Pod Natinim kišobranom

02.04.2009.

Osluškujući prigušeno rominjanje kišice kroz polusan proljetne noći, pomislio sam kako bi danas po svemu sudeći trebao osvanuti petak. Naime, sinoćnja kiša imala je upravo takvu petkastu boju i tonalitet sav u pariško plavoj. No, tamo negdje pred samo svitanje, sve se odjednom preobrazilo u četvrtkasto-zelenkaste nijanse koje su me samo za trenutak odvele na zapadno-irske klifove upravo onako gordo kako se izdižu iznad moćnog Atlantika...

Ipak, nisam se dao zbuniti. Izletio sam čio, vedar i prpošan u susret južinasto-mljakastom jutru niti malo se bojeći okrutnih kišnih kapi jer sam znao da se od aprililili jučer nalazimo pod NATO kišobranom. Zar i vi niste primjetili kako je odjednom sve drugačije, osjećamo se mirnima, sigurnima i spokojnima, nitko više neće pomisliti niti glas povisiti na nas, a kamo li da im padne na pamet nešto konkretnije. Proglašavamo odlučno "zbogom" jeftinim kineskim kišobranima, ne hvala, više nam ne trebaju.

Eto, ostavit ćemo samo za uspomenu u kolektivnom sjećanju naše dobre stare šestinske kišobrane da nas u nadasve sigurnoj budućnosti tu i tamo podsjete na davno prohujala vremena kad smo bojažljivi kročili velikim svijetom.
Doduše, morali smo za sve to platiti nekakvu tričavu članarinu, ali blože moj, takva je to igra, slična kao pasijans, domino ili "čovječe ne ljuti se."
Članarina je i tako samo simbolične naravi, niti četiri milijuna dolara, pa što je uopće to, ništa, niti dolar po glavi stanovnika. Čovječe, kad već plaćam silne članarine za planinarsko društvo, jedriličarski klub, udrugu veterinara domovinskog brata, javnu knjižnicu i društvo neizliječenih blogoholičara, rado ću dodati još taj jedan okrugli dolar po glavi u usponu.

Istina, očekivao sam danas po ulicama moga grada svenarodno slavlje i fanfare, nek' se čuju bubnji, trublje, zastavice, neka radost krasi svako lice, upravo zato što smo sada NATO!



Eh Nato, Nato, da samo znaš koliko sam te želio, noćima sanjao i grozničavo se budio misleći na tebe...

A sada si tu, pored mene, tako stvarna, krasna i bajna...

Ne postoji slađi poljubac od onog pod kišobranom.

Pod Natinim kišobranom..

<< Arhiva >>