|
Malo seciranje mozga Frenda me zove na koncert, naravno BD, ali ja ne bih...zašto? časti me kartom koju je čuvala samo za mene ali ja hvala ne bih...kao da jesam... I ona popiz...i bude joj krivo, jer me htjela oraspoložiti, jer zna u kakvom sam stanju, jer želi pomoći..jer mi je još malo pa ročkas, pa bi to bila i terapija i poklon....a ja eto neću... Razlog? Zato što sam u depri...(kako je ta konstatacija već dosadna u mojim textovima) i sama je depresivno dosadna-konstatacija, mislim... No, anyway, zašto ne želim ići? Naravno da se podrazumijeva, da bi mi to uljepšalo dan, možda i tjedan, a poslije obogatilo i uspomene, naravno da bi vjerojatno došlo do trenutnog poboljšanja..jer sad sam doslovce-ko pokisla beznadežna kokoš...Nisu ni "oni"dani, nije još ni PMS, ali evo hodam uokolo raščupana, u pidžami, tobož nešto radim po kući...(praznik je pa ne treba pretjerivati)..i domaćica ima pravo na praznik, zar ne?.. ...iako i taj- "ugovor o djelu-domaćica"- želim što prije raskinuti- ne sviđa mi se kako me tretira poslodavac, nezadovoljna sam suradnicima, umaraju me obaveze, jer su jednolične i beskonačne, a ni radno okruženje baš nije nešto... well, zašto ne želim ići...? razmišljam, mislim i shvatim da je i to komplicirano...ali ah, kako drugačije i može biti?! Spoznaja da me dobro raspoloženje, natjera u još veću tminu i mrak, čini mi se nepodnošljivom...iako baš i nisam njihov "fan"- vjerojatno bi me ponijela energija, zvuka, ljudi, muzike, benda..pozitiva... I kroz svu tu pozitivu, shvatiš da želiš i ti biti pozitiva, ali da trenutno stanje i situacija to ne dozvoljava..i onda još više popi...na samu sebe..da kud sam došla,(mjesto), da kud sam ošla,(mislima)i da šta je?...jer to mi se događa... kad je zabava na vrhuncu..ja se uhvatim u mislima...kao gle..kako može biti dobro..a eto ti nisi dobro..., ...jer ti karte u ruci nisu baš nešto,... jer ti je planetarna situacija u komi..Uran te jebe po osjećajima a Mars si pojela još jutros,... jer ti je tako pao grah...jer eto, napokon, otplaćuješ karmički dug iz onih nekih prošlih života... ....pa onda upadnem u fakat "bad mood"...pa bi još malo žestice, pa da stanje bude kompletno.... i sad pitanje za dragog..dr. Sigija F.... ...jel to uživanje u svom čemeru i jadu?...želja da se dosegne dno-dna...pa da se konačno počnem penjati i gledati prema gore, prema suncu, prema izlazu...? ...ili je to mazohističko sranje tipa...pustite me..nitko me ne razumije...nitko me ne voli..jadna sam..i hoću da me žalite...i da me razumijete...i evo vidite vaši pokušaji i terapija, ne daju rezultate..pa vidite i sami, da meni u stvari nema pomoći..pa odustanite..da bih mogla biti još jadnija...i da bi zaista mogla reći..evo ja probala , vi probali...ali ne ide...???!!! i onda bi mi se zaista mogla dogoditi situacija kako ovaj band pjeva...... .....čekat ću te još trenutak mala moja, a onda odoh plesat sam... ..a dr. Sigi Freud bi značajno klimnuo glavom i rekao.....naturlich, also ....was du gedacht? |