Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
četvrtak, 29.03.2012.
EKONOMIJA ČETVRTKOM: George Cooper: „Uzroci financijskih kriza“
S obzirom da je četvrtak na ovom blogu rezerviran kao dan za ekonomske i političke teme, vezano uz knjige koje sam čitala i čije sam prikaze radila za specijalizirani mjesečnik za poduzetnike koji je pod nazivom Slavonski Poduzetnik, a da je ta suradnja završila prilično neslavno (po moj planirani budžet), odlučila sam ih ponovno objaviti na ovaj način, radi vaše zabave, informacije i edukacije.
Ekonomski i društveni uzroci financijskih kriza
George Cooper, istaknuti engleski financijski stručnjak koji je ispekao zanat u najuglednijim svjetskim novčarskim institucijama, čitav se svoj radni vijek bavio istraživanjem financijskih tržišta i kroz svoj je rad dao velik doprinos unaprjeđenju bankarske prakse, ali i utjecao na povećanje razumijevanja financijskih zakonitosti na globalnom planu. Kao rezultat njegovih shvaćanja o financijskim krizama nastala je i knjiga «Uzroci financijskih kriza» koja je kod nas upravo izašla u izdanju Masmedie i prijevodu Zvonimira Baletića.
Među ekonomistima, ali i među običnim smrtnicima po pitanju razumijevanja ove specifične i trenutno bolne materije, već niz godina prevladava dojam kako su financijske krize sve oštrije i češće. I sami smo svjedoci kako se razdoblje blagostanja i razuzdanog kreditiranja smijenilo s razdobljem žustrog pritezanja financijskog remena. Uzroke tome Cooper traži u prevladavajućem shvaćanju tržišta ulaganja kapitala (s kojim izjednačava i tržište rada i zemlje) prema kojem je to tržište izjednačeno s tržištem dobara i usluga. Na tim tržištima kao osnovno načelo vlada model ravnoteže ponude i potražnje, koji s obzirom na tu vrstu tržišta jest stabilan, pravilan i učinkovit, ali to doista ne znači automatski da isto valja pretpostaviti i za tržišta rada, nekretnina i ulaganja kapitala, iako su u suprotno uvjereni čak i vrlo uvaženi svjetski ekonomisti. Kao suprotnu Hipotezi učinkovitog tržišta (čiji je idejni otac, među ostalima, i ekonomist Paul Samuelson), Cooper uvodi Hipotezu financijske nestabilnosti koju je razvio Hyman P. Minsky.
Zanimljiv je način na koji George Cooper obrađuje ovu doista složenu temu na koju se ne može pronaći jednoznačan (a kamoli jednostavan) odgovor – tko od nas, osim onih koji su se tom temom posebno bavili, zna točno kako funkcioniraju investicijski fondovi? Tko od nas ima uvida u to kako je točno nastala tzv. Inflacijska neman? U čemu se, prema Cooperu, sastoji moć središnjih banaka i koja bi trebala biti njihova uloga u stabilizaciji financijskih tržišta? Sve su to pitanja koja laici gotovo ne mogu niti obuhvatiti mislima, a s kojima se ekonomisti svakodnevno hvataju ukoštac, pokušavajući natjerati ekonomske zakonitosti da rade u njihovu korist.
Konačno, laički odgovor na pitanje što je neposredan povod ovoj financijskoj krizi glasi: «Kreditna kriza i deflacijski pritisak na cijene stanova danas se mogu prema tome razumjeti kao neposredan rezultat pretjeranog stvaranja kredita u prethodnim godinama. To je obrazac koji su vjerno slijedili svi ciklusi poleta i pada.»
George Cooper: «Uzroci financijskih kriza», Masmedia, Zagreb, 2009., prijevod s engleskog jezika: Zvonimir Baletić
George Cooper, istaknuti engleski financijski stručnjak koji je ispekao zanat u najuglednijim svjetskim novčarskim institucijama, čitav se svoj radni vijek bavio istraživanjem financijskih tržišta i kroz svoj je rad dao velik doprinos unaprjeđenju bankarske prakse, ali i utjecao na povećanje razumijevanja financijskih zakonitosti na globalnom planu. Kao rezultat njegovih shvaćanja o financijskim krizama nastala je i knjiga «Uzroci financijskih kriza» koja je kod nas upravo izašla u izdanju Masmedie i prijevodu Zvonimira Baletića.
Među ekonomistima, ali i među običnim smrtnicima po pitanju razumijevanja ove specifične i trenutno bolne materije, već niz godina prevladava dojam kako su financijske krize sve oštrije i češće. I sami smo svjedoci kako se razdoblje blagostanja i razuzdanog kreditiranja smijenilo s razdobljem žustrog pritezanja financijskog remena. Uzroke tome Cooper traži u prevladavajućem shvaćanju tržišta ulaganja kapitala (s kojim izjednačava i tržište rada i zemlje) prema kojem je to tržište izjednačeno s tržištem dobara i usluga. Na tim tržištima kao osnovno načelo vlada model ravnoteže ponude i potražnje, koji s obzirom na tu vrstu tržišta jest stabilan, pravilan i učinkovit, ali to doista ne znači automatski da isto valja pretpostaviti i za tržišta rada, nekretnina i ulaganja kapitala, iako su u suprotno uvjereni čak i vrlo uvaženi svjetski ekonomisti. Kao suprotnu Hipotezi učinkovitog tržišta (čiji je idejni otac, među ostalima, i ekonomist Paul Samuelson), Cooper uvodi Hipotezu financijske nestabilnosti koju je razvio Hyman P. Minsky.
Zanimljiv je način na koji George Cooper obrađuje ovu doista složenu temu na koju se ne može pronaći jednoznačan (a kamoli jednostavan) odgovor – tko od nas, osim onih koji su se tom temom posebno bavili, zna točno kako funkcioniraju investicijski fondovi? Tko od nas ima uvida u to kako je točno nastala tzv. Inflacijska neman? U čemu se, prema Cooperu, sastoji moć središnjih banaka i koja bi trebala biti njihova uloga u stabilizaciji financijskih tržišta? Sve su to pitanja koja laici gotovo ne mogu niti obuhvatiti mislima, a s kojima se ekonomisti svakodnevno hvataju ukoštac, pokušavajući natjerati ekonomske zakonitosti da rade u njihovu korist.
Konačno, laički odgovor na pitanje što je neposredan povod ovoj financijskoj krizi glasi: «Kreditna kriza i deflacijski pritisak na cijene stanova danas se mogu prema tome razumjeti kao neposredan rezultat pretjeranog stvaranja kredita u prethodnim godinama. To je obrazac koji su vjerno slijedili svi ciklusi poleta i pada.»
George Cooper: «Uzroci financijskih kriza», Masmedia, Zagreb, 2009., prijevod s engleskog jezika: Zvonimir Baletić
