Ah, kako krasna knjiga! Inception prije inceptiona!
A sve je počelo kad je jedan norveški srednjoškolski profesor počeo razmišljati o tome kako djeci približiti filozofiju. Filozofija je, kako neki od nas znaju, disciplina koja se bavi promišljanjem o čovjeku, o svijetu koji ga okružuje i pitanjima poput: odakle sve nastaje i čemu sve to.
U središtu je radnje djevojčica Sofija Amundsen, koja neposredno prije rođendana dobiva pismo s tajnovitim dopisnim tečajem iz filozofije koji joj šalje izvjesni Alberto Knox. Djevojčica prima pisma s lekcijama iz antičke filozofije, preko filozofije renesanse i novog vijeka, zaključno s Hegelom, Marxom i Sigmundom Freudom. Uz te dopisne tečajeve, počinju se događati i druge neobične stvari, poput razglednica iz Libanona koje je nepoznatoj djevojčici Hildi Knag slao njezin otac za rođendan, koji se u Libanonu nalazio na misiji UN-a.
Pitanja koja si Sofija počinje postavljati su pitanja o porijeklu svijeta i čovjeka, smislu života i stvarnosti (veliko je pitanje ove knjige je li život zapravo san, a radi se o osjećaju koji nas sve povremeno obuzima, osobito kad razmišljamo o njemu), gotovo bi se moglo reći da se radi o prevelikim pitanjima za jednu petnaestogodišnjakinju.
Kad sam nedavno postavila pitanje o tome koju biste knjigu ili pisca preporučili za tranziciju mladog čitatelja iz svijeta dječje knjige u svijet knjige za odrasle, Zlica je preporučila upravo ovu knjigu – moram se u potpunosti složiti s njezinom ocjenom. Ova knjiga ima velike odsječke čistog didaktičkog teksta (udžbeničkog tipa, ali s nešto lakšom terminologijom) za koji bih voljela da sam ga pročitala prije nego što sam se susrela s filozofijom tek u trećem razredu srednje škole (tada je to bio predmet koji se preletio, ali mnoga su imena poput Sokrata, Platona i Aristotela, te kasnije Kanta, Marxa i Hegela, da spomenem samo neke, izrazito značajna i u mojoj struci i u kasnijem se razdoblju znanje o njihovim promišljanjima pokazalo dragocjenim). I danas se radi o disciplini koja mi je ostala u dragom sjećanju, ali čini predmet ne mogu u potpunosti mentalno obuhvatiti.
Stoga, ovu je knjigu dobro imati na polici umjesto udžbenika iz filozofije (za neznalice poput mene).
Pitanje u kojoj stvarnosti živimo je pitanje spoznaje, i ne mogu se oteti dojmu da ste sretniji ukoliko se ponekad zapitate o tome što je zapravo stvarno – jer ponekad vjerojatno pomislite da ni sami niste previše stvarni, pa se onda ne doživljavate niti previše ozbiljno.
Ovu je knjigu zato dobro imati na polici i kao podsjetnik.
Konačno, radi se o izrazito lijepom i slikovitom djelu (ovo je za one sitne ljude koji se nastoje uspeti uz dlaku bijelog zeca kojega mađioničar izvlači iz svog šešira), koje nema ružne, nasilne ili nastrane elemente – ta je činjenica čini sjajnom knjigom koju možete dati na poklon mladom čitatelju. Ukoliko još uopće ima mladih čitatelja.
Zato, ova je knjiga izvrsna za ulazak iz svijeta dječje knjige u svijet knjige za odrasle.
P.S. Nisam dočitala „Doba dogovora“ autora Georgea Monbiota (Manifest za novi svjetski poredak), djelo koje nazivaju još i „nekom vrstom konstruktivnog nastavka na „No Logo“ Naomi Klein, jer u danom trenutku mislim da nisam sposobna za takvu vrstu monologa (a i čini mi se malo zastarjelom u svjetlu novih svjetskih događaja, a neka predviđanja nisu se baš obistinila), ali preporučujem onima koji žele znati što činiti u ekonomskim danima koji dolaze.
Post je objavljen 10.05.2012. u 16:55 sati.