|
Ah taj um, ah ti muškarci.. Znate onu tezu..muškarci su sa Marsa, a žene sa Venere.. pa se autor (pogodili ste-muškarac)...bavi sve tamo nekim objašnjenjima...te pokušajte ga razumjeti...pa vam treba rječnik pojmova...kao ...što je on u stvari mislio, kad je mislio, i kad je rekao...pa je još sve dodatno izmistificirano...da kao mužjak ima potrebu povremenog povlačenja u svoju "pećinu" (ovo nije moj pojam, majke mi)... ...pa sam poslušala savjet tog autora...pa svog, jelte, alfa mužjaka pitala...što ti sad misliš o tome?...a on hladno odgovori...ne mislim...e tu ja padnem na rit od smijeha...jer kao evo moj je dostigao čisti "zen"...nadrastao pećinu... zatim bio je tu dr. Siggy Freud (opet muškarac)- koji je postavio tezu o razlogu nastajanja- ženske histerije...(neš ti dijagnoze!?) ..kao žene su u stvari zavidne muškarcima na njihovom -falusu... (ma izjela sam se od zavisti)...a razlog njihove "histerije" bila je nemogućnost ikakvog događanja, mimo muškarčevog odobravanja ili nadzora...njihovo je bilo da sjede, čitaju i vezu, ako su bile dobro unovčene ili da rade, rađaju, rade, rađaju i to tim slijedom u nedogled...a ako bih bila baš direktna, a za neke i prosta, stvarni razlog njihove tzv." histerije" bio je nedostatak kvalitetnog i kvantitetnog sexa, jer fino i čedno odgojene dame, jelte? to ne rade... ajmo dalje... zašto su (ah opet muškarci) spaljivali žene, koje su se bavile travarstvom, usput i porodništvom, pa bile optuživane i za općenje sa samim vragom...jer im je ovaj domaći bio nedovoljan ili jednostavno nemušt ili pak premali... ...zato što su jedino muškarci bili opunomoćeni da budu kao neki doktori, koji su pacijentice napipavali ispod plahti, pa što napipa, napipa, a često napravi više štete, nego koristi...tako da je to bio između ostalog čisti poslovni interes... ...izbaci konkurenciju, pogotovo ako je uspješnija od tebe...pa sve umotaj u čarobnjaštvo i strah...da se osiguraš u budućnosti... i da ne idem previše unatrag... do prije nekoliko mjeseci Netom je kružio mail.. -10 pravila o muškarcima...kao- da piju pivo, pa vole utakmice, pa vole pogledati ženske sise...ali da ih se pri tom tetoši, ne ometa, jer se onda ne mogu koncentrirati ...itd itd... onda su do prije dva tri tjedna, sve novine pa i HTV u udarnom terminu Dnevnika prenijeli vijest da su znanstvenici (opet muškarci) pronašli senzacionalno otkriće...( ne nije lijek za rak ili AIDS).. ...dakle... da se muški mozak, ipak, razlikuje od ženskog...naglasak je na pobjedonosno...ipak! ...i da se kao zato, događa kratki spoj, među spolovima, u konverzaciji, komunikaciji, shvaćanju itd itd... i sad...meni sve to ide, na ništa drugo do li čisto opravdavanje...a pogađate čega? ..njihove nesposobnosti da se dovoljno brzo prilagode razvoju i potrebama današnjeg modernog društva, zajedništvu, humanosti, razvijanju emocionalne inteligencije, kvalitetne i razumljive komunikacije... a danas je sve u komunikaciji, bilo verbalnoj, tjelesnoj, emocionalnoj... Više nema potrebe za alfa mužjakom, koji će režati, toljagom i kamenom sjekirom donositi okrvavljeni plijen...suvremeni svijet treba snalažljivost na mnogo raznih područja, sfera, nivoa i često sve to istovremeno... i da sakriju tu svoju manu, falingu...kako hoćete- -prvo izmišljaju ratove...jer su mentalno djeca koja bi se nadvladavala, ali silom, ne pregovorima, umnim igrama i nadmudrivanjem.... u međuvremenu suprotno mišljenje (žensko)...proglašavaju ništavnim, ponižavaju žene, omaložavaju njihovu ulogu u društvu, obitelji, kući...lijepe razne etikete, a kad se koja i uspije probiti kroz čarobna vrata muškog kluba..tada od nje traže, da nastupa kao muškarac ili je uspoređuju sa muškarcem... ...pa stvarno bi već netko trebao napisati jedinstveni ženski manifest ( ovo je prilog) pa potežu za "znanstvenim" dokazima da bi sve potkrijepili, a moguće ipak samo opravdali...i to na vrlo suptilan način, napokon izmanipulirali, svoje oponente (žene), koje često ni ne skuže svu perfidnost, da su popušile foru, priču i dokaze, sva ta kvazi znanstvena sranja- već i same počinju u to vjerovati...pa ponekad i same svjesno ili nesvjesno pomažu muškarcima u svoj toj manipulaciji, zavjeri... zaključak je vjerojatno i vrhunac možda samo moje paranoje...(evo i mene, nesigurne) -Zavjera ...kako polovicu, ako ne i nadpolovičnu večinu globalnog stanovništva natjerati da se stalno trudi, preispituje, dopada i moli za prihvačanje (iako podsvjesno zna istinu), pa upotrijebiti i tajno oružje...koje lupa drito u jednu točku- na žensku osjećajnost...kao slabost... ...ali meni se ovdje, ponekad, kad tako razmišljam, javlja samo jedan osjećaj a to je - samilost... jer da biste ih u potpunosti razumjeli, oprostili i shvatili, te muškarce i taj muški um,... potrebna je ona vrsta samilosti, s kojom se odnosiš prema -blago retardiranima. |
|
...idem gradom, sa slušalicama na ušima, i glasnom muzikom, da makar bukom preotmem primat nad mislima... i uhvatim se tako, pogotovo u tužne dane, kojih je sve više i više...kako promatram... ...parove- mlade, srednje, stare..i mogu ih prepoznati.. ..mladi, ili samo friški parovi, drže se za ruke, hodaju gradom zajedno, dijele osjećaje, osmijeh im je na licu...ona nešto pokazuje u izlogu, on gleda, klima glavom, potvrđuje, komentira ...i idu dalje.. a ja...zamijetim taj osmijeh na njihovim licima, sjaj u njihovim očima i pomislim... kad si ti tako hodala gradom sa osmijehom i sjajem i zajedno..prije koliko godina je to bilo'?i koliko vremena je već prošlo? slika prva... vidim onda, dvoje, vrlo mladih, stoje uz skuter..on joj brižno stavlja jedinu kacigu na glavu, ona šeprtljava, ne zna spustiti vizir...i bili su mi toliko dragi, tako brižni jedno prema drugom, zbunjeni od međusobnih dodira... da me još više zaboljelo vlastito mrtvilo, nedodirivanja, ne dijeljenja.. slika druga.. zapazim onda nju...gura kolica i još nervozno nešto petlja oko starijeg djeteta, koje upravo prolazi fazu negodovanja, ljutnje i inata...a malo ispred njih troje- On,... mužjak, pater familias... nehajno korača, ruke u džepovima, nezainteresiran za njih, za nju...ne miješa se, ne podučava starije dijete, da ne smije biti bezobrazno prema majci..ne pomaže u guranju kolica preko ulice...već nestrpljiv zbog neprestanog zastajkivanja...požuruje tu obiteljsku šetnju, koju nije ni predložio, ali eto, ipak je pristao prošetati... ...obuzme me sažaljenje i pomislim-o draga, dobrodošla u klub požrtvovanih, i nesretnih i necijenjenih... slika treća.. ..u tramvaj ulaze dvoje staraca, otprilike su iste dobi, no On je toliko spetljan, smotan, šeprtljav i onemoćao..a ona toliko uzdrhtala u brizi oko njega..te ga pridržava, pa ga posjeda na jedino slobodno mjesto... odbija ponuđenu sjedalicu, jer je u drugom nizu, dalje od njega...a stari čitavo vrijeme nešto ljutito tumači, jer kao On zna bolje, a ona..samo potvrdno kima glavom, pa mu miče zamišljenu mrvicu sa ramena, pa mu popravlja košulju, pa mu popravlja jaknu.. ...a u meni se javi samilost, i mogu je samo tužno gledati..nju, posvećenu isključivo njemu, njegovim potrebama, nemoćnom, a opet dovoljno istreniranom da ga služi, da ga bedina, da mu povlađuje..a bio bi ništa bez nje... ...i jedino osjetim sažaljenje... i to je to... ili kako bi rekao Oskar Wilde: " nisam sarkastičan ni ironičan u svojim komentarima..samo mi iskustvo doživljenog potvrđuje da sam u pravu..." |
|
priča za laku noć.. Bili jednom dvoje... ...i neko vrijeme se činilo (da li samo meni?) da je između njih prepoznavanje, prijateljstvo, ljubav...dijelili ideje, život, problemčiće, postelju, zavjete, roditeljstvo..i sve što ide uz to... No nakon nekog vremena.. da li Lud ili Zbunjen? (još ni danas nije utvrđeno) ...počinje uviđati da se ne osjeća dobro u toj vezi, jer je ili ovako, ili onako i odjednom -sve postaje upitno, sve postaje problem..taj proces naravno prati i nužna transformacija.. jednom je jedan Lud a drugi Zbunjen..da bi se uloge vrlo brzo prometnule..Zbunjen postaje Lud i obratno...pa bi onda oboje neko vrijeme bili istovremeno Ludi ili Zbunjeni, a najčešće i jedno i drugo i to gotovo istovremeno... i sad dolazi preispitivanje: dobro...stvari stoje tako i tako..ajmo razmisliti... i tada neminovno uvijek jedno od njih upadne u fazu Zbunjenog... ajmo razgovarati..da bi razgovor uvijek završio tako da je jedan od sudionika Lud.. u međuvremenu, situacija se sve više komplicira- ... pa se mijenjaju stanja, jer malo si zbunjen..pa preispituješ sebe, njega, okolnosti, traume iz djetinjstva, ustajanje na lijevu nogu, PMS, i sve vrlo drage izgovore..zašto si u stvari Zbunjen? onda ulaziš u stanje ludila..znaš jedno, gotovo si siguran u drugo..no on tvrdi treće... i tada je jedan fakat Lud, jer nekontrolirano plače, viče i otvara put onom najgorem crvu sumnje..počinje sumnja u samog sebe, svoj osjećaj, sumnja u sve..u stav, razum, ispravnost izrećenog...sumnja u sebe i napokon priznaje sebi- a dobro, možda sam fakat ja taj- Lud !... (a druga strana, još likujući, okićena lovorom pobjede zadovoljno potvrđuje) i pošto emocije, a ima ih čitav raspon... ..od krajnje indignacije, preko žila ludara, do demonstrativne šutnje..igraju veliku ulogu... sva objektivnost pada u vodu (pitaj bilo kojeg psihologa) a tada i nesvjesno.. oboje iznenada shvate poslovicu...."jebo lud, zbunjenoga".. ali tko je tu Lud, a tko Zbunjen, još uvijek nema određeno lice, a i spomenuti spolni čin je samo na verbalnoj osnovi-jer stvarnog fizičkog dodira, među njima nema ( već više od 10 mjeseci)... pa shvatili ste valjda, do sada, da je među njima, u tijeku, ona druga poslovica: " rastava od postelje i stola " u kojoj, gle čuda, ovaj puta nema zbunjujučih ni ludih nedoumica... |