Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 19.03.2015.
Ransom Riggs: „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“
Evo me ponovno na vašoj blogoviziji s jednim prilično bizarnim naslovom: „Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu“ je spisateljski prvijenac Ransoma Riggsa, redatelja, blogera i putopisca, koji se za svoj prvi roman odlučio za neobičan spoj fotografije i fabule.
U središtu je radnje 16-godišnji Jacob, za kojega je njegov djed kroz čitavo djetinjstvo predstavljao nenadmašnog pustolova i heroja, da bi kroz odrastanje, njegove priče dječaku zazvučale lažno i da bi se, pred njegovu smrt, suočio sa slikom djeda kao nemoćnoga, često nerazumnoga starca. Međutim, nakon djedove nasilne smrti, Jacob se susreće sa spoznajom da čudovišta i čudnovata djeca o kojima mu je djed pričao zaista postoje, i da se sva kriju u domu za čudnovatu djecu gospođice Alme LeFay Peregrine. Pokušavajući otkriti nešto više o uzrocima djedove nasilne smrti, kao i naučiti nešto o obiteljskoj povijesti, Jacob se upućuje na otok nedaleko od irske obale, gdje su njegovog djeda kao dječaka u jeku Drugog svjetskog rata poslali roditelji kako bi ostao daleko od ratnih zbivanja.
Tamo, Jacob, dakako, otkriva i više nego što se nadao, te se ubrzo nađe na opasnom putovanju kroz svijet čudovišta i noćnih mora iz kojega postaje sve teži i neizvjesniji povratak u obični, svakodnevni život.
Cjelokupni dojam knjige je pomalo mračan i bizaran, kakve to već noćne more znaju biti, iako se romanu dade zamjeriti da je previše pojednostavio glavne zlikovce i njihovu motivaciju, pa se s tog aspekta roman može promatrati i kao prilično tanka priča o borbi između dobra i zla u kojoj je do samog kraja neizvjesno koja će strana prevladavati.
(znalci me upućuju da je nastavak romana, pod naslovom „Šuplji grad“, ponešto uspješniji jer se autor do druge knjige već ufurao, tako da sad čitam „Šuplji grad“ pa ću vam uskoro moći reći i svoje znalačke dojmove).
No čak i ako, kao ja, ostanete razočarani radnjom, nikako vas neće ostaviti ravnodušnima spektakularno bogata oprema knjige – od omota, tvrdih korica sa zlatnim slovima, pa sve do vintage fotografija čudnovate djece. Sve u svemu, zanimljiv književno-fotografski eksperiment o kojemu je teško nešto suvislo reći, osim onoga što tvrde korice – da u njemu mogu podjednako uživati i djeca i odrasli, a za sve ostale detalje između korica ćete morati zaviriti sami.
Oznake: ransom riggs, dom gospođice peregrine za čudnovatu djecu
