|
joj..joj...od silnog posla ,a i brige, pa i zrnca praznovjerja nisam vas obavijestila da imamo pomladak -pasmine engl. bull terrier well... Q. Ariel white dutchess- poznatija kao Diva, HR državljanstvo & Q. Licky le boom - poznatiji kao Licky, Slo državljanstvo postali su ponosni roditelji 3 vrlo perspektivna muška šteneta. oštenjena 30. 09. 2005. a taj petak!!!! od 10 ujutro, imali smo malu dramu... naime Diva se počela kotiti, prvo je izašao mali crno, bijeli glavati štenac, nakon 20 min. još jedan iste boje, pa nakon 40 min bijeli sa crnom točkom pored oka, pa tako redom...da bi se muških nakupilo 5 komada i zadnja jedna mala bijela ženkica, koja je odmah zahtijevala oživljavanje, posebnu njegu...ali...ali...ali ništa nije pomoglo...nakon 12 sati je jadna uginula... sve je to trajalo otprilike nekih 8 sati... ... dobro prihvatili smo da imamo 5 komada čelićnih muškića...i ne budi toj sreći i agoniji kraj, jedan od onih crnih, kao ful dobar i zdrav u 10 min...doslovce 10 minuta je uginuo....e...tada nam se počela dizati kosa na glavi...tu istu večer, dakle drugi dan i jedan bijeli sa smeđom mrljom je također počeo imati problema sa disanjem...utopljavali ga, masirali, nadohranjivali...ali...ali opet ništa.. dakle užas i strava pomiješani sa brigom i ponosom.... ovo nam definitivno nije prvo leglo...ovo definitivno nije prvi okot naših rasnih pasa...znalo se dogoditi da tako ode jedan, najviše dva...ali ovako u 24 h izgubiti tri štenca, bz ikakve naznake...to je fakat bilo za popizditis...pa vozi u noćnu dežurnu ljekarnu, po posebne kapi, pa grij, pa masiraj, pa im upuhuj zrak, pa ih trljaj...pa zovo veterinara...da on u stvari ne bi mogao ništa, tako da nije ni došao... možda smo prerano počeli obavještavati prijatelje...dok je sve to trajalo...možda smo se previše veselili...možda smo previše očekivali....ne znam...pa kucam o drvo, pa pljuckam preko ramena, pa sve tako...no dobro... i sad ih imamo tri...dečka...i evo fakat krasno napreduju...jedan crno bijeli, bijela lisa i ovratnik, sa bijelim čarapicama, jedan bijeli sa dva crna uheca ko Miki Maus i jedan bijeli sa crnom točkom kod okeca...rozi nosevi koji dobivaju crnu pigmentaciju, ali trenutno izgledaju ko da ih je zahvatila plijesan, smiješni, smiješni, gegavi, tek progledali, sve nešto mijauču, kao i reže, pa znaju ispustiti i poneki glasić sličan lavežu.... a i inaće kod bullova je to dosta riskantno... jer ih majka trapasta zna prignječiti, mali se dere i cvili, ona se dere i cvili, ali ne diže dupe...tako da je bilo dežurstava..svaka dva sata dodaj male k kuji na podoj, pa ih nakon pol sata strogog nadziranja vraćaj na sigurno u posebnu odvojenu košaru, pa opet nakon dva sata isti postupak..., pa tako prvih 10 dana...i sad ti imaj rasne pse, a kao oštri, a kao treba ih zabraniti, a kao blabla...da zabranite ih, samo što ih ima i engl. princeza Margaret i pol engl. plemstva, da ne kažem ostatak Evrope pa i svijeta.... a uložene brige u ishranu, cijepljenje, izložbe (pisala sam o tome) pa ako su perspektivni onda ideš u inozemstvo, pa sklupljaš nagrade... ali sve to košta, pa nađi pravog parnjaka, koji će opet donijeti prave gene, pa plačaj parenje...a taj dan u Ljubljani 27. 07. ne da je bio vreo dan, već su kolone gmizale po cesti , pa je parenje obavljeno uz asistenciju tri odrasle osobe, jer prirodno zbog građe to sa istom vrstom ne ide, pa još potvrda i nošenje u vet. fakultet u Ljubljani na umjetnu oplodnju...pa pregled brisa mikroskopom, pa pogodi pravi kujin termin...18 . dan od početka tjeranja, pa uloži, uloži...uloži...i trud i veselje i novac,...i moli se svima i svemu da sve ispadne dobro...tako eto to je priča o mojim malim podstanarima koji su sad stari 21. dan..a lijepi i slatki...i.... tek trebaju dobiti cijepljenje, jedno od tri, pa tetovažu, pa čip, pa pedigree...i tek onda idu u oglasnik ...i tako potpisujem ugovor sa svakim vlasnikom, jer želim da mi psi odu u dobre ruke, da ne idu na lanac, da nikako ne idu u borbe pasa, da ih se drži u primjerenim uvjetima, da imam pravo na nenajavljenu posjetu i ako se novi vlasnik ne drži uvjeta iz ugovora imam pravo psa bez naknade uzeti i odvesti....i sklopili smo divna prijateljstva preko štenaca, izložbi, novih vlasnika....i ipak je to sve jedan lijep doživljaj...a ponos koji osjetite kad vam pas u jakoj konkurenciji istih, pobijedi...a sudac vama pruža ruku, pa nosite pobjednički pehar kući, pa ga stavljate na policu...pa kažete MOJ PAS osvojio...bla, bla šampionat Slo, ima dedu svjetskog prvaka...i sl...pa vam izađe slika sa pobjednikom ne samo u specijaliziranom časopisu...e to je fakat osjećaj kad srce raste i treperi.... |