Hura...počela je prava borba...
ne, ne, ne, za ljudska prava, ne za piranski zaljev, ne za zaštitu tuljana, kitova i ostale stoke sitnog zuba...
dakle počelo je ono čisto prepucavanje,
nama svima toliko gadljivo, ali kad počne... toliko se uživiš u to da jednostavno ne možeš ne uživati i iz sebe izvlačiti ono najgore, najcrnje, najbolnije, tražiti ko rovokopač sve pukotine, njušiti ko pas sve slabe točke...
ne bismo li izvojevali još jednu pobjedu nad protivnikom, kojeg smo do nedavno toliko (valjda) voljeli, a sad ga istom strašću jednostavno želimo satrti...
... da se ne digne tako skoro iz provalije u koju smo ga gurnuli, pa mu još i prste pričepljujemo da se ne bi kojim slučajem, uspio popeti i doći do zraka....
kako bi rekao Lao Tze: upoznaj protivnika, ne bi li ga lakše uništio...
dobar priručnik i za rastavu braka a zove se:" Umijeće ratovanja"...vjerujte mudrosti Istoka su beskrajne, a vrlo široko upotrebljive....
naime, postavlja se pitanje kako iz braka i zajedničkog kućanstva izaći, ako jedan od partnera to ne želi....???
zar svi vi zaista mislite da ona floskula...-sporazumni razvod- doista postoji???
...ili još ljepša..-razišli smo se kao prijatelji-....aha..je..je moš' mislit...prvih par godina želiš da se pretvori u prah i pepeo...o! kad bi pogledi mogli pržiti?!
a onda možda jednom uspiješ popiti kavu i dogovoriti se oko posjeta djece, podjele imovine, stvari, uspomena i sl...uz pokoju zajedljivost...neš' ti prijateljske spike i dogovora....
Well sad počinju prepucavanja...ona ružna...najprizemnija. Međusobno se tjeramo ne samo u rodno mjesto, već i van iz stana...
da bi On ustvrdio..da je do sada kao htjeo gentlmenski postupiti, i biti fin...ali eto neće...već će On mene istjerati van...i još veli: vratit ćeš se mami i tati odakle si i došla...( a zaboravlja da me je sam zvao, al ok nema veze)
i ? što sad?
maske su pale, naslučivalo se...ali svejedno te iznenadi takva reakcija, Njegova, tvoja...jer On naravno ne želi napustiti sve što je teškom mukom, znojem lica svoga,crnčio, radio, nasljedio i sl...
jer naravno, ah dosadno je već spominjati...ja sam čitav život spavala, dosađivala se, trošila,i bila u nekom tako polusvjesnom stanju, pa nikad kao ni jedna princeza na zrnu graška, apsolutno nisam ništa,ama baš ništa i nikad pridonijela...
(kako me ta njegova konstatacija, nakon svega može razj...nemate pojma...vrlo često poželim tada da ga zadavim, ali onako polako...)
bravo!!!...naravno da je samo njegov stav ispravan, njegovo mišljenje ispravno i općenito On je tu zaista jadničak u kandžama proračunate, samožive, sjebane itd itd....
a što je izazvalo takvu žestoku svađu...???
inicijalna kapisla u obliku mojih vrlo zločestih i malicioznih komentara...kaže pravednik On...
jer sam nakon trčanja u 9h na težak posao od 4 sata, vraćanja kući, sa gomilom vrećica..predahom od jednog sata doma, da bi odjurila na još jedan fizički posao u 17h i odradila još 2 jebeno znojna sata,i to sve uz pomoć javnog prijevoza ZET-a (gdje je svaki tramvaj zvan čežnja)... a noć prije sam spavala svega 4 sata u komadu, jer moram napisati jebeni text, a rok mi je bio 15.10 za predaju tog texta od 50-ak stranica, tako da mi ni noći nisu baš ispunjene snom pravednika...
(zaista ne znam još uvijek zašto se stalno pravdam?)
stigla napokon u 20 h doma, počela gotovo s vrata spremati večeru za gladna dječja usta.....(smijte se i rugajte se...ali tako je...mada je i meni često smješno do plakanja)
i rekla onako zločesto!?...( a kako bi ja to drugačije i mogla nego zlobno??)
- "Kamo sreće da mene dočeka jednom gotova večera..."
i tako krene eskapada...vidiš ti drznice? otela se kontroli? i još bi ga stavila na prosjački štap uz bezobrazne upadice...
Stvarno tko će trpit takav otrovan ženski jezik?
Post je objavljen 17.10.2005. u 13:43 sati.