Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 27.03.2015.
Ransom Riggs: „Šuplji grad“
Nedavno sam pisala o prvom dijelu sage mladog kalifornijskog pisca Ransoma Riggsa, pod naslovom „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“, a sad nastavljam sa svojim svjedočanstvom o iskustvu čitanja drugog dijela te sage, nazvanom „Šuplji grad“.
Radi se o knjizi za djecu, koja govori o grupici djece nesvakidašnjih sposobnosti, koja ostaju bez svog doma i svoje ravnateljice Alme Fay Peregrine, jer na njih vrebaju čudovišta i stvorovi koji su razrušili njihov dom i potjerali ih u avanturu kojoj je cilj spašavanje čitave rase ljudi koja je rođena s vještinama od kojih obični smrtnici zaziru ili u zaprepaštenju u njih zure.
Tako pratimo Emmu Bloom, djevojčicu koja rukama stvara vatru, Bronwyn Bruntley, djevojčicu nadnaravne snage, Millarda Nullingsa, nevidljivog dječaka, Olive Abroholos Elephanta, djevojčicu lakšu od zraka, Horacea Somnussona, dječaka koji sanja proročanske snove, Enocha O'Connora, dječaka koji može oživjeti neživo, Hugha Apistona, dječaka koji upravlja rojem pčela koje žive u njegovom trbuhu, Claire Densmore, djevojčicu koja ima još jedna usta na potiljku, Fionu Frauenfeld, djevojčicu koja upravlja rastom biljaka, kao i njihovu ravnateljicu, Almu Fay Peregrine, čudnovatu odraslu osobu koja se može pretvoriti u pticu i koja može upravljati vremenom.
No, kao i u prvom dijelu, glavni junak, kroz čije oči promatramo cjelokupnu fabulu obuhvaćenu ovim dijelom sage, jest Jacob Portman, američki šesnaestogodišnjak koji se, tražeći istinu o smrti svog neobičnog djeda, zatječe u 1940-oj godini, samo da bi saznao da može vidjeti i osjetiti zlo koje vreba na njegove čudnovate prijatelje i koji zato postaje njihov pratitelj i zaštitnik.
U ovom dijelu priče, grupica djece se otisnula iz svog doma u nepoznato, kako bi pomogli svojoj ravnateljici da se oslobodi iz ptičjeg obličja u kojemu je ostala zaglavljena. Putem doživljavaju brojne nezgode, od kojih se svakako mora spomenuti posebna veza koju glavni junak razvija prema svojoj supustolovki, Emmi Bloom. No s obzirom da je sada jasno da je autor, počevši pisati o čudnovatoj djeci gospođice Peregrine, zapravo imao na umu jedno veće i obuhvatnije djelo, a ne samo pojedinačni roman, ne bih vam detaljnije pisala o radnji, jer vrijedi čekati da vidimo kako će se priča dalje razvijati.
Dakako, ponovno valja spomenuti luksuznu opremu i ovog nastavka, s brojnim fotografijama čudnovate djece, do kojih je autor došao kopajući po privatnim zbirkama vintage fotografija.
Isto tako, moj je osobni dojam da se u ovom dijelu sage autor već puno bolje „ufurao“ nego što je to bio slučaj kod prvog dijela – radnja je dinamičnija, likovi su životniji, pa su čak i negativci uvjerljiviji nego što su mi se činili u „Domu gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“. Ova spoznaja mi je svakako ulila nešto entuzijazma i za čitanje drugih, budućih nastavaka ove sage.
Kome je namijenjena saga o domu gospođice Peregrine za čudnovatu djecu? Prvenstveno neobičnim mladim osobama (ali i starijima), koji vole mračne, bizarne teme i teme koje graniče s groteskom. No, sve i da nisam baš takva mlađa, a ni starija osoba (kao što doista i nisam, jer vremenom postajem sve konzervativnija), ja bih se okušala u čitanju ove sage.
Oznake: ransom riggs, šuplji grad, dom gospođice peregrine za čudnovatu djecu
subota, 21.03.2015.
Lee Child: „Čovjek s dva lica“
Nedavno sam razveselila samu sebe sa setom od pet novih knjiga, i to ne niskobudžetnih izdanja, za popularnu cijenu (neću vam reći da ne biste posumnjali u moj zdrav razum i sposobnost upravljanja vlastitim financijama), među kojima su bila i tri romana Leeja Childa, od kojih sam zasad pročitala samo jedan, i to ovaj iz naslova: „Čovjek s dva lica“.
Koliko ja tu vidim, riječ je o tvrdokuhanom krimiću i tvrdokuhanom glavnom junaku: Jack Reacher je bivši vojni policajac, čiji samozvani osjećaj časti ga tjera da svaki dan iznova stavlja glavu u torbu. Ovaj put, to je učinio za jednu damu, specijalnu agenticu DEA (američka agencija koja se bavi suzbijanjem ilegalnog prometa narkoticima), Susan Duffy, u spomen na jednu drugu damu, koju je propustio zaštititi dok joj je bio nadređeni u vojnoj policiji, a sve radi potpune i nemilosrdne osvete osobi koja je povrijedila sve njemu najvažnije svetinje i životne principe. Nakon više od deset godina, pružila mu se prilika dovršiti nezavršeni posao, i on je odlučio tu priliku objeručke prihvatiti, pa i po cijenu toga da postane dvostruki agent.
Više od ovoga mi je zaista teško reći o ovom romanu (bit će da sam u posljednje vrijeme postala šutljiva kao riba, veliko iznenađenje za sve uključene), znam da sam ga jedva gutala i žvakala iako su mi se ljudi koje poznajem i do čijeg čitateljskog mišljenja držim kleli u Leeja Childa i njegov spisateljski genij.
No možda nije trenutak za čitanje tvrdokuhanih krimića, možda „Čovjek s dva lica“ nije njegov najbolji roman, možda će idući biti bolji. U svakom slučaju, vjerojatno ćete u tjednima koji dolaze od mene čuti još nešto o tom popularnom britanskom piscu koji je slavu našao pišući o američkom vojnom policajcu na potpuno američki način.
Oznake: lee child, čovjek s dva lica, jack reacher
četvrtak, 19.03.2015.
Ransom Riggs: „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“
Evo me ponovno na vašoj blogoviziji s jednim prilično bizarnim naslovom: „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“ je spisateljski prvijenac Ransoma Riggsa, redatelja, blogera i putopisca, koji se za svoj prvi roman odlučio za neobičan spoj fotografije i fabule.
U središtu je radnje 16-godišnji Jacob, za kojega je njegov djed kroz čitavo djetinjstvo predstavljao nenadmašnog pustolova i heroja, da bi kroz odrastanje, njegove priče dječaku zazvučale lažno i da bi se, pred njegovu smrt, suočio sa slikom djeda kao nemoćnoga, često nerazumnoga starca. Međutim, nakon djedove nasilne smrti, Jacob se susreće sa spoznajom da čudovišta i čudnovata djeca o kojima mu je djed pričao zaista postoje, i da se sva kriju u domu za čudnovatu djecu gospođice Alme LeFay Peregrine. Pokušavajući otkriti nešto više o uzrocima djedove nasilne smrti, kao i naučiti nešto o obiteljskoj povijesti, Jacob se upućuje na otok nedaleko od irske obale, gdje su njegovog djeda kao dječaka u jeku Drugog svjetskog rata poslali roditelji kako bi ostao daleko od ratnih zbivanja.
Tamo, Jacob, dakako, otkriva i više nego što se nadao, te se ubrzo nađe na opasnom putovanju kroz svijet čudovišta i noćnih mora iz kojega postaje sve teži i neizvjesniji povratak u obični, svakodnevni život.
Cjelokupni dojam knjige je pomalo mračan i bizaran, kakve to već noćne more znaju biti, iako se romanu dade zamjeriti da je previše pojednostavio glavne zlikovce i njihovu motivaciju, pa se s tog aspekta roman može promatrati i kao prilično tanka priča o borbi između dobra i zla u kojoj je do samog kraja neizvjesno koja će strana prevladavati.
(znalci me upućuju da je nastavak romana, pod naslovom „Šuplji grad“, ponešto uspješniji jer se autor do druge knjige već ufurao, tako da sad čitam „Šuplji grad“ pa ću vam uskoro moći reći i svoje znalačke dojmove).
No čak i ako, kao ja, ostanete razočarani radnjom, nikako vas neće ostaviti ravnodušnima spektakularno bogata oprema knjige – od omota, tvrdih korica sa zlatnim slovima, pa sve do vintage fotografija čudnovate djece. Sve u svemu, zanimljiv književno-fotografski eksperiment o kojemu je teško nešto suvislo reći, osim onoga što tvrde korice – da u njemu mogu podjednako uživati i djeca i odrasli, a za sve ostale detalje između korica ćete morati zaviriti sami.
Oznake: ransom riggs, dom gospođice peregrine za čudnovatu djecu
četvrtak, 12.03.2015.
Posebna prilika: razmišljajmo o poeziji
Ako me iznebuha pitate, vjerojatno ću vam reći da moja osobnost nije dovoljno tankoćutna za razumijevanje i čitanje poezije; da sam previše prozaična da bih se mogla uživjeti u poeziju.
S druge strane, jedna od mojih najintimnijih tajni jest da sam više prepoznatljivosti i uspjeha stekla pišući poeziju nego prozu, i da, unatoč tome što je ne razumijem i često izbjegavam, poeziju ipak volim.
Zato su me razveselila dva TEDTalka na koja sam nedavno naletjela – oba s nezavisnih TEDx događaja – jednog iz Exetera, a drugog iz Rio de la Plata.
Prvi govornik je Harry Baker, student matematike koji je slučajno prisustvovao večeri slam poezije i tamo osvojio prvo mjesto svojom ljubavnom pjesmom za usamljene proste brojeve (u konkretnom slučaju, broj 59), zbog čega je sudjelovao u svjetskom slam natjecanju u Parizu, te tamo također pobrao ovacije. Njegove nevjerojatno vješte igre riječi su neprevedive, zbog čega preporučujem gledanje u izvorniku (uz eventualno titlove na engleskom), ali pjesme mu imaju toliko duha da sam čitav govor odgledala otvorenih usta.
Druga govornica se zove Christina Domenech, radi se o argentinskoj spisateljici i filozofkinji koja je održavala brojne radionice i konferencije o kreativnom pisanju, a njezin TED govor se odnosi na radionicu poezije koju je pokrenula u jednom argentinskom zatvoru. Priča je to koja govori o oslobođenju iz uzništva kroz riječi i kroz kreativnost, a zbog pojavljivanja njezinog gosta koji je izgovorio svoju pjesmu, govor je posebno dirljiv.
Oznake: poezija, ted.com, harry baker, christina domenech
utorak, 10.03.2015.
Nekoliko linkova za početak ožujka
Prvo, link na magazin Entrepreneur.com koji donosi 8 knjiga koje svaki poduzetnik mora pročitati u 2015. godini (početak godine obično donese poplavu ovakvih naslova na internetu), a u dnu teksta možete naći i link na daljnjih 25 knjiga koje ste trebali pročitati u 2014. godini. Nažalost, većina ovih naslova je neprevedena kod nas, ali imena autora koja se ponavljaju su svakako James Altucher, Malcolm Gladwell i slični autori, pa nećete pogriješiti uzmete li prijevod bilo kojeg od spomenutih autora.
8 Books Every Entrepreneur Must Read in 2015
Zatim, 10 knjiga koje će vam promijeniti život: od „100 godina samoće“ do „Siddarthe“ – testirala sam se i ja sam ih pročitala 5, iako bih rado pročitala i Kurta Vonneguta kojeg nisam čitala, i „Flowers for Algernon“ Daniela Keyesa. Provjerite sami!
Mind-blowing Books
Slijedi jako zabavan popis fraza za koje biste željeli da ih možete češće govoriti na poslu. Centar u mozgu koji je zadužen za sarkazam naprosto cvjeta od ovakvog popisa.
25 Phrases
Nakon toga vam donosim 28 činjenica iz serijala o Harryu Potteru koje ne znaju čak ni najžešći fanovi: ja, primjerice, nisam znala da je profesorica McGonagall bila udana, ali s obzirom da sam čitav serijal čitala barem tri puta, nije me puno drugih činjenica iznenadilo.
28 Harry Potter Facts Even A Diehard-Fan Doesn't Know
I konačno, te vrlo slično jednom ranijem linku, donosim vam 8 knjiga koje će imati značajan utjecaj na vaš život – tu su ponovno „Stranac“ i „Siddartha“, pa i „Vrli novi svijet“ Aldousa Huxleya, ali i „Istočno od raja“, Carl Sagan, ponovno Kurt Vonnegut i Harper Lee. Uživajte!
8 Books That Will Have A Profound Impact On Your Life
Za kraj, pogledajte ovaj video postupka stvaranja umjetnosti slikara Seyita Uygura. Potpuno očaravajuće!
Seyit UYGUR { Ebru Artist } from o g u z u y g u r (ozzie) on Vimeo.
Oznake: poduzetnik, james altucher, malcolm gladwell, kurt vonnegut, daniel keyes, fraze, Harry Potter, stranac, siddartha, vrli novi svijet, istočno od raja, ubiti pticu rugalicu, seyit uygur
srijeda, 04.03.2015.
Melissa Senate: „Tajna sreće“
Koji put vam se dogodi da vam se čitateljski put ukrsti s nekom pravom petparačkom limunadom. Pa makar ona bila umotana u najfinije korice i makar imala najsimpatičniju ilustraciju na naslovnici, ponekad ne možete izbjeći činjenicu da se radi o knjizi koju ste dohvatili samo da vam vrijeme brže prođe.
(o autorici saznajem tek da ima desetak mekoukoričenih naslova, od kojih je tek ovaj preveden kod nas, ali s dobrim izgledima da će ih biti još)
U središtu je radnje dvadesetosmogodišnja Rebecca Strand koja radi kao pomoćnica odvjetnika iz New Yorka, čiji je otac Daniel Strand, na početku romana na samrti. Prije smrti, svojoj kćeri povjerava dugo čuvanu sramotnu tajnu – da je otac djevojčice, danas dvadesetšestogodišnjakinje, koju ima sa ženom s kojom je na obali Mainea imao ljetnu avanturu prije više od četvrt stoljeća, i koju je napustio kako bi očuvao svoj zakoniti brak.
Nakon njegove smrti, Rebecca naprasno napušta New York i vezu s odvjetnikom Markom koja ionako ide nizbrdo, i odlazi u potragu za svojom polusestrom Joy. Svačija logika, osim logike glavne junakinje, nalaže da je polusestra, koja nikad nije upoznala njihovog zajedničkog oca, neće baš dočekati raširenih ruku. Joy ima vlastiti život, dijete i otuđenog supruga, a bavi se organiziranjem autobusnih izleta za samce, odnosno putovanja za buduće i postojeće ljubavnike, te za one kojima je potrebna obnova ljubavnog žara.
Rebecca se nameće svojoj polusestri, njezinoj obitelji i gradiću u kojoj Joy živi, te uskoro postaje nezamjenjiv dio male zajednice, dok njezin život u New Yorku stoji, zbog čega pred Rebeccom do kraja romana predstoji donošenje nekih osobito teških životnih odluka.
Ako nemate pametnijeg posla, možete se upustiti u čitanje ovog romana, ali ako i ne – nije veliki gubitak.
Oznake: melissa senate, tajna sreće, chick-lit
