priča za laku noć..
Bili jednom dvoje...
...i neko vrijeme se činilo (da li samo meni?) da je između njih prepoznavanje, prijateljstvo, ljubav...dijelili ideje, život, problemčiće, postelju, zavjete, roditeljstvo..i sve što ide uz to...
No nakon nekog vremena.. da li Lud ili Zbunjen? (još ni danas nije utvrđeno) ...počinje uviđati da se ne osjeća dobro u toj vezi, jer je ili ovako, ili onako i odjednom -sve postaje upitno, sve postaje problem..taj proces naravno prati i nužna transformacija..
jednom je jedan Lud
a drugi Zbunjen..da bi se uloge vrlo brzo prometnule..Zbunjen postaje Lud i obratno...pa bi onda oboje neko vrijeme bili istovremeno Ludi ili Zbunjeni, a najčešće i jedno i drugo i to gotovo istovremeno...
i sad dolazi preispitivanje:
dobro...stvari stoje tako i tako..ajmo razmisliti... i tada neminovno uvijek jedno od njih upadne u fazu Zbunjenog...
ajmo razgovarati..da bi razgovor uvijek završio tako da je jedan od sudionika Lud..
u međuvremenu, situacija se sve više komplicira-
... pa se mijenjaju stanja, jer malo si zbunjen..pa preispituješ sebe, njega, okolnosti, traume iz djetinjstva, ustajanje na lijevu nogu, PMS, i sve vrlo drage izgovore..zašto si u stvari Zbunjen?
onda ulaziš u stanje ludila..znaš jedno, gotovo si siguran u drugo..no on tvrdi treće...
i tada je jedan fakat Lud, jer nekontrolirano plače, viče i otvara put onom najgorem crvu sumnje..počinje sumnja u samog sebe, svoj osjećaj, sumnja u sve..u stav, razum, ispravnost izrećenog...sumnja u sebe i napokon priznaje sebi- a dobro, možda sam fakat ja taj- Lud !... (a druga strana, još likujući, okićena lovorom pobjede zadovoljno potvrđuje)
i pošto emocije, a ima ih čitav raspon...
..od krajnje indignacije, preko žila ludara, do demonstrativne šutnje..igraju veliku ulogu... sva objektivnost pada u vodu (pitaj bilo kojeg psihologa) a tada i nesvjesno..
oboje iznenada shvate poslovicu...."jebo lud, zbunjenoga"..
ali tko je tu Lud, a tko Zbunjen, još uvijek nema određeno lice, a i spomenuti spolni čin je samo na verbalnoj osnovi-jer stvarnog fizičkog dodira, među njima nema ( već više od 10 mjeseci)...
pa shvatili ste valjda, do sada, da je među njima, u tijeku, ona druga poslovica: " rastava od postelje i stola "
u kojoj, gle čuda, ovaj puta nema zbunjujučih ni ludih nedoumica...
Post je objavljen 07.09.2005. u 00:34 sati.