Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje
srijeda, 07.12.2011.
Coffee-table book
Koliko god se trudila, upirući sve svoje ograničene vještine prevođenja s engleskog jezika, ne mogu iznaći prikladan prijevod za kovanicu iz naslova: knjiga za stolić u dnevnom boravku? Zamislite si da je tako. Ovaj pojam i faktična grupa predmeta koja se njime imenuje ne nalaze svoju upotrebu u hrvatskim kućanstvima niti javnim prostorima, pa vjerujem da stoga ne postoji prikladan naziv*.
Radi se zapravo o tvrdoukoričenim knjigama većeg formata kojima je namjena da budu odložene na površini poput stolića za kavu u dnevnom boravku u prostoriji u kojoj se primaju gosti, kako bi nadahnjivale razgovor i olakšavale dosadu (ovaj mi se relativno doslovan prijevod definicije s Wikipedie jako svidio, iako moram priznati da razmišljam o tome i da dosadu zamijenim dokolicom, ali kako u mom intimnom vokabularu dokolica označava nešto izrazito ugodno, a dosada nešto izrazito neugodno, smatram da dokolicu nema potrebe olakšavati, dok dosadu svakako ima). Tematski su najčešće publicističke, a ne fikcijske prirode, i često su vizualno orijentirane, s velikim fotografijama visoke kvalitete i malim odlomcima teksta. Radi se o knjigama koje predstavljaju svojevrstan dekorativni element doma zbog čega se taj izraz često pejorativno upotrebljava za opis knjiga koje površno obrađuju određenu tematiku**.
Ukoliko želite saznati više o povijesti i razvoju coffee-table knjige, upućujem vas da posjetite Wikipediu, uz jednu malu fusnotu iz koje sam ja također saznala za postojanje ovog specifičnog tiskarskog proizvoda – sjećate li se one epizode Seinfelda u kojoj je Kramer htio napisati „coffee-table book about coffee-tables“?
Razmišljajući ovlaš o ovoj temi, došla sam do zaključka da nikad nisam vidjela coffee-table knjigu, niti u privatnoj kući, niti u čekaonici kod liječnika, niti u javnom prostoru bilo koje vrste. Na svom stoliću u dnevnoj sobi imam barem tucet knjiga, ali one nisu coffee-table formata niti tematike, radi se o knjigama koje svakodnevno čitamo, a neke od njih i nisu baš melem za oči. U čekaonici kod liječnika ovih dana više nema ništa za čitanje, barem kod mojega, osim letaka farmaceutskih kompanija i plakata kojima nas educiraju kako postupiti u slučaju srčanog udara ili kako prepoznati imate li dijabetes. U čekaonici kod frizerke – standardno: časopisi o oblikovanju i održavanju frizura (kod frizera vidim potencijal imanja tvrdoukoričenih knjiga sa slikama lijepih žena s modernim frizurama, a kod liječnika knjiga sa smirujućim fotografijama prirode ili društva). Niti u kafićima, koji su se pretvorili u čekaonice života općenito, ne možete pronaći coffee-table knjigu sve da vam život ovisi o tome.*** Možete pronaći sve dnevne tiskovine, obveznih 24sata u kojemu je netko već jutros riješio talijanku i osmosmjerku, ali listati nešto bezvremenije – ni za lijek.
Zašto je tome tako? Pretpostavljam da je razlog dijelom financijski: ionako svakog dana dobivamo milijun forvarduša s lijepim slikama prirode koje nećemo pogledati, zašto bismo k tome kupovali tiskana izdanja tih istih forvarduša, koja, usput budi rečeno, nisu čak ni jeftina? Ako ste vlasnik frizerskog salona ili kavane, sigurno nećete riskirati da vam kakav dugoprsti klijent odnese iz poslovnog prostora knjigu vrijednu tristotinjak ili petstotinjak kuna, dok ako takav gost ode iz vašeg lokala noseći pod miškom vaš primjerak Jutarnjeg lista, nećete toliko žaliti, s obzirom da samo ime kaže kako dnevne novine izlaze svaki dan, a i riskirali ste pukih desetak kuna.
Drugi razlog bi mogao biti čisto praktične prirode: jeste li ikad vidjeli dimenzije stolića u kafićima? Osim pepeljare, dvije šalice kave i dvije čaše vode, tamo više ne biste mogli niti iglu i kalem konca staviti, a kako biste onda stavili tvrdoukoričenu knjižurinu velikog formata? (isti razlog bi se mogao primijeniti i na vaše stoliće u dnevnom boravku – popišite mi što trenutno imate na njemu: zdjelu s voćem, miljetić ispod nje, podmetače za čaše, dekorativne kuglice možda, adventski vijenac u ovo doba godine?)
Svi ovi razlozi itekako značajno govore protiv koncepta coffee-table knjiga i protiv njihove upotrebe. Njihovo vrijeme kao da je prošlo, jer imam dojam da se ipak više vežu uz neka druga vremena.
Ipak, moram priznati da postoji određena namjena ovih knjiga koje sam se (ovog časa) sjetila, a to je u turističke svrhe. Primjerice, u gradskim kavanama hrvatskih gradova svakako bi trebala (na što većem stoliću) biti izložena monografija toga grada, da čovjek zna što može pronaći, što vrijedi vidjeti u tom gradu i slično. Isto tako, u hotelskim predvorjima, u čekaonicama kod liječnika, u restoranima. Moram priznati da bih radije umjesto da u nepoznatom gradu traćim vrijeme čekajući (a danas se velik dio života svakog čovjeka svodi na čekanje nekoga ili nečega) i listajući jedne te iste vijesti u novinama koje sam još jučer pročitala na internetskim portalima, listajući knjigu sa slikama znamenitosti toga grada, s mapama kako doći do određene lokacije, s preporukama restorana i barova i slično. Prema mom iskustvu, svaki manji grad, pa i općina koja drži do sebe, ima nekakvu monografiju sa slikama. U restoranima turističkih mjesta uvijek možete imati izložene knjige sa slikama hrane (da, neki bi to nazvali jelovnicima... no dobro, cjepidlake), a coffee-table book može naći svoje brojne namjene i u drugim vidovima turističke promidžbe. Da, riskirat ćete izradu takvih knjiga za svoj poslovni prostor i možda ostati bez kojega primjerka, ali razmišljajući o tome da knjiga ostaje u rukama onoga tko će jednoga dana preporučivati vaš grad ili vaš poslovni pothvat, možda valja razmišljati o reklamnom proizvodu veće vrijednosti.
__________
* Ako imate drugačiju informaciju, nadam se da ćete je proslijediti u mom smjeru.
** Smatram da iako se ne radi o knjigama u strogom smislu, da u ovom slučaju mogu govoriti o knjigama kao dekorativnom elementu uređenja stana – tu sam si slobodu već dopustila pišući u nekoliko navrata o namještaju koji se tradicionalno veže uz knjige, poput polica, vitrina i regala.
*** Ponovno, ako znate čekaonicu kod liječnika, frizerski salon ili kafić u kojemu je na stoliću izložena coffee-table knjiga, izvijestite me, rado ću si uskočiti u usta.
