Komentari

cistiliste.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • škropec

    ona slika "raščupana u pidžami" me nasmijala iako to kaj pišeš je preozbiljno da bi se čovjek smijal...lijeka protiv depresije nema (mislim, najgore bi bilo počet se šopat s nekakvim tabletama).....to čovjek treba jednostavno prevladati sam....ako si okružena prijateljima možda bi bilo dobro sebe uvjeriti da su oni iskreni u namjeri da te utješe i da to ne rade reda radi....mislim da je najgore zatvorit se u sebe i žderat se .....bolje je i galamit ili vrištat pa nek mi vele da sam lud....ali bar sam tu....prošel sam dosta takvih situacija pa se opet sve nekak "zglihalo"....jebiga, imamo samo taj jedan život i ak ga neko treba razjebat dozvolite da to budem ja sam........:)

    avatar

    23.06.2005. (08:24)    -   -   -   -  

  • otrovna

    i ja sam u jebenoj depresiji ali ne dam se, najgore je što se moraš sam iskopati a to je tako teško, kao da imaš tone čelika na sebi. Ima puno priča o mojoj depresiji i načinima liječenja ali nije baš za net...

    avatar

    23.06.2005. (19:37)    -   -   -   -  

  • Život na sjeveru

    E, kod mene slično, ali ne isto - valjda prema Murphyjevom zakonu mi se događalo da se nakon veselja/sreće dogodi nešto loše/netko loš, što me baci u depresiju... pa sam se dugo bojala veseliti i zabavljati - da se opet ne zajebem... sad mi svejedno, spremna sam. I da, terapija leži u samoj tebi. Uz malu pomoć (pravih) prijatelja koji su spremni slušati.

    avatar

    23.06.2005. (23:10)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    U filmu Na rubu divljine Hopkins (koji timači glavnog lika) kaže da ljudi koji zaglave u divljini i naizgled bezizlaznoj situaciji ne umru od hladnoće ili od divljih životinja, nego od srama. Zašto od srama? Zato što sami sebe žale i plaču nad svojim čemerom i jadom umjesto da pokušaju nešto učiniti. Naravno, ne pišem ovo s namjerom propovijedanja. Dapače, samo razmišljam da bi se Sigi zaista mogao složiti. Dobra stvar je da predstoji penjanje (kao što sama rekla pa ja vjerujem).

    avatar

    24.06.2005. (10:57)    -   -   -   -  

  • ddadd

    Bila je moja draga depresivna. Toliko je bila depresivna da si čak nije ni željela pomoći. To je hormonalna neravnoteža i ja sam to razumio, bio sam uz nju, i svi njeni prijatelji su bili uz nju. Njoj to na osjećajnoj razini nije značilo ništa! Tada bi ona sebi govorila kao mantru: ti svi ljudi oko mene se trude a ja ništa ne osjećam prema njima! Moram znati da sam se okružila s njima dok nisam bila u depri - znači, tada su mi bili super i sigurno su vrijedni i dragi i moram ostati dobra s njima jer ću kad tad izaći iz depre! Bila je preko mjesec dana u tom stanju i jednako iznenada kako se pojavila tako joj je depra i nestala i nikad se nije vratila!

    avatar

    26.06.2005. (01:05)    -   -   -   -  

  • M.H.Švabica

    Citavsi Tvoj post i komentari ovdje, jedino sto mogu reci, ili bolje receno potvrditi jest da moras prije svega sebe nekako motivirati da HOCES da promijenis to nesnosljivo stanje... to je kao da si zapala u neku rupu, a nema nikoga u blizini, te imas dvije mogucnosti: Ili nista ne ucinis, pa ce Ti se polozaj jedino pogorsati... ili smognes snage i kazes sebi 'Hocu se izvuci, pa moram, bilo kako, nema mi nikog drugog tko bi me mogao pomoci' - i eto, pomocu vlastite volje konacno ces se i izvuci, u to sam uvjerena... Mnogo Ti uspjeha pri tome, lako nece biti, ali ako uspijes, zivot Te opet ima :))) svijet ce Ti opet biti lijep... Vrijedi pokusati...

    avatar

    26.06.2005. (08:48)    -   -   -   -  

  • Fräulein POGANA

    Kod mene nije mars, nego je snickers... ali tu smo negdje :(

    avatar

    26.06.2005. (14:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...