Što će nama more...
29.04.2009.Premda nisam stručnjak za biometeorološku prognozu, nije potrebno biti previše pametan i vidovit pa predvidjeti kako će slijedećih mjesec dana kod znatnog dijela građana doći do rapidnog porasta mučnine, razdražljivosti, preosjetljivosti na promjenu vremena i lošeg raspoloženja. Naravno, nema sumnje kako će predizborna kampanja za predstojeće lokalne izbore, ponovno izvući na površinu vječne rasprave o ustašama i partizanima, komunjarama, hadezenjarama i inim njarama, nego li recimo koliko-toliko suvisle razgovore o konkretnim problemima koji muče stanovnike naših sela, zaselaka, priselaka i tek ponekog grada.
Pa eto, iako je naša mlada demo(n)kracija još prošle godine prešla granicu punoljetnosti pa bi stoga bilo logično očekivati kako ćemo svi zajedno ući u zrelu životnu fazu, nebrojeno je mnogo primjera koji pokazuju kako gotovo svaka vlast, bez obzira iz kojeg miljea nastajala, nakon što zauzme položaje u udobnim foteljama, vrlo brzo zaboravi svoju osnovnu svrhu i smisao - služiti građanima.
Nije se teško složiti s konstatacijom kako gotovo u svakom našem primorskom ili otočkom velom i malom mistu, poseban kolorit ozračju "Mediterana kakav je nekad bio" daju rive i lučice u kojima su privezane barke mještana. Istina, danas sve manje viđamo tradicionalne batane, gajete, leute i guceve, više plastične pasare s kabinicama, poneku jedrilicu, gumenjak ili dnevni gliser. No, u svakom slučaju, prirodna je potreba našeg čovjeka koji je rođen uz more i odrastao s tim istim morem da ima svoju barku, ma koliko malena ona bila, i to ne zbog hira, pomodarstva ili statusnog simbola već jednostavno za otploviti do prve vale, susjednog škojića, baciti tunju u more, peškafondo za lignje, odvesti obitelj i prijatelje na more, okupati se i vratiti u svoju luku sretan i zadovoljan...
U mome Trogiru, starome plemenitom gradu bogate pomorske i brodograditeljske tradicije, na vezovima je oduvijek bilo podosta barki svih mogućih vrsta, oblika i veličina, ali ne mogu se oteti osjećaju kako ih iz godine u godinu, ima sve manje i manje.
Da, možda je na prvi pogled paradoksalno da s jedne strane gradimo velike marine za raskošne bjelosvjetske ljepotice, da na našu rivu pristaju brodovi koji izgledaju kao san snova, a opet s druge strane, tiho i nečujno, naši mulići, većinom sklepani onako na brzinu, od rashodovanih puntižela iz škvera, postaju sve rijeđi, tonu polako u zaborav i nestaju.
Samo na prvi pogled nelogično, ali ako godinama živite sa glavama od kupusa na vladajućim pozicijama, ako se svakodnevno morate boriti s jednim mentalitetom koji jednostavno - prezire more, ne osjeća to more kao kolijevku života već mu ono predstavlja smetnju, problem, gnjavažu, tada čuđenju mjesta nema.
Nisu rijetka razmišljanja ali i konkretne akcije u kojima se obala mora nerijetko zatrpava otpadnim materijalom, šutom sa gradilišta, kojekakvim smećem kako bi se dobio "vrijedniji" prostor koji će glave od kupusa lakše moći "valorizirati".
Tako je i u mome gradu tamo koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća počelo totalno nestručno i skandalozno natrpavanje obale zemljom sa svih mogućih gradilišta, jednostavno - započelo je ubijanje mora. S vremenom je ta površina narasla na monstruozne dimenzije tako da se novonastala obala na kopnu približila otoku Čiovu na kojih dvjestotinjak metara. Naravno, nije se uopće vodilo računa o tome da se najprije napravi lukobran od kamenih gromada već je zemlja natrpavana stihijski, bez ikakvog suvislog plana, a kamo li projekta.
Danas, kao i svih tih tridesetak godina, taj predio djeluje sramotno!
Ništa se pametnoga na njemu ne radi, istina - posljednjih se godina ipak započelo s izgradnjom potpornih betonskih zidova ali to je sve toliko sporo, mlitavo i nikakvo, da se kakvo-takvo suvislo uređenje ne nazire niti kod najvećih optimista.
No, čak i u takvim okolnostima, ljudi, vlasnici brodica su se znali organizirati pa su usprkos brojnim poteškoćama gradili "mule" na kojima se znalo vezivati i po nekoliko stotina brodova. Naravno, pretenciozno bi bilo to nazivati lučicama, ali tamo gdje postoji dobra volja - ništa nije nemoguće.
I upravo prije nekoliko godina kada su "kao" započeli radovi na ovom famoznom nasipu, svi ti muli su jednostavno - srušeni, a od strane vrlih gradskih poglavara obećano je kako će se vrlo "uskoro" na tom području napraviti prava lučica za barke mještana ili kako se to birokratski zna reći - brodice domicilnog stanovništva.
Trogirski mali "brodovlasnici" osnovali su i svoju pomorsko-športsku udrugu koju su nazvali "Lokvice", po jednoj vrlo bivšoj gradskoj plaži koja je mogla biti, da je bilo pameti, vrhunska atrakcija ovog grada. Podnijeli su sve moguće papire, zahtjeve, upite, prijedloge projekata prema nadležnim institucijama ali se za čitavih pet godina nije dogodilo ništa bitnoga. Ljudi i dalje nemaju gdje vezivati svoje brodove, a ako je suditi po dinamici radova - tko zna kad će i hoće li uopće...
Čeka se ta famozna "koncesija" koja bi omogućila udruzi da legalno i legitimno započne sa konkretnim radom.
Zašto sve ovo uopće pričam?
Pa upravo zato da ukažem na to kako nitko od odgovornih ne želi, ne može ili nije sposoban riješiti jednu zaista jednostavnu stvar - dati dio obale na upravljanje ljudima koji će najbolje znati što i kako, ljudima koji tu ne gledaju svoju materijalnu korist već mogućnost da svojim radom i znanjem oplemene jedan dio grada koji je sramotno zapušten već desetljećima.
Ali ne, nije to tako lako!
Zaista samo teški naivci kod nas mogu vjerovati u famozne "institucije sistema".
Taj prostor je vrlo vjerojatno zapao u oko nekom moćniku koji bi zasigurno tu instalirao prigodne "komercijalne sadržaje" ali još čeka razvoj situacije.
U međuvremenu, ne pada im na pamet dati koncesiju tamo nekoj udruzi vlasnika malih brodica.
Vrijeme prolazi, ljudi su malo ogorčeni, a više razočarani, pretežno rezignirani s osjećajem nemoći.
Oni su napravili sve što su mogli, sve po važećim zakonima i propisima.
I čekaju.
Čekaju...
Ali, ništa se ne događa, nailaze na zid šutnje...
Zar je zaista potrebno i za ovakve stvari tražiti dobru "vezu" ili nekoga guzonju dobro podmazati, da bi građani Trogira konačno ostvarili svoje pravo "na grad", na svoju obalu, na svoje more...
Ne znam, možda je najbolje da mi svim tim glavama od kupusa i tikvama koje im služe za plutanje po njihovim lokvama, omogućimo da fino zatrpaju čitav ovaj kanal između kopna i Čiova, pa ćemo dobiti mnogo novih korisnih površina za daljnju betonizaciju i apartmanizaciju, na koncu - tada ne bi uopće bilo potrebno graditi taj novi most koji desetljećima već, sudeći po izjavama gradonačelnika, samo što nije...
Jer... što će nama uopće more, što će nama uopće brodovi...
komentiraj (16) * ispiši * #
Zelena krava doma mog
28.04.2009.Budući da nisam potpuno siguran može li se ovaj najnoviji turbomutirajući virus svinjske gripe kombiniran i dodatno garniran ptičjim bjesnilom, kravljim ludilom i tko zna čime još sve ne, prenositi optičkim kabelima i svemrežjem našim svagdašnjim, priznajem kako ovih dana omiljenim blogovima pristupam s pojačanom dozom opreza. Pogotovo nakon što sam primjetio mnoga imena renomiranih blogova kako mutiraju dolje na fresh listi u nekim zaista neprepoznatljivim oblicima. Spameri su očito u blogosferi našli svoju novu tržišnu nišu.
No, bez obzira na to što se od Otranta opet valja teška južina, mjestimice obogaćena kišom, pljuskovima i grmljavinom, bez obzira što je gorivo opet poskupilo i što svakog jutra do svog radnog mjesta zibam lebdeći preko vazdraraskopanih wannabe ulica pseudo-grada pod zaštitom UNESCO-a, situacija čak i nije toliko loša. (smajlić s palcem gore)
Kao prvo – veseli me što sam danas bio izuzetno uspješan u ulozi grass-terminatora, istina ne toliko u količini oborene travurine koliko u činjenici da tijekom izvođenja izuzetno složene operacije koja se samo neupućenima u moje tegobe čini pisofkejkom, nisam niti jednom kihnuo! Čoeče, kakav je to uspjeh, nemreš bilivit... (pet velikih smajlića)
Kao drugo, osokoljen velebnim uspjehom košnje kroz zelene krošnje trave doma moga, posjetio sam, zamislite čuda - izložbu cvijeća (trostruki smajlić)
Naime, upravo se ovih dana u dvorcu Vitturi, održavala izuzetno zanimljiva izložba florista koji su stigli iz raznih udaljenih predjela Kaštelanskog zaljeva kako bi izložili svoje radove. Istina, moju pažnju su više privlačili ponešto drugačiji detalji i motivi koji su ovjekovječeni na priloženim fotografijama, ali skrušeno molim da mi se to prizna pod olakotne okolnosti.
Na izložbi cvijeća nisam na žalost naišao na niti jednog, da prostite sele-birtija (dva tužna smajlića plus napomena - nije lapsus tastaturus), ali sam zamjetio kako je dvorac Vitturi prekrasno zdanje (veseli smajlić koji namiguje).
Za trenutak sam pomislio kako bi bilo prekrasno da ga kupim kompletnog recimo za jednu kunu i tako spasim od možebitnog propadanja. Istina, vrlo rado bih dodao još dva kata podzemnih garaža što bi vjerojatno iziskavalo promjene u GUP-u, PUP-u i DRP-u, ali u povjerenju – imam dobre veze (još jedan smajlić koji namiguje)
Nedjeljno popodne sam također proveo jako sadržajno, čak sam i nazočio jednoj vrhunskoj kazališnoj predstavi (pet velikih smajlića) ali mi se sada jednostavno ne da opisivati kad, gdje, zašto, kako i koliko.
Uostalom – koga to uopće zanima ( začuđeni smajlić)
Hrvate i Hrvatice i tako zanimaju mahom sofisticiraniji događaji od kazališnih predstava (tri rezignirana smajlića)
Primjerice, upravo jučer je na T-portalu, najčitanija i najkomentiranija bila senzacionalna vijest da su Simoni skliznule gaćice te da je Ivana hrkala kao muškarac. Nije mi poznato jesu li možda te inkriminirane gaćice skliznule upravo zbog vibracija izazvanim hrkanjem, ali u svakom slučaju smatram kako je vrlo pohvalno da se ovim, samo na prvi pogled nevažnim detaljima, u ovoj zemlji poklanja primjerena pozornost široke narodne mase, neradničke klase i svekolike oproštene inteligencije.
O zemljo, profundaj se...
komentiraj (17) * ispiši * #
čiovka, 28.04.2009.
09:06
Hahaha.... ovi smajlići u zagrade ti se ne važe.... triba ih bit najmanje pet u nizu da bude cool!
A to šta nisi kihnija..... hmm..... ;-)))
Šima, 28.04.2009.
09:09
To sam i ja jutros skontala da je na fresh listi puno spamova, nešto je vrlo trulo na blogu nam našem....
A kad se već hvališ nekihanjem kod čupanja trave, samo dođi, moj kamenjar čeka jednog takvog nekihajućeg :-))))))))))))))))))))))))))
a ja ću tebi pomoći kod GUP-a, PUP-a i ostalih planova ;-)
dejmon, 28.04.2009. 09:23 Lijepe slike.
buba, 28.04.2009. 09:30 Eeeee, mogu ti se pohvalit da sam prije nekoliko godina i ja bila izlagač u tom predivnom dvorcu ( sa slijama naravno), samo nažalost posjećenost takvih i sličnih manifestacija je sramotno mala. I ove godine si bija u Poljičkoj??!!! Samo da znaš, Kozjak je u ovo doba predivan!!
Shelly Kelly, 28.04.2009. 10:47 opala. krenuo si ... u petu brzinu... /smajli sa prekoviše kesova/
dalmacija moja inspiracij, 28.04.2009. 12:10 gacice...hm... dalmacija moja inspiracija
Putnik, 28.04.2009.
14:22
Poštovani,
Jeste li čuli za novo objavljenu knjigu „ Najveća tajna zagrebačkog Kaptola“ bivšeg svećenika u kojem govori o svom životu, o kardinalu Bozaniću, rođaku Zdravku Mamiću, velečasnom Zlatku Sudcu, i tolikim poznatim javnim i medijskim osobama.
Hrvatski Da Vincijev kod je izašao.
Provjerite što u njemu piše !
ljelja, 28.04.2009. 14:37 Sad po amerikanskom primjeru od hobija napravi unosan posao pa možeš i šmrkati:)))
posoljeni zrak, 28.04.2009.
15:10
ovih se dana pitam nisam li možda svinjskom gripom zaražena :( katastrofa od dana i noći :(
ali, kad vidim na što mi pozornost svraćaš ;)) može biti da smo svi malo skrenuli sa zacrtane rute....
profundaj se, kažeš?! kako dugo nisam čula tu riječ! moja ju je roditeljica vrlo često upotrebljavala.
lijep ti pozdrav iz mog kraja :))
brod u boci, 28.04.2009.
18:54
@čiovka: ja sam ipak samo almost cool barem šta se smajlića tiče
@ŠIma: I Blog je od nas digao ruke...
@dejmon; Hvala. baš mi je drago da i to netko primjeti
@buba: Prolazim svakoga dana kraj njega, nu, kako ne bi zna ;-)
@Shelly: To ti glumim vazdaeuforičnog blogera
@dalmacija: Hmmm
@Putnik: Hvala, imat ću to na umu!
@ljelja: Ja i unosan posao!? Malo teže...
@razlivena tinta: E, to mi je baš drago!
a.s., 28.04.2009. 19:41 haha.. fora su ovi smajleki u zagradama.... hehe... lijepe slike.... i post naravno... (dva vesela smajlića)
Mare Talijanka, 28.04.2009. 20:31 ajme sta si mi falija ovih dana,dok sam bila bez kompjutera......a jos ovo na kraju "zemljo profunda se " ima najmanje 25 godina da nisam to cula....nostalgia ,nostalgia canaglia........
gustirna, 28.04.2009.
22:31
Aaaa, baš si neki! Pa nijedna slika sa cvjetnim aranžmanima!?( tctctctc)
Sad ćemo čekat da izvadiš asa iz rukava.
Big Blue, 28.04.2009.
22:41
Hm...ja sad razmišljam kojim li je putem krenula ta južina...vragu iz torbe ispala...
A kako se ono lijepo plavi... :-)
prekobrojna, 29.04.2009. 06:33 A što si se razgoropadio!!!!
brod u boci, 29.04.2009.
07:50
@a.s.: Pet veselih smajlića!
@Mare Talijanka: A sad si ti mene podsjetila na Al Bana i Rominu Power....nostalgia canaglia........
@gustirna: Nemam asa, samo fanta špadi i konja od baštoni... Ostalo sve lišine...
@Blue: Da, ono ti je neka čudnovata tvar ;-)
@prekobrojna: Ha, ha, ma nisam još, ali planiram za desetak dana!
roman star, 30.04.2009. 22:28 super
Vedro blato
24.04.2009.Iako po neslužbenom rasporedu ovoga bloga, vrijeme za putopise uglavnom bude rezervirano za ponedjeljak ili utorak, pitam se pitam, zašto ovoga puta ne napraviti iznimku, kako bi rekli naši mudrijaši, dijelom zbog subjektivnih, a većinom zbog objektivnih razloga. Kako ne postoje predikatni razlozi ili barem ja za njih još ne znam, možda je to čak i bolje napraviti ovako na samom početku vikenda, jer tko zna - možda nekom dobro posluži kao ideja za jedan lagani proljetni izletić.
Eh da, danas idemo na Vedro blato!
Jeste li ikada čuli za Vedro blato!?
Niste!?
Ma dajte, ne budite smišni...
Znam, sve znam, blato ka blato, blato samo može bit blatnjavo a nikako vedro ili oblačno.
Dobro onda - pokušajmo sa drugom asocijacijom - danas idemo zajedno na najveće prirodno jezero u Hrvatskoj.
A - ha!
Di ste sad?
Koje je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj? Da čujem!?
Idemo, odgovorite brzo u šest sekundi.... vrijeme sad...šest, pet, četiri, tri, dva, jedan.... bam-bam-bam-bam - gotovo!!!
Jeste li odgovorili?
Točan odgovor je ------ Vransko jezero!
Da, ali ima više Vranskih jezera, a šta ćemo sad!?
Dobro, da vas i dalje ne držim u neizvjesnostima, očito je da vrane, bile one crne ili bijele, creske ili dalmatinske, vole blizinu jezera, pa ih zato ima više, a ovo Vedro blato koje sam već spomenuo, stari je naziv za sjeverno-dalmatinsko Vransko jezero koje se smjestilo u, kako se to stručno kaže - kriptodepresiji između Pirovca i Pakoštana.
U prošlosti je Vransko jezero zauzimalo puno veću površinu ali izgradnjom osam stotina metara dugog kanala zvanog "Prosika" koje je povezalo jezero sa Jadranskim morem, razina vode se naglo spustila za gotovo tri metra pa je i samim tim čitavo jezero nekako ušlo "u se"...
Uh, da je napravit tako nekakvu prosiku za skidanje kila...
(oprostite zbog možebitno nesuvisle digresije)
Čitavo područje jezera proglašeno je parkom prirode u prvom redu zbog izuzetno bogatog biljnog i životinjskog svijeta tipičnog za močvarna područja, čije su površine u posljednjih stotinjak godina drastično smanjene, ponajviše zbog utjecaja čovjeka, u čijoj svijesti močvara još uvijek ponajviše podsjeća na komarce, žabe kreketuše, zmije i još mnoge, kao manje vrijedne vrste.
U ne tako davnoj prošlosti dogodilo se nekoliko zaista divljačkih napada na floru i faunu Vranskog jezera, jer su neki, pokušat ću to blago reći - neodgovorni pojedinci, iz godine u godinu izazivali požare iz samo njima znanih razloga i sebičnih interesa. Na svu sreću, u posljednje je vrijeme, zaštita podignuta na znatno veću razinu pa nam se svima "osvještenima" ostaje za nadati kako će više od 350 vrsti ptica sa gotovo 120 000 jedinki i u budućnosti ovdje nalaziti svoj kutak mira.
Kako očuvanost prirode i masa čovjekoida u nekom području, u pravilu nisu baš najsretnija kombinacija, ponuda za turiste i izletnike u ovom trenutku još je prilično sramežljiva, ali bi u svakom slučaju bilo zanimljivo da se recimo na ulazima u Park mogu iznajmiti bicikli s obzirom na to da oko čitavog jezera vodi zaista lijepa, 40-kilometarska staza i mislim kako bi taj "Điro di Vrana" bio zasigurno jako atraktivan za mnoge nadobudne i poletne vikend-rekreativce.
Osim bogatstva biljnog i životinjskog svijeta, uz samo jezero nalazi se nekoliko vrlo vrijednih arheoloških nalazišta koja potječu još iz vremena dvije tisuće godina prije Krista, kad su ovdje živjela ilirska plemena, ponajprije stari Liburni.
Dosadna kišica koja je stalno rominjala ove nedjelje, donekle nam je pokvarila doživljaj, tako da ni iz bliza nismo uspjeli obići sve što smo željeli, ali eto na svu sreću - Vransko jezero ili Vedro blato nije nam daleko pa ćemo mu se vrlo skoro vratiti ponovno.
U svakom slučaju - još jedno ugodno iznenađenje, ma baš se nešto mislim - odakle li samo više izviru ove, da prostite - destinacije...
Ugodan vikend!
komentiraj (22) * ispiši * #
Shelly Kelly, 24.04.2009. 19:47 aaaaaaaaaa.......... :-)
Ira, 24.04.2009. 20:14 Prilipo....puno lipše za sunčanog dana...a moj zakoniti obaša uzduž i popriko sa svojim tičarima....e kad se to moglo...danas "njente" više....nima grdelini, mislim ima još ali nima više lova!
a.s., 24.04.2009. 21:02 jako lijepo.... jako, jako..... ugodno za čitat i gledat.... :)
stara brokva, 24.04.2009. 21:06 mmmmmmmm..........
Koraljka, 24.04.2009. 21:09 Bila prije par dana na tamošnjem poljoprivrednom dobru, isto lipo vidit.
romantales, 24.04.2009.
21:31
Pa jel' bilo pametno raditi taj kanal? Neophodno?
Inače, ne znam odakle izviru te destinacije, ali me veseli da ih ima ;-) ... baš kao i pogled na onog labuda.
so far away..., 24.04.2009. 21:56 baš me razvedrilo to tvoje blato :)
Secret Dalmatia, 24.04.2009.
22:07
@ ROMANTALES - to je sa pocetka 19 st. Tako se unistilo malariju...
A Brode, ti opet u moj kraj - mili zavičaj! I to skoro ista tema ka i u mene! Nemoj mi samo reć da nisi do sada bija na vidikovcu - sigurno najlipši u RH! :))) Poviri na moj blog. Jedva čekan vidit tvoje slike s toga mista!
dalmacija moja inspiracij, 25.04.2009. 11:37 stvarno ti je tema udarna...ali nisi jedini...i ovod je vransko jezero ali iz druge perspektive...evo ti poveznica od jednega tvoga štovateja...lud je za tvojin blogom čita ga i gušta http://secretdalmatia.wordpress.com/ pozdrav... dalmacija moja inspiracija...
brod u boci, 25.04.2009.
12:29
@Shelly: Ajme Shelly moj, oli te zabolija zub!?
@Ira: sad mu triba predložit prstenovanje ptica - svakoga lita se organizira pravi mali kamp upravo u tu svrhu
@a.s.: Pa to je jako lipo za čut ;-) Hvala!
@stara brokva: Nadam se da je slasno ;-)))
@Koraljka: Uh, znaš, prije par miseci sam baš na tom poljoprivrednom dobru vidija more kupusa! Nevjerovatna slika, kupus, dokle god ti pogled seže ;-)))
@romantales: Evo odgovora i od "Secret Dalmatia". Kanal je probijen još davne 1770 godine a kasnije je u nekoliko navrata proširen
@so far away: Eto, i ovo ti je jako blizu kad dođeš "doli" ;-)
@Secret Dalmatia: u stvari, ovo je bila samo uvertira ili izvidnica za jednu pravu ekspediciju oko Vranskog jezerera, ovoga puta nas vrime nije baš poslužilo ali bit će bolje!
@dalmatinac: Je, fala lipa, znam već za tog "štovatelja" i to mi je puno drago!
Elyca, 25.04.2009. 14:25 bogati....živila tamo...gledala...išla...obilazila...a nikad čula za Vedro blato :-))
ljelja, 26.04.2009. 05:02 A tek žabe što su ukusne, skoro kao na Neretvi:)
čiovka, 26.04.2009. 08:58 Toliko lipote ima oko nas, toliko prilipih malih mista, ali izgleda da to i nije baš IN! :-)
brod u boci, 26.04.2009.
10:42
@Elyca: Eto vidiš, šta sve sa mnom možeš doznat ;-)
@ljelja: A tek šta žabe lipo pivaju!
@čiovka: E znaš, baš se mislim kako je to baš IN, samo malo ko to razumi...
Big Blue, 26.04.2009. 22:01 Prvo moram reći da je sasvim dobro to što si odstupio od tog "nezvaničnog rasporeda", promjena je baš dobrodošla, mislim da vrijedi malo promijeniti ustaljeni redoslijed (ne samo kad je blog u pitanju....ops! odlutaše mi misli...) ;-) A Vransko jezero svakako vrijedi posjetiti.
Šima, 27.04.2009. 07:13 A slike su stavrno odlične!
guštanje, 27.04.2009. 08:25 Prije par godina krenili ja i prijatelj bicikloma oko vranskog jezera, lipo je stvarno, al se njemu pokvarila bicikla pa nismo uspili ga okružit, pozdrav
makedo, 27.04.2009. 09:12 opet nešto za posjetiti :) divno, kao i obično brode :)
gustirna, 27.04.2009.
21:02
Ipak stari naziv imena Vedro blato nije se poklopija sa vedrim danom. :-))
I to mi jeskroz nova informacija, čak i vrlo zanimljiva - zašto baš vedro blato? :-))
brod u boci, 27.04.2009.
21:37
@Blue: Ah, pa zna biti zgodno kad misli odlutaju ;-)
@Šima: Ajde, nećemo se sad pretjerano hvalit...
@guštanje: Eto na, tribat ćete onda ponovo!
@makedo: Trudim se moja Mak...
@gustirna: Zašto je blato - jasno nam je, a zašto je bilo vedro hmmm... to bi tribalo dobro prokopat za doznat
prekobrojna, 28.04.2009.
06:43
Bome, @brode...vi laganini u penziju! Sve ste na nižim i nižim kotama kako se primiče ljeto!
A neka ste...jer ovo je diiivnooo! Ja bih tebe za "ambasadora domovinskog turizma" ! (ono, kao ambasador dobre volje, ili ambasador mira...ili)
brod u boci, 28.04.2009. 18:49 @prekobrojna: Dad ćešti vidit Mare moja, kad se ja razgoropadim ;-)
Tkati život Arijadninom niti
23.04.2009.U sjeni izuzetno važnih vijesti kako je primjerice izvjesna patka kokoš napustila studio za vrijeme snimanja razgovorne seanse s nekakvim transvestitskim kreaturama i sličnih uzbudljivih igrokaza koji zauzimaju udarna mjesta na naslovnicama kao-ozbiljnih medija, ne mogu se oteti dojmu kako sve teže odolijevamo opasnostima da se svi zajedno pod utjecajem svekolike glupalizacije zakoprcamo u živom blatu tričarija i kučinarija. S druge strane opet, sa jumbo plakata nam se ovih dana ukazuje sva sila užasno ružnih ljudi s facijalnim grčevima koji bi kao trebali glumiti osmijeh povjerenja, a čak ni nekoliko slojeva Photoshopa, ne uspjeva im sakriti pohlepu koja izdajnički izvire iz njihovih očiju.
No, još uvijek vjerujem kako se u svemu lošem može pronaći barem trunčica dobroga pa makar samo u onom poučnom smislu.
Međutim, ovih sam dana u jednoj knjizi otkrio ne samo trunčicu, već čitavo žitno polje dobrih stvari a zamislite paradoksa - tu knjigu sam kupio, rekli bi zlobnici, možda čak iz pomodarskih razloga jer eto - danas svi pričaju o njoj.
Tkanje života - Mirjane Krizmanić, naravno
Za profesoricu Krizmanić, prvi put sam čuo tamo negdje krajem osamdesetih i to kad bi moja sestra koja je u to vrijeme studirala psihologiju u Zagrebu, dolazila doma na par dana odmora. Istina, tada je često spominjala i još jednog profesora, čini mi se da se zvao Miomir Žužul, ali to je već neka druga priča...
Iako na poleđini "Tkanja života" piše kako se radi o "self-help" priručniku najuglednije hrvatske psihologinje, ne bih se sasvim složio s takvom ocjenom. To "self-help", najviše me podsjeća na one, inače jako uspjele i popularne, crno-žute priručnike "for dummies"
Zašto imam osjećaj da od dumija do mumija i nije tako dalek put...
Knjiga profesorice Krizmanić ni u kom slučaju ne nudi instant rješenja i recepte za dug i sretan život, ali je znalački obradila gotovo cjelokupnu lepezu situacija, emocija i stanja s kojima se suvremeni čovjek svakodnevno nalazi.
O našem radu, odabiru partnera, prijateljstvu, bolesti, religioznosti, očekivanjima, predrasudama, razočaranjima, sanjarenjima...
Kako uspješno pronaći izlaz iz labirinta u kojima se zateknemo, bilo svojom ili tuđom voljom, kako pronaći Arijadninu nit koja će nas iz tame odvesti na svijetlo dana?
Tkanje života se tka ponekad brže, ponekad sporije jer nas mnoge rečenice tjeraju na razmišljanja, ali iskreno govoreći - nekoliko sam se puta osjetio prilično posramljen prepoznavajući stvari koje mene osobno ponekad truju i opterećuju a nije im se lako odhrvati.
Ova knjiga se može čitati i na preskoke, na pojedina se poglavlja vraćati i po nekoliko puta. Čak bih rekao da je to knjiga "za imati" a ne samo za pročitati i zaboraviti.
Posebno mi se svidjelo upravo posljednje poglavlje naslovljeno "O zahvalnosti" u kojem autorica mudro ističe kako unatoč tome što ćemo u našim životima vrlo često doživljavati bol, patnju i različite nevolje, svakog bi, apsolutno svakog dana trebali biti zahvalni za zdravlje, krov nad glavom, hranu koju jedemo, vodu koju pijemo, za svaki izvor veselja ma koliko se malen i beznačajan činio.
Hvala profesorici Mirjani za mudrost, za toplinu njenog "tkanja života"...
A kad smo već ovako kod lijepih stvari, nekako mi se čini logičnim ovaj post završiti jednom "ukradenom" pjesmom, ma ne bih rekao čak ni pjesmom već istinskim remek djelom u kojem su se na gotovo čudesan način sljubile Tinove riječi, Arsenova melodija, atmosfera i sve što se sljubiti može.
Uživajte i nemojte uopće brinuti što ćete za slušanja ove pjesme vjerojatno zaplakati
Vrijedna je svake suze!
Zaista je vrijedna.
komentiraj (19) * ispiši * #
Šima, 23.04.2009. 09:59 Bilježim se na listu čitanja. Kad pročitaš proslijedi da virnem što kaže :-)
posoljeni zrak, 23.04.2009.
10:03
predivno sve ovo što se sljubiti može ;))
a što se tiče onoga što se u očima čita, s početka tvog posta, i sam znadeš da su oči ogledalo duše... neprevaljivo kažu čime nam je nutrina ispunjena....
lijep ti pozdrav, brode :))
i ja čitam neobičnu knjigu, pitanja mi se uz nju rađaju... o "kolibi" se radi.... pa ti sad reci!
file, 23.04.2009.
10:09
Slažem se da trebamo bit zahvalni. Za zdravlje, za život, za ljepotu u kojoj živimo i koju ponekad ne primjećujemo radi ružnoće koja prevlada.
Trebamo bit zahvalni i za ljude koji lijepo pišu.... :-))))
Wall, 23.04.2009. 11:16 Mirjana Krizmanić je mudra, pametna i nadasve-moralna osoba, a uvijek me oduševe njezini javni nastupi u medijima, toliko različiti od gnjusobe i gluposti hr-stvarnosti...takvu bih osobu za predsjednika, premijera, ministra, gradonačelnika...ipak, pozivanje na zdrav razum u zemlji kojom hdz plebiscitarno vlada u više mandata, u kojem je realnost glupa i crna kao i brojni 'reality' programi koje 90% stanovnika (zanimljivo, isti se postotak izjašnjava kao vjernici-katolici-obožavatelji papinskih razmišljanja o životu) guta: nabrojimo sve te 'sarme': Farma, BigBrother, PobijediŠonju, Wipeout, Ples sa zvijezdama, Pjevaj sa zvijezdama, Hr traži zvijezdu, RedCarpet, INmagazin, Bijele udovice, Dvornikovi, Gotovčevi, sigurno ih ima još, bole me prsti od bježanja daljinskim (a bijeg je uzaludan, jer čekaju na svim programima). Ali, na kraju, Mirjana Krizmanić će možda pomoći nekima/mnogima da sačuvaju razum, da ne očajavaju, ali objektivno- potonuti u pristajanje, apatiju, stišavanje bunta nad brojnim ridikuloznostima života u HR,što u konačnici samo tjera vodu na mlin Mafije i Crkve koji posjeduju ovu državu i njenih 90% stanovnika.
MODESTI BLEJZ, 23.04.2009. 12:12 apsolutno se slažem ;0)
danijela, 23.04.2009.
13:03
ne znam sta se sa svijetom desilo i kad je izgubljeno dostojanstvo... odlican post!
P.S. drago mi je da je Sara dobro....
stara brokva, 23.04.2009. 14:12 Hvala na krasnom postu i hvala Bogu da je Sara dobro!A za pjesmu su sve riječi suvišne...možda je jedina prava riječ -SAVRŠENO!
čiovka, 23.04.2009. 15:00 Mislim da je ona baš tim rječima završila jedan svoj razgovor..... zahvalna sam na svakom jutru u kojem otvorim oči i ustanem. ( Tako nekako, nisam baš zapamtila od riči do riči! ) :-)
brod u boci, 23.04.2009.
15:46
@Šima: Ubilježena!
@litrat: Da, oči su ogledalo duše, u njima je sve zapisano... drago mi je da si opet tu, baš si mi nedostajala...
@filipinka: I zahvalni za dar da umiješ lijepo pisati :-)))
@Wall: ovdje je sve rečeno http://www.youtube.com/watch?v=c00tsJSbdQQ
@Modesti: Nisma ni sumnjao :-)
@danijela i stara brokva: : Je, Sara je dobro, danas sam primio još dobrih vijesti i eto - život je lijep, zar ne ;-))) Hvala :-*
@čiovka: Živila jutra u kojima otvaramo oči :-)))
marchelina, 23.04.2009. 16:07 uff...šta nam radiš, brode, brode...
dalmacija moja inspiracij, 23.04.2009. 20:04 nakon žutila dolazi rumenilo...je daje malo usitno ali mirita... dalmacija moja inspiracija
stara brokva, 23.04.2009. 20:13 Znaš,prekjučer sam iznenada zauvijek izgubila veoma dragog prijatelja i Sara mi je vratila nadu!Hvala i tebi i njoj i samo nek bude dobro!!!
brod u boci, 23.04.2009.
20:13
@marchelina: to mi je takva faza, nadam se... emotivna ;-)
@dalmatinac: sve će to doć jednom na svoje, samo triba vrimena, a pitanje je imamo li ga
@stara brokva: Ajooj, baš mi je žao, hvala ti u svakom slučaju
Big Blue, 23.04.2009. 22:00 Post si napisao s pravom mjerom. Jezgrovito, jasno, zanimljivo. Mislim da bi mi komentar bio preopširan da ovdje elaboriram sve ono što mi se u ovom trenutku roji u mislima, pa stoga zastajem... :-) Pjesma je...ma, ne treba komentara... ;-)
dordora2, 23.04.2009. 23:11 Dragi Brode, nemam ti što drugo reći osim - hvala ti... :-)
brod u boci, 24.04.2009.
07:43
@Blue: Zadovoljan! Veoma zadovoljan ;-)
@dordora: Hvala i tebi Dora!
gustirna, 24.04.2009.
12:43
Vridi zapamtit naslov i autora. Nekako ti virujen na rič. :-)))
A za Saru još gajim pozitivne misli. :-)))
Peška, 24.04.2009. 13:33 naježurin se na svaki takt kojega je ikad izmislija gospon dedić. ako se ikad sritnemo na semaforu (jerbo neki ka ja pamtu svaki post iako ne komentiraju redovito!!!) pripoznat ćeš me po arsenu koji u momu autiću piva non-stop, a ja ga pokušajen pratit u pravilu neuspješno. doma se ne sluša, jer moj ima sluha samo za milu hrnića. osin kad ga nima doma, narafski. daklem, šta se ostatka posta tiče, obe ruke dižen za posljednje poglavlje, jerbo sve ostalo šta je napisano se svodi uprav na zahvalnost o kojon je rič.
brod u boci, 24.04.2009.
21:01
@gustirna: Sara se oporavlja od operacije, sve je dobro, a šta se knjige tiče - nismo daleko
@Peška: nisam ni sumnja da si ti takav tip ;-)
Sara
22.04.2009.Ne boj se, nisi sam, ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Tin Ujević
Nadam se da mi nećete zamjeriti što će ovaj post biti ponešto drugačije intoniran od onih na koje ste navikli od mene, ali upravo danas vas moram zamoliti za nešto posebno. Ne brinite, zaista neće biti ništa strašno niti jako teško.
Ako je internet medij koji može uspješno povezati različite ljude na jako udaljenim krajevima svijeta, zašto upravo sada ne pokušati iskoristiti to na najbolji mogući način kako bi svojim mislima pokrenuli zrake dobre kozmičke energije i usmjerili ih prema jednoj djevojci koja će ih danas i te kako trebati.
Šesnaestogodišnja djevojka Sara Alamoudi živi u Saudijskoj Arabiji, u gradu Jeddi, luci na obali Crvenog mora, pohađa srednju školu, u slobodno vrijeme bavi se borilačkim vještinama, obožava konje i zamislite - redovito čita blog "Brod u boci"
Do prije kojih mjesec dana, Sara je bila vesela i bezbrižna djevojka puna životne radosti a onda je odjednom počela osjećati neobične tegobe koje su je odvele k liječnicima.
Ponekad se dogodi da se čitav život preokrene skroz naopako u jednom jedinom trenu.
Dijagnosticirana joj je arteriostenoza, izuzetno rijetka i opasna bolest, a ova inačica od koje boluje Sara tek je sedmi zabilježeni slučaj u cijelome svijetu.
Liječnički tim sastavljen od renomiranih međunarodnih stručnjaka brzo je donio odluku. Sara hitno mora na operaciju čiji je ishod krajnje neizvjestan.
Ne, ovo nije poziv na humanitarnu akciju tipa da možete okrenuti broj taj i taj, i tako donirati nekoliko kuna plus PDV.
Najbolje stvari u životu i tako nemaju cijenu.
Sara je posljednjih dana jako loše, osjeća mučninu i pati od strašnih glavobolja.
Ono što želim od Vas je da upravo danas, dvadeset i drugog dana mjeseca travnja, neobično simbolično na sam Dan planeta Zemlje, usmjerite svoje misli, želje i molitve prema toj djevojci, jer upravo danas Sara mora na operaciju o kojoj ovisi njezin život.
Stoga Vas molim da samo za jedan trenutak pomislite na nju, najbolje upravo sada, dok čitate ovaj tekst.
Svjestan sam kako je Sara za vas potpuno nepoznata djevojka ali uostalom, svi smo mi kamenčići jednoga zajedničkog mozaika i maleni utezi zaslužni za ravnotežu među zvijezdama.
Pošaljite joj dobru energiju kako god znate i umijete, uopće nije važno jesu li vaše molitve zapisane u Bibliji, Talmudu, Kuranu ili su jednostavno nastale u vašoj glavi.
Pa eto, nekako su mi se kroz ove moje rečenice spontano nametnule riječi velikog Tina koji je upravo kroz "Pobratimstvo lica u svemiru" na neizmjerno bolji način iskazao ono što sam ja poželio.
Sara, ti moraš živjeti!
Svima Vama koji ste danas svratili ovdje, jedno veliko Hvala
komentiraj (33) * ispiši * #
zbunjeniromanticar, 22.04.2009. 01:10 Ja san vječni optimist i siguran san da će Sari operacija proć na najbolji mogući način. Sara sritno i bravo brode na ovome postu jer Sari sad sigurno triba puno pozitvne energije.
ljelja, 22.04.2009. 03:46 Tu sam.
čiovka, 22.04.2009. 06:27 Jesam, pomislila sam. Sritno Sara!
Šima, 22.04.2009. 07:28 hmm
mama, 22.04.2009. 07:41 ..danas će biti dan posvećen Sari...sutra sam u Solarisu...ljubim more četiri dana...pa ipak sam vrlo tužna...pozdrav!
Koraljka, 22.04.2009. 07:53 Evo i mene.
podloga, 22.04.2009. 08:06 sara, sara, samo ti.... ona lijepa pijesma ruznog d.radolfija
makedo, 22.04.2009. 08:16 ako ista imam to su pozitivna energija i optimizam. rado ih dijelim sa sarom!
buba, 22.04.2009. 08:24 Sritno Sari i svim bolesnima na ovoj našoj planeti. Tebi Brode pozdrav.
neko tvoj, 22.04.2009. 08:29 Tu smo brode,tu.....
Ira, 22.04.2009. 08:38 Sritno Sara.... šaljem ti moje iskrene želje za ozdravljenje.. tebi Brode hvala i lipi pozdrav!
file, 22.04.2009. 08:39 O Sara... neka joj Bog da snage da se izbori za svoj život...
Marin, 22.04.2009. 08:41 Sretno Sara!
prteljko, 22.04.2009. 08:51 Neka je Bog uz nju u svakom trenutku
Suncokreta2, 22.04.2009. 09:12 Tu sam!
ineida, 22.04.2009. 09:20 Sari s ljubavlju, budi jaka, bravo brode ineida.
Dvadeseti veljace, 22.04.2009. 11:22 za Saru...sretno...
MODESTI BLEJZ, 22.04.2009. 11:45 i moje misli ka njoj lete :0)
zlatna djeva, 22.04.2009. 11:51 tu sam
Shelly Kelly, 22.04.2009. 14:50 ufff.... naravno.... .............
Tuareg, 22.04.2009.
15:22
Kada brinemo za Saru brinemo o sebi, da nam se nedajbože ne dogodi nešto loše, u nama se bude strahovi i strepnje što je zapravo iskonski osjećaj mogli bi reči prvi pravi osjećaj koji je osjetio čovjek još od dobi kada je skoćio s drveta (ako je ikada tamo i bio)...
Kada brinemo o Sari a onda to još podjelimo s drugima, kao da gradimo štit nad nama, pa tako i nad Sarom i svim Sarama želeći reči kako smo skupa jači, kako ne damo naše i kako smo se spremni za to boriti do kraja...
Kada se brinemo o Sari sjetimo se kako smo negdje po putu izgubili ili zametnuli osječaje vrijednosti pa smo sretni u tom trenu brige što nas makar nevolje ujedine kad se u sreći svi gledaju svoja posla
Kada se brinemo za Saru, zapravo želimo reči: Hvala Sara, opet smo ljudi
brod u boci, 22.04.2009.
15:48
Hvala vam zaista još jednom na dobrim željma. Upravo sam saznao da operacija traje već tri sata i da liječnici očekuju još najmanje toliko.
Teško je, ali mora završiti dobro, jednostavno - mora!
kornati53, 22.04.2009. 16:21 Sara sretno........!
Big Blue, 22.04.2009. 17:02 Evo, još jedan trenutak za Saru...
Peška, 22.04.2009. 17:44 evo i mene...obično me Oni gori baš i ne sluša...a iden ga ponovo zazvat...ako neće zbog mene, a ono barem neka se ošerva zbog male lipojke Sare ..i njezinih roditelja...i zbog barba Broda!!!
romantales, 22.04.2009. 19:38 Do sada je već zahvat trebao biti obavljen ... nadam se da je Sara dobro!
stara brokva, 22.04.2009. 21:26 Sara,drži se!Sretno!
so far away..., 22.04.2009. 21:29 i ja sam tu...i nadam se najboljem :)
posoljeni zrak, 22.04.2009.
21:43
gotovo sve zapisano je u srcu.... i iz njega izvire....
hvala ti za ovo pobratimstvo lica u svemiru....
Inja, 22.04.2009. 22:17 Sretno Sara!!!
a.s., 22.04.2009.
22:47
baš kao da me nešto piknulo da dođem ovdje, sada... i drago mi je da jesam....
mislim na Saru!!!
marchelina, 22.04.2009. 22:57 Mene oni gori sluša. Sara, ozdravi. Sritno.
brod u boci, 22.04.2009.
23:19
Imam dobre vijesti! Sara se probudila nakon duge, ali kako liječnici kažu - uspješne operacije. E sad za ovo nisam stručnjak ali prenosim poruku doslovno - karotida je nađena puknuta 4 cm ali je uspješno premoštena.
Sarina majka i teta nam svima zahvaljuju od srca!
Ljudi, uspjeli smo :-)))
Hvala, hvala, hvala :-*****
Malešan brod, ma isto gre
20.04.2009.Iako volim vjerovati da nisam pasionirani ovisnik o virtualnim igricama, priznajem da gotovo svakodnevno barem na minutu-dvije pobjegnem na stranicu visprenih mozgalica iliti po naški „brain games“. Dobro, ajde, vjerojatno sasvim nerealno umišljam kako će mi moždane vijuge i male sive ćelije bolje profunkcionirati nakon takve veleumne relaksacije, ali u svakom slučaju, sve to i nije tako loše, štoviše, dobro dođe u trenucima pauze od nečeg ozbiljnijeg. (hej, čuj mene – ozbiljnijeg, tz, tz, tz...)
Između dvadesetak ponuđenih vrckalica, nekako me najviše zarazila ona pod nazivom „colored lines“. Princip je u stvari jako jednostavan, morate složiti najmanje pet kuglica iste boje vodoravno, okomito ili dijagonalno da bi ih uspješno „uništili“, ali vam istovremeno sa svakim novim klikom na bojno polje dolijeću po tri nove kuglice šarenih boja, u pravilu onih koje vam u tom trenutku najmanje odgovaraju.
Možda nećete odmah primjetiti, ali ispod „bojnog polja“ nalaze se dvije figurice. Jedna predstavlja vjerojatno nekog ratnika, viteza nadasve hrabrog srca koji uz vašu svesrdnu pomoć putuje prema djevi bajnoj koja s nestrpljenjem očekuje svoga junaka.
Moram priznati da me ova igrica istovremeno i zabavlja i užasno nervira, jer čak ni nakon dugo dugo klikanja, milijuna uništenih kuglica šarenih, još uvijek nisam postigao svoj cilj, odnosno pomogao onom hrabrom vitezu da osvoji djevu bajnu. Sve izgleda kao evo sad će, samo što nije, evo evo još samo malo, ali nikako, nikako pa nikako, na kraju vas obavezno zatrpaju nove i nove kuglice, blokiraju vam i parelele i meridijane yeslittleduck i dijagonale, ali nema veze, igra je jako jako poučna i kazuje nam kako u gotovo svakom putovanju cilj i nije odveć najvažniji, važno je da se putuje.
Nekada, nekamo, ne znam ni sam kako, ali putovati se mora, svakako....
Moji junaci iz stvarnog života, vitez hrabrog srca po imenu Alen i zanosna djeva bajna imenom Tonka, za razliku od ovog nesuđenog para iz igrice, na svoja putovanja najviše vole ići zajedno. U brazdama njihovih brodova pjenile su na tisuće nautičkih milja, pod kotačima motocikla „pregazili su“ čitav Mediteran, od širokih cesta Europe preko crvene zemlje Andaluzije, do užarenog pijeska Sahare i Bliskog Istoka pa još i dalje, oko Crnog mora, natrag do zlatne obale...
O Tonki i Alenu već sam nekoliko puta pisao na stranicama ovog bloga, pa se pomalo bojim ponavljanja, ali jednostavno rečeno – radi se o, na prvi pogled običnim, ali na drugi treći i svaki daljnji - izuzetnim ljudima koji su imali petlje, vještine i hrabrosti svoje snove pretvarati u stvarnost.
A možete li zamisliti samo kakav je to san bio – doploviti starim, rasušenim, gotovo zaboravljenim brodićem iz jedne viške konobe, preko Mediterana i Biskajskog zaljeva u daleki Brest, nad kojim je i te godine kišilo i kišilo i sve podsjećalo na Barbaru. Ne onu svojeglavu Barbaru, Barbaru dobru, već na jednu drugu, ali isto tako lijepu, zagonetnu i vječnu Barbaru.
Hrvatski Guc – projekt je kojim su Tonka Alujević i Alen Krstulović predstavljali Hrvatsku zajedno sa još deset autohtonih brodica, deset naših kr(o)asotica na velikoj svjetskoj izložbi mora i brodova, koja je prošlog ljeta održana u francuskom gradu Brestu.
Ako već nisam uspio doći do Bresta, ove sam subote kao za utjehu, imao izuzetnu čast i zadovoljstvo biti sudionik „svjetske premijere“ filma koji opisuje putovanje malenog brodića, pola „orahove ljuske“, svega 289 centimetara dugog viškog guca koji u detalje prikazuje njegovo ponovno rađanje, počevši od same ideje, restauracije, priprema za put i konačno – prave avanture koja ih je čekala na vijađu snova.
Teško je u par crtica opisati ozračje na premijeri ovog filma koji će se na televiziji prikazivati vjerojatno kao serija u nekoliko nastavaka, ali dugi pljesak koji je na kraju odjekivao dvoranom, rekao je i bez mnogo riječi sve što je trebalo.
Sve mi se ovo, nekako čini logičnim nastavkom priče koja mi se u zadnje vrijeme često provlači na mojim stranicama, priči o tome što je u stvari veliko, a što je malo. Kako „Pol oriha“ može postati pravi veliki brod koji će se „tući“ s oceanskim valovima, priča je ne samo naših snova, maštanja pa i fantazmagorija, već i tipična priča „čarobnog jadranskog trokuta“, kojega su od davnina na ovim našim prostorima činili čovjek, brod i more...
komentiraj (13) * ispiši * #
makedo, 21.04.2009.
07:47
volim način na koji pleteš svoje priče :):):)
a o junacima s brodica koje su išle u Brest sam već gledala reportaže i oduševljavala se entuzijazmom i hrabrošću istih :)
kolike su mogućnosti čovjeka mislim da nikada nećemo izmjeriti u potpunosti ;)
Šima, 21.04.2009. 07:48 Lip post, ali.... nešto fali... hmmmmmm..... nešto si zaboravio....
file, 21.04.2009. 09:46 Zapazila san to dvoje genijalaca na stranicama Slobodne i Mora i odmah su postali moji junaci... Ako ih poznaješ, molim izruči moje pozdrave i duboko poštovanje.
brod u boci, 21.04.2009.
15:37
@makedo: Dobro, moram priznat da se koji put i zapletem ;-) Hvala ti
@Šima: Ništa ne fali je li tako ;-)
@filipinka: Hoću, vrlo rado ću im izrazit tvoje pozdrave!
čiovka, 21.04.2009. 17:46 Dvoje iznimnih ljudi! :-)
Peška, 21.04.2009. 18:17 ma koja lipota od kaića! jooo da mi ga je.... a ne moraš ga ni registrirat -:))
Suncokreta2, 21.04.2009. 18:57 Već sam jednom rekla kad narastem bit ću Tonka!!! A nisu to samo šuplje priće, rastem, rastem, rastem!!!
Big Blue, 21.04.2009. 21:21 Odlično! Prvo, svidjela mi se igrica. Drugo, njih dvoje koji putuju (jesu to oni što su na motoru dospjeli u ono jedno jedino mjesto na svijetu na kojem se još govori aramejski? čini mi se da sam to jednom vidjela na TV-u). Treće, prekrasno je ime Pol oriha. Četvrto, krasna je poruka to što su imali petlje, vještine i hrabrosti svoje snove pretvarati u stvarnost. Peto...ću prešutjeti. ;-)))
brod u boci, 21.04.2009.
22:28
@čiovka: To ti se moderno reče - sinergija!
@Peška: Ma čisto ti dođe da ga poljubiš! Na kaić mislim ;-)))
@suncokreta2: Aaaa, pa Sunčice moja, zar ti misliš da ja uopće sumnjam u to!?
@Big Blue: Vidiš, kako je to! Od svih pohvala koje si mi dala, sad mene najviše kopka šta li je to peto?????
čiovka, 21.04.2009. 22:56 Aj, priznaj koji ti je rekord na igricu? :-)
gustirna, 21.04.2009.
23:30
Opet nisi spomenija porinuće u Lokvi. Oće to bit u nastavku? :-))))
Tonka i Alen jednostavno su našli pravi modus za guštanje. I svaka im čast na tome.
dalmacija moja inspiracij, 22.04.2009. 00:44 evo je deboto jedna ura iza ponoči...nakon ovega posta...triba zaspat i sanjat...sanjat dalmacija moja inspiracija i guca...
brod u boci, 22.04.2009.
06:31
@čiovka: Jednom sam uvatija deboto 800 punti. Inače mi je prosjek oko 300 (kad bi se gađali avionima)
@gustirna: Pa ti si spomenila, bome ;-))) Zezam se, i to porinuće u Lokvi je tako lipo prikazano na filmu, tako da će se svima bit jasno di i kako je zaplovija "Pol oriha"
@dalmacija: Eto vidiš, ti si zaspa a ja se probudija nakon ovog posta. Nadam se da su snovi bili lipi
Dani hrvatske male brodogradnje
16.04.2009.Nakon nedavno održanog jedanaestog izdanja Croatia Boat Show-a u splitskoj luci, eto nam u kratkom vremenu i druge manifestacije "s okusom soli". Naime, upravo su danas u marini hotela Le Meridien Lav, svečano otvoreni prvi "Dani hrvatske male brodogradnje."
Koliko god bila DHMB bila slična CBS-u, toliko je u mnogim elementima i bitno drugačija.
To je sasvim nova priredba u organizaciji tvtke Libor, koja je već sada mogu reći, napravila sjajnu stvar. U reprezentativnom prostoru marine hotela s pet zvjezdica sakupljena je na jednom mjestu "reprezentacija" domaćih malih brodograditelja. I to samo uvjetno rečeno "malih" jer proizvoditi i prodavati brodove na svjetskom tržištu zasigurno nije lak zadatak pogotovo u ovako "brljavim" vremenima kad se prosječan (hmm, pitanje je koliko "prosječan") kupac u pravilu odriče stvari koje se mogu svrstati pod luksuz.
Premda sam profesionalno vezan za "veliku" brodogradnju, barem za ovu prigodu mislim kako nije potrebno još jednom nabrajati sva posrnuća, probleme i "izazove" koji stoje pred nama, a mi bi ih sve htjeli nekako izbjeći, zaobići ili prevariti.
S druge strane, hrvatska mala brodogradnja je u posljednje vrijeme doživjela silan uzlet i vjerujem kako su manifestacije ovakvog tipa sjajna prilika kako i "mali" u mnogo čemu mogu naučiti "velike."
Pogotovo stoga jer su mnogi prikazani brodovi na ovim danima zaista vrhunski i više nego spremni na tržišnu utakmicu sa daleko snažnijom konkurencijom iz razvijenih zemalja sa puno dužom tradicijom u ovoj grani industrije. No, čini mi se kako opći uzlet i zamah nije samo rezerviran za plovila sa suvremenim odlikama, snažnim motornjacima i regatnim jedrilicama, već se neki novi vjetrovi javljaju i u tradicionalnoj jadranskoj brodogradnji.
Ono što mi se posebno sviđa jest činjenica da ovo nije samo sajamska priredba na kojoj je, uzgred budi rečeno - ulaz za posjetitelje slobodan, već se iduća četiri dana organizira i čitav niz predavanja, okruglih stolova o mnogim važnim temama i dilemama, biti će izložbi, prezentacija, probnih vožnji...
No da ne duljim previše i da vas ne zadavim pričom - prošećimo zajedno po lučici...
Na debelo more, a bome i na obilazak brodova, može se ići samo dobro opremljen i opskrbljen.
Ništa se ne smije prepuštati slučaju...
Iz škverova Dalmatinske zagore dolazi nam ova prekrasna "sredozemna medvjedica". Povratak Adriane u svoje more, očito je dobar znak
Ekipa sa FESB-a predstavlja nešto sasvim novo - brodicu na vodikov pogon
Eh da mi je samo jednom sjesti u ovakvu fotelju...
Upravljačko mjesto koje ste upravo vidjeli pripada ovoj "zvijeri" - Terra Nauta 40 - divota jedna...
Tu je i legendarni mali guc zvan "Pol oriha", kojega su Tonka Alujević i Alen Krstulović obnovili i otplovili s njime na najveću svjetsku izložbu mora i brodova u daleki biskajski Brest.
Tonkin mozaik na provi "Pol oriha"
Ovo će zasigurno biti brod s dušom...
A koliko tek duše ima "Tirena"...
Premda sumnjam da će se na ovoj priredbi birati "miss hostesa", ljepotu je lako zamjetiti...
Osobno bih volio da ima više izloženih jedrilica i vjerujem da će ih slijedećih godina biti još, ali ovoga puta čast jedara, brane solinske "Salone."
Imaju se i čime podičiti - Salona 37 podsjetimo se, proglašena je za Europski brod godine 2007.
U Art caffe-u hotela, otvorena je izložba fotografija velikog čarobnjaka foto-aparata, šjor Ive Pervana...
Dani hrvatske male brodogradnje tek su započeli, ali ako je suditi po broju posjetitelja već na samom početku, sluti se uspjeh. Možda čak zvuči paradoksalno, ali u ovim vremenima kad svi oko nas bruje o famoznim krizama, recesijama i tko zna čime još sve ne, dašak optimizma koji je ovdje i te kako primjetan, neophodno nam je potreban. Prije svega da sa više vjere u sebe i hrabrosti krenemo u nešto što je praktički oduvijek bilo naše, svojstveno i prepoznatljivo. Na obalama Jadranskog mora oduvijek su se gradili izvrsni brodovi.
Dakle, sve je jasno, zar nam trebaju dodatni putokazi?
komentiraj (18) * ispiši * #
traženje sebe, 16.04.2009. 19:23 samo mozemo sanjati neku od tih ljepotica...
Marina kuharica, 16.04.2009.
19:30
jako mi se ovo svidja. i manifestacija i tvoje fotke (to je ionako standardno odlicno :))))). u ovakve bi se grane gospodarstva trebalo jako puno ulagati jer je hrvatska u tome jaka i ne razumijem neke poteze politicara sto se tice nasih brodogradilista...
Mare
dalmacija moja inspiracij, 16.04.2009. 19:36 ajde mare lovit nanare...nije ovod austrija...bij de vei 100 % se slažen sa tebon... atebi brode...oni zanji litrat mi je lipo lega... dalmacija moja inspiracije
brod u boci, 16.04.2009.
19:54
@mala crna: Uhhh, ja često sanjam ljepotice ;-)
@lipa Mare: Da, mi smo očito zaboravili proizvoditi jer nam se to kao "ne isplati". Ipak, ovo su dobri znakovi.... i naravno, hvala na komplimentu
@Dalmacija: Virujem da ti je lipo lega jer sam i ja sam mora leć ispod toga brodića za uvatiti ovi kadar! Ali, vridilo je!
MODESTI BLEJZ, 16.04.2009. 20:21 ne zna se koji je lipši, il oni mići il oni veći sa puno konja ;0)
romantales, 16.04.2009.
21:03
Poslala sam mailove na adrese nekoliko malih proizvođača brodica u Hrvatskoj, sjećam se da je jedan u Vodicama, jedan na Rabu, za jednog se više ne sjećam gdje je bio ... uglavnom, radi se o plovilima do 8 metara, ne od drva, već od sintetičkih materijala. Cijene su nam na žalost bile nepristupačne :-(
Ove drvene su apsolutno prekrasne, takve su mi se najviše dopadale i na ovdašnjem sajmu nautike, ali to je daleko van moje lige, mogućnosti i potreba.
Ira, 16.04.2009. 21:52 Bez obzira na puste recesije, krize, drago mi je da se u nas održavaju ovakove manifestacije, to je znak da brodogradnja, bar i ovakva neće izumrijeti....a brodovi...ne znaš stvarno koji je šesniji....oni majušni ili Tirena...hm..hm...meni posebno draga ...ne znam zašto....možda asocira na nečije ime...hehe...!
Big Blue, 16.04.2009. 22:34 Zanimljivo. Ima lijepih primjeraka. A lijep mi je i onaj mozaik.
Secret Dalmatia, 16.04.2009.
23:15
Nema sriće dok se ne vide madiri u brodu:)))
Vezano uz domaću malu brodogradnju, vijesti nisu dobre. Previsokim cijenama su otirali dosta mušterija i osobno znam da ih je dosta pred zatvaranjem. Neki nisu broda prodali od 9. miseca! Na žalost...
brod u boci, 17.04.2009.
08:32
@Mod: Svaki je lipi na svoj način ;-)
@romantales: Da, nažalos, cijene su prevelike za prosječni hrvatski džep. Ranije je bilo više mogućnosti da ljudi kupe samo školjku broda pa da kasnije sami grade u skladu sa svojim mogućnostima, a danas je više sustav "uzmi ili ostavi"
@Ira: I meni se sviđa to ime ;-)
@Big Blue: Da, neobično za brod, pogotovo tako mali, ali u svakom slučaju - jako lijepo ;-)
@secret dalmatia: Trenutno stanje što se prodaje tiče jest zaista teško, ali možemo se utješit sa onom "ipak se kreće"
ineida, 17.04.2009. 09:26 malo je puno, kad imaš sam malo pozdrav ineida
romantales, 17.04.2009.
10:02
Brode, ne samo da su previsoke za prosječni hrvatski džep, previsoke su i za prosječni europski. Konkretno, za 30.000 euro koliko su me tražili za plovila u Hrvatskoj (ponavljam, ništa veliko, barka sa kabinom, nešto što bismo koristili za morsko kampiranje ljeti) na rimskom sajmu nautike se već mogla prilična "mrcina" nabaviti, ali koja nas nije zanimala jer takve brodice koriste i prilično veliku količinu goriva.
Najjeftnija je bila Orca za nekih 27.000 euro, s time da je bila minimalno opremljena, dakle nismo uzimali u obzir sve ono što su još mogli na nju staviti od dodataka, a u moru sam ih vidjela i nije da koriste najkvalitetniji inox, npr.
Mislila sam da ćemo bolje i povoljnije proći u Hrvatskoj, a na kraju ću biti prisiljena napraviti kao lokalni bogataši koji kupe vani i registriraju vani brod, samo što će u mom slučaju to biti barka. Ako jednaki materijal koriste kao i ovi vani, a radnike plaćanju manje, naivno sam pretpostavila da će cijena konačnog proizvoda biti niža kod nas.
makedo, 17.04.2009. 14:25 najljepšem moru na svijetu potrebni su i najljepši brodovi :)
brod u boci, 17.04.2009.
19:13
@ineida: Istina, pokriješ se koliko imaš lancuna ;-)
@romantales: Sigurno, previsoke su i što je još najgore - kupnja broda nema nikakve ekonomske logike, ovakvi brodovi se i tako prodaju zbog nekih začudnih, većinom imaginarnih doživljaja koji se mogu sresti jedino na plovidbama
@makedo: Jako lijepo, jako lijepo Mak :-*
Tražeći sebe, 18.04.2009.
09:09
Bila sam, vidila sam, dogovorili se za otić vidit jednu pasaru koje nije bilo na sajmu. Moram priznat da sam malo razočarana pasivnošću izlagača, jer na dva mjesta nismo nikoga našli a zaista smo bili zainteresirani (već par mjeseci tražimo brod).
A Terra Nauta 40...joj odavno se nečim nismo tako oduševili. Ako dobijem sedmicu na Lotu, moja je :)
Sve u svemu lipši i nekako pristupačniji sajam...nadam se tradicionalni!
Shelly Kelly, 20.04.2009.
15:12
Ma meni je ona Vlajska brodica najljepša. Eto.
Ali zapelo mi ze oko nešto drugo na jednoj Ti slici - "NaciJonalna zaklada za znanost, visiko školstvo..." J. NaciJonalna. Blago nam se pismenima... :-))
gustirna, 20.04.2009.
19:59
Ne mogu virovat da si još na istom postu?!
Pošto nisan ništa dosad komentirala, reći ću samo da je porinuće i probna vožnja Pol oriha
bila u Lokvi u Velom polju na Visu. A to znaš di je i koliko vode tu ima. :-)))
brod u boci, 20.04.2009.
23:24
@tražeći sebe: Moje želje sa sedmicom na lotu su ponešto drugačije, ali želim ti od srca da ti pođe za rukom ;-)
@Shelly: Ha, ha, baš sam se mislija ko će to primjetit, svaka čast, imaš oko sokolovo!
@Gustirna: E sad, kad ste me počeli kritizirat, evo novoga posta upravo na tu temu koju si "načela"
Brodoletom po glavi stanovnika
14.04.2009.Poetika maglovitog jutra ponekad može donijeti sjajne stvari, ali isto tako polako, sve kao da neće, potiho se nastaniti i lijeno mi se nametnuti kao svojevrsna trajna (s)likovna pozadina, koja se ne da tako lako prekriti novim bojama. No, vjerujem kako ne bi bilo previše uputno dokoličarski se prepuštati prekomjernim dozama poetsko-romantičarskih trenutaka i međutaka, pa je možda upravo sada pravi trenutak za ponešto dinamičniji povratak starim stazama.
U svemu treba imati mjeru...
Naime, zamantan propupalim ozračjem mladog proljeća, potpuno sam smetnuo s uma zakučaste interese moćnog trgovačkog lobija koji je već u ranim popodnevnim satima Velike subote naprasno zatvorio vrata svim mogućim dućanim, butigama, super, hiper ili striper marketima pa čak i kvartovskim pekarama, tako da sam se iznenada našao u groznici subotnje večeri, izvrgnut opasnosti da najveći kršćanski blagdan dočekam bez kruha svoga svagdašnjeg. Istina, još se nekako i dalo preživjeti sa zalihama prepečenca, ali u stvari – novonastalu situaciju sam shvatio kao idealnu priliku prema novim spoznajama pa bile one naoko jednostavne naravi kao što je pečenje "domaćeg" kruha. Heeej, pa zar to može biti da nadobudni pripravnik za poziciju kulinarskog gurua u dijapazon svojih velevrijednih ostvarenja ne uvrsti i domaći kruh!?
Istina, nije onaj "pravi" ispod peke, ali svejedno...
Uglavnom, skoro pola uskršnjeg jutra, prošlo mi je u izučavanju tajni slobodnog pekarstva, ali s još uvijek nejasnom koncepcijom daljnjeg razvoja situacije. Skroz nas je iznebušilo razmišljanje na temu – di ćemo, kad ćemo, kako ćemo...
Sindrom ilo-pilo-šta mi je ovo tribalo, ni u kom slučaju nije dolazio u obzir, a shvativši kako je podne već odzvonilo, preuzeo sam svu odgovornost na sebe i dao zapovijed – idemo!!!
Naravno, moji sljedbenici su bili toliko oduševljeni da nisu previše ni zapitkivali za detalje plana.
Tek tamo iza Boraje, blizu šibenskog Vrpolja, počela su prva bojažljiva pitanja: A di mi u stvari idemo?
- To je tajna! Idemo u nepoznato.
- A-haaaa... Doooo-bro!
Osokoljen potpunim povjerenjem koje mi je iskazala ekipa, kulerski sam ubacio u petu brzinu pa suvereno zakotačio na A-1 Dalmatinu. Dok gutamo kilometre između Šibenika i Zadra, suputnici u "Plavoj ptici" zabavljaju se odgonetavajući moguću trajektoriju današnjeg izleta. Ja se samo zadovoljno smješkam – blizu su, ali neće pogodit sigurno, jer niti ja sam ne znam di ćemo. Ipak, kod Posedarja se ponovno vraćamo na lokalne cestice i za koju minutu smo već na novom-starom Masleničkom mostu.
Crvenom dakako...
Ovdje mi je idealna prilika da "usličim" i znameniti "zaustavi se vjetre" iliti Jurin most, ali mi koncepciju savršenog kadra remete žice dalekovoda koje su se rastegle preko Novskog ždrila, tako da sam tek sa sredine mosta uspio dobiti wireless sliku.
Slijedeće naše odredište je Rovanjska, mjesto u samom «džepu» Velebitskog kanala pa eto, iako sam ovdje prošao mali miljun puta, nikada se još nisam spustio do same obale tako da o njemu blagog pojma nemam.
Istina, poznato mi je da se "tu negdje" nalazi jedna vrlo zanimljiva crkvica iz jaaaako davnih vremena pa je to i više nego dovoljan razlog za malo «istraživanja».
Vođeni u prvom redu nepogrešivim instinktom kojeg smo gotovo do savršenstva razvili pretežno metodom uzaludnih pokušaja, na samoj novouređenoj rivi nailazimo na crkvu Sv. Jurja, spomenik nulte kategorije, čija je gradnja izvedena u nekoliko faza, najvećim dijelom između devetog i jedanaestog stoljeća.
Ugledavši (ne)obične putnike namjernike, jedna vrlo ljubazna gospođa nam je u kratkim crtama objasnila mnoge stvari karakteristične za samu Rovanjsku kao i za neke staze koje vode prema velebitskim vrletima, tako da još jednom u svoj blokić vedrih uspomena, upisujem ono već otrcano «doći ponovo».
Vraćamo se natrag još jednom preko veeeeelikih mostova sve do stine mojih pradidova.
Nema šanse da plovim ovim vodama a da ne uplovim u njegovu mirnu luku i da mu se još jednom poklonim.
Mali ubavi Vinjerac – čista (ne)objektivna ljepota.
More, ljudi, obale...
Naše putovanje nastavljamo dalje, i gotovo u trenu mi pada na pamet ideja da kad smo već u «mostarskom» điru, skoknemo do još jednog elegantnog ljepotana – onoga Paškoga...
Preko Ražanca i Rtine Mirka Miočića, brzo stižemo na područje nestvarnog, mjesečevog pejzaža.
Bura s Velebita, sol i surova planinska klima na obali mora, formirali su mnoge neobične oblike i bila bi zaista prava šteta tek tako projuriti ovim područjem.
Jednostavno zastati i uživati...
Nakon sat-dva baškarenja na opojnom suncu, krećemo u nove istraživačke pobjede. Ovoga puta ne idemo preko Paga već se okrećemo nešto južnije, do gradića koji gotovo uvijek sasvim nepravedno ostaje nekako «vanka ruke» a i te kako ima što pokazati.
Nin – najstariji hrvatski kraljevski grad, naše ishodište, naše prapočelo, naše sve...
Da se u ovom gradiću nalazi samo crkva Svetoga Križa, ta minijaturno-grandiozna «najmanja katedrala na svijetu», već to bi bio sasvim dovoljan razlog za dolazak. Međutim, hodajući njegovim ulicama, ne možete se oteti dojmu kako u stvarnosti kročite kroz bezbrojna stoljeća ljudske povijesti, godine rata i mira, gladi i prosperiteta, tuge i radosti...
Augustov hram iz prvog stoljeća, Donji i Gornji gradski most, «mali» Grgur Ninski, solana, «condura croatica», karakteristične ninske brodice koje ovdje nazivaju «plazuljama», sve to zajedno stvara jedan poseban, prekrasan kolorit, koliko god na jedan način sličan velikim gradovima, Zadru, Šibeniku, Splitu, Dubrovniku pa čak i mome Trogiru, toliko na drugi način opet intimističan, pomalo introvertiran kao da je zarobljen u granicama pješčane lagune.
Na povratku prema Zadru, već u sami sumrak, zastali smo na još jednoj obaveznoj postaji bloga mi moga– crkvi Svetog Nikole u Prahuljama.
Na koncu, iako neplanirana i nastala potpuno spontano, uskršnja «plovidba» nam je podarila pregršt vedrih i nezaboravnih trenutaka. Preko mostova i mostića Rovanjske, Vinjerca, Paga, Nina, samo usput mahnuvši Zadru pa opet natrag do Trogira za tren oka preko Kalmetine i Dalmatine.
Možda upravo simbolično, ta mala katedrala Svetoga Križa, to zaista remek djelo arhitekture koja je u isto vrijeme i građevina i kalendar i sunčani sat, trebala bi nam (ako smo pametni) kazivati sve. Kazati, da usprkos tome što smo samo na prvi pogled jako mali i beznačajni, možemo biti i te kako veliki. Ali, ne treba smetnuti s uma kako veliki možemo biti samo ako i dalje ostajemo svjesni svoje «malosti»...
Pa što je u toj našoj priči malo, a što veliko, vjerojatno već naslućujete...
komentiraj (12) * ispiši * #
romantales, 14.04.2009. 14:05 Prekrasne slike i popratni tekst ... ovako sam i ja s tobom bila na izletu ;-)
gustirna, 14.04.2009.
14:18
Ovih dana baš se mislin kako ću te nešto pitat, ali sad si mi da odgovor. Ipak je Vinjerac, al ti sigurno većodavno znaš da se prvi tanker za Tankersku plovidbu izgrađen u trogirskom škveru nazva - "Vinjerac".
Izlet za pet! :-))
brod u boci, 14.04.2009.
15:41
@romantales: znači da je moja "misija" ispunjena, drago mi je zbog toga ;-)
@gustirna. Da, točno je sve to, vidiš da "ima neka tajna veza" :-)))
čiovka, 14.04.2009. 15:41 Odma san znala da je Vinjerac i okolica! :-)
so far away..., 14.04.2009. 16:12 predivno.kao i uvijek...i uvijek mi daješ ideja za još puno puno mjesta koje bi željela vidjeti...a nikako da i dođem u takav đir...ma,moram jednom s vama :)
primakka, 14.04.2009. 16:13 lipi đir, bila san tim stazama preklani. u rovanjskoj su najlipši zalasci sunca - bura, velebit, crveno nebo i to.;-)
Shelly Kelly, 14.04.2009. 16:39 Moram se korigirati. Nisi Ti za Predsjednika Dalmacije. Nemaš socijalni senzibilitet. Umjesto da preživaš koricu polubijelog kruha uz šteriku i pljuckavo grintaš o recesiji i o vjekovno krivim Njima, Ti... Ti... k'o da smo u raju, a ne u banani! I to stalno! Pratim ja Tebe! ttt. ;-)
dalmacija moja inspiracij, 14.04.2009. 19:31 ona lanterna litrana iz one buže me jer bacila na kolina...a o onoj gajeti oli leutu ni sam neznan ča je niman riči... dalmacija moja inspiracija
brod u boci, 15.04.2009.
07:37
@čiovka: Izgleda da si vidovita ;-)
@so far away: Naravno da moraš!
@primakka: Ah to zalasci sunca, uvijek nas raznježe ;-))) Ali za čitavo to područje ipak je bura prava gospodarica
@Shelly: Kakva banana, kakvo južno voće!? Raj je u nama ;-)
@dalmatinac: Bija je dan ka stvoren za fotografiranje, a od stotinjak "ispucanih" uvik se nađu dvi-tri "neloše" :-)))
@white fighters: O, pa ja sam svaki dan na najboljem blogu!
makedo, 15.04.2009.
15:19
predivno!!! i to sve destinacije gdje se jos nisam zaustavljala!
i kao savršeno nadovezano na ono moje...hehehe, osobito
Vođeni u prvom redu nepogrešivim instinktom kojeg smo gotovo do savršenstva razvili pretežno metodom uzaludnih pokušaja
Upravo to!:):):)
brod u boci, 16.04.2009. 16:30 @makedo: Upravo tako, samo je potrebno uporno vježbati :-D
komentiraj (33) * ispiši * #
Tajanstveni hram, 11.04.2009. 10:11 prekrasna kompozicija riječi i fotografija :)
Dante, 11.04.2009.
12:24
Čak i magla na moru može biti čarobna i inspirativna. Malčice sam ljubomoran.
Sretan uskrs.
dalmacija moja inspiracij, 11.04.2009. 14:11 ajme lipi litrata...nakon ove poezije bi mogla i ona od josipe...svudi magla oko nas... dalmacija moja inspiracija
borut, 11.04.2009. 14:38 :-)
Big Blue, 11.04.2009. 15:44 Ponovno lijepa kombinacija riječi i fotografija, tim više što su tvoji stihovi. Lijepi su. :-)
zuzayok, 11.04.2009.
15:54
prekrašno
sritan uskrs
nitko nije otok, 11.04.2009. 16:19 Stihovi i slike stopljeni savrseno, sretan Uskrs tebi i tvojima!
brod u boci, 11.04.2009.
17:33
@tajanstveni hram: Hvala najljepša
@dante: Na što si ljubomoran? Maglu, more ili inspiraciju ;-))) U svakom slučaju-hvala!
@dalmacija: Da, vidiš kako koji put može bit i doba stvar kad se rano ide na posal. Ovakva "užarena" magličasta atmosfera bila je svega dva-tri minuta a posli je sve bilo drugačije...
@borut: I ja kažem :-)))
@Big Blue: Da, vidiš da se nešto čudno događa sa mnom, postah i stihoklepac ;-)
@zuza: Eto, visiš, da se ja malo u "umjetničke" vode ;-)
@nitko nije otok: Drago mi je da si stekla takav dojam, baš mi je drago... Hvala puno!
stara brokva, 11.04.2009. 18:51 Svaki put me nanovo iznenadiš!Prijatno,naravno!!!
Boem, 11.04.2009. 20:32 šaljem ti veliki :::::))))))))))) osmijeh i sretan USKRS
čiovka, 11.04.2009. 20:34 Lipo i nježno. :-)
barba, 11.04.2009.
21:20
Sem se zgubil v megli!
Sretan Uskrs tebi i tvojima.
catwalk, 11.04.2009.
21:21
E, lako tebi s takvim jutrima...
:))
brod u boci, 11.04.2009.
21:35
@stara brokva: Da, to mi je u stvari drago - da još mogu "ugodno iznenađivati" :-)
@BOEM: I ja uzvraćam veliki osmijeh. Dobro došla!
@čiovka: Eee, a nisi virovala kad si ih ugledala na onom sitnom ekranu aparatića ;-)
@barba: Hvala ti puno Barba moj, sve najlipše tebi i tvojima!
@catwalk: Da, zaista je lako tako :-))) Hvala ti!
donin svijet, 11.04.2009.
22:26
Čarobne fotke... čarobni stihovi.... a sve to me sjetilo na Nininu pjesmu "Čarobno jutro"....
Sretan Uskrs Brodiću... :)
čiovka, 11.04.2009. 23:06 E, a kad nisan znala da će ih pratit ovakve riči! :-)
Elyca, 12.04.2009.
08:40
Sretan Uskrs! :-))
stara brokva, 12.04.2009. 10:23 Sretan Uskrs!!!
so far away..., 12.04.2009.
15:05
auuu divote :))))
ne zna se jel ljepša pjesma il su ljepše fotke...predivno brode.sve najbolje ti želim :)
Ira, 12.04.2009. 15:10 Lipo...prilipo....sretan Uskrs, brode!
gustirna, 12.04.2009.
17:13
Crvene zore.... :-))) Sa stihovima još lipše.
Sritno!
podloga, 12.04.2009. 21:34 dragi brode sretan uskrs tebi i obitelji. i molim te priznaj da si fotosopirao ili kako vec obradio slike jer ako nisi ono stvarno su nevjerojatne
Ive, 12.04.2009.
22:43
Uvik isto........ Lipo za popizdit.......
Sritan Uskrs, Brode! I brodi nam još dugo......
brod u boci, 13.04.2009.
10:02
@dona: Da, i mene je podsjetilo sve na "Čarobno jutro"
@čiovka: To ti je ka zrno soli...
@Ely, stara brokva, Ira: Hvala najljepša, sve najbolje želim i vama
@so far: Trenutak inspiracije, samo trenutak....
@gustirna: Radničke zore...
@podloga: Najiskrenije - u mojim fotografijama nema niti trunčice Photoshopa! Nemam taj program instaliran niti ga koristim, ali imam jedan "mali" Olympus Master, programčić kojeg sam dobio uz aparat i koji mi uglavnom služi za "rezanje" slika, pojačavanje kontrasta ili osvjetljenja i još samo koristim najobičniji PaintNet u kojem dodajem okvir oko slike i to je uglavnom to. U svakom slučaju - hvala
@Ive: Dokle god bude vitra u jedrima
carla, 13.04.2009. 11:17 eee...za ovu tvoju "stranu" nisan znala, iznenađena ... ugodno!
Amorfia, 13.04.2009. 13:32 wooowww, predivne fotke!!!!
mala sirena, 13.04.2009. 21:04 ljepše no ikad.... :-)
more~snova, 14.04.2009. 06:31 famozno... po mom sustu i gustu... spiza za dusu... da te nima tribalo bi te izmisliti. amen!
brod u boci, 14.04.2009.
06:38
@carla: Vidiš, i ja sam iznenađen ;-)
@Amorfia: Sve je to priroda oko nas, potrebno je samo znati prepoznati i "ukrasti" najbolji dio... Hvala!
@mala sirena: Da samo znaš koliko mi je drago :-*
@more snova: Eto, izronila i meni neka nepoznata dimenzija, hvala ti ;-)
makedo, 14.04.2009. 07:52 krasno...lipi stihovi, predivne fotke, kombinacija za 10+ :)
socijalka, 14.04.2009. 08:53 ajme Brode,, taka si me u šuštu,, : -)
Tražeći sebe, 14.04.2009. 09:01 Predivno Brode...
Treće oko i 3 treptaja, 14.04.2009. 12:22 odlična i divno upotpunjena fotkama :)
Kod imperatora Duje
09.04.2009.Dobija naš Duje u nasljedstvo kuću od strica. Reka je on to nama odavno, ali pravo za reć - nismo ga previše obadavali. Isto je tako reka da moramo svi doć kod njega na marendu da sve to proslavimo kako triba, ali nekim čudom - nikako tu famoznu marendu kako se moderno reče - realizirat.
Naš Duje je faca samo takva. Ko ga ne zna, čim ga ugleda, pomisli kako pred njime stoji rimski car. Duje, ne samo da sliči na cara - nego mu je takvo i držanje - miran i dostojanstven u svakom trenutku. Julije Cezar, Kras i Pompej zajedno, ne bi se po mirnoći i dostojanstvu mogli mirit s Dujom. Možda samo Oktavijan August. Eventualno i Hadrijan, ali definitivno niko više!
Uglavnom - konačno smo dogovorili marendaški termin - četvrti četvrtoga. Držali smo se po onoj narodnoj - quattro aprilanti quaranta duranti. To ka oće reć - kako nam bude na četiri četvrtoga, tako će nam biti idućih četrdeset dana. Dobro ajde, to se uglavnom odnosi na vrime. U onom meteorološkom smislu. Ali ko nama brani to tumačit kako nama odgovara!?
Eto, zato sam ja sa sobom doveja četiri cure!
Hmmm... i to kakve cure, da samo znate...
Žena od mota, nadnarednica Buba, Mala Sirena i izvršna producentica.
A ja sam!
Ajme kako me bilo straj...
Dogovor je bija - Dugi Rat u jedanajst uri, kafić na plaži.
Tu je već i ostatak radosne ekipe - senjorita Nerita, tajanstvena Nada - vladarica svih naplatnih kućica na Dalmatini, mušketir Srđan, da spasi čast brkatijeg roda, a Jure - glavni povjerenik turističke zajednice za područje Nove Europe, tek šta nije doša.
Evo konačno imperatora Duje, cili je sritan šta nas vidi u ovako respektabilnom broju.
- Kako je Duje?
- Sve sam spremija, kupija sam meso, bržole, pancetu. imamo kave, imamo svega...
- Vino!?
- Imamo tri litre, tribalo bi kupit još koju bočicu.... i još štakod za salatu, kukumare i tako...
- Je li imaš ulja?
- Nemam
- Kvasine?
- Nemam
- Imaš li šta sira, mortadele, buđole?
- Nemam, e vidiš, moramo i to uzet...
- Štakod slatkoga?
- Asti mande, nema ni slakoga, i to triba kupit....
- Enti Duje, reka si da imaš sve!
- Ma imat ćemo sve to kad izađemo iz butige....
Aj dobro, skoknili smo i do prvoga Tommy-ja, nakupovali sve šta nam triba i ne triba pa svi zajedno krenuli prema našem tajanstvenom odredištu.
Iskreno govoreći, mislili smo da je Duje nasljedija neku potleušicu sa crnom kužinom, nešto ajmemajko i tako...
Put je bija upravo takvi - malo uzbrdo, malo nizbrdo, okuka liva, okuka desna, usko za pozvizdit...
Konačno smo došli do nekog proširenja, Duje daje mot da se tu parkiramo.
Vadimo bagaje iz auta, spuštamo se prema moru, već smo došli do zadnje kuće, oću reć - prve do mora, ali naše potleušice nigdi nima..
Duje otključaje vrata od neke kuće i govori - aj ulazite!
-Ma Duje - oli je ovo ta tvoja kuća!?
-Ae...
-Pa jebate, ovo nije obična kuća, ovo je prava vila!
-Mae...
-Ma šta nije, a vidi pogleda brale, benti, vidiš pola Bračkoga kanala.
Dok se Duje zagonetno smješka, mi se ne možemo načudit. Pogled sa Dujinog balkona vridi brat-bratu - milijun dolari, ma niti centa manje...
Atroke potleušica sa crnom kužinom...
Najprije smo napravili lagani marendin za doć k sebi, fetu-dvi sira, bokunić murtadele, gucnili malo vina.
Magarčić naravno - ne može falit, ma nikako ne mo'š falit s pelješkim magarčićem na etiketi...
Kad nam je već malo pa život, odlučili smo se za akciju - idemo u đir u brdo, gori u stare Jesenice, Zeljoviće, bacit ćemo na balote, nadisat se friške arije...
Svako od nas je uzeja balotu-dvi, ko'ko i tri, svi solidarni, ali teške li su ove balote gospemoja, ima u svakoj barenko tri kila...
Vidili uz put dvi šparoge. Ajmo ih ubrat za ne falit! Pa još dvi s druge strane, eno ti tamo još jedna, e vidi, eno još tri gori ispod zida. Ma ne tu, livo livo, tamije malo, ma ne tamo tamije nego malo vamije, eeeee, vidiš da je tu, šta san ti reka.
Rastrčali smo se ka minhenska bojna, u lovce na šparoge. A šparoge niču ka u priči!
Ubereš jednu, izrone tri nove!
Za pola ure šetnje nabrali smo ih, a ko zna koliko.
Paola gušta, ovo će ispast prava šparogijada.
Evo nas već u starome selu. Na jednome raskršću smo se iznenada razdvojili. Njih osmero zalutali prema zogu od balota, a nas troje jedini ostali na pravome putu!
Vidi onu špilju gori u liticama, ajmo do nje!
Ajmo ća!
Došli do špilje, eno tamo još jedne! Doplaninarili skoro i do druge, a sve uz put i dalje beremo šparoge. Malo livo, malo desno, žal ti ih je ostavit.
Ovi naši balotaši, šta su se izgubili, zovu nas na mobitel svako malo vrimena! Lako je njima za nas, ali kod mene je boca "magarčića" a u ruksaku izvršne producentice su ostale tri balote!
A šta je panika, evo nas bome odma, za deset minuti, samo ćemo se popet do prvoga vrha pa ćemo hrbatom do crkvice i spustit ćemo pravo na vas.
I stvarno, ako smo već zacrtali popet se na vrh, normalno da to moramo i ostvarit. Nismo baš planirali ali eto...
Uz liticu provučena sajla, hmmm... di smo ovo došli...
Ali ajde, malo pomalo, rukom za ovu stinu, kolino prisloniš na drugu, pa se uvatiš za sajlu i drž-ne daj, eto nas skroz na vrhu! Nije neka nadmorska visina, ali bome - nije ni ova strmina bila baš za svakoga, nu!
E, ali sad imamo drugi problem!
Tamo di bi tribala bit staza po hrbatu - nema je!
Kako nema?
A lipo - nema!
Ništa zato, spustit ćemo se u Ume pa ćemo malo zaobilazno.
Ali... ko će sad opet vraćat priko brda?
Govorim izvršnoj producentici - mogla si nazvat Stipu!
Stipu!?
Neka dođe po nas!
Iz Omiša??
I stvarno, nije prošlo ni dvadesetak minuti eto našega mladoga tate Stipe, vedra srca, ozarena lica, vidi se da se zaželija malo "divljine".
Tako smo se skroz neplanirano zaletili i do Omiša, vidit našu Anu i malu Emu...
Lipoga li diteta Gospemoja...
Tribam li posebno napominjat da nas svo to vrime "izgubljena" ekipa s balota još uvik čeka ka ozebal sunce???
Bidni oni bez magarčića i tri balote...
Nakon pet-šest uri, konačno smo se našli svi na okupu.
Nakon kratkog rezimiranja putanja i trajektorija tokom dana, očekuje nas slijedeći težak zadatak - pašta fažol sa kobajama i suvim mesom...
Nije bilo lako!
Hrabro smo se borili s pomahnitalim kobasicama tako da smo iz dvoboja izašli kao apsolutni pobjednici.
Čak su se čula i glasna razmišljanja da nam sad i ne triba ništa više bacat na gradele.
Ma nu!
Još najbolje da nam ovakav dan prođe bez gradela!?
A ko će peć?
Ma šta ko će, evo ja ću peć!
I tako, dok se nad obalom Jadranskog mora spuštala divna proljetna noć, uzeo sam stvar u svoje ruke i još jednom pokazao kako se u meni krije pravi virtuoz na gradelama te još jednom, pred nadasve zahtjevnim glauditorijem odsvirao veličanstvenu simfoniji u bržola - duru.
Dobro društvo, lipa spiza, pisma i smij...
Quattro aprilanti quaranta duranti.
Samo neka dura...
komentiraj (27) * ispiši * #
ljelja, 09.04.2009. 13:29 Sad bi ja tamo, onamo, ma gdi bilo samo ne ovdi di sam. Opasan si ti!
ineida, 09.04.2009. 13:45 ko to more pojist, ja bi sam malo "le'fajice", kako bi to reka F. H. pozdrav ineida.
file, 09.04.2009.
13:48
A ja bi malo tovarića.
A šta jes - jes, pogled vridi te šolde, ni centa manje. pozdrav caru!
:-))
Šima, 09.04.2009.
13:53
Slike!!!!!!!
Neću te više opominjat!
slijedeći put će bit sankcija!
buba, 09.04.2009.
14:01
A, čovječe slika, ove dvi zadnje!!! Ićeš ti nama na natječaj i točka!
Ne, ne, ne, nemaš se pravo bunit.
makedo, 09.04.2009. 14:22 a uživanjca...
Ira, 09.04.2009. 14:28 Ajme četrdeset dana koja uživancija...ka niste znali pogodit datum...briga vas sad za vrime vama će bit lipo...samo veliki je to zalogaj ..oćete li izdurat ..triba li pomoć, jer ja bih se rado žrtvovala...hehehe!
Šima, 09.04.2009.
14:30
E sad sve ima smisla :-)))
Baš lipo
misli savrsene divljakuse, 09.04.2009. 14:33 Predivno je vidjeti da još ima ljudi koji se kvalitetno znaju družiti! Ljude koji su iz svih gluposti koje su se dogodile i prešle preko kičmi sviju nas ipak zadržali dozu zdravog humora i koji nisu postali neosjetljivi za ljepotu, prirodu, ... koji su još zadržali "svrati na kavu", "nikakav problem", "idemo" kao začin životu prijeko potreban. Svi moji komplimenti blogu, načinu života i ekspedicijama, gušt Vas je čitati!
brod u boci, 09.04.2009.
16:24
@ljelja: Da opasan!? Ko leptir kupusar :-)))
@ineida: More se, more!
@filipinka: Pozdrav prenesen! I caru i tovaru!
@Šima: Hmm, baš me zanima kako se sankcije očitovati ;-)
@buba: Ma kakvi bunit, ko se vidija bunit...
@makedo: Nego kako ;-)
@Ira: Oćeš nam se pridužit!?
@savršena divljakuša: E da samo znaš kako me ovakvi komentari razvesele! Hvala ti!
primakka, 09.04.2009.
18:14
da van je bilo lipo - bilo je! ma isto mi dvi stvari nisu jasne:
prvo - koja ti je slika iz dujine kuće?
drugo - kako se možete toliko penjat, a uvik ništo mezite??
Peška, 09.04.2009. 18:18 a mene zanima kako si doletija do zeljovića -:))
Peška, 09.04.2009. 18:29 hebi ga, ostala misao nedovršena...dakle, kako si se usudija doć u moj kraj, a ne javit se?? cccc...a obeća si!!!
brod u boci, 09.04.2009.
18:49
@primakka: Sa Dujinog balkona slikana je prva, druga, predzadnja i zadnja slika.
To ti je stvarno živo čudo, znaš kakvi sam ja a penjem se ka veliki :-)))
@Peška: A mislija sam, znaš, najozbiljnije sam mislija, ali kako ću vikat po Dugome Ratu: Peškaaaaaa, Peškaaaaa... mislit će koko da sam rebambija!!!
A u Zeljoviće sam doša putem, bome :-D
gustirna, 09.04.2009.
20:10
Samo da se sad ne umisli od tvojih hvalospjeva.
Ko će mu stat na kraj? :-))
čiovka, 09.04.2009. 20:16 Ništa ti nevaljaju ove slike.... eto baš! ;-)))
dalmacija moja inspiracij, 09.04.2009. 20:50 ma kako ti meni moreš pokvarit dan...opet si me bacija na krivu nogu... ludilo... dalmacija moja inspiracija
nitko nije otok, 09.04.2009. 21:00 ove fotke mora, prekrasne, donose smiraj i pune dušu, blagosega tebi, baš ti je bilo lipo, ali i meni čitajući i gledajući slike, pozdrav, i baš mi je bilo drago kad sam te vidila među svojim komentarima
danijela, 09.04.2009. 21:44 ma kojih 40 dana? neka vam tako bude narednih 40 godina!... osim naravno ekipi koja je morala cekat - da im ne prodje vrijeme u iscekivanju godota...
Peška, 09.04.2009. 22:09 hahaha, a moga si, moga, jedan rebambiveni više manje, ko da bi upa kome u oko??!! a i ni me teško nać, iz rivice (di si očito pija tu kavicu) samo baciš oko malo istočnije i ...eto ti peške. na bageru, dakako. s mujon i hasanon. i sa nezaobilaznin šljemon na glavi. znan da si svatija. tek da se zna za budući dolazak ili prolazak kroz dugi rat. eto ti na!
so far away..., 09.04.2009. 22:36 lipo li je vami :)))
guštanje, 10.04.2009.
08:35
ma dan da ga poželiš, pravi prolitni,malo arije malo rekreacije i spiza naravno i vino ,kuš bolje,
pozdrav
brod u boci, 10.04.2009.
08:39
@gustirna: Ko će se umislit, Duje!? Ma di će se Duje umislit ;-)
@čiovka: A ne može svako imat slike ka ti ;-)
@dalmatinac: Ako osjetiš da si na krivoj nozi - prilegni malo, pa provaj opet :-D
@nitko nije otok: Pa često sam ja kod tebe, ne brini, premda ne "puštam glasa"
@danijela: To uopće nije loša ideja - mislim na daljnjih 40 godina ;-)
@Peška: Nije valjda da rušiš tvornicu :-D I znaš, ostavi mi koji svoj broj na e-mail pa ćemo se lako dogovorit ;-)
@so far away: Vidiš, takva nam je sudbina i kako ćeš se odupirati kad je tako "zapisano" ;-)))
@guštanje: Vidiš - to ja prava formula uspjeha
Big Blue, 10.04.2009. 20:40 Lijepo. Nema se tu što dodati.
tragstopala, 10.04.2009. 20:57 Bože moj lipoga li društva. Suze bih lila od radosti da mi bilo biti s vama, ali avaj... Eto, sad mi ne triba ništa pitati Bubu, znam dobro da je bilo za po po poludit od lipote. :)
file, 10.04.2009. 22:35 SRETAN USKRS TEBI TVOJIMA!
brod u boci, 11.04.2009.
15:54
@Big Blue: Dovoljno je da se javš :-*
@tragstopala: Pa bilo bi lipo da nam se pridružiš ponekad ;-)
@filipinka: Hvala ti, uzvraćam najlipšim željama
Slap, slapić, Krka, Krčić...
07.04.2009.Unatoč realnoj opasnosti da me nepoznat netko proglasi za bundžiju bez pokrića pa čak i možebitnog podrivača ustavno-pravnog poretka eRHa, ova nedjelja mi je započela nadasve radno. Naime, moj ministar za starogrčku numizmatiku, neoklasičnu palatalizaciju i pravilnu uporabu povratno-posvojnih zamjenica, a tko drugo nego tajni agent Rascho, u našem nadasve prenatrpanom rasporedu dužnosti i obveza jednostavno nije mogao pronaći drugi povoljni termin za izvođenje izuzetno složene operacije - transportiranje specijalnog tereta posebne namjene kroz teritorij čak dviju jadranskih županija. Na žalost, ni u ludilu vam ne smijem otkriti o kojem se konkretno specijalnom teretu radilo, jedino vam smijem reći da je u čitavoj akciji sudjelovalo petero ljudi sa tri vozila te da je na koncu čitava operacija izmještanja opasnog tereta više nego uspješno privedena kraju.
Kako nakon ove, zaista iscrpljujuće operacije u psiho-fizičkom, a i u mnogom drugom smislu, nije bio predviđen prigodni domjenak, mirno smo se razišli u manjim skupinama kako ne bi pobudili sumnje lokalnog stanovništva.
No, budući da smo se nekim čudom zatekli duboko u teritoriju Šibensko-Kninske županije, plan i program daljnjeg razvoja situacije nametnuo se gotovo sam od sebe pa smo jednoglasno donijeli odluku - idemo najprije do slapa Krčića pa ćemo onim makadamskim putem mic po mic uzvodno pa tako sve dokle nam se bude dalo...
Naravno, kako se u meni odavno krije stari izletnički vuk, istina u u janjećoj koži, ali s istančanim istraživačkim instinktom koji je i ovoga puta nepogrešivo procjenio da će topljenje snijega s Dinare silno razveseliti maleni Krčić, dražesnu krašku rječicu koja u svojih nepunih desetak kilometara toka može ponuditi obilje pitoresknih prizora.
Od Kovačića, sela u neposrednoj blizini Knina vodi stara cesta prema Kijevu i svojim najvećim dijelom usporedno prati tok Krčića. Danas je ta staza predviđena za bicikliste ali eto, kako ovoga puta nekim čudom nismo ponijeli sa sobom dvokotačna prometala, odlučili smo barem dio te staze propješačiti. Auto smo parkirali na prvom proširenju na koje smo naišli, za početak se nismo se niti osvrnuli na Topoljski buk, već smo poletno krenuli uzvodno naivno misleći kako smo ušli u područje svekolikog mira i tišine. No, već nakon nekoliko minuta hoda, tiho žuborenje brzaka poremetilo je hroptavo rzanje i nesuvislo trzanje prvog drndavog automobila, pa nedugo zatim drugo, treće, sedmo, osmo, pa onda za ne falit još neki motorkotači, traktorići, viljuškari, kašikari, a bložemili svega ima samo ne bicikista na deklariranoj biciklističkoj stazi!
Ipak, nakon nekog vremena čak smo ugledali i pravog biciklista, jednog ali vrijednog, opremljenog i odjevenog kao da je iskočio iz nekog probranog kataloga biciklističke opreme...
Našu pažnju ipak je više privukao huk koji je nedvojbeno otkrivao kako se u našoj neposrednoj blizini nalazi jedan slap. Što u tom slapu znači naša mala kap, pitanje je koje tek očekuje pravi odgovor, stoga smo pohitali prema njemu s veliim uzbuđenjem.
Ono što me zaista fascinira kod ovakvih krasota jest činjenica da eto, samo kojih stotinjak metara uzvodno ili nizvodno rječica teče potpuno mirno, gotovo nečujno i onda se odjednom ko iz vedra neba stvori nešto ovako silno, moćno i bučno pa se onda zapitaš - pa dobro, odakle odjednom sva ta voda? Ne kaže se zaludu da tiha voda brijege dere.
A kako li ih tek dere kad dođe malo do glasa...
U neposrednoj blizini ovog slapa nalazi se prostrana livada koja je očito omiljeno izletište, samo na žalost postoji opća opasnost da umjesto uživanja u zelenilu i ljepoti kraobraza, doživimo pravi šok od nevjerojatnih količina smeća, odbačenih flaša, plastičnih kesetina, čudnovatih ostataka animalnog porijekla...
Žalosno, ali istinito - mnogi još nisu shvatili kako u prirodi smiju ostavljati samo tragove svojih stopa...
Naš put nastavljamo dalje nadajući se da ljepotu Krčića neće zasjenjivati tragovi pripadnika nekog nepoznatog plemena koji još očito živi izvan tokova civilizacije. Nakon dodatnih kilometar-dva pješačenja nailazimo na još jednu prostranu livadu na kojoj se već udobno smjestilo neko strogo muško društvance. Sad nam je tek jasno u kojem su se smjeru kretali svi ti silni automobili po makadamskom putu, ali zaista nam je neshvatljivo kad vidimo da limenih "konja" na ovoj livadici ima gotovo više nego vozača. Ahhh, neću više o toj temi...
Pored livade nalazimo još nekoliko dražesnih slapića pa veoma mudro zaključujemo kako smo za ovaj put dovoljno novoga otkrili. Do samog izvora imamo još kojih šest-sedam kilometara hoda pa onda još toliko natrag, a danas bi voljeli skoknuti do još nekoliko, da prostite - destinacija...
Na povratku opet nailazimo na mnoštvo motoriziranih "biciklista." Tako jedna gospođa iz auta bere šparoge, a zavidan broj vrle gospode šeće svoje pseće ljubimce na isti način. Bidni pasi umisto da se rastrču ka ljudi, viru priko prozora od auta i tako se ka ono - šetaju...
Atroke da smo u Los Angelesu...
Idemo mi dalje.
Ako smo ga na samom početku (ne)namjerno zaobišli, sad je red da mu odamo dužno poštovanje.
Samo rijetke rijeke a još pogotovo male rječice svoj tok završavaju na ovako veličanstven način.
Veliki slap ili Topoljski buk, ruši se sa dvadeset i dva metra visine uz gromoglasan huk u jezerce samo nekoliko metara od izvora rijeke Krke.
Volim dolaziti na ovo mjesto, ima nešto posebno i magično u njemu...
Sada, kad ga gledam ovako moćnog i snažnog, naprosto nevjerojatno zvuči pomisao da za ljetnih mjeseci ovaj slap zna potpuno presušiti.
Eh da, zadatak zvan Krčić, uspješno je obavljen ali slapova nam za danas ni u kom slučaju nije dovoljno. Sada krećemo nizvodno rijekom Krkom do područja Burnuma, nekadašnjeg rimskog vojnog logora. Kako sam o Burnumu, njegovim famoznim lukovima i amfiteatru već pisao ranije, ovog ćemo puta naš pogled usmjeriti na nešto drugo, jednako zanimljivo i atraktivno. Naime, dovoljno je propješačiti samo nekoliko stotina metara od Burnuma prema kanjonu rijeke Krke, i ubrzo ćete naići na ovakav prizor.
Manojlovački slapovi, pravim čudom, široj javnosti gotovo nepoznati, zaista ostavljaju bez daha.
Preko sedrenih barijera ruši se mnoštvo većih ili manjih slapova s ukupnom visinskom razlikom od gotovo šezdeset metara. Najdonji slap ujedno je i najveći, visok je više od trideset i dva metra.
Ovdje se nema šta filozofirati, dovoljno je sjesti ili stajati, jednostavno gledati i ...šutjeti...
Manojlovački slapovi - nisu baš Plitvice, ali zaista - nisu ni daleko od njih!
Nakon svih ovih slapova, slapića, slapišta, huka brzaka i vodene prašine, zaželjeli smo se malo i mirnijih voda.
A za divno čudo, sve se to može tako lako naći, za još samo dvadesetak minuta vožnje niz Krku.
Skradin...
Ah, što reći o Skradinu a ne ponavljati se...
Ostavimo za sada sve sa strane, ali moram vam nešto priznati, Skradin u meni budi jedan čudan osjećaj - naime, otvara mi apetit do besvijesti!
Na počeku smo razmišljali tek o jednoj usputnoj pizzi, tek toliko da ne svisnemo od gladi dok se ne dočepamo doma svoga.
Međutim, prošli smo pored jednog restorančića u neposrednoj blizini ACI-jeve marine i ostali izbezumljeni mirisima koji su dopirali iz njega...
Naprosto hipnotizirani sjeli smo za prvi slobodan stol.
Domaćini su očito prepoznali sindrom - vratili su nas u život najprije izvrsnom ribljom juhom a kada smo nakon takve slasne okrijepe počeli davati prve znakove života, potpuno su nas reanimirali pastrvama sa žara u kombinaciji s gustim domaćim crnim "Babićem"...
Uhhh, kad smo napokon došli k sebi, popričali smo s izuzetno ljubaznim vlasnikom restorana - kaže, danas nam je prvi dan da smo otvorili restoran, došlo nam je svita ko u priči, bolje od svih naših očekivanja. Dogovorili smo za drugi posjet pravi pravcati skradinski rižot i naravno - skradinsku tortu za dese(r)t. Predbilježbe primam na G-mail adresu...
Na koncu, da ipak ne bi iznevjerili naše dobre planinarske običaje, prigodno smo se popeli do obnovljene utvrde bana Šubića Bribirskog odakle "puca" famozan pogled na Skradin i okolicu...
Što uopće još reći!?
Najbolje ništa...
Gotovo, finito, koniec, the end!
Samo za danas, naravno...
komentiraj (25) * ispiši * #
so far away..., 07.04.2009. 10:37 nemaš pojma brode,koliko ti zavidim...predivna mjesta,za mene uglavnom nepoznata,osima skradina...al sjećam se da u ovo doba tamo zbilja je najljepše...na slapove krke sam jedne godine otišla za Uskrs...protrnula sam kad smo stigli tamo...u onu silinu vode,žubor,sunce koje tako lijepo grije...ah...da mi se bar sad tamo vratiti...ali,ne ove godine...možda iduće :)
Šima, 07.04.2009. 10:39 Nema slika :-((((((
dalmacija moja inspiracij, 07.04.2009. 10:41 ajme koja vodurina i koja lipota...a tek kad sve procvita...i zazeleni...nikave ceste i turizam nek ostane samo za avanturiste... dalmacija moja inspiracija
UPS!D, 07.04.2009. 10:52 Šteta što još nije propupalo na sve strane pa da popravi efekt:)
čiovka, 07.04.2009. 10:55 Hmmm..... skradinska torta i još primaš predbilježbe! ;-)))
MODESTI BLEJZ, 07.04.2009. 11:28 divota, prava divota! :0)
Marina kuharica, 07.04.2009.
13:08
upravo prelijepa reportaza! slike krasne a tekst duhovit :). uzivala sam. i da, i u meni skradin budi ogroman apetit :)))))
Mare
Koraljka, 07.04.2009. 14:18 Ništa, ni riči :)
ljelja, 07.04.2009. 14:20 U Skradinu sam uvijek sita i napita. Od kruha do ljepote:))))
Suncokreta2, 07.04.2009. 15:51 da bi čovik šta reka...
borut, 07.04.2009. 16:44 U pola teksta i s onim prelijepim motivima, vec sam se bio poplasio da ce sve proc bez dobroga bokuna. Ali sad, poslije rizota, puno sam mirniji:-)
Big Blue, 07.04.2009. 16:46 Kad god sam došla u Skradin, obuzeo me osjećaj kao da je vrijeme stalo. Zanimljiv ugođaj. A ovaj tvoj post teče kao voda, lagano i tiho, pa onda brže i glasnije i tako mijenja ritam.
primakka, 07.04.2009. 17:40 ima bit da smo se mimoišli...a je se pratimo.;-)))
kike, 07.04.2009. 17:45 Dragi brode, ti majnolovački slapovi di se nalaze kako da ih nadjem te predjele baš nepoznajemo, prema tvojoj preporuci posjetili smo krčić stvarno famozno, ali bi bome baš volila vidit temeljito i ove slapove.Kike
brod u boci, 07.04.2009.
17:58
@so far away: Da, zaista su predivna ta mjesta i u stvari - što želim reći - to uopće nije tako daleko, eto čak i za vas iz metropole, ovo se sve može obići u jedan dan, pogotovo u ovo doba godine.
@šima: slike poslane preporučenom poštom
@dalmatinac: Šta manje cesta, bit će bolje očuvano, na žalost tako to ide
@ups: Samo što nije! Propupalo mislim ;-)
@čiovka: Za tebe vridi popust!
@Modesti: je, baš je tako moja Mod :-D
@lipa Mare: Ima nešto magično u tom dodiru rijeke i mora
@Koraljka: meni i to sasvim dovoljno!
@ljelja: Eto - dijelimo isti osjećaj
@suncokreta: Ae...
@Borut: E to ti je onaj "šug" svakoj priči, moj Borute ;-)
@Big Blue: Uhhhh, počašćen sam tvojim komentarom, zaista. Jer upravo to što kažeš mi je bio pritajeni cilj a ti si ga prepoznala : Jupiiiiiiii
@primakka: Lipo je to, baš :-D
@kike: Ovako Kike - ideš od Knina starom cestom prema Gračacu pa nakon par kilometara skreneš prema Kistanjama. Tada voziš još desetak kilometara i prije mjesta Ivoševci, s live strane ceste vidit ćete dva kamena luka Burnuma, e ne možete falit nikako, to se nalazi dvadesetak metara od ceste. Tu obavezno stanite! E sad, od tih kamenih lukova idite pješke kojih 200 metara naprid i vidit ćete stazu koja vodi prema kanjonu rijeke Krke. Imate svega 4-5 minuta hoda i lako ćete ugledat ove Manojlovačke slapove
Claire, 07.04.2009. 20:14 a što reći neg prekrasno, bum se vratila jednog dana na ta prekrasna mjesta...
galeb, 07.04.2009.
22:46
neču te više falit jerbo se samo ponavjam... lipo, lipo samo tako :)
meni je Krka na redu poza Uskrsa
gogoo, 08.04.2009. 00:27 Lijepi slapovi koje ću nadam se posjetiti kad ponovo navratim u okolicu Knina.
brod u boci, 08.04.2009.
07:22
@claire: Najbolje u proljeće ;-)
@galeb: Mo'š ti mene slobodno falit imenjače, neću se ja najidit :-D
@gogoo: Da, ljudi pod "Krkom" obično podrazumjevaju "Slapove Krke" ili Skradinski Buk, a ta rijeka krije toliko ljepota da ih je prava šteta ne "otkrivati" i na ovaj način
Shelly Kelly, 08.04.2009. 13:26 Obzirom da mi divno slažete rutu za godišnji Odmakka i Ti, Tebi danas nova ponuda; 12 dana. ;-)
file, 08.04.2009.
14:10
Upravo sam bila kod @primakke.... Gužva u tom kraju ovih dana... svi se nešto motamo.
:-))))
Ira, 08.04.2009.
17:04
Slapove Krke posjetila sam nekoliko puta, a za ovu ljepotu nisam znala..vjerujem da ću i to vidjet !
Slažem se s tobom ...očaravajuća je ljepota rijeke kad onako mirna i podatna teče nizinom, a onda te iznenadi njezina snaga, moć slapova....čini mi se da nam i život prolazi upravo kao i rijeka....ponekad mirno, usporeno kroz navike...a onda silovito, nizbrdo......pa opet....
zbunjeniromanticar, 08.04.2009. 19:57 lipo je tebi u životu sa privoza opasnoga tereta završija si na izlet u prirodu i na spizu u Skradin. :) Slike su ti super ka i obično.
brod u boci, 09.04.2009.
13:22
@Shelly: 12 dana Mediterana!?
@Filipinka: Samo da se ne smotamo ;-)
@Ira: Da, kao i sam život...
@romantičar: A šta'š ne bi ja, ali kad mi je horoskop takav...
file, 10.04.2009. 22:38 SRETAN USKRS TEBI I TVOJIMA!
Croatia Boat Show 2009.
03.04.2009.Unatoč realnim opasnostima da svaki "nobless" sajam pri (ne)povoljnim okolnostima prije ili kasnije lako otklizne prema najobičnijem vašaru, svakogodišnji ranotravanjski posjet Croatia Boat Show-u, najvećem sajmu nautike u ovom dijelu županije a i šire, malo-pomalo mi je postao konstanta u neformalnom pristupu cjeloživotnom obrazovanju. Pa, iako bi CBS mogli prevesti i kao Crno-Bijeli Svijet ili u krajnjem slučaju Hrvatski Brodokaz, usprkos recentnoj krizi koja je zahvatila i "modro" područje, ova je manifestacija još uvijek zadržala prilično lepršavu dozu mediteranskog kolorita.
Na svu sreću, dodao bih, jer koliko god me svake godine maksimalno iznervira sadržaj brojnih napisa u najrazličitijim tiskovinama koje nevjerojatnom sposobnošću uvijek u prvi plan ističu najmanje važne stvari u ovoj priči, ipak nevoljko moram priznati kako je izvjesna doza glamugroznosti i preseransa neizbježna, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da je svim izlagačima gotovo uvijek u centru pažnje ipak njegovo veličanstvo - kupac!
Potencijalni kupac - preciznije rečeno.
No dobro, da ne bi sada odlutali u beskrajna lamentiranja o smislu svega postojećeg, napravit ćemo jedan zajednički đir splitskim pontonima. Iako sam već više od desetljeća "zarobljen" u konstrukcijama ogromnih tankera i sličnih čeličnih grdosija, mala brodogradnja oduvijek je bila moja tiha patnja i neostvarena želja. Stoga su mi ovakva događanja izuzetno zanimljiva u prvom redu da vidim kakvi su najnoviji trendovi u dizajniranju i gradnji brodova štonobisereklo za "odmor i razonodu".
Jer, ruku na srce, kad ogolimo ovaj naš posao do srži, uvijek dođemo do čarobnog trokuta čovjek-brod-more.
Čovjek mora stvoriti brod koji voli more, koji se s njime neće nadmetati niti ga pokušati pokoriti.
Pravi Brod mora ljubiti svoje More, mora mu se udvarati, osvajati ga, ali u svakom trenutku biti svjestan njegove moći.
More daje konačnu presudu - ako ono uzvrati svoju ljubav, onda je cilj postignut.
Kako pronaći formulu za savršenu ljubav - e to je pitanje svih pitanja.
Moj prvi dojam pri samom ulasku na sajam bio je da ima više izlagača nego posjetitelja.
Možda dijelom zbog toga što je čitav dan padala dosadna kiša, ali kako je meni baš taj četvrtak bio idealan za posjet CBS-u, povukao sam svoje veze i poznanstva prema nebesima kako bi osigurao nekoliko sati bez kišnih kapi. Hvala najljepša!
Na "elitnom" mulu ispred Lučke Kapetanije, udobno su se smjestili, sve redom - ploveći (bolje reći - plutajući) monstrumi.
Zašto plutajući - pa iz jednostavnog razloga što takvi brodovi spadaju u onu famoznu "nu me" kategoriju i što njihovi vlasnici u najvećem broju slučajeva nemaju blage veze o moru i plovidbi, ali očito imaju nešto što obični smrtnici nemaju. Baš se pitam što tz, tz, tz...
No, brodovi sa makar mrvu duše lako se prepoznaju.
Iako dizajnom bitno odskaču od mediteranskog tipa brodova, meni se osobno jako dopadaju ovi "amerikanci" - Grand Banks 47...
Dobar primjer kako od klasičnog ribarskog broda doći do dopadljive jahtice.
Primjećuje da su boje iz godine u godinu sve živopisnije.
Serija "Antares" francuskog proizvođača Bennetau malkice je bliže našim snovima. Ovoga puta smo iskoritili priliku pa skoknuli u natkabinu "osmice".
Desno mala kuhinjica pa upravljačka konzola, ispred/ispod njega sićušni WC više primjeren guzi Miki Mausa, blagovaonica s lijeve strane koja se može pretvoriti u ležaj, a u provi još jedan za ljubavnike...
Manage a trois - isključena opcija!
Naravno, na ovakvim sajmovima uvijek ima mjesta za "brodo-perverzije" svih mogućih orjentacija poput ovih...
Mislim stvaaaarno, nakrcati na krmu 1050 "konja", o bložemili...
Ovaj "crvendać" navodno može potegnuti punih 68 čvorova.
Pitam se, čemu?
A ko zna, možda je čoviku uvik priša....
Muški dio publike najviše zanimaju nadasve rafinirani detalji
Što o svemu ovome misle splitski umirovljenici, nismo uspjeli saznati
U stvari, možda čak i jesmo, ali nije baš za javnost
Ti snimaš mene, ja snimam tebe...
Snimajmo se bejbe...
Evo nas konačno i do jedrilica - mala jurilica za prave jedriličare, opet u produkciji Beneteau-a. Sedam i po metara uz minimalni prostor u kabini, samo za regate i dnevna jedrenja...
Zigi zagi jarboli brčkaju se na površini mora...
Eh da, nisam ni sumnjao da će me Salona 34 osvojiti ne na prvi, već uopće - bez bilo kakvog pogleda.
U devet metara i devedeset i devet centimetara, smješteno je sve što "normalnom čovjeku" treba za jadranske đite. Idealna za krstarenja od otoka do otoka, a zapravo kompetitivna i na regatama. Unutra su dvije kabine, prostrani salon, kuhinja, kupaonica...
Uhhhhh....prekrasna je zaista, odmah se vidi "rukopis" braće Jakopin.
Jernej i Japec Jakopin, potpisali su do sada na stotine vrhunskih projekata. Dizajnirati jedrilicu od deset metara koja "ima sve" zasigurno nije lako, ali prava čuda nastaju kad se talent, rad, znanje i upornost razigraju u "igrama bez granica", ili jednom rječju - Shipman!
San snova, zaista...
Iz iste radionice dolazi i motornjak Skagen, no ovoga puta mi je za oko zapela turbosimpatična bosonoga hostesa...
Kad sam se već počeo ozbiljno brinuti da nema brodova za radničku klasu, naletio sam na pravu stvar.
Originalno Hrvatsko - Marin 22!
Bilo bi zgodno kada bi se ovaj brod mogao isprobati u njegovom prirodnom okruženju jer ipak - jedna je stvar razgledati ga ovako na suhom, a sasvim druga na moru, ali imam jaki predosjećaj da je ovaj "brodić" izvanredno pogođen za naše more. Koji centimetar manje od sedam metara dužine, 2.6 metara širine, motor od 140 konja, potrošnja goriva - litra po nautičkoj milji, tamaaaaaan....
Dobro ajde, triba skupit pedesetak iljada eura pa još i koju siću za PDV i trošarine ali...
Za kraj smo ostavili i mini-podmornicu, žutu adakuće...
Na koncu, ne mogu se oteti dojmu da je sam obim sajma značajno smanjen u odnosu na protekle godine, iako vam to naravno nitko iz "Profectusa", organizatora sajma, neće službeno potvrditi. Vjerojatno će priznati "mali pad" od desetak posto, ali po mom osjećaju, pad u broju izloženih plovila je drastičan.
Doduše, za divno čudo, najmanji je vidljiv u onom "premium" segmentu za razliku od uvjetno rečeno - sitneži. Međutim, to je u svakom slučaju izvrstan pokazatelj globalne financijske krize. Odmah se vidi tko podnosi najveći teret - onaj famozni "srednji sloj" koji istina kod nas nije još ni zaživio ali eto - bilo bi lijepo da ga ima. Meni je osobno nedostajalo malo više "šuga", malih brodova, jedrilica, morskih kajaka, dasaka, kite-surfera...
Ono što je ipak utješno u ovoj priči - hrvatska mala brodogradnja se pokazala žilavom i ne predaje se tako lako. Štoviše, dva brod(ić)a koja su mi se najviše svidjela od svih na sajmu upravo su "made in Croatia."
Pa eto, ovo sunce koje je zasjalo nad splitskim pontonima možda je ipak dobar znak.
Jer, unatoč svemu, ploviti se mora...
Nema nam druge.
komentiraj (24) * ispiši * #
Koraljka, 03.04.2009. 15:16 More i brod volin ka svi mi, al puna mi je pipa ovih preseransa.
Wall, 03.04.2009. 15:26 ispravak naslova: CROATIA BOAST SHOW 2009
file, 03.04.2009. 15:29 Wauuu! Ja se zajubila! U koga? Pa u Shipmana, ofkors.
marchelina, 03.04.2009. 17:20 Šteta šta nisi prinija ono šta misle umirovljenici...:)
gustirna, 03.04.2009.
20:37
Mogla san mislit da bi ti ovo propustija.
Baš san tila reč šta nisi pita penziće za mišljenje, al me Marčelina pritekla.:-))
Ko u zoološkom vrtu. Jedni s jedne, drugi s druge strane žice. Koji su koji?
brod u boci, 03.04.2009.
20:48
@Koraljka: Nema transa do preseransa
@Wall: Može i tako, samo me ovo Boast podsjeća na Beast...
@filipinka: Nisi ti ni luda, znaš ti šta vridi...
@marchelina: umirovljenici su bili oduševljeni s onim Masseratijem, za brode ih nije bilo briga
@gustirna; E a blože mili, još najbolje da ja ne podnesem izvještaj...
barba, 03.04.2009. 21:56 Nisam bija ove godine na Auto Showu u Zenevi. Karta vlakom i ulaznica 50 CHF. Kriza.
carla, 03.04.2009.
22:47
a e, i meni se pari da prije nisi moga vidit nego bili brod a sad ih ima u svim mogućim i nemogućim bojama...
ma sve boje mogu podnit, ali žarko crveni brod...to mi je pojam za kič na moru
Elyca, 03.04.2009. 22:53 srećom nisam bila...jer se bojim monstruma...ipak mi se ova Nadejda sviđa...moga si mi je usput kupit!
bili lancun, 03.04.2009. 22:58 Brode,brode...a kako nisi onoj maloj ca je pala nizaskale i razbila kolino zalipija flaster???
Šima, 03.04.2009. 23:32 I nisi ništa kupio?
dalmacija moja inspiracij, 03.04.2009. 23:52 ona zelena jahta me je ubola u srce...majko moja koja beleca...a onda sa primjetije i one crvene gače sa onon bužon ispod kolina...lipo si nan ovo prostrija...fala... dalmacija moja inspiracija
ljelja, 04.04.2009. 06:37 Estetika zadnje fotke me oduševila:)
brod u boci, 04.04.2009.
09:36
@barba: Eto, mene je došlo ipak nešto jeftinije. A zamisli - i ja sam propustija Ženevu ;-)
@carla: Bili brod i eventualno tamno modri - to je još bolje. Crvena bija isto tako može, ali onda mora bit prava "zvir" od broda
@Elyca: Eeee, ma ja sam već zakapara Nadejdu, ali ljudi smo-dogovorit ćemo se
@bili lancun: O pa to se zna - posrnulim djevojkama uvijek ponudim umjetno disanje i masažu srca!
@Šima; Jesam! Čačkalicu od švicarskog noža šta mi je prije par godina ispala i netragom nestala
@dalmatinac: A ima mala još jednu lipu bužu i i poviše kolina :-)))
@ljelja: E nu! Pa znaš ti da sam ja oduvik bija estet ;-)))
Big Blue, 04.04.2009. 12:49 Hm...zanimljivo...
galeb, 04.04.2009.
16:08
Ma ko će bolje o brodima od Broda. :)
Bija san i ja doli, potega ništo slika, tija petat jedan post na blog, ma si mi ti pa na pamet i čutija san da češ napravit pravu štoriju, pa govorin sebi, koju gospu ću ja sad drljat na tu temu...
Bravo, ovo je prava pravcata profi fotoreportaža :)
Evala ti bilo Brode :)
don branko, 04.04.2009. 21:13 pozdrav
brod u boci, 05.04.2009.
09:27
@Big Blue: Zar zaista!?
@Galeb: Fala ti puno na pohvalama ali ne sumnjam da i tvoje slike imaju puno "šuga". U svakom slučaju- neće izvitrit, lako ćeš ih ukomponirat u neku "galebovsku" priču
@kapisrece: Pozdrav i tebi, znam zašto si tu i baš mi je drago :-)))
Big Blue, 05.04.2009. 11:06 Pa napisala sam da je, zar ne?!
Suncokreta2, 06.04.2009. 14:09 Ma ja sve čekam novi post. Okrenula sam već sto puta na ove stranice.
makedo, 06.04.2009.
14:13
Zigi zagi jarboli, koja super fotkica :)
iako si covjek ne moze to priustit, lipo je barem "parit oci"!:)
nego, niš ni od ovoga tjedna...al ako me zapadne voznja opet nekad, javim se ;)
Ira, 06.04.2009. 18:00 Reportaža za pet..a ko će ako neće brod...joj ja bih jednoga pa makar u nemogućoj boji (može i pink)...primam sve boje...ali nažalost nitko da mi ga pokloni...a nema ništa lipše od godišnjeg na brodu,,,ja obožavam a ovi moj zakoniti ne ....pa sad ti to spoji...kompromisi...kompromisi.....a štaš!
brod u boci, 06.04.2009.
22:16
@Blue: Pa kad ti tako kažeš - nema razloga da sumnjam ;-)
@suncokreta: Na blogerskom sam godišnjem...
@makedo: Da, vidiš, baš za tu sliku mi je žao da je moram smanjvat za blog, u originali izgleda znatno moćnije. Bit će prilike, ne brini!
@Ira: Jeli tako - ko će o brodovima ako neće Brod ;-)))
prekobrojna, 07.04.2009.
07:23
Dobra mi je @gustirna! Ko je ko? Mislim da pitanje sadrži i odgovor!! heheh :-)))
Brode, koji odmor? Ti si nešto često uzimaš za pravo samo tako otići na odmor :-)
Pod Natinim kišobranom
02.04.2009.Osluškujući prigušeno rominjanje kišice kroz polusan proljetne noći, pomislio sam kako bi danas po svemu sudeći trebao osvanuti petak. Naime, sinoćnja kiša imala je upravo takvu petkastu boju i tonalitet sav u pariško plavoj. No, tamo negdje pred samo svitanje, sve se odjednom preobrazilo u četvrtkasto-zelenkaste nijanse koje su me samo za trenutak odvele na zapadno-irske klifove upravo onako gordo kako se izdižu iznad moćnog Atlantika...
Ipak, nisam se dao zbuniti. Izletio sam čio, vedar i prpošan u susret južinasto-mljakastom jutru niti malo se bojeći okrutnih kišnih kapi jer sam znao da se od aprililili jučer nalazimo pod NATO kišobranom. Zar i vi niste primjetili kako je odjednom sve drugačije, osjećamo se mirnima, sigurnima i spokojnima, nitko više neće pomisliti niti glas povisiti na nas, a kamo li da im padne na pamet nešto konkretnije. Proglašavamo odlučno "zbogom" jeftinim kineskim kišobranima, ne hvala, više nam ne trebaju.
Eto, ostavit ćemo samo za uspomenu u kolektivnom sjećanju naše dobre stare šestinske kišobrane da nas u nadasve sigurnoj budućnosti tu i tamo podsjete na davno prohujala vremena kad smo bojažljivi kročili velikim svijetom.
Doduše, morali smo za sve to platiti nekakvu tričavu članarinu, ali blože moj, takva je to igra, slična kao pasijans, domino ili "čovječe ne ljuti se."
Članarina je i tako samo simbolične naravi, niti četiri milijuna dolara, pa što je uopće to, ništa, niti dolar po glavi stanovnika. Čovječe, kad već plaćam silne članarine za planinarsko društvo, jedriličarski klub, udrugu veterinara domovinskog brata, javnu knjižnicu i društvo neizliječenih blogoholičara, rado ću dodati još taj jedan okrugli dolar po glavi u usponu.
Istina, očekivao sam danas po ulicama moga grada svenarodno slavlje i fanfare, nek' se čuju bubnji, trublje, zastavice, neka radost krasi svako lice, upravo zato što smo sada NATO!
Eh Nato, Nato, da samo znaš koliko sam te želio, noćima sanjao i grozničavo se budio misleći na tebe...
A sada si tu, pored mene, tako stvarna, krasna i bajna...
Ne postoji slađi poljubac od onog pod kišobranom.
Pod Natinim kišobranom..
komentiraj (24) * ispiši * #
Šima, 02.04.2009.
10:39
"Čovječe, kad već plaćam silne članarine za planinarsko društvo, jedriličarski klub, udrugu veterinara domovinskog brata"
hahahahhahahahahahahahahahahahahahahah
Dante, 02.04.2009.
10:42
A još kad uzviknemo EUreka....... Ma di će nam biti kraj.......
A vidim i more ih jedva čeka sve se pjeni i valja.....
dordora2, 02.04.2009. 10:47 Enti, baš cijelo jutro mislim od čega se tako dobro osjećam i sad si mi razjasnio da je to od tog kišobrana. A članarina? Pa što je to za nas - pisofkejk!
podloga, 02.04.2009. 11:35 bas jucer slusam na radiju kako su iz vojnog sindikata (ili kako se to vec zove) zadovoljni jer im nisu nista smanjili i ukinuli, kao samo nesto malo besplatne stanove?! ja pop. em se besplatno skoluju, hrane, oblace jos im i stanove dajemo besplatno. zivila nata
ineida, 02.04.2009. 12:25 NATO-INEIDA-NEĆU NATO-HOĆU NATO, pomalo hamletovska dilema. pozdrav
Suncokreta2, 02.04.2009. 13:03 Meni je ovaj post predivan, savšeno si ga napisa. I uopće me nije briga kaja mu je tema, osobna, politička ili šta ja znam. Meni se sviđa i to je najvažnije, meni....
ljelja, 02.04.2009. 13:14 Bložemesačuvaj sami seks! Vidi Dantea, on bi čistija skupin usisavačen?! Skromnosti malo, moliću.
bili lancun, 02.04.2009. 14:00 Meni se cini ,da bi se ti bidan najsigurnije osjeca ispod Natinog lancuna.
filipinka, 02.04.2009.
14:11
Ja san se danas smočila ka miš, ništa ne brani ta Natina lumbrela, sve su joj baketine popucale...
A ne mogu ti poslati komentar jer mi pita šifre i lozinke, koji mu je klinac, ako je on zaboravija kako ću ja pamtit?
Mare Talijanka, 02.04.2009. 15:00 A ja se poradovala radi tebe,da si se nasa sa nekom Naton pod istim kisobranom?
čiovka, 02.04.2009. 15:38 I meni najbolji oni poljubac! :-)))
brod u boci, 02.04.2009.
15:46
@Šima: Zar nikad nisi čula za takvu udrugu?
@Dante: More je oduševljeno našim euro-atlantskim integracijama, pogotovo s mogućnošću da ratni brodovi na nuklearni pogon bez problema plove po njemu
@dordora: Samo da taj osjećaj potraje što duže ;-)
@podloga: I ja kažem, ništa bez Nate
@ineida: To je pitanje!
@suncokreta2: E sad, sam vrlo vrlo zadovoljan!
@ljleja: Ma di ti vidiš seks u ovom nadasve domoljubno - euro- atlantsko-integralno orijentiranom postu!?
@bili lancun: He he, he he, he he, zašto se ne mogu prestat smijat :-))))
@filipinka: A Blože mili sa tobom uvik nike zvizdarije sa šiframa i lozinkama. Slušaj File moja, kad te već tako dobro ide, povjerit ću i ja tebi sve svoje lozinke ako me slučajno uvati skleroza!
Jel' može?
@Mare: Radujte se narodi kad čujete glas :-)))
@čiovka: E nu, ka da ti ne znaš šta vridi!
Wall, 02.04.2009. 16:19 trebat će nam kišobrani, kad krenu nuklearne i kisele kiše! NATO, ne hvala.
Ira, 02.04.2009. 16:43 A zato je sinoć odmah počela padati kiša...e da vidimi kako taj natin kišobran funkcionira...!
dalmacija moja inspiracij, 02.04.2009. 17:38 biče remonta u tvome škveru... dalmacija moja inspiracija
MODESTI BLEJZ, 02.04.2009. 18:20 kako je to jednom barba Sting u međupauzama višesatnog tantričkog keksa lipo reka - ´Ajm so hepi aj kent stop krajing...´
primakka, 02.04.2009. 18:59 e, brode moj, ja sam potpisala ono referendum za nato, sad je već, nažalost, riješeno. državu zanima moj glas jedino na izborima i u rađaonici.:-((((((((((((((
nata, 02.04.2009.
20:39
Natasha, Natasha, nitko ne pljeskaše,
svi se samo za jajca držaše...
(nepoznati autor, vlasnik go-go kluba)
Big Blue, 02.04.2009.
20:46
O, postoji, postoji. Onaj na kiši. ;-)))
P.S. A znači - sad nas štiti NATO? Ajme mene u svemiru izgubljene... :-o
so far away..., 02.04.2009.
22:07
heheh....a ja mislila da je ovo post o kakvoj Nati..mojoj imenjakinji,a točno me tako zvala jedna prijateljica koja je sad daleko...
a kad tamo o nekakvom Natu...što ti je to brode moj? :)
brod u boci, 02.04.2009.
22:21
@Wall: Htjeli mi to ili ne -oni su nam ga uvalili...
@Ira: Eeee, ali je zato danas popodne zasjalo sunce ;-)
@dalmacija: Ooo, pa imamo mi i sad "libijce" na remontu!
@Mod: Dobro govori barba Sting
@primakka: I ja sam potpisa, ali ko nas šljivi kad nas se nije dovoljno skupilo
@nata: Zašto se pobogu za jajca držaše!? Pa ne mogu jajca uteć ća!!!
@Big Blue: Aaaa moja Blue, pa u kojoj ti galaksiji živiš tz tz tz
@so far: Ma to ti je univerzalan post moja Natalija :-*
makedo, 03.04.2009. 08:14 dodji kod nas NATE nema ni u naznakama :):):)
buba, 03.04.2009. 08:54 A, đe me nađe bolan!!!!! Je, je baš se nekako osjećam sigurno, moš mislit. Ustvari, sad sam sigurna da više ništa nije sigurno, a pogotovo radno misto. I nešto za "podlogu": i ja po.... kad sve čujem, ali zato što znam da lage.
nata, 03.04.2009. 11:47 Natasha je dobila otkaz u rečenome go-go klubu jer gosti nit su jeli, nit su pili, nit pljeskali, nit se za novčanik laćali. Samo se za jajca držali. Za jajca i okolnu floru i faunu. Gosti bijahu pripadnici NATO bataljuna koji su do dana današnjeg ucviljeni. Ali ne zadugo, hehe, jer eto njih brzo nazaj, a Natasha...Ona je jedna od bezimenih žrtava procesa pridruživanja. Gazda go-go kluba sad zna kako zaraditi - ne moraš ni piti, ni jesti, ni pljeskati, ali moraš platiti. Sredstvo uvjeravanja je bezbolna palica. (Jel' sad jasno?)
NIkola Karabatić u hrvatskom dresu!!!
01.04.2009.S obzirom da vrlo opravdano smatram kako nema prevelikog smisla da još jednom na ovom mjestu lamentiram o mojoj vrlo davnoj, potencijalno plodnoj ali kinetički nikad ostvarenom karijerom vrsnog rukometaša među-županijske klase, možda je najbolje da ne ponavljam već ranije izrečene umotvorine već da odmah krenem "u glavu".
Naime, moj matični, rukometni klub "Trogir", tih osamdesetih godina bio je vrlo solidan trećeligaš u bivšoj eSeFeRJot, pravi rasadnik talenata kako se to često ambiciozno kaže u lokalnim medijima, i tog perioda se vrlo rado sjećam ali eto, imali smo nevolju da su nam najbolji igrači iz tog našeg "rasadnika" uvijek odlazili prema većim klubovima i jačim rukometnim sredinama. Možda nije loše napomenuti da je u to vrijeme Hrvatska imala samo dva stabilna prvoligaša - Medveščak i bjelovarski Partizan. Bilo su to godine vladavine šabačke Metaloplastike, ljubljanske Kolinske-Slovana, banjolučkog Borca i tako dalje da ih sada sve ne nabrajam. Oduvijek se igrao dobar rukomet na ovim "našim" prostorima.
Branko Karabatić, otac jednog od danas najboljih rukometaša svijeta igrao je u to vrijeme u našem zajedničkom matičnom klubu. Istina, Branko je ipak bio "koju godinicu" stariji od mene pa dok sam ja igrao u juniorima, on je bio vratar prve momčadi, ali smo u to vrijeme zajedno trenirali. Branko, odnosno naš "Bilaja" kako smo ga zvali po obiteljskom nadimku, bio je sjajan vratar, visok, snažan, izvrsnih refleksa tako da je nama juniorima bio veliki domet u to vrijeme uvaliti gol velikome Bilaji pa taman to bilo samo i na treningu.
Naravno, takav igrač brzo je zapeo za oko moćnijim klubovima pa je ubrzo Bilaja otišao u metkovićku "Mehaniku" a nedugo zatim i u "Železničar" iz Niša koji je u to vrijeme bio prvoligaš. Branko Karabatić je u Nišu upoznao svoju buduću suprugu, tamo se rodio i mali Nikola a ubrzo su svi zajedno otišli u Francusku jer je Branko dobio priliku igrati za Strasbourg. Kasnije su naišle zlokobne ratne godine, u svakom slučaju traumatične za jedan tipičan "mješoviti" brak pa je čitava obitelj ostala živjeti u Francuskoj.
Danas su Karabatići često u Trogiru, u desetak kilometara udaljenim Poljicima imaju kuću u kojoj provode ljetni odmor ali često navrate i tokom godine. Upravo smo se ovih dana mi, mladi rukometni "veterani" našli zajedno, odigrali pravu, žestoku utakmicu (svi smo srećom preživjeli ), a nakon svega naravno, malo popričali o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti pa sam se tako nakon dugo vremena opet našao za zajedničkim stolom sa "starim" Bilajom uz čašicu ugodnog razgovora.
Eh sad, svjestan sam da o ovome što ćete sada čuti ne bih smio javno govoriti niti pisati jer mi je sve to moj bivši suigrač rekao u povjerenju, ali oprosti Bilaja, ja jednostavno ne mogu izdržati. Uostalom ovo je ipak samo blog koji nije baš nešto "visoko-klikažan" pa se nadam da neće biti velike štete.
Uglavnom, da ne duljim - sa gotovo stopostotnom sigurnošću mogu vam otkriti - Nikola Karabatić će već od iduće natjecateljske sezone, dakle od jeseni, igrati za Zagreb CO!!!
Naravno, kako smo upravo ovih dana svjedoci velikog megdana u Ligi Prvaka između našeg Zagreba i njemačkog Kiela za kojeg upravo sada igra Karabatić, sve se to još drži pod strogim velom tajnosti, ali svi su detalji već dogovoreni pa se još samo očekuje kraj sezone da to bude i službeno obznanjeno.
Dakle, dobro ste čuli - Nikola Karabatić dolazi u Zagreb! To je u stvari ambiciozan projekt konzorcija Croatia Osiguranja, glavnog sponzora rukometaša Zagreba u suradnji s još nekim moćnim inozemnim partnerima kojima je cilj da se u zagrebačkoj Areni svake godine odigra najmanje desetak vrhunskih rukometnih predstava.
Možete li vi to zamisliti - u vanjskoj liniji -Balić, Duvnjak, Karabatić, Lazarov - pa tko će to moći zaustaviti?
Da, da, ali pazite, to još uvijek nije sve!
Naime, dolazak Karabatića u Zagreb samo je uvertira u još jedan senzacionalni transfer.
Javna je tajna da je Nikola već duže vrijeme nezadovoljan stanjem i odnosima u francuskoj reprezentaciji. Iako su Francuzi olimpijski pobjednici i svjetski prvaci, oni nemaju jako širok izbor rukometaša tako da najveće napore međunarodnih natjecanja uvijek podnosi sedam-osam istih igrača. Branko Karabatić nam je jasno rekao - znate, nije lako biti stranac, čak i u tako velikoj zemlji kao što je Francuska, on uvijek mora igrati najmanje tri puta bolje od svih ostalih da bi ga cjenili i prihvatili kao svojega.
A virujte mi, značilo bi mi više od svega što sam postiga u rukometu, da Nikola konačno zaigra za reprezentaciju Hrvatske. Time bi konačno zatvorili krug i vratili se svojoj kući.
Naravno, kada će točno Nikola Karabatić zaigrati za Hrvatsku, još uvijek je veliko pitanje, ali pokrenuta je prava "diplomatska ofenziva" kako bi se sve pravne finese riješile što prije, ali po Brankovim riječima - ako sve bude u redu, to bi se moglo dogoditi već slijedeće godine, na Europskom prvenstvu koje će se održati u Austriji.
Ako ne tada, onda zasigurno na svjetskom prvenstvu u Švedskoj 2011.
Živi bili pa vidili!
komentiraj (17) * ispiši * #
nena, 01.04.2009.
08:07
lipo je to sve, jedva čekamo, ako neće prije sigurno će zaigrat do sljedećeg prvog aprila
hehehe
čiovka, 01.04.2009.
08:28
A ha! :-))))
More bit da i oće! :-))))
Šima, 01.04.2009.
08:40
Je, super, on u CO,a U2 na Poljudu!
ne može bolje :-))))))))))))))
makedo, 01.04.2009.
09:03
:) nemos ti zaljubljenika u rukomet prevarit s ovim, nekog tko nije možda i da, al mene jok :)
no, u svakom slučaju 5+ za trud :D
podloga, 01.04.2009. 09:09 je, a ja cu napustit rijeku, dat otkaz i preselit se na ciovo i "zimer fraj" ;)))))) a po zimi stikat stoljnjake i ucit portugalski
ineida, 01.04.2009. 09:16 u svakom slučaju, bez obzira na to da je 01.04. postoji mogućnost da Nikola zaigra za klub koji plati više. pozdrav ineida.
sewen2, 01.04.2009. 09:24 Aj, živi bili pa vidili
dalmacija moja inspiracij, 01.04.2009. 10:25 brode, brode...mangupe jedan...bude li ovod pola istina onda ti ne gine Pulitzerova nagrada... dalmacija moja inspiracija
bili lancun, 01.04.2009. 10:41 Eeee, cukunu a zaboravija si rec ono najglavnije.Brod ce biti izbornik
a.s., 01.04.2009.
10:41
Haha, to bi bilo odlično, ali.... da to nije 1. April???!!!
Nešto mi govori da je to samo prvotravanjska šala, haha!!
Ira, 01.04.2009.
13:45
A mene moš i privarit, nimam pojma o rukometu osim da se igra rukom...iako žesto navijan rukama i nogama kad igra reprezentacija....ma isto bi više volila da je Vori u pitanju on mi je ono... baš....
Lipi ti pozzz ostavljam i pazi se danas...izborniče.....hehe!
file, 01.04.2009. 15:24 Ja mislin isto šta i Ira. :-)))
MODESTI BLEJZ, 01.04.2009. 16:55 aha, a večeras će umisto kiše padat pečene tuke ;0)
hebatga, 01.04.2009. 18:39 Prvi travnjaaaaa!!!
Big Blue, 01.04.2009. 21:06 A i ti si ublogirao u prvotravanjska zbivanja! :-)) No, šalu na stranu, znamo mi dobro gdje je ta kolijevka rukometa, hehe... ;-)))
nitko nije otok, 02.04.2009. 10:14 vidim aprililili, ili ipak nije, svejedno, pozdrav Brode, evo jutros bila na Mosoru uz budilicu i prekrasan pogled kroz prozor, gustam ja kod tebe cesto makar ne komentiram uvik, jos jednom ugodan i lip dan ti zelim
brod u boci, 02.04.2009.
10:34
@svima: Ah, što drugo da kažem nego da sam zgrožen i osupnut vašim nerazumjevanjem kao i možebitnim pokušajima dovođenja u svezu ovako ekskluzivne vijesti sa nekakvim tričavim aprililili nadnevkom. Tko se zadnji smije.... najduže mu je trebalo da shvati vic ;-))))
Idemo dalje!
barba, 29.04.2009. 18:34 a vidin i tamo je oblacno...
marchelina, 29.04.2009. 20:27 e, ubijaju more....
Zauzeti, 29.04.2009. 20:33 kod nas kiša, a obećali nam sunce :)
Ira, 29.04.2009. 21:23 Hahaha ...glave od kupusa....ma kupus je i zdrav...koliko ono ima vitamina...jel c...ovo mi dođe ka uvreda kupusu...živija kupus!
MODESTI BLEJZ, 29.04.2009. 21:39 a božesaćuvaj, svugdi ista priča, svugdi guzonje sa vlastitim interesima nauštrb malog svita, ostaje nam samo turit prst u uvo i urlat od muke ča će nam Kopakabana...
Big Blue, 29.04.2009. 21:51 Meni je već muka, i to toliko da ne znam može li ta mučnina biti još veća... A stvarno me ne bi zanimalo koje su vrste, boje, oblika, samo da napokon vidim nekoga tko može i hoće učiniti štogod pametno i konkretno. Ovako - svi obećavaju dok se ne dočepaju svog željenog cilja. I onda, kao što si napisao - zaborave služiti građanima (iako je upitno jesu li ikad i namjeravali). Građani malo toga mogu sami. Lijepo je kad se udruže i kad postignu štogod, kad se dogodi kakav pozitivan pomak. Nažalost, i toga je malo. Jer, obično se onda među udruženima počinju izdvajati oni koji koketiraju s ovlaštenima pa se događaju kojekakve zakulisne igre. I tako u krug... Jasno, nakon svega: ogorčenost, rezignacija, nemoć... Bljak. :-p
windfuckersister, 29.04.2009. 22:04 Meni je muka kad počnu zabetoniravat sve što stignu a pogotovo grote uz lungo mare tako da turisti valjda ne žuljaju guzice nego da imaju za staviti na ravnom ručnike. A onda to naprave tako stručno da je kao prvo šaka u oko i vidi se iz aviona a kao drugo, prvo jače jugo sjebe im taj beton i onda to tako stoji dovjeka. A o rasprodaji obale i otoka strancima ne mogu uopće ni pisati jer mi se odmah bljuje. Tako je jedan tatin prijatelj negdje u Dalmaciji šetao uz more istim putem kojim već 30 godina šeće i došao ga je upozoriti neki žabar talijanski da nek više tuda ne hoda jer da je to njegovo privatno vlasništvo. Jebo te, još malo pa će nam putovnice trebati u vlastitoj zemlji.
brod u boci, 29.04.2009. 23:10 @barba: Oblačno i tmurno barba moj, evo upravo prošla nevera priko nas...
@marchelina: Pojma oni nemaju šta je to more
@zauzeti: Obećanja, obećanja, sve pršti od obećanja
@Ira: Ma da, to je i meni palo na pamet, kupus je divna biljka, možda nije baš najsretnija usporedba, više sam mislija da su im glave velike kao glave kupusa :-)))
@Modesti: Da, zaista, svudje je slično, izgleda da uvijek i svugdje isti soj ljudi nasrće na položaje "guzonja"
@Blue: Pokušamo se isključiti od svih tih gadosti, ali jednostavno ne možeš - sve su pretvorili u "šporku politiku", pa ne može proći niti jedna suvisla građanska inicijativa. I da, tvoj komentar je pogodio u srž problema, ali to me i tako ne čudi , zar ne ;-)
@windfuckersister: Upravo to što navodiš je karakteristično za takav odnos bahatih glavana i prema moru i prirodi općenito i uopće - zdravom razumu...
I kako se onda boriti protiv takvih...
Šima, 30.04.2009. 07:03 zatrpate kanal i napravite golf igralište
nije valjda da će Trogir biti jedini bez igrališta
ineida, 30.04.2009. 09:33 puno pitanja brode otvara ovaj tvoj post od toga koliko je nasipavanje uopće legalno, pa dalje predviđena izgradnja pastoralnog centra na samomo ulazu u grad, možga i nova katedrala nikne na nasipu...pozdrav ineida
ljelja, 30.04.2009. 10:25 Na svakim izborima smijeniti vladajuće (koji god bili), sve dok i zadnji gusak i guska ne shvate da će ostat bez dobre plaće i položaja ako ne budu dobro radili, a birači ne shvate da ako budu ustrajni u razmišljanju i djelovanju dobit će što zaista zaslužuju! Tad se možda pojave mladi, pametni i ne nužno lijepi. Mogu biti i s klempavim ušima:)
file, 30.04.2009. 11:42 Kod nas (u gradu) ti je situacija ovakva: prije deset godina uočen je taj problem sveopće komercijalizacije obale na uštrb brodica lokalnog stanovništva, pa je napravljen registar i ustanovljena gradska firma koja je imala koncesiju nad svim gradskim lučicama. Nije bilo idealno, ali jedina takva firma u državi pionirski je pokušavala držati kakav-takav red. Onda su prvo ribolovna društva i mjesne zajednice počela otimati luku po luku, kako je ko ima koju vezu u gr. poglavarstvu. Ono što je ostalo, sada se predaje županijskoj lučkoj upravi, za koju je najavljeno da će se ukinuti a gradske i mjesne lučice vratiti gradovima.
Pa ti budi pametan?
To je samo jedan mali dio velikih problema koje ovoj državi donosi more, obala i autohtono obalno stanovništvo.
čiovka, 30.04.2009. 12:40 Ja mislin da je ključna ova tvoja rečenica....
mentalitetom koji jednostavno - prezire more, ne osjeća to more kao kolijevku života već mu ono predstavlja smetnju, problem, gnjavažu
Bolje da se na ovome zaustavim jer ovo ruglo svaki dan gledan s ponistre i odma mi skoče živci. A kad san ljuta bolje da ne pišen.:-)
Secret Dalmatia, 30.04.2009. 20:56 U kakve smo se mi to ljude pritvorili? Jesmo li uvik ovakvi bili pa nam je ova "demokracija" samo pokazala pravo lice? Ono sveto što imamo, svoju zemlju i more tako ubijamo (odličan izraz...) da svakim potezom pokazujemo da ih nismo vridni. Ni mi ni naša dica. Prije mi je tlak u glavu skaka svaki put kad bi vidija KR, VŽ, ZG ili BJ registraciju nekih "poduzetnika" ali istina je da smo mi krivi za ovo što nam se događa. Neko bi tija prodati maslinik da bi ima novi Audi, neko će i brod dati za male novce jer mu ionako ne koristi kad je u kladionici... i tako... Malo po malo, sve ide kvragu. I brodi i ljudi. Ali tako je uvik bilo a danas nam se čini da je malo brže. Možda neko kaže, za 100, godina, da je ona zgrada boje modre galice na Čiovu - što je gledan s magistrale kada iden u Split, baš lipa i tradicionalna...
gustirna, 30.04.2009. 23:02 Baš me danas uvatila velika mučnina i povraćala san. Mogu još malo na račun ovih kupusovih glava. Al' neću u more. :-)
brod u boci, 01.05.2009. 07:54 @Šima: Izvrsna ideja, izvrsna...
@ineida: Sve gore od gorega
@ljelja: Tako je, to sam i ja reka - tko god nije sposoban napravit makar trotoar za pješake u jednom mandatu - adio kume!
@filipinka: Da, sve je kod nas politika, veze i poznanstva
@čiovka: Naprotiv, ti dobro pišeš kad si ljuta!
@secret Dalmatia: Naravno - sami smo krivi, ili što tako radimo ili što odobravamo
@gustirna: Nisi valjda! Polako, vrag odnija i prišu!