|
Evo mene..pazi sad pitanja...a di su zastave? pa kakav je to praznik bez gomile zastava? U prijašnje doba, jelte, prošlog ni manje ni više već stoljeće, bilo je kao doba unitarizma, jednoumlja i po direktivi,... neš ti meni majci demokraciju, zastavu ima da objesiš...ššš pazi da neko ne čuje, znaš moralo se, bilo je gadno,šš,šš ...inače kazna, aps ili što li već...prijetnja Golim otokom, Gradiškom i sl...strava... ...a evo imamo svoju državu, imamo svoju Hrvatsku, borili se i izborili za nju, a na njen dan nema uokolo zastava, pa ni zastavica...i kako to sad, pa ko to ljudima brani da izvjese zastavu? jel možda postoji odredba, ukaz...preporuka....ali eto nema, nešto malo na službenim zgradama po zadatku, ali niti je grad okićen, niti se šta vijori....i di su sad svi oni busajući se u prsa junačka, da ne kažemo Hrvati još od stoljeća sedmog...kako to da oni ne izvjesiše zastave....ZG, nichts- a Gospić koji je fakat bio aktivan dio te borbe isto nichts, aa, nema, zero, nadda, nula ...kad je bila direktiva..nije valjalo...sad opet kad nema uputstava za upotrebu, opet ne valja...i sad bi mi...nešto malo srali jelte...pa nismo, pa znate, pa eto, mislio ja, al što bi ja jedini u ulici..i sve tako... ali na trgove oće, da im vlada ne da,... pa i ne da,.... al ovo da, pa bi malo oprost od dugova, pa od kredita, pa na tacni- auto, kuću, stan, vikendicu...i šta još... ??? a državu kako voliš? šta te jebe vlada...država nema veze sa trenutnom vladom i strankom i predsjednikom i premijerom i odbjeglim generalima, i njihovim ne uhvaćenim zločincima....ona je sad , tu ovdje, i je i bit će...i di su zastave....??? a kako znam za Gospić?, pa išle se mi malo voziti, probudile se u 5h ujutro popila kavu, sredila Divu i ajmo...po novoj auto-cesti do Gospića... Krenule u 6h, sve krasno, lijepo jutro, vidljivost krasna i kojim ću putem...starom ili novom cestom...ma ajde da vidiš kako izgleda novi auto-put, pa toliko se dugo sanjao i planirao, toliko se dugo gradio, toliko podjela, koja dionica?, jel preko šume ili polja, oće li ugroziti prirodu, pitke izvore, stanovništvo i gazde restorana... a ekolozi?, a tuneli za medvjede i ostale životinje,... a novac?, pa sve je to zato tako skupo, jer smo izgradili toliku kilometražu...makar su nas talijanski i neki drugi partneri malo zeznuli sa lovom.... mada još nije službeno otvoren, ajde, valjda neće biti puno vozila.... ..i sad idu kombinacije..., masa njih se boji da nije možda još sve prepuno buldožera i friškog asfalta koji se pari...možda su svi otišli još u petak na večer, jer im je ranije završio posao, pa su zapalili na more...možda ipak nisu svi informirani.... ...i pametno ja odlučila, ma idem, pa moram ga probati, pa to je moja zemlja, moja cesta...mogu odustati kod Jastrebarskog, kod Karlovca...a i na staroj može biti gužva, pa ipak je to 220 km...ko zna oću li stići, da ne propustim tu izložbu, jer mi jako treba uzgojna, da bi budući štenci imali papire.... well...sve, krasno, novo, čisto,ofarbano, fakat je gušt, kod Lučkog samo pritisneš gumbić i izleti kartica, yes, svjetski... i vozim se...pošto nemam ni egzotičnu životinju, jaguara, a ni tamo nekog konja mustanga, pouzdanog Švabu tipa Bentz, već old timera enfanta le Citroen-a, ajmo,... preporučenom brzinom, ne treba ganjati starog šarmera... ...kad ono, nakon par desetaka km, već kod Karlovca, nekakvo usporavanje, ajde nešto se događa...ali idem dalje, jer eto nije trajalo dugo...i dobro je neću skretati, to mi je sicher da ću stići na vrijeme...a kad iza Karlstadta (KA)...sve veća gužva, pa miljenje, pa zastoj...a ono Bosiljevo...dobro- oprošteno im je,...još je naplata , ali di su im kućice naplatne?... pa skužim da ih nema ni na vidiku, pa shvatim da ti dobrih 15 min treba samo do one oznake upozorenja jer se kao na 1 km udaljenosti nalazi ta očekivana naplatna kućica ...a joj...dvije trake, mile, pa stanu, pa već fala ti Bože zapeklo, krijesnica pokazuje 21*c...ali dobro, pa rekli su, jel,da -da su rekli da je to samo još danas zbog naplate cestarine...ali pa i u svijetu se to događa...zar nas čitavo ljeto ne informiraju kako je Francuska auto cesta prema obali zakrčena i da su kolone kilometarske, pa grupnjak od godišnjeg u Italiji, strada del Sole im svaki put bude u komi od zastoja... i nakon par km..eto ti prva moderna, velika pumpa, odmaralište, restač, igralište za djecu,,,bravo... i da... napokon WC...a kad tamo repina u tri reda po 5 metara...žena,... koje kao i ja eto imaju slabi mjehur pa bi se olakšale...ali toliko je to sporo išlo da sam ja,i još neki prošetali prirodom , ne bi li po starom dobrom običaju malo zalile travu i biljke...zasjale kojim guzom po voajerima,...i onda se uhvatim u sramu istine... kad smo eto opet, nekulturni Balkanci,koji nikad neće u EU,.... jedan Wc nakon ulaza na auto put i to nakon 60 km.... a rugali smo se Turcima i gastarbajterima, da ostavljaju smeće uokolo...a je li se netko pitao..da di je kakav WC, kanta za otpatke i sl... ma ajde idem dalje...i bogme ide to, kad nema gužve, ali eto nas kod tunela...pardon, kilometrima ispred tunela...i još veći red i još veća zapara i krijesnica pametno pokazuje da je već 27*c ...a moj sat pokazuje da je već 9 i kusur h...i da je ispred mene još nekih 119 km i pas mater, još ću zakasniti...pa koja gužva, pa sezona još pravo nije ni počela, a već smo u gužvi, i krkljancu...i više ne nalazim zanos ponosne građanke i korisnice ganz novog auto- puta..... ...ali sad si tu, natrag nema, ne da kolona mili, već staje....i približim se tunelu, i uđem napokon u njega...a na semaforu piše, ispočetka 40km/h preporučena brzina, a zatim 80km/h preporučena brzina... ...ali ne, vozila se voze 15-20 na sat-zašto?-samo svemir zna...pa jel im nije bezveze?...vjerojatno- ali misle da je to eto baš super, stvarati još veću gužvu i možda su se divili svim onim svjetlima i znakovima i lampicama i izlazima za opasnost...i stajalištima za pomoć....i ah, svim tim modernim spravicama koje nude sigurnost.....i evo... napokon... izlaz i ajde napokon se vozimo...dobro..ja ne do kraja...već samo do izlaza za Gospić...i platila ostatak ceha....došla tamo u 10 i 15...stigla...prijavila se...platila i to... i čekala 12h da ta uzgojna počne...a to sve bilo na autobusnom kolodvoru...vručina, bez hlada...i nema zastava...ni jednu ne vidjeh...pardon ...jednu...kod postolja za izbor pobjednika, ali ta uvijek stoji za tu namjenu...na svim izložbama... ...iz zvučnika trešti Thompson, budnice, vila Velebita, Vuco,...ima i mnogo publike u uniformama, grafita "U " ko u priči, ali eto nema zastava...a di su vam zastave?..pa danas je dan državnosti...? ...obavila i dobila po što sam došla... ....natrag sam išla starom cestom, u opće nema gužve, nema zastoja, i po staroj karlovačkoj sve do Zg-a, usput stala na dobrih pola sata u šumetini, da se odmorimo, popijemo vode, pojedemo, protegnemo...i stigla natrag bez čekanja, bez zastoja, sa ušteđenih 79 kuna u džepu za isto vrijeme, koliko mi je trebalo do dolje.... ....da nova cesta je krasna, ali kad nije ljeto, kad nema turista i kad nema vikenda, praznika..... ...sretno... |
|
Malo seciranje mozga Frenda me zove na koncert, naravno BD, ali ja ne bih...zašto? časti me kartom koju je čuvala samo za mene ali ja hvala ne bih...kao da jesam... I ona popiz...i bude joj krivo, jer me htjela oraspoložiti, jer zna u kakvom sam stanju, jer želi pomoći..jer mi je još malo pa ročkas, pa bi to bila i terapija i poklon....a ja eto neću... Razlog? Zato što sam u depri...(kako je ta konstatacija već dosadna u mojim textovima) i sama je depresivno dosadna-konstatacija, mislim... No, anyway, zašto ne želim ići? Naravno da se podrazumijeva, da bi mi to uljepšalo dan, možda i tjedan, a poslije obogatilo i uspomene, naravno da bi vjerojatno došlo do trenutnog poboljšanja..jer sad sam doslovce-ko pokisla beznadežna kokoš...Nisu ni "oni"dani, nije još ni PMS, ali evo hodam uokolo raščupana, u pidžami, tobož nešto radim po kući...(praznik je pa ne treba pretjerivati)..i domaćica ima pravo na praznik, zar ne?.. ...iako i taj- "ugovor o djelu-domaćica"- želim što prije raskinuti- ne sviđa mi se kako me tretira poslodavac, nezadovoljna sam suradnicima, umaraju me obaveze, jer su jednolične i beskonačne, a ni radno okruženje baš nije nešto... well, zašto ne želim ići...? razmišljam, mislim i shvatim da je i to komplicirano...ali ah, kako drugačije i može biti?! Spoznaja da me dobro raspoloženje, natjera u još veću tminu i mrak, čini mi se nepodnošljivom...iako baš i nisam njihov "fan"- vjerojatno bi me ponijela energija, zvuka, ljudi, muzike, benda..pozitiva... I kroz svu tu pozitivu, shvatiš da želiš i ti biti pozitiva, ali da trenutno stanje i situacija to ne dozvoljava..i onda još više popi...na samu sebe..da kud sam došla,(mjesto), da kud sam ošla,(mislima)i da šta je?...jer to mi se događa... kad je zabava na vrhuncu..ja se uhvatim u mislima...kao gle..kako može biti dobro..a eto ti nisi dobro..., ...jer ti karte u ruci nisu baš nešto,... jer ti je planetarna situacija u komi..Uran te jebe po osjećajima a Mars si pojela još jutros,... jer ti je tako pao grah...jer eto, napokon, otplaćuješ karmički dug iz onih nekih prošlih života... ....pa onda upadnem u fakat "bad mood"...pa bi još malo žestice, pa da stanje bude kompletno.... i sad pitanje za dragog..dr. Sigija F.... ...jel to uživanje u svom čemeru i jadu?...želja da se dosegne dno-dna...pa da se konačno počnem penjati i gledati prema gore, prema suncu, prema izlazu...? ...ili je to mazohističko sranje tipa...pustite me..nitko me ne razumije...nitko me ne voli..jadna sam..i hoću da me žalite...i da me razumijete...i evo vidite vaši pokušaji i terapija, ne daju rezultate..pa vidite i sami, da meni u stvari nema pomoći..pa odustanite..da bih mogla biti još jadnija...i da bi zaista mogla reći..evo ja probala , vi probali...ali ne ide...???!!! i onda bi mi se zaista mogla dogoditi situacija kako ovaj band pjeva...... .....čekat ću te još trenutak mala moja, a onda odoh plesat sam... ..a dr. Sigi Freud bi značajno klimnuo glavom i rekao.....naturlich, also ....was du gedacht? |
|
ma znate ono, vi krasni zaljubljeni, on krasan zaljubljen, starci plaču, kumovi ozbiljni,sve kao svečano...matičar pred vama...a vama u glavi sve , samo ne razum, malo ste ga pustili da otpluta...da ode u nigdjezemsku, pa da se ne vrati...tako uskoro...a evo moj i zakasnio... ..a vi koji još niste tako krasni i tako zaljubljeni, tako ozbiljni, da vam je vrijeme...ovo ćete potpisati ... službeno...a poslije... Bog nam svima pomogao.... dakle pazite šta potpisujete... To je tekst Zakona o braku, koji se obično čita mladencima pred matičarem...a onda oni zbunjeni to još i potpišu...caka je u tome što to ne znate do tamo...a onda je fakat glupo reći ...fala ja ne bih...to smije samo "odbjegla nevjesta" Julia Roberts u američkoj sapunici... a text ide ovako.... " S obzirom da na izvještaj matičara nema primjedaba... (to je ono kad popa u crkvi kaže...ako neko ima nešto protiv neka kaže sad ili neka zauvijek šuti...)...što moj vrag na desnom ramenu nije progovorio?..pa valjda je zato vrag...neće te izvaditi iz sranja..., -dužnost mi je da vas prije stupanja u brak upozorim s vašim pravima i dužnostima. U pogledu vašeg budućeg prezimena, sporazumjeli ste se pred matičarem prilikom sastavljanja zapisnika o sklapanju braka...( pih kao da je to nešto bitno, evo ja imam dva prezimena i kao da mi je to olakotna okolnost)... - U braku su bračni drugovi ravnopravni... da aha...a da večeras promijenimo pozu? pita muž ženu...može kaže ona evo ti stani kod daske za peglanje i nastavi peglat a ja ću na kauč i gledati TV... -Bračni drugovi su dužni jedan drugom biti vjerni, uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te razvijati i održavati skladne bračne i porodične odnose.... jel'te ja perem, kuham, a on ni da pohvali, ali kad to on napravi opere suđe...onda veli: evo oprao sam TI suđe (pazi žrtve, meni?)...a neš' ti sklada kad mu kažeš da usput sa posla nešto obavi autom, a on onda sere da je u gradu gužva, da nema gdje parkirati...i di da on sad to nađe....a ja mogu sve to i ZET-om..ma nemoj...i onda počne pičkaranje...toliko o razvijanju sklada, poštovanja - Bračni drugovi sporazumno određuju mjesto stanovanja... ...kod mojih ni u ludilu, kod njegovih još manje...pa podstanarstvo, pa stan koji je naslijedio, jer su njegovi bili toliko pristojni , pa su brzo umrli...ali ga je poslije prodao....pa sad skoro da nemamo ništa.. -Bračni drugovi imaju ista prava i dužnosti i prema svojoj djeci, sporazumno odlučuju o uzdržavanju i odgoju djece, i o tome kako će obavljati poslove koji se tiču bračne odnosno obiteljske zajednice....m da.. ja rađam, pa sam stalno uz bebu, pa mi on ne predloži ajde na dva sata sama van, ja ću biti sa djecom...ja ga vodim u vrtić, ja radim zadaće,..pa šta! meni niko nije morao pomagati kod zadaće...kaže On. ja idem na roditeljske..pa šta ću tamo?, samo bezveze seru..sve ocjene znam...kaže opet On. obiteljski poslovi...kako ja znam sama ljepiti tapete i farbati drvenariju i zidove, a on ne zna sam oprati WC školjku? -Svaki bračni drug samostalno odlučuje o izboru svog rada i zanimanja.... a pa da...kad ja radim "na crno" četiri godine i to samo noćnu..pa spavam 4-5 sati u komadu i sve obavim, onda je to ok,ali ja službeno ne radim, jer to nigdje ne piše... a kad je njemu tri dana za redom noćna...onda je on slomljen...i čitav dan ne može ništa, a i jedva zaspi od buke...jadničak... -Imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna. -Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, njihova je zajednička imovina... .....kako pa ja " nikad" pa čak ni onda, nisam službeno radila, zato i imam samo 7 god službenog staža, a na crno još barem toliko...ali nema veze...samo on jadan rinta...i pati se... -Bračni drug koji nema sredstava za život, a nesposoban je za rad ili nezaposlen, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga prema njegovim mogućnostima... ...ja eto radim na crno, honorarno i svakako...ali tobože ne pridonosim, samo mi svake godine uzmu lijepu svotu novca na porez, zbog obrta koji je otvorio na mene i nije plačao dađbine, meni sjeli na svaku lovu, ali ja ne zarađujem...pa stvarno...što mi to onda porezna uzima, virtualni novac??? ovo nije za strašenje vas koje to čeka...ovo je za razmišljanje...oni koji ovo sve već znaju, ovo im je samo mali memento..da shvate gdje je bio prvi pogrešan korak... Kod mene nije stvar da li otići...kod mene je stvar tko će od nas dva prije do vrata.... nastavit će se... |
|
Ah..bila ja tamo..kod njih..da prostite u Vrapču jelte?.. ...na kontroli... kasnila u startu tjedan dana..no dobro...što bi se reklo: šta je tjedan prema vječnosti?.. a pogotovo onima, meni npr. kojoj je vrijeme tak.. vrlo rastezljiv pojam... No dobro..tražim svoju Doc..kad ono nikad čuli, nema je...aha pa da...pa zar ne znate...ona je bila ovdje samo na specijalizaciji?! Tko me još vodio?.. ja:- pa nitko, sve razgovore od prijemnog, do zadnje kontrole obavljala s njom...i sad ja naravno zbunjena, nitko mi ništa nije rekao. A jel to na psihijatriji dozvoljeno? da uspostaviš kakav-takav kontakt sa nekim, a on ode..(mada mi se nije sviđao njen pristup i tumačenje) ali ajde forme radi, jel'..pravit ćemo se , da smo se nas dvije složile...i pošto sam okarakterizirana kao depresivna, labilna, suicidna..oni meni tako "čenđaju" Doca. E, zdravstvo naše!. A šta da sam fakat sve to?..ili još bolje...možda sam ja bila dovoljno "komplicirani" slučaj, pa je žena kao nagradno dobila smanjenje roka specijalizacije...tipa..e imala si ovu..sad si kompletna, smiješ ići i napisati disertaciju...a ha ha Ali ajde nek im bude... I dobro smislili tamo neki dežurni, da nek se javim na kat, pa ko je slobodan nek me uzme...i nabasala opet na neku kratkotrajnu, ali me je ta odmah upozorila, hvala joj...da je ona tu samo u prolazu... ali je bila fakat simpatična...ispala sasvim OK, Doc iz Rijeke, drago razumsko stvorenje, ostale mi u spiki skoro sat i kusur...i bla bla prepričala ja njoj sve, kratki početak, da ne velim uvod, zaplet , kulminaciju, rasplet i kraj...ko prava školska zadaća... ...e sadašnje stanje...ustanovih da ipak zbog sve te kemije(4 vrste pilulica) više ne plačem, u stvari više ne cvilim sama nad sobom kao prije...a bilo je..ono-...ustanem, smutim si kavu, pušim, a suze cure, teku, potok...i sama sebi kažem...e evo još jedan, jebeni početak dana... Dakle toga više nema, ili ako plačem onda je to nešto drugo- dakle ipak tupilo...i mislim si..pa neka je...napokon... ...ali zato sanjam, o Bože ponovno sanjam, napokon, nakon dvije tri godine...pojma nemate vi koji sanjate, kako je to ne sanjati... I Ri-Doc to sve razumije i drago joj je i veli ona:- eto konačno i ponovno uspostavljate vezu sa svojom podsvješću i super. I drobim ja njoj, i kažem da sam u komi i da sam čitavo vrijeme znala da nešto ne valja, jer sam stalno imala analizu, samoanalizu, secirala..ali da sam došla do -zida-do kapitulacije... da mi je u jednom momentu, sve češćeg mog "ištekavanja" mozga, sad na kraju, kad sam sve zasrala,... ipak doprla do svijesti misao.. -" jesam li sad pretjerala?"... i sama ustanovila da mi je apsolutno svejedno...i onda BlackOut- ( dalje znate priču od početka 4. mjeseca) i da naravno-sve znam i da naravno- ima toga dosta, da dosta? gomila.. i da naravno- da su starci početak, početka i da naravno -da se dalje samo nadovezivalo...slijedilo jedno, drugo, treće.. I da želim nešto... konkretno, što će me napokon rastaviti, izanalizirati, defragmentirati, reći sad je to..to i ne seri više po tome, ne sipaj sol i više ne okreći taj nož, rana je zarasla, i više ne boli, i sad se smiješ ponovno složiti, prikopčati i ajde dalje ....pa kako bude prihvati da su te sjebali.... prihvati da si sjebana... prihvati da si zajebala... i popravi što možeš i što vrijedi, ostavi napokon, bez žaljenja ono što ne valja..i izaberi novi put i daj napokon kreni, učini taj jedan korak i prestani više cupkati na jednoj nozi...jer ipak nije sve do tebe..ne ovisi sve o tebi... ali da bi to napravila, prvo moram preokrenuti i izvaditi utrobu... I složila se ona ( ma kažem vam da je super pametna) ali želi mi samo reći da za to, ipak treba neovisna educirana osoba, da je to što želim sasvim OK, da je to potrebno, ali nek se samo još malo strpim, da kemija učini svoje, jer je taj proces u koji želim ući,... vrlo intenzivan...,vrlo bolan.... i ponekad, ne tako rijetko... te vozi kao brzi vlak u ponovni mrak i beznađe......zato ne forsiraj... i kažem joj da sam ljuta, osvetoljubiva na momente, imam zlobne primjedbe... a ona kaže:-dobro je što ste ljuti, normalno je što ste na njih ljuti, napokon... i na žalost, niste jedini...jer svaka osoba koja djetinjstvo nije provela sa roditeljima, i bila odvojena od njih, iz ovog ili onog izgovora, " opravdanog" razloga, i sl...ima isti taj vaš osjećaj krivice, da je neželjena, ne voljena, nepotrebna...i da je u stvari greška na njoj...taj osjećaj se kad- tad mora raščistiti,,jer bez analize nikad ne postane potpuna osoba... e tu me dobila komplet...jer dok je ona to govorila, ja sam u glavi čula -klik, to je to... i dobro...po preporuci idem dalje i evo čekam kemiju...a onda...pa bit će...valjda... |
|
sanjala ja, još prije, davnih dana... ...hitno moram pronaći mog dragog prijatelja Z, neko vrijeme i više od prijatelja, da ga upozorim na opasnost,... kao traže ga, žele ga uhvatiti...netko...i sad ja kroz san pretražujem sva mjesta gdje bi mogao biti...i znam da ga moram upozoriti...i napokon ga nađem zajedno je sa B., ali nje trenutno nema...kao kuha kavu... i kažem njemu:... pa daj jeste ludi, gdje je B. ?...Cigo vas traži, policija vas traži..a vi se tu baškarite na ležaljci..morate bježati, upozori B. ....i bude mi žao što ne mogu i njoj to poručiti...ali kakvi su već snovi, moj bio dosta zbrkan...no eto ipak sam poruku prenjela.... well...ali taj san ostavio veliki dojam na mene i ne izdržah, ispričala ga svojoj prijeteljici, koja zna i njih....i sve to kao spika na subotnjoj kavici, neobavezna, malo čudna, al ajde dobro... a sa njima se ne čujem i ne vidim, jer smo tako, bili na raznim stranama...u raznim poslovima...ona je mijenjala broj mobitela..a i napokon to je samo san...ali...ali... nakon tjedan- dva, zvoni mi telefon u 22h i treća prijateljica kaže: Bok! jel sjediš? ...ajde daj se sjedni....!! -Ma daj kaj se zezaš, a zašto, kaj se dogodilo?... Ona nastavlja...-Cigo ubio B., izbo je nožem, danas rano po podne,evo prije pol sata me nazvale kćeri, plaču i pričaju mi..a on, pobjegao je..policija ga traži...ali ti upozori Z. neka se skloni, jer je moguće da Cigo i njega traži... ja nemam njegov broj mobitela..a ti ga sigurno znaš.... U meni šok, nevjerica...i odmah, naravno, zovem Z. i kažem mu što sam saznala, da ne mogu vjerovati, ali nitko takvo što ne priča, a da nije provjerio...i da mi je teško, ali nek se pazi, jer je Cigo moguće u osvetničkom pohodu...i molim ga, nek ipak pazi na sebe... - Z. odgovara, u stvari ne odgovara, jer šok je velik,ali ipak uspijeva reći...ma nek samo dođe, baš ću ga sačekati..barem da dođe...i tako još malo upozoravanja i svega...no dobro... razgovor završen, kuham si kavu i palim cigaretu...i sjetim se sna...i mislim... jebo te...al i ti imaš snove...jebali te snovi... ali evo i kratkog objašnjenja...dakle bila ona, ali fakat lijepa ženska, sad već u godinama, nismo se dugo poznavale, već na mom novom poslu, ali kavica prije posla, pa ponekad poslije, počele se mi malo više družiti... i priča je njena... da je iz dosta dobre stare Zg obitelji, ali da se eto tako dogodilo, no zaljubila se u problematičnog...a svi bili protiv...ali kad srce čini svoje, pamet nestaje... dobili oni dvije kćeri, sad već srednjoškolke...sa starcima se odavno nije čula, sa sestrom još manje, svi su je se na neki način odrekli...prolazile godine..a on sve luđi i luđi...pa počeo piti, pa kockati, pa ga ona već par puta ostavljala, -al on nju ludo voli i ne može bez nje i nek se ona njemu vrati...i vraćala se...a on opet sve luđi i luđi, pa bio sve ljubomorniji,pa s kim to pričaš?, pa gdje si do sada? a tko ti je taj? pa su redale svađe, šamari, prijetnje, ucjene...njegove izjave- ubit ću tebe, pa sebe ako me ostaviš...pa se redalo kajanje, buketi cvijeća, pokloni..pa opet svađe, prijetnje, šamari, udarci ...i njoj prekipjelo..i ode ona u iznajmljeni stan...sa kćerima..živjeti....bez straha, bez apaurina, bez ispitivanja...možda teži, ali mirniji život.... a Z. kao prijatelj, joj pomagao, posudio novac..., da li su njih dvoje imali nešto više, ne znam, moguće...kratko....ali nije ni bitno... ...i tako taj luđak saznao gdje je...našao ju...valjda se koja od kćeri izbrbljala...no eto izbo ju par puta , nožem.... drugi dan popodne su ga ipak našli, kod rodbine...i dok ga privode, on plače i sere da će se ubiti..da je to iz strasti, iz ljubavi, iz...... a zašto sam ovo napisala...i zašto sam se toga sjetila, kad su od toga ipak prošle 3-4 godine...zato što je prekjučer ponovno bila na TV-u vijest...da je 52-godišnjak, na smrt istukao svoju 49 godina staru suprugu, pa se nakon toga sam prijavio na policiju.... i jebem ti ljubav, i strast, i ne znam više što ne...jer to su samo izgovori...kao ja te jako volim, tako da te lomim...i moje batine su čin moje brige za tebe, i moji šamari su samo izraz da sam strastven čovjek, i ne podnosim da me izazivaš,... da ćeš otići, da ćeš biti s drugim,... jer ja te toliko volim, da te evo šipkom udaram po glavi... i ONE su tako pune OTISAKA njihove ljubavi i strasti, da su plave, da nose naočale u sumrak, da padaju po stepenicama...a gdje su prijatelji, rodbina, prijatelji, susjedi...kao inače su bili miran par, vrijedni ljudi, nikad mi ništa nismo primjetili, čuli....bla bla bla izgovori...a znate kak je.. "naj bi se šteli mešati, malo je nezgodno...ne?" kao da je to od jučer, kao da se to dogodilo tada prvi put...o blaženo neznanje.... Tko o čemu, ja o crnoj kronici... |
|
Ovan: Bože, ja bih STRPLJENJA,ako može ODMAH! Bik: Bože,pomozi mi da prihvatim PROMJENE u svom životu, ali ne moraš BAŠ PREVIŠE ŽURITI...upravo si kuham ručak! Blizanci: O, Bože..!(ili si možda Boginja?)Tko si? Što si? Gdje si! Koliko vas zapravo ima? Kojemu da se molim? Rak: Dragi Tata, znam da ne bih smio biti toliko ovisan o tebi, ipak molim te, da moje RUŽIČASTE plahte stignu sa kemijskog čišćenja što prije! Lav: Bok, Stari! Kladim se da si ponosan što sam UPRAVO JA tvoje dijete! Djevica: Dragi Bože, daj da svijet postane bolji, i nemoj zabrljati kao što si zadnji put..! Vaga: O Bože, znam da bih SAM morao donositi svoje odluke, ali po drugoj strani ŠTO TI o tome misliš? Škorpion: Bože, pomozi mi da OPROSTIM svojim neprijateljima, mada ti LJIGAVI GADOVI, to u opće ne zaslužuju.! Strijelac: OOO SVEMOGUĆI; SVEZNAJUĆI;SVEMOĆNI;SVELJUBEĆI; VJEČNI GOSPODE! Molio sam te već stoput, pomozi mi da samo malo manje PRETJERUJEM! Jarac: Dragi Oče! Namjeravao sam te nešto zamoliti, ali mislim, da je bolje da to napravim sam. Svejedno, hvala ti! Vodenjak: Bok Bogić! Jedni kažu da si muško,a drugi da si žensko.Ja mislim da SMO SVI MI BOG! Onda, čemu molitva? Ajmo zabrijat SVI SKUPA.! Riba: Vječni Nebeski Oče! Popio sam osam whiskeya da isperem svu tu moju tugu i jad. Smijem li sa ovim devetim NAZDRAVITI tvojoj neizmjernoj Slavi i Milosti? |
|
mmm...da...vjerujem u to.. nije to stvar da se bojim, da poslije ovog, sada i ovdje, slijedi ništavilo..pa se grčevito hvatam za bilo kakvo objašnjenje, raja, pakla, života nakon i prije...već eto.. reklo bi se da imam neka iskustva...ili bolje rečeno imala sam vizije.. pošto oduvijek, ajmo reći imam neke sposobnosti...koje ovdje sad nisu bitne...posvetila sam se tako proučavanju, podučavanju, bila učenik, ali i učitelj... no dobro, zaista nije bitno, tko, kako, kada i gdje... međutim tada, kad mi se to dogodilo, u opće nisam bila pod nekom presijom, nisam bila ni nagovorena, nisam čak ni razgovarala, ni razmišljala o tome, nisam bila dio nikakve sekte, jer u principu, to ne volim..nisam dakle bila pod ničijim utjecajem, sugestijom...nego eto javilo se samo.... naravno da uvijek ima skeptika,naravno da sam uglavnom i sama takva, naravno da se tako neki vantjelesni doživljaji, pokušavaju tumačiti kao pritisak na određeni centar u dijelu mozga, pa se ide dotle da kao... imaš mali tumor, cistu ili što li već,... pa ti se javljaju takva iskustva, nekom religijska, nekom vizionarska...ali dobro... pod pretpostvakom da mi ne raste tumor koji radi taj pritisak, da nije najava možebitnog moždanog udara...evo tih mojih tzv..prošlih života... slika prva: plivam, zapravo ronim u dubinu, beskrajno plavog mora, vrlo bistrog, vrlo čistog, svijetloplavog, osunčanog.... osjećam vodu oko sebe, vidim svoje ruke, tamnije puti, kako grabe po nešto u dubinu..i nakon toga, moj pogled uperen prema površini, kroz koju se zrcali svjetlost, lom sunčevih zraka...vidim mjehuriće zraka koje sama polako otpuštam, u jednom momentu, pogledu mi zasmeta pramen moje duge crne kose( koju btw nikad u životu nisam imala)koju jednom rukom sklanjam sa očiju i društvo mi prave..ah prekrasna morska bića - delfini...vidim ih, plivaju oko mene, a ja rukama grabim prema površini...žensko sam i tragač sam za školjkama bisernicama.. slika druga: ponovno vidim sebe, ne čujem ništa, ali promatram si stopala, na kojima su iscrtani ukrasi i nakit, te zvončići oko gležnja...znam samo da sam koncentrirana, na položaj nogu (u baletu poznat kao tzv-"plije"), plešem, vidim dio bogato, zlatnim nitima, izvezene haljine, više je to oprava, nego klasična haljina, zatim pažnju poklanjam pokretima tamnoputih ruku i ugledam svoje izvijene ruke i prste ukrašene metalnim nastavcima sa šiljkom, u boji zlata...shvaćam da sam ponovno žensko i da sam istočnjačka plesačica-bajadera.. slika treća: ne vidim ništa, znam samo da sam u bolovima, ruke su mi, osjećam okovane, raskriljene, gola leđa prislonjena na hladan i vlažan zid, i da mi je na glavi nekakva željezna maska, da je tama oko mene, prigušena i slaba svjetlost u smeđim tonovima...osjećam samo strašni pritisak na vrh glave, rebra željezne maske koja mi se postrance utiskuju na lične kosti, na jagodice...i još veću bol ispod brade, koja me stišće do probadanja...znam samo da sam zarobljena i da me netko muči...da sam muški zarobljeni- osvajač slika četvrta: nalazim se u nekoj radionici, pomalo prašnjavoj, kroz otškrinuta vrata, trak sunca i čestice osvijetljene prašine lebde u zraku...uokolo po zemljanom podu, razbacani polusavinuti papiri i nacrti, neki alat, dijelovi...pažljivo promatram svojim očima, koncentrirana, nagnuta nad veliki valjak sa izbočenim rupicama, i da pokušavam uskladiti određene čvrste žičice sa malim člankom, koje bi trebale upadati u te rupice na tom metalnom valjku...shvaćam da sam muško i da sam popravljač -vergla.. eto to je to.. nisam bila pod utjecajem nikakvih droga, alkohola, čak ni kofeina...nisam spavala, pa sanjala...bila sam u određenom meditativnom stanju...ali slike, redom, nemaju veze, ni bilo kakav podražaj iz okoline... nizale su se same od sebe, ničim povezane, ničim pozvane.... |