih vrlo zločestih i malicioznih komentara...kaže pravednik On... jer sam nakon trčanja u 9h na težak posao od 4 sata, vraćanja kući, sa gomilom vrećica..predahom od jednog sata doma, da bi odjurila na još jedan fizički posao u 17h i odradila još 2 jebeno znojna sata,i to sve uz pomoć javnog prijevoza ZET-a (gdje je svaki tramvaj zvan čežnja)... a noć prije sam spavala svega 4 sata u komadu, jer moram napisati jebeni text, a rok mi je bio 15.10 za predaju tog texta od 50-ak stranica, tako da mi ni noći nisu baš ispunjene snom pravednika... (zaista ne znam još uvijek zašto se stalno pravdam?) stigla napokon u 20 h doma, počela gotovo s vrata spremati večeru za gladna dječja usta.....(smijte se i rugajte se...ali tako je...mada je i meni često smješno do plakanja) i rekla onako zločesto!?...( a kako bi ja to drugačije i mogla nego zlobno??) - "Kamo sreće da mene dočeka jednom gotova večera..." i tako krene eskapada...vidiš ti drznice? otela se kontroli? i još bi ga stavila na prosjački štap uz bezobrazne upadice... Stvarno tko će trpit takav otrovan ženski jezik? |
|
gosn . B. Klaić u svom- rječniku stranih riječi- kaže da je to namještanje na pozicije svojih rođaka, poznanika i sl...preko političke linije...dakle dobit preko poznatih... o da ...svi smo vrlo osjetljivi na to..a alergični već na samu tu riječ...svima nam odmah skoči tlak, krene pjena na usta i počnemo psovati televizor...pogotovo kad je riječ o nekim našim tzv. facama, političarima...pa eto i ja tako...padnem u histeriju- da majku im...da sram ih bilo da...što smo birali, tako nam i treba, da stoka nevezana....itd.itd ali...ali...ali... moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh...( evo usput se blago šakom tučem o prsa) gospodine sudijo nisam ja...htio...mislim...bilo je slučajno...ali, da vam objasnim... bilo je to ovako.... -odbili moju dvoipol godišnju groficu u dvoje jaslica, tu ovdje kod mene u brdima... sve papire trebala sam predati još najkasnije do 30. 05.2005...a tih papira nije bilo malo... te nova domovnica, koja košta, te novi rodni list, koji košta, te izvod iz matične knjige rođenih, koji košta, te dokaz o prijavljenom prebivalištu od MUP-a, koji košta, te dokaz o btw, ukinutom JMBG-u opet od MUP-a, koji košta, te potvrda o zaposlenju, moja, njegova...a sve to ne smije biti starije od 6. mjeseci...kao da se mjenjaju datumi, vrijeme i mjesto rođenja, a o roditeljima da ne govorim,državljanstva i sl... ali eto tako to ide, pa kud svi turci tu i mali mujo... vrijedna ja, ne budi mi teško, sve to prikupila...poplačala državne pristojbe, ali fali...majku im, rješenje o potvrdi o dječjem doplatku, koje je stiglo negdje u 8. mjesecu....i što sad?! ja to sve fino na vrijeme predala i željno očekivala 1.09. da vidim fino spisak na vratima jaslica...kad ono ništa, nema...idem na razgovor...nema ...odbijena.... prvenstvo imaju branitelji, usvojena djeca, djeca sa posebnim potrebama i samohrane majke i što sad???? red očajavanja... red razočarenja... red moljakanja... red beznađa... no birokracija je neumoljiva...1. 09. mi kažu...čekajte rezultate komisije koja će se održati početkom 10 . mjeseca...ali znate ima vas oko 60-etak odbijenih , čekajte, teško da će se išta promijeniti, nema mjesta...i bla, bla i ispričala ja to frendi na subotnjoj kavi u gradu...pričala da je eto mala odbijena...nije ušla...ni u jedan vrtić...nema mjesta... rezignirano ustvrdila da ću i dalje honorarčiti, raditi noću, tri posla, dva povremeno, jedan stalno (na crno)...jer nemam za privatni vrtić kojima je cijena oko tisuću i pol- dvije tisuće... i frenda ne bi bila to što je, da nije potegla svoje veze... susjeda joj nekad radila u vrtiću, ima još kontakte sa nekim kolegicama sa posla..i zvala...i rekla...i ispričala...i...i...i... -Da li sam prihvatila? -objeručke- i još smišljam kako da im se svima odužim...i susjedi i psihologici i tajnici... Uglavnom evo nas- yes da u jaslicama...OK nije moj kvart, malo se vozimo do grada, ali nema veze...to...uspjeli smo...u jaslicama je... Da li sam sad i ja dio korumpiranog, nepotističkog sistema i arsenala? jesam! Imam li još pravo pljuvati na vlastiti televizor kad čujem za neku nepotističku aferu?- nemam! Iako se oni služe istim metodama?-nemam! Da li potkradam državu radom na crno?-da! dijelom...za ostalo plačam porez... Da li ću napokon moći u potragu za normalnim poslom od 9-5?-da! Da li je moj grijeh manji, iako sam se poslužila istom metodom kao i oni na vlasti?- nije! Dakle...slijedi naravoučenje... nikad ne reci, nikad...i svi smo mi krvavi ispod kože?- zar ne? neka prvi baci kamen onaj koji je bez grijeha....reče Isus... usput evo i vic na tu temu.... bilo to u Isusovo doba...skupila se gomila da kamenuje grešnicu...dođe Isus među njih, razmakne svjetinu i kaže...neka prvi onaj koji je bez grijeha, baci kamen...u gomili muk...kad odjednom zviizz i tup...doleti kamen i pogodi nesretnicu... Isus okrene očima i kroz zube kaže...: pa, dobro mama, već sam ti sto puta rekao da se ne miješaš!!! |