|
sanjala ja, još prije, davnih dana... ...hitno moram pronaći mog dragog prijatelja Z, neko vrijeme i više od prijatelja, da ga upozorim na opasnost,... kao traže ga, žele ga uhvatiti...netko...i sad ja kroz san pretražujem sva mjesta gdje bi mogao biti...i znam da ga moram upozoriti...i napokon ga nađem zajedno je sa B., ali nje trenutno nema...kao kuha kavu... i kažem njemu:... pa daj jeste ludi, gdje je B. ?...Cigo vas traži, policija vas traži..a vi se tu baškarite na ležaljci..morate bježati, upozori B. ....i bude mi žao što ne mogu i njoj to poručiti...ali kakvi su već snovi, moj bio dosta zbrkan...no eto ipak sam poruku prenjela.... well...ali taj san ostavio veliki dojam na mene i ne izdržah, ispričala ga svojoj prijeteljici, koja zna i njih....i sve to kao spika na subotnjoj kavici, neobavezna, malo čudna, al ajde dobro... a sa njima se ne čujem i ne vidim, jer smo tako, bili na raznim stranama...u raznim poslovima...ona je mijenjala broj mobitela..a i napokon to je samo san...ali...ali... nakon tjedan- dva, zvoni mi telefon u 22h i treća prijateljica kaže: Bok! jel sjediš? ...ajde daj se sjedni....!! -Ma daj kaj se zezaš, a zašto, kaj se dogodilo?... Ona nastavlja...-Cigo ubio B., izbo je nožem, danas rano po podne,evo prije pol sata me nazvale kćeri, plaču i pričaju mi..a on, pobjegao je..policija ga traži...ali ti upozori Z. neka se skloni, jer je moguće da Cigo i njega traži... ja nemam njegov broj mobitela..a ti ga sigurno znaš.... U meni šok, nevjerica...i odmah, naravno, zovem Z. i kažem mu što sam saznala, da ne mogu vjerovati, ali nitko takvo što ne priča, a da nije provjerio...i da mi je teško, ali nek se pazi, jer je Cigo moguće u osvetničkom pohodu...i molim ga, nek ipak pazi na sebe... - Z. odgovara, u stvari ne odgovara, jer šok je velik,ali ipak uspijeva reći...ma nek samo dođe, baš ću ga sačekati..barem da dođe...i tako još malo upozoravanja i svega...no dobro... razgovor završen, kuham si kavu i palim cigaretu...i sjetim se sna...i mislim... jebo te...al i ti imaš snove...jebali te snovi... ali evo i kratkog objašnjenja...dakle bila ona, ali fakat lijepa ženska, sad već u godinama, nismo se dugo poznavale, već na mom novom poslu, ali kavica prije posla, pa ponekad poslije, počele se mi malo više družiti... i priča je njena... da je iz dosta dobre stare Zg obitelji, ali da se eto tako dogodilo, no zaljubila se u problematičnog...a svi bili protiv...ali kad srce čini svoje, pamet nestaje... dobili oni dvije kćeri, sad već srednjoškolke...sa starcima se odavno nije čula, sa sestrom još manje, svi su je se na neki način odrekli...prolazile godine..a on sve luđi i luđi...pa počeo piti, pa kockati, pa ga ona već par puta ostavljala, -al on nju ludo voli i ne može bez nje i nek se ona njemu vrati...i vraćala se...a on opet sve luđi i luđi, pa bio sve ljubomorniji,pa s kim to pričaš?, pa gdje si do sada? a tko ti je taj? pa su redale svađe, šamari, prijetnje, ucjene...njegove izjave- ubit ću tebe, pa sebe ako me ostaviš...pa se redalo kajanje, buketi cvijeća, pokloni..pa opet svađe, prijetnje, šamari, udarci ...i njoj prekipjelo..i ode ona u iznajmljeni stan...sa kćerima..živjeti....bez straha, bez apaurina, bez ispitivanja...možda teži, ali mirniji život.... a Z. kao prijatelj, joj pomagao, posudio novac..., da li su njih dvoje imali nešto više, ne znam, moguće...kratko....ali nije ni bitno... ...i tako taj luđak saznao gdje je...našao ju...valjda se koja od kćeri izbrbljala...no eto izbo ju par puta , nožem.... drugi dan popodne su ga ipak našli, kod rodbine...i dok ga privode, on plače i sere da će se ubiti..da je to iz strasti, iz ljubavi, iz...... a zašto sam ovo napisala...i zašto sam se toga sjetila, kad su od toga ipak prošle 3-4 godine...zato što je prekjučer ponovno bila na TV-u vijest...da je 52-godišnjak, na smrt istukao svoju 49 godina staru suprugu, pa se nakon toga sam prijavio na policiju.... i jebem ti ljubav, i strast, i ne znam više što ne...jer to su samo izgovori...kao ja te jako volim, tako da te lomim...i moje batine su čin moje brige za tebe, i moji šamari su samo izraz da sam strastven čovjek, i ne podnosim da me izazivaš,... da ćeš otići, da ćeš biti s drugim,... jer ja te toliko volim, da te evo šipkom udaram po glavi... i ONE su tako pune OTISAKA njihove ljubavi i strasti, da su plave, da nose naočale u sumrak, da padaju po stepenicama...a gdje su prijatelji, rodbina, prijatelji, susjedi...kao inače su bili miran par, vrijedni ljudi, nikad mi ništa nismo primjetili, čuli....bla bla bla izgovori...a znate kak je.. "naj bi se šteli mešati, malo je nezgodno...ne?" kao da je to od jučer, kao da se to dogodilo tada prvi put...o blaženo neznanje.... Tko o čemu, ja o crnoj kronici... |