U našoj stalnoj rubrici Ekonomija četvrtkom danas ugošćujemo knjigu jednog od najvećih ekonomskih gurua našeg doba, iako mu mnogi odriču tu titulu nazivajući ga i imenima poput Neutron Jack zbog toga što su nakon njega ostajali samo zgrade, bez zaposlenika.
Roman o kojem vam danas namjeravam pričati (i o kojemu nakon toga, ako želite, možemo i razgovarati) nominiran je za prestižnu nagradu Man Booker 2006. godine, bio je uvršten među deset najboljih knjiga po izboru New York Timesa, dobio je nagradu Massachusetts Centra za najbolji roman i bio je dugogodišnji bestseler. Radi se, dakako, o romanu iz naslova, čija je autorica Claire Messud, rođena 1966. godine, nagrađivana (i nominirana za nagrade) i za tri ranije knjige.
Radnja ovog romana događa se neposredno prije 11. rujna 2001. godine i napada na tornjeve-blizance World Trade Centra. U njemu je sjajno to što se vrti oko tek tri ili četiri komplicirana odnosa i troje prijatelja u svojim tridesetim godinama.
Prva je Danielle Minkoff – novinarka i producentica video-priloga o širokim društvenim temama (na početku romana zatječemo je u povratku iz Australije, gdje je snimala propali projekt o Aboridžinima i gdje je upoznala kobnog Ludovica Seeleya, urednika muških časopisa koji se ubrzo za njom seli u New York radi pokretanja revolucionarnog časopisa Monitor), od liposukcije do već spomenutih Aboridžina.
Druga je Marina Thwaite, koja je davnih i ambicioznih dana svoje mladosti započela pisati knjigu o razvoju dječje odjeće, ali se našla u kreativnoj blokadi, prouzročenoj vjerojatno neprestanom sjenom svog oca koja se svojom genijalnošću nadvija nad njom. Riječ je o Murrayu Thwaiteu, sociologu, revolucionaru i govorniku još od šezdesetih godina prošlog stoljeća, čija riječ i stavovi u mondenom New Yorku i ostatku Amerike danas označavaju svojevrsnu svetinju i nepropitljivi aksiom.
Konačno, treći je prijatelj Julius Clarke. Kao i Danielle, u New York se doselio iz američke provincije (ako to tako mogu reći) i probio se vlastitim umjetničkim radom kao književni i filmski kritičar. Usto je i homoseksualac pa se na početku romana na privremenom poslu (jer posao kritičara niti u Americi nije osobito lukrativan) upoznaje yuppieja Davida s kojim ubrzo ulazi u vezu.
U to troje ljudi prepoznala sam sve odlike (bolje rečeno – mane) naše generacije: sve kasnije odrastamo, sve se kasnije odvajamo od roditelja i sve kasnije presijecamo veze koje nas vežu za djetinjstvo. Nismo dovoljno motivirani, ambiciozni i odlučni da postignemo ono što želimo – u Hrvatskoj djelomično zato što nemamo institucionalnu podršku, pa borba konačno postane mukotrpna i nemoguća, a u Americi stoga jer vlada apsolutno izobilje i zagušujuća podrška obitelji (to je Marinin problem). Moralna problemska pitanja postaju sve relativnija, pa smatramo da ako smo s jednog aspekta dali sve od sebe, da si s druge strane imamo pravo „dati oduška“ (tako Julius, koji je iz uloge književnog kritičara naglo uskočio u ulogu domaćice i kućnog back-vokala, zbog toga što te uloge obavlja savršeno, smatra da povremeno ima pravo orgijastično varati svog partnera. Tako Danielle uskače u krevet postarijeg govornika i revolucionara, nastojeći potisnuti činjenicu da se radi o ocu njezine najbolje prijateljice, u čijem je domu uvijek toplo primljena). Konačno, ponekad zaboravljamo da nam u životu povremeno treba pomoć i da ne možemo sve sami.
Isto tako, u knjizi se ogleda licemjerje takozvanih društvenih glasova savjesti kao što je Murray Thwaite. S jedne strane genijalan, a neposredan, kao što uvijek kažemo za poznate ličnosti koje smo imali prilike sresti. A s druge strane, ponekad iza zastora proviri elaborirana mašinerija koja pokreće takozvanog revolucionara – smiješenje uglednima, ignoriranje nepoznatih, dijeljenje autograma i slično.
U knjizi se kao svojevrsni deus ex machina koji pokreće događaje pojavljuje Murrayev mladi nećak, Bootie Tubb koji dolazi iz Murrayeva rodnog grada i ima određene sličnosti s njim – u prvom redu želju za uspjehom i osobnim razvojem. Murray mu daje posao svog osobnog pomoćnika, a Bootie, razočaran svojim prijašnjim junakom, piše izrazito negativan ogled o njemu. To Muray, unatoč tome što se deklarativno zalaže za sveopću društvenu kritiku, loše podnosi odnosno smatra izdajom pa mladića tjera iz kuće (Bootiejevi motivi nisu predobro razjašnjeni i njegova je uloga u ovom romanu, osim već spomenute uloge pokretača događaja i donositelja vrhunca radnje, pomalo nejasna... To moram iznijeti kao malu zamjerku romanu).
Kao zaključak svemu ranije navedenom, dopustite da vam preporučim roman „Careva djeca“ kao prikaz mladih ljudi naše generacije sa svim generacijskim prednostima i bolestima koje život u ovakvom društvu donosi.
Evo što izdavač prijevoda ovog romana kaže o autorici:
Nakon nekog vremena, odlučila sam reinstalirati stalnu rubriku ovog bloga pod nazivom „Ekonomija četvrtkom“ (jer koji je bolji dan od četvrtka za razmatranje ekonomskih pitanja?)
I dalje vrijedi ono da se radi o člancima koje sam pisala za jedan specijalizirani magazin, s kojim je suradnja naprasno i nezadovoljavajuće završila, pa oživljavam te tekstove na ovaj način, u želji da i blogerska zajednica sazna nešto novo i/ili zanimljivo.
Danas o buđenju duhovnosti u poslovanju, ma što vi mislili o tome.
Objavljena u izdanju biblioteke Hit nakladničke kuće Znanje, ova me knjiga prilično namučila, iako ne svojom nepodnošljivom težinom postojanja, koliko upitnim moralnim karakterom njezina sadržaja.
No idemo redom – autorica Margaret Mazzantini je kći talijanskog pisca i irske slikarice, rođena u Dublinu, a danas živi u Rimu (kakva simpatična podvojenost!), gdje uz književni rad djeluje i kao kazališna i filmska glumica uz svog supruga, glumca i redatelja Sergija Castellitta (ovaj je roman doživio svoju ekranizaciju u istoimenom filmu s Penelope Cruz i Sergiom Castellittom u glavnim ulogama). Imaju četvero djece (ponekad se pitam kako druge žene „sve to stignu“.)
Za roman „Ne miči se“ („Non ti muovere“, 2001.) dobila je prestižnu talijansku književnu nagradu Strega.
Radi se o romanu ispovjednog tipa, gdje iz usta Timotea, uglednog kirurga, doznajemo o dvostrukom životu koji je vodio. Svoju priču iznosi dok bdije uz uzglavlje petnaestogodišnje kćeri koja leži u komi nakon prometne nesreće. Dvostruki život koji spominjem tiče se zaljubljenosti u Italiu (pokušavam shvatiti simboliku imena), siromašnu poluciganku koja nema ništa zajedničko s njegovim statusom, bogatstvom, imenom, a niti s brakom s uglađenom novinarkom Elsom.
Svoju ženu voli, ili je barem podnosi (još uvijek misli da je lijepa i njegovana, još uvijek mu se sviđa kako joj se drugi dive), ali k Italiji ga vuče magnetska, animalna sila i požuda. Ta ljubavna priča (iako možda mislite da se radi o sladunjavoj pripovijesti, zaboravite to – ovo je brutalan moment u životu glavnog junaka koji ga je osakatio do kraja njegovog života) obojena je osjećajem krivnje, nedostojnosti i srama, gledajući sa strane glavnog junaka, dok je život njegove tajne ljubavnice obojen poniženjima, stradanjem i patnjom.
Fascinantno je u priči koliko zapravo ljudi oko nas mogu biti sociopati – koliko loše ustvari poznajemo reakcije bliskih ljudi, koliko nas se lako može zavarati (mislimo da su svi oko nas sretni ili barem dobro prilagođeni, ali oni se možda osjećaju odmaknuto i sterilno iznutra). Fascinantno je koliko nas djetinjstvo s određenom vrstom roditelja može deformirati.
U svakom slučaju, knjiga za razmišljanje i introspekciju, na mahove plaši i djeluje jezivo (iz nekog me razloga podsjetila na početak filma „Neprijatelj u mom krevetu“ s Julijom Roberts u glavnoj ulozi).
Priča o književnom uspjehu koji je poletio zahvaljujući odskočnoj dasci blogosfere nije nepoznata ni na našim prostorima (znate na koga sve mislim, da ih sad ponovno ne hvalim!) Anna Sam i njezine „Muke jedne blagajnice“ potječu iz iste priče – radi se o dvadesetosmogodišnjoj djevojci s diplomom književnosti i osmogodišnjim radnim stažem iza blagajne u supermarketu.
Da bi svoje postojanje učinila podnošljivijim, počela je bilježiti događaje s radnog mjesta koji bi se doista mogli okvalificirati kao „sumrak civilizacije“. U supermarketu je vidljivo sve – tabui koje još uvijek imamo (glede kupovine toalet papira, prezervativa ili higijenskih uložaka), sve veće raslojavanje između bogatih i siromašnih (pa tako Anna pogledom prati one koji kupuju samo na akcijama i oslanjaju se na kupone i promotivne ponude), manjak dobrog odgoja koji je postao sve vidljiviji (pa tako neki niti na blagajni ne odvajaju uho od mobitela, niti da bi pogledali blagajnicu), kao i priča o naplaćivanju plastičnih vrećica u Francuskoj koja je u tamošnjim supermarketima uvedena odavno (ozbiljno, ni inače ne koristim puno plastičnih vrećica jer nastojim biti ekološki svjesna, ali kad ovo i kod nas uzme maha, u potpunosti prelazim na višekratne tekstilne torbe).
Ah, kako krasna knjiga! Inception prije inceptiona!
A sve je počelo kad je jedan norveški srednjoškolski profesor počeo razmišljati o tome kako djeci približiti filozofiju. Filozofija je, kako neki od nas znaju, disciplina koja se bavi promišljanjem o čovjeku, o svijetu koji ga okružuje i pitanjima poput: odakle sve nastaje i čemu sve to.
U središtu je radnje djevojčica Sofija Amundsen, koja neposredno prije rođendana dobiva pismo s tajnovitim dopisnim tečajem iz filozofije koji joj šalje izvjesni Alberto Knox. Djevojčica prima pisma s lekcijama iz antičke filozofije, preko filozofije renesanse i novog vijeka, zaključno s Hegelom, Marxom i Sigmundom Freudom. Uz te dopisne tečajeve, počinju se događati i druge neobične stvari, poput razglednica iz Libanona koje je nepoznatoj djevojčici Hildi Knag slao njezin otac za rođendan, koji se u Libanonu nalazio na misiji UN-a.
Pitanja koja si Sofija počinje postavljati su pitanja o porijeklu svijeta i čovjeka, smislu života i stvarnosti (veliko je pitanje ove knjige je li život zapravo san, a radi se o osjećaju koji nas sve povremeno obuzima, osobito kad razmišljamo o njemu), gotovo bi se moglo reći da se radi o prevelikim pitanjima za jednu petnaestogodišnjakinju.
Kad sam nedavno postavila pitanje o tome koju biste knjigu ili pisca preporučili za tranziciju mladog čitatelja iz svijeta dječje knjige u svijet knjige za odrasle, Zlica je preporučila upravo ovu knjigu – moram se u potpunosti složiti s njezinom ocjenom. Ova knjiga ima velike odsječke čistog didaktičkog teksta (udžbeničkog tipa, ali s nešto lakšom terminologijom) za koji bih voljela da sam ga pročitala prije nego što sam se susrela s filozofijom tek u trećem razredu srednje škole (tada je to bio predmet koji se preletio, ali mnoga su imena poput Sokrata, Platona i Aristotela, te kasnije Kanta, Marxa i Hegela, da spomenem samo neke, izrazito značajna i u mojoj struci i u kasnijem se razdoblju znanje o njihovim promišljanjima pokazalo dragocjenim). I danas se radi o disciplini koja mi je ostala u dragom sjećanju, ali čini predmet ne mogu u potpunosti mentalno obuhvatiti.
Stoga, ovu je knjigu dobro imati na polici umjesto udžbenika iz filozofije (za neznalice poput mene).
Pitanje u kojoj stvarnosti živimo je pitanje spoznaje, i ne mogu se oteti dojmu da ste sretniji ukoliko se ponekad zapitate o tome što je zapravo stvarno – jer ponekad vjerojatno pomislite da ni sami niste previše stvarni, pa se onda ne doživljavate niti previše ozbiljno.
Ovu je knjigu zato dobro imati na polici i kao podsjetnik.
Konačno, radi se o izrazito lijepom i slikovitom djelu (ovo je za one sitne ljude koji se nastoje uspeti uz dlaku bijelog zeca kojega mađioničar izvlači iz svog šešira), koje nema ružne, nasilne ili nastrane elemente – ta je činjenica čini sjajnom knjigom koju možete dati na poklon mladom čitatelju. Ukoliko još uopće ima mladih čitatelja.
Zato, ova je knjiga izvrsna za ulazak iz svijeta dječje knjige u svijet knjige za odrasle.
P.S. Nisam dočitala „Doba dogovora“ autora Georgea Monbiota (Manifest za novi svjetski poredak), djelo koje nazivaju još i „nekom vrstom konstruktivnog nastavka na „No Logo“ Naomi Klein, jer u danom trenutku mislim da nisam sposobna za takvu vrstu monologa (a i čini mi se malo zastarjelom u svjetlu novih svjetskih događaja, a neka predviđanja nisu se baš obistinila), ali preporučujem onima koji žele znati što činiti u ekonomskim danima koji dolaze.
< | svibanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.
Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com