Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 27.03.2015.
Ransom Riggs: „Šuplji grad“
Nedavno sam pisala o prvom dijelu sage mladog kalifornijskog pisca Ransoma Riggsa, pod naslovom „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“, a sad nastavljam sa svojim svjedočanstvom o iskustvu čitanja drugog dijela te sage, nazvanom „Šuplji grad“.
Radi se o knjizi za djecu, koja govori o grupici djece nesvakidašnjih sposobnosti, koja ostaju bez svog doma i svoje ravnateljice Alme Fay Peregrine, jer na njih vrebaju čudovišta i stvorovi koji su razrušili njihov dom i potjerali ih u avanturu kojoj je cilj spašavanje čitave rase ljudi koja je rođena s vještinama od kojih obični smrtnici zaziru ili u zaprepaštenju u njih zure.
Tako pratimo Emmu Bloom, djevojčicu koja rukama stvara vatru, Bronwyn Bruntley, djevojčicu nadnaravne snage, Millarda Nullingsa, nevidljivog dječaka, Olive Abroholos Elephanta, djevojčicu lakšu od zraka, Horacea Somnussona, dječaka koji sanja proročanske snove, Enocha O'Connora, dječaka koji može oživjeti neživo, Hugha Apistona, dječaka koji upravlja rojem pčela koje žive u njegovom trbuhu, Claire Densmore, djevojčicu koja ima još jedna usta na potiljku, Fionu Frauenfeld, djevojčicu koja upravlja rastom biljaka, kao i njihovu ravnateljicu, Almu Fay Peregrine, čudnovatu odraslu osobu koja se može pretvoriti u pticu i koja može upravljati vremenom.
No, kao i u prvom dijelu, glavni junak, kroz čije oči promatramo cjelokupnu fabulu obuhvaćenu ovim dijelom sage, jest Jacob Portman, američki šesnaestogodišnjak koji se, tražeći istinu o smrti svog neobičnog djeda, zatječe u 1940-oj godini, samo da bi saznao da može vidjeti i osjetiti zlo koje vreba na njegove čudnovate prijatelje i koji zato postaje njihov pratitelj i zaštitnik.
U ovom dijelu priče, grupica djece se otisnula iz svog doma u nepoznato, kako bi pomogli svojoj ravnateljici da se oslobodi iz ptičjeg obličja u kojemu je ostala zaglavljena. Putem doživljavaju brojne nezgode, od kojih se svakako mora spomenuti posebna veza koju glavni junak razvija prema svojoj supustolovki, Emmi Bloom. No s obzirom da je sada jasno da je autor, počevši pisati o čudnovatoj djeci gospođice Peregrine, zapravo imao na umu jedno veće i obuhvatnije djelo, a ne samo pojedinačni roman, ne bih vam detaljnije pisala o radnji, jer vrijedi čekati da vidimo kako će se priča dalje razvijati.
Dakako, ponovno valja spomenuti luksuznu opremu i ovog nastavka, s brojnim fotografijama čudnovate djece, do kojih je autor došao kopajući po privatnim zbirkama vintage fotografija.
Isto tako, moj je osobni dojam da se u ovom dijelu sage autor već puno bolje „ufurao“ nego što je to bio slučaj kod prvog dijela – radnja je dinamičnija, likovi su životniji, pa su čak i negativci uvjerljiviji nego što su mi se činili u „Domu gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“. Ova spoznaja mi je svakako ulila nešto entuzijazma i za čitanje drugih, budućih nastavaka ove sage.
Kome je namijenjena saga o domu gospođice Peregrine za čudnovatu djecu? Prvenstveno neobičnim mladim osobama (ali i starijima), koji vole mračne, bizarne teme i teme koje graniče s groteskom. No, sve i da nisam baš takva mlađa, a ni starija osoba (kao što doista i nisam, jer vremenom postajem sve konzervativnija), ja bih se okušala u čitanju ove sage.
Oznake: ransom riggs, šuplji grad, dom gospođice peregrine za čudnovatu djecu
