Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
petak, 02.03.2012.
John Dunning: "Dva ujutro, ljetno ratno vrijeme"
Ime Johna Dunninga je svakom suvremenom bibliofilu samo po sebi preporuka, krenuvši već od serijala o Cliffu Janewayu, detektivu-knjižaru. Međutim, roman „Dva ujutro, ljetno ratno vrijeme“ ne pripada navedenom serijalu, već je sjajno samostojeće djelo koje doista ostavlja bez daha.
„Godina je 1942. Amerikanci su prvi put u povijesti pomaknuli sat unaprijed ne bi li uštedjeli struju. Na snazi je ljetno ratno vrijeme.“
Glavni junak, imenom Jack Dulaney, nalazi se u zatvoru zbog tučnjave. Nije regrutiran zbog problema sa sluhom. Nakon posjeta prijatelja Kendalla, radijskog glumca s kojim je radio u konjušnici na trkalištima diljem Amerike, odlučuje pobjeći iz bukse i potražiti djevojku svog najboljeg prijatelja Toma koji je poginuo u Pearl Harboru. Međutim, ne zatječe Holly Carnahan kod kuće u Sadleru, Pennsylvania. Put ga nanosi u Regina Beach, New Jersey, gdje se zapošljava kao pisac na radiju Harford.
Dragocjenost ove knjige sastoji se upravo u detaljnom pojašnjavanju uloge radija u životima Amerikanaca četrdesetih godina prošlog stoljeća. Televizijska tehnologija je bila tek u povojima i svi su smatrali da se radi o nepraktičnom izumu koji nikako neće zaživjeti, ali je radio bio na vrhuncu svoje popularnosti, a radio-drama umjetnički izraz bez presedana. Način na koji čitatelj saznaje o načinu na koji su se stvarali zvukovi i prenosile ideje i osjećaji (a da se pritom ne radi o filmu, čak niti o audio-zapisu, već o knjizi koja po svojoj definiciji ne trpi nikakve zvukove), vještina je svoje vrste kojoj kao zapanjena čitateljica moram skinuti kapu.*
(I sama sam veliki fan radio-drame kojoj se u posljednje vrijeme nisam toliko posvećivala, ali vam toplo preporučujem Radio napeticu ili krimić na Drugom programu Hrvatskog radija koja ide utorkom oko 22:30)
Kroz cijelo sam vrijeme čitanja imala neki noir-osjećaj u ustima, nešto neodređeno nelagodno što nisam mogla imenovati. Je li to bila misterija koja se provlačila kroz roman kao lajt-motiv (jer Dulaney je doista pronašao Holly, no je li to upravo ona Holly koju je tražio? I tko je taj muškarac u skupom automobilu koji se rijetko pojavljuje, ali kad se pojavi, uvijek nosi sunčane naočale?), ili se radilo o činjenici da je doista ratno vrijeme, kad muškarci nestaju, a pronalaze ih mrtve mjesecima kasnije – doista ne znam.
Moram priznati da me mrvicu razočarao kraj, koji vam, kao ni toliko puta do sada, neću otkriti. Budite ljubazni, pa ako ste pročitali, javite se da prokomentiramo zajedno.
_____________
* autor, osim što je nagrađivani pisac krimića, ujedno je napisao i „Enciklopediju radijskih emisija“. U tu je knjigu uvrstio neke od 40-ak tisuća snimaka starih radijskih emisija koje je skupio kao kolekcionar, a neke od njih je prenio i u ovaj roman. Bilo mu je potrebno više od 5.000 stranica napisanih i odbačenih verzija da bi pogodio pravi omjer dobrog zapleta koji neće progutati objašnjenja radijskog života četrdesetih.
