Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
utorak, 22.05.2012.
Margaret Mazzantini: "Ne miči se"
Objavljena u izdanju biblioteke Hit nakladničke kuće Znanje, ova me knjiga prilično namučila, iako ne svojom nepodnošljivom težinom postojanja, koliko upitnim moralnim karakterom njezina sadržaja.
No idemo redom – autorica Margaret Mazzantini je kći talijanskog pisca i irske slikarice, rođena u Dublinu, a danas živi u Rimu (kakva simpatična podvojenost!), gdje uz književni rad djeluje i kao kazališna i filmska glumica uz svog supruga, glumca i redatelja Sergija Castellitta (ovaj je roman doživio svoju ekranizaciju u istoimenom filmu s Penelope Cruz i Sergiom Castellittom u glavnim ulogama). Imaju četvero djece (ponekad se pitam kako druge žene „sve to stignu“.)
Za roman „Ne miči se“ („Non ti muovere“, 2001.) dobila je prestižnu talijansku književnu nagradu Strega.
Radi se o romanu ispovjednog tipa, gdje iz usta Timotea, uglednog kirurga, doznajemo o dvostrukom životu koji je vodio. Svoju priču iznosi dok bdije uz uzglavlje petnaestogodišnje kćeri koja leži u komi nakon prometne nesreće. Dvostruki život koji spominjem tiče se zaljubljenosti u Italiu (pokušavam shvatiti simboliku imena), siromašnu poluciganku koja nema ništa zajedničko s njegovim statusom, bogatstvom, imenom, a niti s brakom s uglađenom novinarkom Elsom.
Svoju ženu voli, ili je barem podnosi (još uvijek misli da je lijepa i njegovana, još uvijek mu se sviđa kako joj se drugi dive), ali k Italiji ga vuče magnetska, animalna sila i požuda. Ta ljubavna priča (iako možda mislite da se radi o sladunjavoj pripovijesti, zaboravite to – ovo je brutalan moment u životu glavnog junaka koji ga je osakatio do kraja njegovog života) obojena je osjećajem krivnje, nedostojnosti i srama, gledajući sa strane glavnog junaka, dok je život njegove tajne ljubavnice obojen poniženjima, stradanjem i patnjom.
Fascinantno je u priči koliko zapravo ljudi oko nas mogu biti sociopati – koliko loše ustvari poznajemo reakcije bliskih ljudi, koliko nas se lako može zavarati (mislimo da su svi oko nas sretni ili barem dobro prilagođeni, ali oni se možda osjećaju odmaknuto i sterilno iznutra). Fascinantno je koliko nas djetinjstvo s određenom vrstom roditelja može deformirati.
U svakom slučaju, knjiga za razmišljanje i introspekciju, na mahove plaši i djeluje jezivo (iz nekog me razloga podsjetila na početak filma „Neprijatelj u mom krevetu“ s Julijom Roberts u glavnoj ulozi).
