Marketing
NIkola Karabatić u hrvatskom dresu!!!
S obzirom da vrlo opravdano smatram kako nema prevelikog smisla da još jednom na ovom mjestu lamentiram o mojoj vrlo davnoj, potencijalno plodnoj ali kinetički nikad ostvarenom karijerom vrsnog rukometaša među-županijske klase, možda je najbolje da ne ponavljam već ranije izrečene umotvorine već da odmah krenem "u glavu".
Naime, moj matični, rukometni klub "Trogir", tih osamdesetih godina bio je vrlo solidan trećeligaš u bivšoj eSeFeRJot, pravi rasadnik talenata kako se to često ambiciozno kaže u lokalnim medijima, i tog perioda se vrlo rado sjećam ali eto, imali smo nevolju da su nam najbolji igrači iz tog našeg "rasadnika" uvijek odlazili prema većim klubovima i jačim rukometnim sredinama. Možda nije loše napomenuti da je u to vrijeme Hrvatska imala samo dva stabilna prvoligaša - Medveščak i bjelovarski Partizan. Bilo su to godine vladavine šabačke Metaloplastike, ljubljanske Kolinske-Slovana, banjolučkog Borca i tako dalje da ih sada sve ne nabrajam. Oduvijek se igrao dobar rukomet na ovim "našim" prostorima.
Branko Karabatić, otac jednog od danas najboljih rukometaša svijeta igrao je u to vrijeme u našem zajedničkom matičnom klubu. Istina, Branko je ipak bio "koju godinicu" stariji od mene pa dok sam ja igrao u juniorima, on je bio vratar prve momčadi, ali smo u to vrijeme zajedno trenirali. Branko, odnosno naš "Bilaja" kako smo ga zvali po obiteljskom nadimku, bio je sjajan vratar, visok, snažan, izvrsnih refleksa tako da je nama juniorima bio veliki domet u to vrijeme uvaliti gol velikome Bilaji pa taman to bilo samo i na treningu.
Naravno, takav igrač brzo je zapeo za oko moćnijim klubovima pa je ubrzo Bilaja otišao u metkovićku "Mehaniku" a nedugo zatim i u "Železničar" iz Niša koji je u to vrijeme bio prvoligaš. Branko Karabatić je u Nišu upoznao svoju buduću suprugu, tamo se rodio i mali Nikola a ubrzo su svi zajedno otišli u Francusku jer je Branko dobio priliku igrati za Strasbourg. Kasnije su naišle zlokobne ratne godine, u svakom slučaju traumatične za jedan tipičan "mješoviti" brak pa je čitava obitelj ostala živjeti u Francuskoj.
Danas su Karabatići često u Trogiru, u desetak kilometara udaljenim Poljicima imaju kuću u kojoj provode ljetni odmor ali često navrate i tokom godine. Upravo smo se ovih dana mi, mladi rukometni "veterani" našli zajedno, odigrali pravu, žestoku utakmicu (svi smo srećom preživjeli ), a nakon svega naravno, malo popričali o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti pa sam se tako nakon dugo vremena opet našao za zajedničkim stolom sa "starim" Bilajom uz čašicu ugodnog razgovora.
Eh sad, svjestan sam da o ovome što ćete sada čuti ne bih smio javno govoriti niti pisati jer mi je sve to moj bivši suigrač rekao u povjerenju, ali oprosti Bilaja, ja jednostavno ne mogu izdržati. Uostalom ovo je ipak samo blog koji nije baš nešto "visoko-klikažan" pa se nadam da neće biti velike štete.
Uglavnom, da ne duljim - sa gotovo stopostotnom sigurnošću mogu vam otkriti - Nikola Karabatić će već od iduće natjecateljske sezone, dakle od jeseni, igrati za Zagreb CO!!!
Naravno, kako smo upravo ovih dana svjedoci velikog megdana u Ligi Prvaka između našeg Zagreba i njemačkog Kiela za kojeg upravo sada igra Karabatić, sve se to još drži pod strogim velom tajnosti, ali svi su detalji već dogovoreni pa se još samo očekuje kraj sezone da to bude i službeno obznanjeno.
Dakle, dobro ste čuli - Nikola Karabatić dolazi u Zagreb! To je u stvari ambiciozan projekt konzorcija Croatia Osiguranja, glavnog sponzora rukometaša Zagreba u suradnji s još nekim moćnim inozemnim partnerima kojima je cilj da se u zagrebačkoj Areni svake godine odigra najmanje desetak vrhunskih rukometnih predstava.
Možete li vi to zamisliti - u vanjskoj liniji -Balić, Duvnjak, Karabatić, Lazarov - pa tko će to moći zaustaviti?
Da, da, ali pazite, to još uvijek nije sve!
Naime, dolazak Karabatića u Zagreb samo je uvertira u još jedan senzacionalni transfer.
Javna je tajna da je Nikola već duže vrijeme nezadovoljan stanjem i odnosima u francuskoj reprezentaciji. Iako su Francuzi olimpijski pobjednici i svjetski prvaci, oni nemaju jako širok izbor rukometaša tako da najveće napore međunarodnih natjecanja uvijek podnosi sedam-osam istih igrača. Branko Karabatić nam je jasno rekao - znate, nije lako biti stranac, čak i u tako velikoj zemlji kao što je Francuska, on uvijek mora igrati najmanje tri puta bolje od svih ostalih da bi ga cjenili i prihvatili kao svojega.
A virujte mi, značilo bi mi više od svega što sam postiga u rukometu, da Nikola konačno zaigra za reprezentaciju Hrvatske. Time bi konačno zatvorili krug i vratili se svojoj kući.
Naravno, kada će točno Nikola Karabatić zaigrati za Hrvatsku, još uvijek je veliko pitanje, ali pokrenuta je prava "diplomatska ofenziva" kako bi se sve pravne finese riješile što prije, ali po Brankovim riječima - ako sve bude u redu, to bi se moglo dogoditi već slijedeće godine, na Europskom prvenstvu koje će se održati u Austriji.
Ako ne tada, onda zasigurno na svjetskom prvenstvu u Švedskoj 2011.
Živi bili pa vidili!
Post je objavljen 01.04.2009. u 08:02 sati.