Iako po neslužbenom rasporedu ovoga bloga, vrijeme za putopise uglavnom bude rezervirano za ponedjeljak ili utorak, pitam se pitam, zašto ovoga puta ne napraviti iznimku, kako bi rekli naši mudrijaši, dijelom zbog subjektivnih, a većinom zbog objektivnih razloga. Kako ne postoje predikatni razlozi ili barem ja za njih još ne znam, možda je to čak i bolje napraviti ovako na samom početku vikenda, jer tko zna - možda nekom dobro posluži kao ideja za jedan lagani proljetni izletić.

Eh da, danas idemo na Vedro blato!
Jeste li ikada čuli za Vedro blato!?
Niste!?
Ma dajte, ne budite smišni...
Znam, sve znam, blato ka blato, blato samo može bit blatnjavo a nikako vedro ili oblačno.
Dobro onda - pokušajmo sa drugom asocijacijom - danas idemo zajedno na najveće prirodno jezero u Hrvatskoj.
A - ha!
Di ste sad?
Koje je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj? Da čujem!?
Idemo, odgovorite brzo u šest sekundi.... vrijeme sad...šest, pet, četiri, tri, dva, jedan.... bam-bam-bam-bam - gotovo!!!



Jeste li odgovorili?
Točan odgovor je ------ Vransko jezero!
Da, ali ima više Vranskih jezera, a šta ćemo sad!?
Dobro, da vas i dalje ne držim u neizvjesnostima, očito je da vrane, bile one crne ili bijele, creske ili dalmatinske, vole blizinu jezera, pa ih zato ima više, a ovo Vedro blato koje sam već spomenuo, stari je naziv za sjeverno-dalmatinsko Vransko jezero koje se smjestilo u, kako se to stručno kaže - kriptodepresiji između Pirovca i Pakoštana.




U prošlosti je Vransko jezero zauzimalo puno veću površinu ali izgradnjom osam stotina metara dugog kanala zvanog "Prosika" koje je povezalo jezero sa Jadranskim morem, razina vode se naglo spustila za gotovo tri metra pa je i samim tim čitavo jezero nekako ušlo "u se"...

Uh, da je napravit tako nekakvu prosiku za skidanje kila...
(oprostite zbog možebitno nesuvisle digresije)



Čitavo područje jezera proglašeno je parkom prirode u prvom redu zbog izuzetno bogatog biljnog i životinjskog svijeta tipičnog za močvarna područja, čije su površine u posljednjih stotinjak godina drastično smanjene, ponajviše zbog utjecaja čovjeka, u čijoj svijesti močvara još uvijek ponajviše podsjeća na komarce, žabe kreketuše, zmije i još mnoge, kao manje vrijedne vrste.





U ne tako davnoj prošlosti dogodilo se nekoliko zaista divljačkih napada na floru i faunu Vranskog jezera, jer su neki, pokušat ću to blago reći - neodgovorni pojedinci, iz godine u godinu izazivali požare iz samo njima znanih razloga i sebičnih interesa. Na svu sreću, u posljednje je vrijeme, zaštita podignuta na znatno veću razinu pa nam se svima "osvještenima" ostaje za nadati kako će više od 350 vrsti ptica sa gotovo 120 000 jedinki i u budućnosti ovdje nalaziti svoj kutak mira.

Kako očuvanost prirode i masa čovjekoida u nekom području, u pravilu nisu baš najsretnija kombinacija, ponuda za turiste i izletnike u ovom trenutku još je prilično sramežljiva, ali bi u svakom slučaju bilo zanimljivo da se recimo na ulazima u Park mogu iznajmiti bicikli s obzirom na to da oko čitavog jezera vodi zaista lijepa, 40-kilometarska staza i mislim kako bi taj "Điro di Vrana" bio zasigurno jako atraktivan za mnoge nadobudne i poletne vikend-rekreativce.





Osim bogatstva biljnog i životinjskog svijeta, uz samo jezero nalazi se nekoliko vrlo vrijednih arheoloških nalazišta koja potječu još iz vremena dvije tisuće godina prije Krista, kad su ovdje živjela ilirska plemena, ponajprije stari Liburni.

Dosadna kišica koja je stalno rominjala ove nedjelje, donekle nam je pokvarila doživljaj, tako da ni iz bliza nismo uspjeli obići sve što smo željeli, ali eto na svu sreću - Vransko jezero ili Vedro blato nije nam daleko pa ćemo mu se vrlo skoro vratiti ponovno.
U svakom slučaju - još jedno ugodno iznenađenje, ma baš se nešto mislim - odakle li samo više izviru ove, da prostite - destinacije...
Ugodan vikend!