Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 10.03.2016.
Obvezna lektira – da ili ne?
Otvaranjem javne rasprave o cjelovitoj kurikularnoj reformi obrazovnog sustava ponovno se aktualiziralo pitanje lektire: trebamo li imati obvezne lektirne naslove koje će u određenoj dobi čitati svaki mladi Hrvat, ili trebamo prepustiti čitanje cjelovitih tekstova (što lektira ustvari i jest) vlastitom nahođenju svakog pojedinog profesora, ili još gore – vlastitom nahođenju učenika.
Na web-stranici www.kurikulum.hr mogu se pronaći svi kurikularni dokumenti za sve predmete, a u rubrici Predmetni kurikulumi, za hrvatski jezik na str. 291 kurikuluma, mogu se pronaći prijedlozi tvoraca kurikuluma za cjelovito čitanje, po ciklusima. Kako saznajemo iz uvoda, izbačeno je cjelovito čitanje Biblije, Homerovih Epova, Marulićeve Judite, u korist nekih popularnijih naslova koji bi učenike možda više naveli na čitanje. No autori kurikuluma napominju da popis prijedloga nije zatvoren i da učitelji imaju ovlast kreirati vlastite popise sukladno potrebama učenika, mogućnostima školske knjižnice i drugim okolnostima.
Po mom mišljenju, digla se velika halabuka oko ničega: popis lektira ionako stvaraju učitelji za svaki svoj razred, koji će iz popisa prijedloga u kurikulumu izabrati ono što smatraju da je potrebno da učenici pročitaju u cijelosti, a u to će svakako uvrstiti sve naslove koji će učenicima biti nužni za daljnje školovanje. Koliko se sjećam, ni mi nismo čitali cjelovitu “Ilijadu” i “Odiseju”, već samo neke dijelove, “Juditu” uopće nismo čitali, a ni Biblija nije bila dio mog popisa lektira. S obzirom da sam ja čitala lektiru prije nekih skoro dvadeset godina, možemo zaključiti da se ustvari nije puno toga promijenilo. Isto tako, vidim da bez “Proljeća Ivana Galeba”, “Dunda Maroja”, “Kiklopa”, “U registraturi” ne možemo preživjeti kao odrasli ljudi, stoga te iste stvari predlažu autori novog kurikuluma da pročitaju i naši sadašnji osnovnoškolci i srednjoškolci. Ako ih ne budu prepisali ili downloadali, što ne dvojim da će se u određenom postotku i dogoditi. U konačnici, osim lektire, postoji i čitanje dijelova tekstova na satu, što može spasiti od potpunog zaborava već spomenutu Bibliju, “Ilijadu” i “Odiseju” te nesretnu “Juditu”.
S druge strane, neće vas začuditi što pozdravljam da će se u lektiri naći i Nesbo, i Robert Musil, i Alice Munro, i Murakami, i Nothombica, i Viewegh, sve sjajni autori sa svojim sjajnim naslovima koji su obilježili moje odrastanje i kojima se i sad vrlo rado vraćam, ali do kojih sam se dokopala samo zahvaljujući vlastitom angažmanu i volji za čitanjem: samo na Viewegha me uputio u osnovnoj školi tadašnji profesor, ali do svih ostalih došla sam izvan školskog sustava – nije li lijepo da je konačno netko popisao te naslove i u pisanom ih obliku preporučio učenicima? Činjenica da su ti naslovi popularni i relativno novi, ne govori ništa o njihovoj kvaliteti ili pitkosti: “Kafku na žalu” nije ništa lakše čitati nego Josefa Kafku, po mom mišljenju.
Držim da smo malo pretjerali s neprestanim inzistiranjem na formi i svojom nacionalnom pompoznošću (kad vam to kaže osoba koja je ufurana poput mene, to doista nešto znači) i čini mi se licemjernim od kritičara novog kurikuluma da uopće predlažu cjelovito čitanje tekstova koje brojni od njih nisu ni sami pročitali niti namjeravaju. Govoreći u ime čitatelja: nećemo se naglo zaljubiti u stihove u desetercu samo zato što to piše u nekom popisu lektire, niti ćemo više voljeti nacionalnu književnost ako krenemo čitati od Baščanske ploče naovamo – štoviše, forsiranje dosadnih, arhaičnih proznih i pjesničkih tekstova, pa makar bili pisani i na hrvatskom jeziku, od strane hrvatskih pisaca, odvratit će i mlade čitatelje od bavljenja knjigom, pa će nas nakon koje godine dočekati još poraznije statistike o čitanju i popularnosti knjige. Već s ovakvim statistikama, to nam doista nije potrebno.
Oznake: kurikulum, kurikularna reforma, hrvatski jezik i književnost, lektira, popis lektira, Bašćanska ploča, biblija, Ilijada, odiseja, Marko Marulić, Judita, haruki murakami, kafka na žalu, josef kafka, robert musil, jo nesbo, alice munro, amelie nothomb, kiklop, Dundo Maroje, U registraturi
srijeda, 29.01.2014.
Popisi, popisi...
Ja sam definitivno osoba od popisa i lista – od kućanskih poslova, poslovnih obveza, namirnica koje moram kupiti, tjednog menija, pa sve do popisa muzike koju planiram poslušati, knjiga koje namjeravam pročitati, filmova koje svakako treba pogledati i općeživotnih odluka i planova... sve se nalazi na nekoj listi ili popisu koje nosim sa sobom.
Druga je priča to što me povremeno popisi svakodnevnih obveza bacaju u takav bed jer niti pola stvari dnevno ne uspijevam napraviti, zbog čega se samoj sebi na kraju svakog dana doimam kao osoba-promašaj, ali mislim da je tu stvar u vještini sastavljanja popisa, a ne u lijenosti u obavljanju obveza s popisa.
Zbog toga, jedan od linkova koje nudim u nastavku odnosi se na 8 najvažnijih besplatnih knjiga koje morate pročitati ako se smatrate inteligentnom osobom, koje je jedan korisnik Reddita postavio astrofizičaru Neilu deGrasse Tysonu, ravnatelju planetarija Hayden. Ne čudi što je de Grasse Tyson uključio najvažnija publicistička djela koja su oblikovala zapadnu misao i znanost: Bibliju, „Porijeklo vrsta“, „Umijeće ratovanja“ i slične naslove. Provjerite sami.
8 Books Every Intelligent Person Should Read
Drugi, ponešto svjetovniji popis, donosi bloger Željko Obrenović govoreći o najboljim knjigama u 2013. godini. Autor je čitao puno Kinga, nešto žanrovske literature, a nažalost, pogađamo se tek u tri naslova, od kojih sam Williama Goldinga i njegov roman „Gospodar muha“ pročitala kad sam počela nešto strukturiranije i namjernije birati čitanje, a „Rosemarynu bebu“ Ire Levina također negdje prije sedam-osam godina. Treći zajednički naslov, tehnički nisam ni počela čitati, radi se o „Igri prijestolja“, koja je u mom popisu želja i pozdrava za 2014. godinu. Kako za neke autore nisam niti čula, ovo je popis koji me prilično razveselio.
Najbolje knjige u 2013. godini
Konačno, na StumbleUpon mi je poslana preporuka za čitanje popisa 10 najslavnijih zabranjenih knjiga. Notorno je da je, primjerice, Salman Rushdie zbog „Sotonskih stihova“ bio proglašen neprijateljem islama, ili da je „Lolita“ Vladimira Nabokova bila kontroverzno štivo, ali sam čitanjem ovog popisa prvi put saznala da je „The Perks of Being a Wallflower“ Stephena Chobskog, koji je objavljen 1999. godine bio zabranjivan u knjižnicama diljem SAD-a. Hoću reći – u današnje vrijeme? Zbilja?
10 Banned Books
Oznake: popisi, najbolje knjige u 2013, biblija, porijeklo vrsta, zabranjene knjige
